...sjedim na klupici povrh rabskog Jardina....
Sjedim i zaustavljam suze.
Ma ne. Ne placem...
No zasto suzd teku?
Mhm...cudno je to...
Jutros sam setala po drugi puta sama ujutro rano. Iako smo legle iza ponoci jer smo bile na predstavi otpisaNE(za preporuku svaku ukoliko Vam treba malo razbibrige i veselja u zivotu) probudila sam se oko pola 7 i krenula u jutarnju setnju.
Oduvijek volim te jutarnje morske setnje...tako su opustajuce...svjeze...
Secuci starim gradom Rabom naletila sam na sad crkvu a nekad katedralu Uznesenja Blazene djevice Marije.
Kako nisam bila prikladno odjevena, stala sam pred otvorena vrata, prekrizila i krenula moliti Ocenas.
Pri zavrsetku sam zamolila Boga da izuzme Einya patnje, da ako vec netko patiti mora neka to budem ja...
Prekrizila sam se, zahvalila i krenula dalje..
Nakon par metara naletila sam na tri casne sestre.
Dvije mladje nekih 30-tak stidljivo su me odmjerile jer sam bila u kratkim hlacama uz maleni smjesak na ustima. Nasmijala sam im se njezno i klimnula glavom.
Treca starija od svih nas trudila se ne gledati me no kako su one dolazile iza ugla doslovce je to bilo gotovo nemoguce.
Uz osmjeh sto su mi ga izmamile dvije mladje, vedro sam pogledala stariju i iz mene je u djelicu sekunde samo od sebe izletilo "Hvaljen Isus"
U brzini naseg mimoilazenja cula sam u letu "Na vijeke"
Cim sam zamakla za ugao odakle su casne naisle, krenule su mi suze na oci.
Reklo bi se , nicim izazvane...
Kad sam uocila klupicu brzo sam se bacila na nju i krenula zaustavljati suze koje su netrimice kapale mi u krilo...
Kad sam se scoolirala krenula sam dalje i naisla na dvije cure sa tri psa od kojih je jedna zenka vizle.
Odmah sam pomislila na Einya, stala i pomazila staru zenkicu dok je ona uzivala bas kao i Einy...iz njenih me ociju gledao Einy...
Neka kaze tko sta hoce...no...slucajnosti ne postoje....
Post je objavljen 18.07.2018. u 23:06 sati.