nedjelja, 19.05.2013.
suzama l'epim tapete vol.230
"...o kako sam se ja sam se, lozio na tebe..."
negdje na putu do danasnjeg dana ja sam se jednostavno...izgubila...
ne znam jel ovo gospa od trave progovara iz mene (je da, ponovo sam na gospinoj travi) ili sam jednostavno dosla do tocke pucanja....
u svakom slucaju sam nekako opako mirna...previse mirna....
krenimo iz pocetka...
danas sam bila na vrlo ugodnom rucku s Ivonne...ruckovi s njom uvijek su pravo osvjezenje...
zasto?
ma nema kod nje cici mici..ili istina ili nista....nema okolisanja
"uf, udebljala sam se" uzdahnula sam trpajuci u sebe zlicicu sladoleda...
"bome jesi" mirno je odvratila Ivonne strugajuci po svome...
sjedile smo zavaljene u fotelje na desertu poslije rucka...
Ivonne je s lakocom shvatila moju ogranicenost s vremenom i potegnula do av.malla cak iz sesveta da se nadje na rucku samnom....
ispitivala me pomno o mojem novom "statusu", poslu, zdravlju i tako, analizirajuci jako jednostavno i bez puno komplikacija sta kako i gdje...
dotaknule smo se i zajednicke prijateljice Rose...
"eto vidis, to volim kod tebe! ja tebi kazem da sam se udebljala i ti kazes bez ustrucavanja jesi i gotova prica, Rosa bi me sad pola sata uvjeravala da izgledam savrseno dobro!"
"a znas kako je samnom..pa pitas me valjda da cujes moje misljenje" odvratila je
"je, istina..." bio je samo isjecak nasih razgovora...
malo smo pricale o njenom ispitu, napredovanju na poslu, putu doma u Hercegovinu, izletima....svega je tu bilo i dosta se toga dotaklo u ta dva sata sto smo bile skupa...
doma sam dosla nekako rasterecena no s boli u koljenu..stavila sam ves na pranje i sklupcala se s Einyem na trosjedu..
je, cekala me masa posla...i sama pomisao na kolicinu uzasavala me, pa sam odlucila ono najefikasnije...uopce o tome ne razmisljati!
Nakon nekog se vremena vratio Lenny od posjete roditeljima...nije bas bio najbolje volje, njegova mama je imala jedan od onih "poucnih"(ucjenjivackih) razgovora s njim...nisam o tome nikad pricala, ali recimo to ovako...vrsni manipulator i kontrolor...nemam ju niti najmanju zelju upoznati...ali stvarno...
nakon zajednicke kavice, otisao je pomagati bratu i njegovoj zeni u krecenju njihovog "novog" stana...huh...duga prica, mozda ju jednom ispricam ali kad prodje neko vrijeme jer me sad sama pomisao na to jako zivcira!
ja sam ostala doma s Einyem i pokusavala raditi...
pila sam danas vec drugu salicu gospine trave...
prijala mi je...
i nekako sam, mic po mic, otupila....
zvonio mi je telefon, zvala me investitorica iz Splita...njoj sam radila legalizaciju prije par mjeseci, dvije da budem egzaktnija i nesto sam ju trebala u vezi s tim...trebam nadopuniti projekt s necim a da bih to mogla treba mi klasa predmeta...ok, davim....
uglavnom, gospodja, grlata Splicanka, premazana svim mastima jedina osoba koja mi nije do kraja platila moj rad nego ceka da dobije papir o legalizaciji (vec mjesecima) je jako osjetljiva na patnje susjede u zagrebu...
zamolila me da i njima legaliziram kucu i da ima koliko to mogu, spustim cijenu svog rada sto sam i ucinila...
bila sam na mjerenju prije par mjeseci (kad malo bolje razmislim prije pola godine) kod njih i dogovorila sta mi trebaju od papirologije skupiti no kako se nitko vise nije javljao, ja nisam povukla ni crte...
danas me grlata gospoja iz Splita priupitala koliko ce njih doci legalizacija..ono sto placaju drzavi...
"gledajte, ja sam bila na mjerenju i izmjerila kucu, no nisam nista crtala jer mi se nisu uopce kasnije javljali" odgvoorila sam
"ali dooobroooo" culo se iz slusalice "znat eli koliko ce ih to doci? naime znate, ja sam ih nagovarala da komad zemlje prodaju susjedu koji je za to zainteresiran, znate susjeda je u jako losoj situaciji, taj njen sin i tako to...." nastavila je gospoja a meni je nervoza iznenada skocila turbo...
sjetila sam se u trenu kako mi je gospodja susjeda unakon sto mi je ispricala cijelu storiju o svom sinu ptspevcu i njegovoj bivsoj zeni drugoj koja je otisla sa troje djece i prvoj zeni koja ima sina koji je doktor i kako je njen sin fin ali ima problema sa picem i kako ga je nasla da visi na uzetu kad se pokusao ubiti...
znam, reci cete da sam bescutna, ali nisam tu pricu mogla slusati jos jednom....kad sam ju slusala prvi puta kad sam dosla na mjerenje bilo mi je zao gospodje susjede, pa sam maximalno snizila cijenu...no kad mi je drugi puta kad sam dosla opet zavapljivala o istom, sjecam se onog grca od kojeg me bolilo u predjelu reproduktivnih organa...
sjecam se svog jada i boli sto to opet slusam i sto opet gledam tog njenog sina kako se klati sa uzeta a ona zapomaze i zove susjede...
sve me unutra bolilo....
dan kasnije sam isla jos kod jedne takve "bake" koja mi je plakala o tome kako joj sin ima troje djece i kredit u svicarcima i njoj sam radila cijeli projekt za jako malo kuna, i kako je pala pa ju je bolio kuk a mene je to jako zabolilo pa sam joj taj put kupila kave i malo slatkog da joj ublazi bol...kad sam isla iz trgovine prema bakinoj kuci, vidjela sam tu istu baku kako doslovce, bez pretjerivanja TRČI prema kući i nisam ju u mojim cizmama na petu mogla sustici uopce da bi, kad sam joj usla u kucu opet nastavila s placem o sinu djeci, kuku...
svega sam se toga sjetila i boli u predjelu nize abdomena i jebenoj endometriozi i svemu i nervozno prekinula gospoju iz splita "gledajte, tu sam pricu dvaput cula, nemojte se ljutiti ne mogu jos jednom. svi mi imamo nase probleme, imam ih i sama pa ne davim ljude uokolo. izasla sam im u susret s cijenom, rekla im da mogu placati u jako puno rata i stvarno ne znam sto jos zelite od mene?"
gospoja je bila u shoku "pa dobro, znate, ona je mene trazila da joj posudim ..."
brzo sam ju prekinula...
ne znam sta je to da ja ljudima izgledam kao dobrotvorna ustanova...a tko brine za mene?????
DOSTA JE TOGA!
je, sve ce mi se to vratiti kad umrem bla bla bla bla..ili nekad....
sjedim tu zamotanog i dalje natecenog koljena, nedjelja je i RADIM je s pol gasa ali RADIM i tko me sta pita?????
nakon razgovora sa gospojom, podsjecanja na endometriozu, umjetnu oplodnju kojoj za par dana istice rok nekako sam klonula...nije mi se radilo vise apsolutno nista...
bila sam sva jadna ali nekako mirna...zlokobno mirna...
uzela sam torbu za setanje i krenula van s Einyem...
sjetila sam se s ceznjom vremena kad bih tako premorena i slomljena izlazila van u setnju s Einyem nadajuci se da cu sresti Lennya koji bi me uvijek svojom pojavom smirio...
uzivala sam u setnjama s njim...tako je bio tih i pun neke skrivene ljubavi...mirne...
ta me njegova mirnoca uvijek ispunjavala srecom i spokojom...
di je to nestalo?
poslala sam nesto u tom tonu Lennyu na mob..rekao je da trebamo razgovarati...mhm....ne znam...
no i dalje sam mirna...zokobno mirna...
....life is a highway I DON'T want to ride it alll night long....
- 22:32 -
