utorak, 14.05.2013.
suzama l'epim tapete vol.225
"..danas sam luda, ne znam sto hocu
danas sam luda...zelim samocu!..."
ok...je, kao samo sam danas luda..
ovo moje ludilo pocinje biti laganini patolosko!
rekao mi je jucer tajo "cuj sine, ovo sad kako pucas to ti nije od prekomjernog posla, to ti vec pocinje biti karakterna osobina"...naravno da sam ispalila na zivce instantno i u tancine mu opisala od jutra jucerasnji dan..minutu po minutu...
ali ima tajo pravo...ovo vec zauzima "polako" maha
recimo Lenny...Lenny ima posao na kojem mu trenutno zavidim jer ima radno vrijeme...ok ima ludjacko radno vrijeme jedan tjedan je od zore do podneva, pa drugi tjedan od osam do tri, treci od jedanaest do sest, cetvrti.....huh tko ce sve to popamtiti....
ali iako radi svaku ili subotu ili nedjelju, Lenny ima (osim redovne place, dakako) jednu stvar na kojoj mu zavidim....SLOBODNO VRIJEME!!!!
i onda se desi scena di je on skuhao jelo nakon sto se vratio s posla i odradio svoju sihtu, pospremio sudje u perilicu i nakon cijele price SJEO na trosjed i UPALIO TV, dakle sve zasluzeno, a ja bih ga (koja sjedim za kompom neprestalno upaljenog koljena koje ne jenjava, ociju vec crvenih od kompa, poluluda, nervozna, zivcana, s pmsom na grudima) najradije UBILA jer ima vremena gledati TV!!!!
moja bolesna zavist krece sve dalje i dalje...ZAVIDIM mu na dva puta tusiranja na dan...sjedim tu sad kose koja me iritira, u tajicama i majici vec 3ci dan za redom...ljude vidjam na jako kratkim setnjama u koje idem s Einyem zbog bolnog koljena i onda se ne sredjujem...bas sam grozna..nisam bas za pozeljeti...
danas bih se trebala malo podruziti sa Norom..nesto je u bedu, a kako sam primjetila kod vecine nas, kad si u bedu ako je netko u govnima vise ood tebe, tebe to digne iz razloga sto dobijes poriv pomci na neki nacin toj drugoj osobi pri tome zaboravljajuci svoje probleme.....dakle, neupitno cu dici Noru veceras, naravno ako uspijem nekako dosepati do Av. Malla...
sjedim za kompom i samo sjedim..ustanem tu i tamo da ubacim u sebe koji komad hrane, onako s nogu, po skrivecki od Einya koji spava na trosjedu...ok, njemu ne zavidim, ok, mozda malo, sli trenutno sam zahvalna sto pava jer ne trazi paznju i moje vrijeme koje NEMAM ni za sebe!
juecr sam ujutro bila sretna...ok, nemam nikakvih mjerenja, rekla sam sebi gledajuci na kalendar u mobu, znaci stignem sve nacrtati ovaj tjedan...a onda je krenulo...
"Mala Li, samo zovem da pitam jel vrijedi ono za Zapresic u srijedu?" pitao je muski glas s druge strane slusalice
ja sam nekome obecala mjerenje ovaj tjedan???????
"da, naravno da vrijedi" odgovorila sam..."mozemo li krenuti u 8 ujutro?" rekla sam i dogovor je pao...
mic po mic, planer za ovaj tjedan se popunio..krcat je do bola....a ja bih trebala jos nacrtati hrpetinu zaostataka od cega je jedan zaostatak projekt kojeg nisam taknula vise od mjesec dana, projekt za kucu, znaci nesto drugo osim legalizacija....
ne, ne tuzim se, niposto! posla imam nakon jako dugo vremena i to je super...ali STVARNO PUCAM I ZELIM BITI SAMA!!!!!
Einy se probudio i donio mi rucnik na kojem lezi na trosjedu...
trebala bih ga korigirati da se to ne radi...ali evo pishem blog koji isto ne stizem pisati...
a blog me rasterecuje, drzi me "zdravom"...
zvoni telefon...jos jedno od opsirnih objasnjavanja na telefon....
koljeno mi pulsira ludjacki...trebam ga malo ohladiti...mhm...mozda prohodati malo jer nisam malkla sa lopte na kojoj sjedim od jutra...Lenny je vodio Einya u setnju...ni to ne stignema...
i sad se postavlja pitanje....odbijati li novonadolazece poslove i ostati normalna a kruha gladna poslije 30.6. ili uprijeti jos jace, svesti se na vrecu krumpira koja sjedi za kompom i kojoj je jedini izlazak KRATKA setnjica sa psom i poluditi totalka, ali imati para poslije 30.6 bar za kvalitetnog psihologa?
ili otici leci s Einyem i odspavati...pasti u san i zaboraviti na sve...
bar na tren....
nekako ne mogu vishe....
a ima tome i drugih razloga...razloga koje trpam pod tepih ali oni su tu negdje duboko...tinjaju i kao mali zaraci me peku iznutra
nakon desetljeca samoce zivot s nekim i to tako iznebuha, naglo....ne, nije mi ruzno, s jedne strane da mi Lenny toliko ne pomaze sad ne znam ni kako bih sda bez njega...a opet s druge strane onaj tv i trosjed, kad on zasluzeno sjedne...i more sitnica koje sad ne mogu uopce procesuirati...
a i bolej je ne biti mi blizu u zadnje vrijeme jer koliko god se trudio neprimjetan biti ja opet sve nesto vidim i sve me nesto...hmh...
no za zivot u dvoje neprilagodjenu osobu mislim da sam poprilicno tolerantna..za sada....doduse to samo Lenny moze reci 
pa onda ona famozna umjetna oplodnja...
je, je, odustala sam ja vec davnih dana od toga, ali...
datum se blizi...
a ja nista po tom pitanju ne radim...
a i pojavili su se novi moguci zdravstvei problemi,a i ovo pretjerivanje sa poslom i konstantna razdrazljivost nikako ne pomazu cijeloj situaciji.....
uopce ni ne pomisljam na to...svjesno....a s druge strane...izjeda me iznutra....jako...
treba svjesno na glas odluciti i reci si "ok, ja ne zelim djecu, ne zelim ni pokusati.."
zato...idem...
kuda?
ne razmisljati...
mozda se pridruzim Einyu...
a to si ne smijem dopustiti, jer nemam vremena
opet telefon....
"...danas sam luda...." i znam jako dobro sta hocu...24 sata odmora!
- 12:13 -
