Marketing
suzama l'epim tapete vol.240
"..Nece doci u jesen kada opada lisce
nece doci u zimu kad je snijeg
nije imala razlog, nije imala kada
da ostane, da ostane
kraj mene, kraj mene
da li da vjerujem u to
da li da vjerujem u to.."
vrtim EKV po 15ti put..
nekako je sjetna ta pjesma..
sjetna kao i ja...
"cuj, jel bi se ti jako ljutio ako te ja zamolim da se odselis?"
pitala sam Lennya pognute glave,ispod glasa prije par dana
"ne bih" rekao je, pogledavsi me u oci s toliko tuge u njima da me stisnulo u zeludcu..
puno sam razmisljala o svemu i rostala da vidim zasto, kako, koji su razlozi..
debljina i nezadovoljstvo su bile samo posljedice...
zivjela sam posao i on je zivio mene i prozdirao kako mene.,tako i moju vezu..
radila sam sve vise i vise...
odvajala se od kompa sve manje i manje..
nisam imala korisnog vremena ni s Einyem ni s Lennyem..
za Einya sam mislila "nije sam, ima Lennya koji se s njim igrao, trcao...mazio"..
a za Lennya "shvatit ce da sad nemam vremena"
i sto je najgora stvar,on je shvacao..i cekao njegovih pet minuta
no,te minute su se pretvarale u sekunde zajednickih kava ujutro..
zivjeli smo skupa,no nikako skupa nismo bili i to se,uz medicinski nedostatak sexa 
pretvaralo uz cimerovanje di sam ja na sve nacine bila nesretnija i nezadovoljnija..
tjesila sam se jutarnjim kavama koje su postajale sve krace i krace i naravno tonama hrane..da ne kopam po rak rani opet 
pocela sam zaviditi Lennyu na njegovom slobodnom vremenu, na druzenju s Einyem, gledanju tva..odmaranju...i zavist, na koju sam znala da nemam pravo, zdusno sam ubijala opet..pogadjate hranom...
sve je nekako islo u nekom nezdravom smjeru i morala sam nesto uciniti, neki rez neki potez da uspijem sacuvati ono malo nase veze i da sacuvam Lennya od vlastite mrznje koja je spremno cekala iza ugla i vrebaka...
znam, zvucim poremeceno,ali morala sam unjeti malo svjezeg zraka u cijelu pricu i prodisati ga..
zato pitanje..ustvari molba da se odseli..
nekoliko dana smo oboje odgadjali daj cin i zaobilazili ga u velikom luku..
i sama sam sutila i nekako se pribojavala istog..
treci sam dan..nakon sto je nekako tugaljivo upitao jel danas ide,rekla Lennyu "cuj, ti meni ne smetas ovdje i ja tebe ne tjeram..no ako ostanes ovdje, riskiras raskid veze jer cu je ja zamrziti u jos nekih tjedan dana..
ne zato sto si ti los nego zato sto ova situacija mene cini losom..
a to ne zelim"
"drago mi je sto to ne zelis" rekao je i u ocima mu se nazirao tracak nade..
to vece,prije 3 dana, Lenny nije spavao tu..
moram priznati, naravno da mi nedostaje,ali se vise veselim kad znam da cemo se vidjeti i pricati..
sada,odvojeni, imamo vise korisnog vremena nego kad smo bili skupa..
meni je frizider prazan..i mis u njemu se objesio od tuge..ja ne..ja sam happy!
nisam gladna, jedem malo ali dovoljno i polako skidam kile..
u 3 dana jedna i pola!
mislim da je i to napredak!
malen za covjecanstvo a za mene, velik k'o neboder!
uh,kad se sjetim nervoznog prezderavanja i krcatog frizidera,uf!
nije Lenny ni svjestan kakvu je sudbu kletu za dlaku izbjegao! mogla sam, da sam onako nastavila papati groznicavo, pojesti i njega!
...
mislim da sam danas dozivjela iskustvo migrene..
ona mala glavoboljcica za koju sam mislila da je od staropramena, kulminirala je u ludjacku bol koja mi je u jednom trenu cak izazvala povracanje..mhm..
Lenny je svratio taman pred grand finale glavobolje pa me, kad me vidio nakon povracanja,strpao u krevet..bila sam mu zahvalna sto je tu, kao malo dijete!
odvalila sam dobra 2 sata nakon cega sam, izmedju ostalog i djelomicno zahvaljujuci i neofenu kojeg mi je Lenny dao, bila kao nova!
bili smo cijelo popodne i vece skupa a pao je dogovor i za zajednicki vikend..mic po mic...
danas je unatoc glavobolji, bio plodan radni dan...
prije podne smo Einy i ja dostavljali projekte..
dosli smo pred zgradu sa 4 koverte..no, nismo mogli uci..
plan je naime bio ne smetati ljude na neradni dan vec im staviti projekte u kaslic..
savrsen plan naravno ako udjes u zgradu..mhm..
kisa je padala,a Einy i ja smo strpljivo cekali da netko udje ili izadje..
nigdje nikoga..
pustos..
ok, odlucila sam pozvoniti jednim investitorima iz prizemlja za koje sam vidjela da su doma..
to je jedan stariji bracni par..nekako dragi ljudi..lijepi starceki,odrzavani, i on i ona..
oboje sijedih glava, oboje vitki..
cini mi se po kretnjama gospodje da je bar 10 godina mladja od muza,no i gospodin se jako dobro drzi..
dok sam bila na razgovoru kod njih prvi puta, zapodjenuli smo nekako razgovor o psima..
njima je nedavno uginuo treci po redu pas i zarekli su se nemati ih vise..
razmisljala sam da im dovedem Einya jednom..
i, igrom slucaja, bilo je to danas..
Post je objavljen 30.05.2013. u 23:29 sati.