"..She maybe the reason I survive
The why and wherefore kind of life
The one I care for through the rough and ready years .."
moze biti da je ona razlog mog prezivljavanja
"zasto i gdje" smisao zivota
ona jedna i jedina za koju marim tijekom teskih i dobrih godina...
...vozila sam se prema kuci sa tehnickog pregleda....
jos pokupim sad Einya pa idemo skupa mijenjati gume...
palim klimu..stvarno je pakleno a Einyu je puno toplije nego meni
kao i uvijek, plejada mahanja repom docekala me pred vratima...bio je presretan...
a i ja sto ga vidim...
"idemo se voziti ribica" rekla sam umorno
automatski je ispustio patkicu iz usta i stao pred vrata...
je, sve je dobro i voznja u uzarenom autu samo da nije doma...
usli smo u auto a Eoiny je isplazio jezicac do koljena...
pogledala sam na sat suvozacevo sjedalo..potvrde za promjenu guma nije bilo..
"mmh....jos i to...mozda je pala sa strane sica" pomislila sam i krenula u potragu...
potvrde nije bilo pa sam odlucila vratiti se u stanicu za tehnicki pregled upitati tipa koji je pregledavao auto da nije slucajno pokupito istu u onoj sceni dok je spustao svoj fascikl na suvozacevo mjesto...
dosla sam u stanicu za tehnicki pregled i tamo je vladala ona ista pustos kao kad sam i ja tamo bila...pretrazila sam pogledom halu i nasla tipa...stajao je i telefonirao sa strane..
prisla sam i sacekala da zavrsi sa razgovorom...
u jednom se trenu okrenuo, primjetio me, seretski se nasmijao i prekinuo razgovor..
objasnila sam mu u cemu je "problem" sa puno rijeci moooozzzddaaaa i ako biste mooooolim vas a njemu se lice odjednom smrknulo
"ste pogledali sa strane? obicno zenama padnu papiri sa strane, znate?"
"mhm..." pogledlaa sam i sa strane i ispod sjedala" odgovorila sam sad vec pomalo razdrazljivo " jel mozete samo bar pogledati je li vam kod fascikla na stolu negdje, ako vam naravno nije tesko? htjela bih izbjeci probleme oko trazenja guma tamo" inzistirala sam susprezuci misli koje su letile glavom i vristale "jebo te, a da ga nisam bacila a da toga nisam svjesna jer zene inace bacaju papire koji im trebaju???"
nasmijala sam se i krenula prema njihovom uredu a on me nevoljko slijedio
"svastra" jurile su misli "pa nisam rekla da mi fali milja jura iz auta, svakom se to moze desiti, pa obican papir, nista tajno..."
sutke smo doslči do ureda i tip je dosao do fascikla i lijeno ga podignuo
"evo vidite, nema ga" rekao je..
"a nista onda" uzdahnula sam "hvala na trudu" odgovorila sam i otisla prema autu...
ok..danas je d-day ali ja sam odlucila sve istjerati do kraja....
odvezli smo se do vulkala i stali kod znaka "netko od zaposlenih doci ce po vas"
bacila sam pogled na zaposlene koji su stajali ispred praznih boxeva i pricali....
"jeba te, deja vu" pomislila sam...
u tom je trenu jedan od zaposlenih mahnuo i pokazao mi rukom da napravim veeeellliiiikkkiiiii luk kao da u najmanju ruku vozim kamion s prikolicom i udjem u srednji box..
"a, ha, plavushica u beemvejicu, sjetila sam se i nasmijala...."
drudi me cekao u boksu i navigirao me da auto navezem na nekakvu platformicu koja ocito nije za njega bila dimenzionirana "jos malo naprijed, sad je previshe...malo nazad...jos malo naprijed" govorio je i mahao rukama dok je ostatak ekipe stajao sa strane i smijao se mom micanju auta doslovce u centimetrima...
ne znam jel taj dan bio dan kad sam ja bila ekstremno razdrazljiva ili sta je, ali bilo mi je dosta, ugasila sam motor automobila i izasla van jebala ih platforma, do sad jos nikada nisam navazala auto na to sranje uostalom gledajuci na nju bilo je vise nego vidljivo da auto stoji zestoko cudno s obzirom na istu...
"potvrdu molim" rekao je tip
"nemam ju"
"a sta cemo sad? a cije cemo vam gume staviti?"
"moje, one iste koje sam javila da dovezete van iz skladista koje sam javila sifrom sat vremena prije" pogledala sam ga dok mi je slina kapala s ocnjaka...bila sam spremna na skok...
umjesto da skocim na njega, ugrizem ga za vrat i na uzasavanja publike napijem mu se krvi pred svima, otvorila sam vrata, pustila Einya i krenula prema salterima...
"sad cu to rijesiti i dobit cete potvrdu" dobacila sam usput...
na salteru su bile zene....dvije zene...ne cangrizave babe vec sposobne dvije gospodje od kojih mi je jedna isprintala potvrdu koju je pokupio tip koji se pokunjeno vukao iza mene
"pa mislim stvarno, grrrrrrrrrrrr"
dan je bio plodan...plodan u smislu obavljanja posla koji nije bio vezan za komp..."kasnim dan vremena sa crtanjem" pomislila sam malo uznemireno, a onda narucila bijelu kavu i otvorila novine...
Einy je legao na hladne plocice da se ohladi i skupa samnom cekao da se promjene gume....
"...Finally it has happened to me right in front of my face
My feelings can't describe it..."
napokon se desilo i meni, upravo pred mojom facom
moji se osjecaji nemogu opisati....
Post je objavljen 06.05.2013. u 20:12 sati.