petak, 21.04.2017.
suzama l'epim tapete vol.934
..odmarajte..budite u zamračenom, nemojte slučajno biti na kompjuteru...
Bile su to riječi doktorice u prošli četvrtak.
i ja sam se toga držala do danas kao pijan plota.
Iako doduše nije mi baš prejasna razlika između pikanja na pc i buljenja u tv sto sam radila stalno...ok, jasno mi je, kad buljiš ne naprežeš mozak...no da, poslušala sam ju...
ovako je krenulo...
onaj prošli utorak koji je krenuo onako nakrivo...
trebao je naravno prema svim parametrima onih proročanstava "kad nešto krene loše jako dobro završi" završiti jebeno dobro.
I više od toga.
No ovaj puta...
Jednostavno...NIJE..
Ja imam jednu maniju (jednu od, budimo realni) da kad me netko nešto traži to mora biti ODMAH.
I tako, pod kraj radnog vremena me nazvao osnovnoškolski hare krišna frend i tražio me sitnu uslugicu.
Tražio me jedan telefonski broj.
Nedavno smo se bili našli i proveli moju pauzicu skupa pa smo između ostaloga dotakli se sudbine i jedne "vidovite" žene.
Kod nje sam ja bila prije ne sjećam se dvije-tri godine? za nju mi je Sunny bila rekla, a na moje veliko čuđenje i taj moj hare krišna frend je bio isto jednom prilikom kod iste.
I unatoč priči kako je bila sva nedorečena i neodređena i nije mu odgovorila direktno niti na jedno pitanje, taj me dan, u utorak nazvao i tražio njen telefonski broj.
Pregledala sam mobitel, no broja nije bilo.
Ja sam nekako između redaka zaključila valjda da mi taj broj više neće trebati iako sam se i saam bavila pomišlju da se opet "počastim" za rođendan bacanjem 400 kuma u vjetar kao i to prije nekoju godinicu.
Bila sam jednom nogom već van na izlasku sa posla no kako me tražio broj telefona, sjela sam ponovo za komp i pretražila telefonske brojeve na netu.
Našla sam dva broja i javila mu.
Niti jedan od njih nije bio broj mobitela pa nisam niti tu stala.
Sjetila sam se kako je Jenny nedavno bila kod nje pa sam joj poslala sms da mi pošalje broj.
Stvarno sam se ponašala kao luđakinja.
Kao da je smak svijeta i da budućnost rase ovisi o jebenom broju.
No da..mhm...
Sjela sam u auto i krenula put kuće iščekivajući Jennyn sms.
Kako mi je fridge vapio za punjenjem odlučila sam ići preko Savice i svratiti u Lidl tamo.
Baš sam taj dan zaključila kako mi je taj Lidl ustvari nekako "usput" i kako bih mogla češće na putu s posla tamo svraćati.
Na samom ulasku u Savicu dobila sam Jennyn sms sa brojem i cijenom usluga iste...radi se od 400 kuma, za česte polaznike je 300 a kako mi je hare krisna frend rekao, on joj je dao 100 kuma uz riječi "sestro, ovo što si mi rekla ne vrijedi više"
Naravno da nisam čekala da se sparkam u garažu Lidla već sam putem prosljeđivala sms neposredno pred sam ulaz u garažu Lidla.
Uzela sam parkirnu kartu i parkirala grozničavo pogledavajući da li je poruka otišla prije mrežnog black-outa.
Stvarno nisam normalna.
Kao da mi je život o tome ovisio...
Budi na službi drugimaaaaaa....
- 11:39 -
