utorak, 28.05.2013.
suzama l'epim tapete vol.237
"....Ja sam jedno, ti si drugo, nismo isti svi,
Poslije jedan trebalo bi, da su dva i tri,
Ma brojeva je kolko hoceš prijatelju moj,
Zato slušaj samo sebe, izaberi svoj.
Uuu, boli me kita,
Da budem ko marioneta,
i da budem ko štafeta
da me tamo neko cima,
da me vamo neko šeta
Boli me kita
Boli me kita..."
bome mi je od silnog pominjanja narasla i umalo da me nije pocela "boliti"...
ja sam jedator...je, je, ne predator ili jesam predator ali kad je u pitanju hrana...radim sacekuse i bacam se na nju kad god ju ugledam i cim mi nesto ne stima...nagon je to ubilacki...za hranom...za prezivljavanjem...
a kad je nervoza na nivou, treba se na nekome iskaliti...a hrana je otkako je Lenny u mom zivotu...STALNO TU!
gleda me iz krcatog frizidera, mami me, vabi me, ruga mi se i ...ja ju ubijam...
na sve nacine...
u letu, u hodu, na sjedecki, na sojecki, ma iz svih kuteva i polozaja....hrana me se stvarno boji jer ju svakog dana tarem sve vise i vise...no ona se, umnaza tom brzinom kojom ju ja unistavam i opet se ruga...opet mi se belji i ja opet....i tako u krug...
kako sam pod velikim stresom (ok to sad i vrapci na grani vec znaju) nervoza je zauzela maha i smetaju mi i najmanje sitnice...ne, nisam u pmsu...jos...ali kao da jesam 50 sati od moguca 24 i svaki puta kad me uhvati nedoumica "sta sad? koji posao prvi krenuti, gdje da se okrenem, a sto...a kako ...a....?"
ili ono na sto sam jako osjetljiva i nikako da krenem biti neosjetljiva a to je Lennyevo "pomaganje" bracnom zivotu njegova brata sa spremnoscu od 24 sata dnevno da uleti nekoga negdje pricuvati, odvesti i pri tome mu (unatoc tome koliko god tvrdio da je norrmalno pomagati si u obitelji) to jako ide na zivce i kad ga vidim onako jadnog u tom trenu, ja se opet bacim na hranu...hrana je postala moj neprijatelj, moj prijatelj, moj drug, moja svakodnevna smrt...
i tako mic po mic, jucer sam dosla do zastrasujeceg saznanja koje je pokopalo ono malo mog zdravog razuma koji tako ljubomorno i sa velikim problemom pokusavam sacuvati....
u napadu pucanja kako sam pomenula u zadnjem blogu, napravila sam zadnju stvar koju u tom trenu covjek smije napraviti...
stala sam na vagu...
je, bila sam plodna u svom unistavanju....u dva mjeseca ubila sam i u zalihe spremila 7 kila hrane!!!!
kako imam ocito problema sa metabolizmom i to od davnih dana, poznavajuci sebe, znam da ne smijem jesti normalna tri obroka dnevno ako ih taj dan dobro ne istrosim...
racunica je sasvim jednostavna...koliko hrane toliko trosenja i to je to!
naravno kao i vecini ljudi kilaza varira zimi je veca ljeti manja sve ovisi o kretanju...i tako je bilo godinama...
a onda sam usla u vezu....slusala sam Lennya jednom prilikom kako mi je pricao da mu bivsa zena nije nikad kuhala, nije mi to bas dobro sjelo pa sam koliko mi je god to u pocetku vrijeme dopustalo, pokusavala ga docekati sa ruckom...vecerom...
posla se nagomilavalo malo po malo i ja sam se kretala sve manje i manje...zajednicki je zivot neocekivano uzeo maha i Lenny je pomagao gdje je god stigao...setao je Einya, kuhao...
a ja sam svakim danom za sat do dva produzavala vrijeme sjedenja i rada...
i bila sam mu beskrajno zahvalna na tome...
no, sa mojim vremenom sjedenja za kompom rasla mi je i guza...i trbuh i grudi i ruke....ja koja imam izrazito relativno sitan gornji dio tijela dok sam u normalnom stanju sad sam zenetina sa rucerdama i sisurdama...je, je...neki to vole...vecina njih...ali ne i ja!
sa guzom raslo i je i nezadovoljstvo koje je doslo do izrazaja prosli petak kad sam trebala otici na poslovni sastanak...
otvorila sam ormar, krcat robom i za promjenu od trenirki i tajica u kojima sam u zadnje vrijeme konstantno za kompom, pokusala sam bezuspjesno pronaci neku suknju u koju mogu uci...
je, moje su sve poslovne suknje USKE....
nakom pola sata bezuspjesnog kopanja po ormaru uspjela sam pronaci jednu suknju na "puf"...docarat cu to ovako, suknja sama tvori svoju sirinu i skupljena je gumicom dolje tako daradi pufic u koji mozete sakriti guzu sto je uz napor ta suknja napravila i u petak...
no, suknja ima visoki struk koji mi je zavrsio umalo ispod samih sisa!
osjecala sam se jako cudno....i nadasve jadno...
otvorila sam frizider i utazila bol...
nisam shvatila sto to radim....napucala sam se hrane i bilo je lakse...
a unutarnja je bol rasla i rasla....
- 06:18 -
