"I drowe all night...to get to you..."
ok nisam vozila cijelu noc da dodjem do...mhm...ali smo se poprilicno vozili iz zadra do zagreba...bar se tako cinilo...
krenuli smo sa ugodne temperature, onako lagano suncane sa vjetricem a sto smo bili blize cilju...mom sastanku u vrbiku u dva sata,,,na vrelom, uzarenom asvaltu...
naime...legalizacije....
je, legaliziram i zatvaranje loggia i balkona...tako sam se morala iz zadra vratiti dan ranije..na uvidjaj...na raspravu oko 1,5 m2 zatvorene loggie...na kojoj se, kako se na kraku ispostavilo, uopce nisam morala pojaviti...moglo je proci tako lako ...i bez mene..
no, duznost je duznost, ljudi su platili a kada referentica kaze "hop" ja skocim bez pogovora..
kad kaze "ho.." ja sam vec u niskom startu za skok i to sa osmjehom na licu...
tako je bilo i jucer...
dosla sam nakon oduze voznje pa stajanja da psi potrce malo po zvizdanu a nas dvoje maznemo one prekokrasne strudle trobojne koje se prodaju na ulazu i Plitvicka jezera, sva poluskuhana, poguzvana...i idemo reci da i nisam bas mirisala kao ruza
...ok nisam smrdila ali nije to bilo bas moje najbolje izdanje...
dosla sam pred zgradu u ugovoreno vrijeme i pozvonila na zvono...
jos nisu stigli...naime investitor je isao po referenticu na poglavarstvo pa su malo kasnili u dolasku...
iz mene je isparavalo...u zagrebu je valjda bilo 50 stupnjeva! horor zivi...
Lenny je odveo pse na setnju u obliznji parkic i tamo me cekao...
dosli su referentica i investitor i smjeskanje je pocelo..umalo me vilica zabolila...
bila sam umornai smjesak je bio poprilicno kisel...ali profesionalno kisel i unatoc mome "lezernom" izdanju sveje proslo upravo onako kako je trebalo....i kako je i moglo proci i bez mene...
nakon 45 minuta necega sto se na kraju pretvorilo cak i u ugodno cavrljanje, otisla sam do parkica gdje me cekala moja prosirena obitelj ... 
Lenny nam je donio kavu na klupicu, psi su lezali izmozdeni od puta u blizini na travici a nas smo dvoje uzivali u prvim trenucima bez napetosti toga dana...
izmozedno smo se smijali putu, mjerenju, mojoj nemogucnosti da sprijecim Millie da se okupa u kaljuzi neposredno prije puta....mhm, da...
bilo je to ovako....
Lenny je ostao u kuci da joj da onaj poslijednji touch vracajuci tepihe koje smo maknuli zbog pasa (bolje sprijeciti nego lijeciti) a ja sam prosetala sa psima do velike obliznje borove shumetine...
psi su obavili nuzdu putem a ja sam odlucila malo protegnuti nozice iako sam bila u haljini....
oooo da..taj miris borove shume i vjetric koji je pirkao kroz vatrogasne koridore borove shume jednostavno je mamio na....trcanje!!!!
je, je, na trcanje...dobila sam poriv potrcati i nikako ga se nisam mogla rijesiti...i potrcala sam....
psima bas i nije bilo jasno pretjerano sto ja to radim , no pridruzili su mi se....
moram priznati, bas smo bili uskladjeni..nitko nije nikome smetao i bila sam jako ponosna na sve nas!
razmisljala sam kako cu s vrata Lennyu pohvaliti Millie...
no...izgleda da je trcanje bilo ipak malo previshe za Millie..previshe napora i previshe znoja..pa se na putu ka kuci, odlucila okupati u ustajaloj vodi potoka ispod mostica...
je, culo me selo, cijelo selo...no Millie se pravila da me ne cuje...mhm...
Lenny definitivno nije bio presretan a ja sam se sramila svoje nemoci da ju zaustavim...
bilo je to neposredno pred polazak...uh, kako li je zaudarala! 
sada smo se sjedeci na klupici smijali umorno svemu..pa cak i Millienom kupanju....
..a sutra nas je cekao novi radno odmorno rodbinski dan...prvomajski rostilj na selu...
Post je objavljen 01.05.2013. u 22:38 sati.