Marketing
suzama l'epim tapete vol.238
"...Moja je ishrana pomalo pretjerana
Moja je kosulja sasvim izguzvana
Moje se nogavice krecu ka zvonima
Mene ne zanima kako izgledam....
Debela devojka,
ja sam debela devojka.
Moje je vrijeme sasvim ispunjeno
Moje su oci staklene i crvene
Moje su misli ponekad zbrkane
Mene ne zanima kako izgledam...
Mene spavanje strasno iscrpljuje
Mene spavanje strasno inspirise
Molim te oprosti mi, hej, oprosti mi
Ipak me zanima kako izgledam...
Debela devojka, ja sam debela devojka
Debela devojka, ja sam debela devojka ..."
je, znam, nije sve u izgledu reci cete...ali je dosta toga u tome kako se covjek osjeca u svojoj kozi zar ne?
ja se trenutno nisam osjecala dobro...nikako dobro i to sam podijelila sa Lennyem
divljala sam, bjesnila, a on me u cudu gledao ne shvacajuci sta ja sad to tu...
a onda sam ga dovukla do vage i natjerala da stane na nju...
od naseg pocetka zajednickog zivota Lenny je skinuo 3 kg...
je ponosna sam na njega, inace prirodno vitak, dok sam ga upoznala nosio je sa sobom trbuscic stalno koji se polako istopio...
naime, Lenny ne voli trcati, no kako smo krenuli skupa, bilo mu je zanimljivo, meni je oteklo koljeno pa sam stala a on je potaknut, nastavio...svaki dan...
bivao je sve zadovoljniji i zadovoljniji duzinom trcanja koju je svakog dana produljivao za po malo...
kako rekoh, bila sam ponosna na njega...
a onda sam ja stala na vagu i ugledala izdajnickih 7 vise od nasa dva mjeseca...
ja sam njemu i dalje lijepa i privlacna i to je ok...
ali ja se osjecam u odnosu na njega kao kit..
ma sta u odnosu na njega, u odnosu na vecinu ljudi koje susrecem!
velikiiiii masniiii nenasukani kit u trenirci!..postala sam prava Dubrava girl! nikada i nikuda bez trenirke 
kad sam vidjela brojke na vagi zgrozeno sam usutila a onda....
"hoces da odem?" upitao je Lenny...
bilo je 11 navecer i ni u kom slucaju mi nije padalo na pamet da u to doba pokuca roditeljima na vrata...a uostalom nisam ni htjela da ode...
osim mog velikog nesretnog prezderavanja, bilo mi je lijepo sa njim zivjeti...mhm vidjela sam kako ce to biti nakon nekih 10 godina braka sa njim, jer ovo sad ovaj zivot u dvoje ovaj prenagli zivot u dvoje bacio nas je sa upoznavanja u bracni zivot..
nisam bila sretna...
a nikako nisam htjela da ode...borila sam se sama sa sobom a onda uzviknula "ma kuda da odes? ma kakve su to fore sad u pola noci?" siktala sam i susprezala suze...
Lenny me i dalje zaprepasteno gledao..
"dobro zelis li da odselim?" pitao me kad sam se smirila
"ne znam" iskreno sam odgovorila...
"zelis li da prekinemo?" bilo je zadnje u nizu pitanja na koja sam uglavnom odgovarala da ne znam...stvano nisam znala, bila sam u nekakvoj slijepoj ulici, u nekom corsokaku..nisam znala nista, no na ovo pitanje sam odgovorila ostro "ne!"
stvarno nisam htjela prekinuti, htjela sam nam dati sansu...sansu za pocetak iz pocetka, normalan pocetak...mic po mic..
Lenny je otisao na pocinak a ja sam jos radila...suze su mi tekle niz lice...tresla sam se..nisam znala sta i kako ali sam znala da ovako dalje ne moze...nesto se promjeniti pod hitno treba..
i dalje nisam znala sto je to...
otisla sam u kupaonicu i raznjezila se....Lenny i ja imamo tu "foru" da kad jedan pere zube odmah pripremi cetkicu za zube sa pastom za oog drugoga...uglavnom to Lenny radi jer ja idem mahom kasnije od njega spavati sve cesce i cesce..
na umivaoniku me cekala cetkica sa pastom na njoj...
nasmjesila sam se i oprala zube i odahnula...onaj teski napor i nezadovoljstvo koje sam danima nosila na plecima nestao je...bar na tren...
otisla sam u sobu i namjestila se Lennyu u zagrljaj...samo me stisnuo uz sebe i tako smo pripijeni usnuli...
"...nocas nisi pored mene
kako zivot lako mracnom stranom moze da krene..."
Post je objavljen 28.05.2013. u 22:30 sati.