nedjelja, 15.07.2018.
suzama l'epim tapete vol.1002
...svuda oko mene zrikavci...
Sjedim na jednoj klupici dok na drugoj nasuprot drzim noge...
Na moru sam.
Na Rabu, u Rabu.
Da budem iskrena nisam vjerovala u odlazak na more sve dok se nisam s koferom"na uzici" i ruksakom na ledjima uputila put hotela Istra u Rabu
Svjeze sa rapskog autobusnog kolodvora.
Teska sam srca pregrizla neke stvari i ipak otisla na more.
Znala sam ukoliko ne odem, poludit cu.
Ali ono istinski do jaja ne ovako"malo" sto vec jesam.
Ovo malo je pod navodnicima jer sam se opet dovela do toga da na pojavu stresa reagiram fizicki.
Jednostavno kad sam u stresnoj situaciji tijelo me prvo upozori trncima straznjeg dijela glave.
Ako to ignoriram i ne ubijem daljnji stres...pocnem se tresti...
Nda...dosta o meni...
Vratimo se misicu...
Taj smo dan bili na Bundeku.
Einy jednostavno kao i svaki pas sa iole ispravnim nagonima...OBOZAVA trcati za lopticom..
Tako je bilo i taj dan...za vrijeme moje pauze skoknula sam s njim do Bundeka.
Parkirala sam ispod mosta i izvadila lopticu.
Sreca je u trenu preplavila Einya i cijeli Bundek s njim...ma sta Bundek, cijeli ,Novi Zagreb!!!! 
Einy je zdusno ganjao lopticu, presjecao joj put, skakao u zrak loveci ju. Bilo ga je uzitak gledati.
Ma...DIVOTICA
Nakon prve runde slijedilo je kakanje i opet jurnjava za lopticom.
U jednom je trenu malo posustao.
Donio je lopticu na dva metra od mene i legao.
Vruce je i izmorilo ga, pomislila sam...
...eh...koja naivka...
- 13:18 -
