utorak, 14.05.2013.
suzama l'epim tapete vol.226
"..darling, you, you make me feel
brand new..."
je, je...kad bi to bilo tako lako...a sad bi mi bome trebalo da me netko "ucini potpuno novom" 
naravno da sam od svih postojecih opcija, danas otisla SPAVATI...
navila sam sat za sat vremena...i krenula je "nirvana"...sve dok svoje prste nije umjesao Mr Murphy....
znate onaj tip koji napravi ama bas sve suprotno od vasih ocekivanja...
dakle....
taman sam zaspala kad "zzzvvvvvvrrrrrrrrrr"...
zvono na vratima...
da, da....Einy je skocio iz moga krila i otrcao do vrata...usput je pokupio igracku dobrodoslice...
pogledao me upitnim pogledom, sirom razrogacenih ociju iscekivajuci da se ustanem...
ja sam mu samo mahnula da se vrati nazad i nastavila u revijalnom tonu....
opet sam usnula...
"tralalala...tralalala...." zvonko se cuo kucni telefon...
ovaj puta se ni Einy ni ja nismo pomaknuli...
san je vrebao iza ugla, cekajuci me....
odazvala sam se a onda se culo "bzzzzzzzz..bzzzzzzz"..naravno mobitel!
i, tako sam se ja nakon svega ogrnula dekicom u dnevnome i umjesto sat, odvalila DVA SATA!!!!
Zivot je bio odmah zericu ljepsi!!!!
Nakon budjenja smo Einy i ja pola sata prosetali po suncu...da i ja malo vidim sunca jer cijeli dan nisam izlazila van...u povratku se u straznjoj strani koljena culo "krc...."
uf, uf....bolilo je k'o sam vrak 
ali sam odlucila da me ni to nece smesti...imala sam plan i to pakleni za ostatak dana....
vratiti se doma, raditi, pripremiti Lennyu vecericu a poslije otici skupa s njim i Einyem na romanticnu setnjicu...
kako je sve jako hekticno u poslijednje vrijeme i ta stvar da stvarno, ali bez pretjerivanja NEMAM VREMENA, zivot nam se sveo na zivot starog bracnog para u kojem ja stalno nesto gundjam i nisam zadovoljna i mrzovoljna sam i ....
uglavnom , zeljela sam pokazati Lennyu da ipak marim...
no dobro..plan je bio savrsen....
a onda se opet upleo Mr Murphy...
od vecere sam uspjela samo zagrijati ulje jer sam bila non stop na telefonu opet objasnjavajuci stvari oko lagalizacija, ovaj puta frendu pa je potrajalo...onda drugi poziv kolege sa pitanjima oko zavrsetka zajednickog projekta....nije stajalo zvoniti, a baterija se praznila brzinom svjetlosti..
usao je Lenny, s vrata sam ga odvukla do pecnice i u ruke mu ugurala pureci odrezak pokazujuci mu na tavu s vrelim uljem...toliko o pripremi vecere...
idemo dalje....
kako je vrijeme odmicalo, moje je koljeno bivalo sve neposlusnije dok nije zakazalo do kraja...nisam uspjela ispraviti nogu unatoc cinjenici da sam ga dobrano hladila i ledila prije setnje i na kraju povezala elasticnim zavojem....
toliko o romanticnoj setnjici....
za sada se smijem...kako se da primjetiti pa sam odlucila napisati blog da ne ispadne sve jad i cemer i tuga....
do kada ce takvo stanje potrajati...cut' ce se...
- 22:36 -
