Marketing
suzama l'epim tapete vol.217
"..netko te ima nocas
netko te ljubi..."
svira van gogh...
je, je smijesno ali istinito...no vratimo se dan unazad...PRAZNIK rada...
bome je i bio....
u 10:00 bili smo u jednom selu na putu ka Bjelovaru tocnije u Žabnu....
parkirala sam se na adresi koju sam dobila od tate i cekala u autu da netko izadje iz kuce...
nitko nije izlazio pa sam nazvala tatu da vidim je li to uopce prava adresa....
nisam izlazila iz automobila jer je iako je bilo 10 sati, bilo lagano paklenski vruce a u autu je radila klima i bilo je ugodno...
"okrenula" sam tatin broj....
"korisnik je privremeno nedostupan ili je iskljucio mobilni telefon...."
mhm....namrstila sam se....
uto je izasla iz kuce zena znatizeljno pogledavajuci prema automobilu....
tatina zarucnica...
je...kao i svakog prvog maja, tata je radio rostilj...kod kuce, na selu...
ovaj je rostilj bio jako poseban jer sam prvi puta dovodila nekog svog decka tamo...
no, vratimo se korak unazad...
kad sam vec dolazila u taj dio..a zasto onda ne bih skoknula do tatine zarucnice i izmjerila njenu kucu za legalizaciju?...
pa zasto ne....
usla sam u prizemlje skicirajuci kucu i radeci podloge za mjerenje dok su Lenny i Einy pili sok i pricali sa sinom tatine zarucnice i njegovom zenom...
bila sam zadovoljna brzinom skiciranja prizemlja i pomislila kako cu biti u vremenskom okviru u kome sam rekla tati da cu doci na rucak..
naime jos od kada je pokojna baka mamina i tetkina mama bila ziva, rucalo se tocno u podne....taj je obicaj zadrzala i tetka i kad je ona spremala rucak vrijeme pocetka istog je kao i kod bake...u podne...
buduci da danas radimo uslugu tati, dobili smo pola sata kasnjenja gratis....
znaci, sve je teklo kao po loju dok se nisam popela na kat...
uh,uh,uh zabolila me glava...koliko kosina..koliko kosih zidova...NAMJERNO postavljenih kosih kao skulptura u prostoru...
kat naravno nije dovrsen, postavljena glazura isparava i gore je kao u paklu...vrelo...sparno..zagusljivo...
vratila sam se nakon poduze vremena izgleda sparusene kokice sa nacrtima u rukama...
pogled na podrum me obeshrabrio...
"kuca ima i podrum???" otelo mi se iz usta....ne, nemoguce da stignem na vrijeme na rucak...
Krenula sam s mejrenjem, a pridruzio mi se pomoci i Lenny a bez Einya se, naravno, ne moze, pa to vec svi znaju...kakav bi to posao bio bez njegove pomoci?
mic po mic...mrd po mrd...redale su se kote na nacrtu dok su kapale graske znoja sa nasih oznojenih cela...
" ba te jel to mene valunzi drmaju?" pomislila sam a onda pogledala Lennya koji je bio u gotovo identicnom stanju...
"no sta je onda Lennyiu ako su meni valunzi?" primjetila sam s olaksanjem....huh...dobro je, nije vrijeme valungiranja...jos...
s mjerenjem smo zavrsili u pola 1 a onda sjeli na "limunadu" (radler)
nakon deset minuta smo se zahvalili, pozdravili i krenuli put tate i tetke...
situacija je bila zahuktana jer smo vec podosta kasnili, no u nasu obranu ni rostilj nije bio do kraja gotov jos....
dakle..tata je bio jako znatizeljan jer sam prvi puta dovodila nekoga "na ogled"....
mhm...ustvari i nisam ja to tako dozivjela...ja sam to dozivjela kao eto ja sam bila kod njega "na moru" pa idemo sad kod mene "na selo" na rostilj...i tu je bio kraj mome dozivljavanju...
tata to nije tako vidio...
oprezno je sipao posalice sa dobranom zadrskom oko Lennya upijajuci svaku njegovu reakciju i pomno ju analizirajuci...
bilo je to slatko za promatrati..
tajo je na momente bio suzdrzan, a to bome jako dugo nisam vidjela!
uglavnom....rucali smo, popili pifo 
izmjerili i tatinu kucu i krenuli u romanticni obilazak ribnjaka...
stvarno je bila idila ...cvjetic do cvjetica u jako visokoj travi...dok nismo uletili u roj obada koji su bili jaaaakkkoooo gladni...
"sta je sad ovo?" pitao je Lenny braneci se rukama...
"a obadi...i to puno njih" odvratila sam upravo prijeteci zamahujuci rukom prema jednom...
Einyu naravno nisu smetali ni obadi, ni dva krpelja koja mu je kasnije pronasao i skinuo Lenny...on je skakutao u visokoj travici na padini kod ribnjaka jurcajuci cas gore cas dolje...
Lenny je to ovjekovjecio s par fotki koje su moram priznati..pa bas idilicne!
odlucili smo zaobici setnju oko ribnjaka i vratiti se nazad najkracim putem..
tako je i bilo....
kod taje nas je docekala njegova zarucnica koja je donjela Einyevu igrackicu koju smo tamo zaboravili..
tajo je blistao...lijepo je to bilo za vidjeti...
bez obzira na secer koji ga gricka, bolan abdomen,probleme tamo i tamo i da ne nabrajam...uz zarucnicu, svi problemi prestali su kao rukom odneseni i on je blistao i smijao se i bilo je to jako lijepo za vidjeti...
cisti uzitak...
moj tajo...na krilima srece...
pozdravili smo se sa svima i krenuli put Bjelovara gdje nas je cekao moj bjaco..a onda baka u domu...
bome smo imali turneju taj dan...
bio je to stvarno praznik radu...
a i radilo se bome...
no najvise me se dojmio tajo i njegova sreca....
"..kao ogledala...
mala svjetlucava...
tvoje oci..."
Post je objavljen 03.05.2013. u 00:01 sati.