Konobarica s tastature
ponedjeljak, 30.10.2023.
Šetnja
Kreće dobro poznatom stazom. Jednom će i onim puteljkom desno, davno si je obećala. Ne danas. Danas koracima koji poznatim tragovima i obrascima gaze godinama, desetljećima čak, ide uobičajenom rutom. Okrene glavom u smjeru nekadašnje kulice.
Nekada su visili po njenim granama, točno imali šemu po kojoj ide uspon i spust. Kulicu je ispreplelo čudesno pozicionirano drveće koje je nadvilo krošnje poput krova nad prostor u kojem su se igrali.
Kada bi im tlo dosadilo, verali su se po drveću poput najspretnijih majmunčića. I nikad dosta. Malina, amula, šparoga i onih nekih sitnih bobica koje nisu jestive, pa su služile za štukalnice bilo je u izobilju. Štukalnice, cijevčice od tehničkih olovaka, flomastera ili specijalno izrađene u brodogradilištu rukama spretnog oca tokara bile su im omiljena zabava. Kroz njih bi iz usta katapultirali nejestive bobice. Gađali se međusobno, nervirali jedni druge i likovali kod dobrih pogodaka. U školi pak, bobice bi bile zamijenjene mikro grudicama papira, a štukalnicu bi učas složili oslobodivši flomaster, tehničku ili kemijsku olovku unutarnjeg dijela. Moralo se biti kreativan. Igračaka nije bilo mnogo, a i kad ih je bilo nisu bile tako efikasne. Uostalom, koja li je to igračka mogla biti ravna štukalnici? Jedino možda lopta.
Lopta je bila posebna priča. Loptu su imali njih troje iz zgrade. Ako nitko od vlasnika lopte nije mogao iz nekih razloga van (jer nije se išlo u igru ili na igralište, išlo se van) bacio bi ekipi loptu. Graničar, nogomet, oduzimanje polja, košarka...sve je išlo s nogometnom loptom. Ako je igralište bilo zauzeto, igralo se gdje se stiglo. Po cijele dane, a da su roditelji dopuštali otišlo bi to i u noć.
Kiša igri nikad nije bila prepreka. Selili bi u portune. Karte, sličice, kalodont, cukarikafe čak. Vječne priče o nekim junacima iz škole ili kvarta. Susjedi koji njurgaju, i to po običaju oni koji su na višim katovima dok onima u prizemlju nisu u opće smetali iako bi se i u portunu znali zaigrati s nekom manjom lopticom.
Voli stazu poznatih tragova. Zna kada mora produžiti korak, kada dolazi do izbočene žile korijena lipe i gdje je onaj kamen odmetnik prošaran nekim zelenkastim nijansama sa cjevastom rupom pokraj lijevog ovalnog ruba. Redovito se zagleda u suhozid kada zamakne iza laganog zavoja i osjeti nelagodu pokraj razbujalog trnovitog grma kupine. Ni danas nije sigurna da li joj se, godinama unatrag, samo učinilo da je vidjela gmizavo crno crijevo koje nikako nije bilo gumeno.
Iako utabanim stopama vodi od kuće do bivše škole i natrag, dobro poznata staza neizostavno ju odvede na tako draga i poznata mjesta.
Iako ju uvijek malo trastuži onaj dio kojim prolazi pokraj igrališta.
Gdje je hrpu razigranih klinaca zamijenila hrpa uvelog lišća.
Divno pišeš. Ljubim!
luki2 • 30.10.2023. u 23:18
Luki, vjerna brzino moja. Hvala ti puno.
Hvala uredništvu na blogu dana i svima na dobrim željama za godišnji.
Počelo je malo hektično. Petak išli u Trst po Juniorku, subotu šopingirali, nedjelju pripremali za njen party, pa odvozili, razvozili i strepili... Ali sve je prošlo okej i veliki dvadeseti (nemoguvjerovat) je uspješno proslavljen. Danas malo na groblje, a još grogi od ovih par dana.
Ali nema veze, bit će ovo dobar odmor.
A sad u krpe i hvala svima :)konobarica • 30.10.2023. u 23:23
Svi imamo takve puteljke, kule i zazidana sjećanja. :))
Galaksija • 31.10.2023. u 01:55
sve je manje djece na igralištima...iako, ja živim pored škole i uvijek se čuju, igraju košarku ili nogomet :)
smjehotvorine • 31.10.2023. u 18:13
@ galaxy - istina. I čuče u nama. :)
konobarica • 02.11.2023. u 23:47
@ rossi - nema ljepšeg zvuka od njihova cvrkuta :)
konobarica • 02.11.2023. u 23:47
četvrtak, 26.10.2023.
Tu sam
Tu sam.
Nisam se odmetnula ili slično.
SItuaciju sam odradila, sad čekam macu i vratanca.
Uglavnom, htjela sam napisati neku priču, ali nekako ne ide.
No zato sam pročitala i-haa, vaših odličnih postova.
I to je nešto.
Hvala na podršci u prethodnom postu. Pleksus je opet onaj stari.
Idemo dalje.
Nego, još sutra se radi, a onda malo g.o.
Baš mi treba i baš se radujem.
Čitamo se ekipa.
Zdravi bili.
Pusa
:*
Wooo hooo !! Godisnji !! Odmor i mir i sve nesto lijepo !! Uzivaaj !!
Snaga Tvokuna • 26.10.2023. u 23:34
s prvim jesenjim kišama ....zasluženi godišnji
Donabellina • 26.10.2023. u 23:46
Super! Ljubim!
luki2 • 27.10.2023. u 01:02
Super, lijepo se odmori i uživaj! :)*
Galaksija • 27.10.2023. u 01:57
Odmori se i uživaj na GO!
Šušunjara • 27.10.2023. u 07:51
Čekamo te da se vratiš sa godišnjeg, nasmejana, vedra, puna novih priča...
Sretno i ugodan odmor!mecabg • 27.10.2023. u 12:50
Pa sretno na godišnjem... Sad bi valjalo par dana izolacije i neke toplice npr da se odmori duša i tjelo... Bez kuhanja, pranja, čišćenja i sl
bellarte • 27.10.2023. u 14:39
Dobro da nisi otišla u odmetnike a na g.o. ćeš se sigurno odmoriti i zabaviti.
gogoo • 27.10.2023. u 14:54
Pozdrav!
Proglasi • 27.10.2023. u 16:30
Uživaj na GO
U zvijezdama piše • 27.10.2023. u 21:40
Ma samo veselo na godišnji.. uživaj i dobro napuni baterije:))) Lp*!*
°•BlueRose°• • 27.10.2023. u 23:13
Resetiraj se:-)))
morska iz dubina • 27.10.2023. u 23:20
Guštanje na najjače!
sewen • 28.10.2023. u 06:44
uživaj na godišnjem :)
smjehotvorine • 28.10.2023. u 12:31
@ snaga - hvala tiiiiii. Počelo je malo hektično, ali s dobrim razlogom, pa nek je.
konobarica • 30.10.2023. u 23:12
@ anna - bome možda jesu prve, al su baš junačke. Hvala :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:12
@ luki2 - yeah. Kiss :*
konobarica • 30.10.2023. u 23:13
@ galaxy - hvala ti. Budem :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:13
@ šuši - hvala ti. Imam najbolju namjeru, da :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:14
@ mecabg - hvala, imam namjeru biti tu, ali ako koji put i mašim - pa na godišnjem sam .)
konobarica • 30.10.2023. u 23:15
@ bellarte - jaoooo, baš me pogodi. DA, DA, DA :) možda i bude, nikad se ne zna :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:16
@ gogoo - imam najbolju namjeru, da. Hvala ti :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:16
@ proglasi - Pozdrav :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:17
@ zvijezda - hvala ti, budem :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:17
@ rose - nego kako, dat ću sve od sebe :) Hvala ti :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:18
@ morska - e to. Stvarno ću se potrudit :) Hvala ti :)
konobarica • 30.10.2023. u 23:18
@ sewen - i bit će, vjeruj. :) Hvala ti
konobarica • 30.10.2023. u 23:19
@ rossi - budem. Hvala ti najljepša :) :*
konobarica • 30.10.2023. u 23:19
četvrtak, 19.10.2023.
Vritnjaci
Vritnjak u guzicu, korak naprijed.
Ne znam je li članak u Jutarnjem odradio svoje, no lijepo su neki veznjaci iz "tima" u firmi odigrali.
NIsam očekivala ama baš ništa, a baš se razočarah u par kolega. Koji su sebi dovoljni. Upitah se, znaju li oni da su takva karaktera, ili misle da je uobičajeno imati takav karakter... A onda zaključih da zaista nije bitno.
Prespavah.
Danas je bolje.
Vritnjak u guzicu, korak naprijed.
Idemo dalje.
P.S. nisam ostala bez posla ili slično, čisto da razjasnim. Ostala sam bez respekta kojeg sam imala prema tim nekima. A to nije malo. Šteta :/
U ovakvim situacijama se sve magle uklone. :)*
Mora i do toga doći. Nije loše, baš naprotiv. Samo čvrsto!Galaksija • 20.10.2023. u 00:01
Doživjela sam isto. Samo glavu gore i naprijed! Ljubim!
luki2 • 20.10.2023. u 00:20
E to ti je najbolja potvrda da si dobra!!!!! Tek sad nazdravi i aj dalje!!!!
Šušunjara • 20.10.2023. u 07:56
Ljudi znaju bit jalni, no prevaziđeš ih i ideš svojim putem.. Iliti ona narodna koihjebe..
bellarte • 20.10.2023. u 09:15
Zavist je teška neizlječiva bolest.
morska iz dubina • 20.10.2023. u 14:33
Najgore je kad se razočaraš u svit. A toga nije malo...
sewen • 21.10.2023. u 13:54
Bolje pre nego kasnije upoznate neke ljude...manje se razočaramo:))
mecabg • 22.10.2023. u 11:43
najbitnije je da znaš s kim imaš posla...onda je sve lakše :)
smjehotvorine • 22.10.2023. u 16:00
Prvi put je najteže. Kasnije se naučimo. Očvrsnemo:))
Razmišljanja jedne žene • 22.10.2023. u 18:57
Dode to prije il kasnije .. znas mi smo krivi jer tako mozda naivno sve gledamo kroz ruzicaste naocale ali ne mogu oni to dugo opravdavati!
Snaga Tvokuna • 22.10.2023. u 21:10
Čuvaj se, a čuvaj i posao. Dans je to dosta važno!
borut • 24.10.2023. u 12:06
Zavist je posvuda rasprostranjena kako u stvarnom životu tako i u virtuali. To si vjerujem i prije znala, samo svi priznajemo kada nas baš jako pogodi. Samo piši! Piši jer život je roman pa zašto ga ne bi i ukoričila!
Demetra • 25.10.2023. u 07:53
Ljudi se s vremenom sami pokažu tko je kakav. Često sruše
visoko mišljenje koje smo (neopravdano) imali o njima.Lastavica • 26.10.2023. u 10:31
@ galaxy - baš tako. Ustvari je dobro. Al ipak malo zaboli. Dobor ti je ovo "sve se magle uklone". Odlično :)
konobarica • 26.10.2023. u 22:14
@ luki2 - hvala draga. Svi to barem jednom prođemo, da.
konobarica • 26.10.2023. u 22:15
@ šuši - ti si kraljica. Ali baš. Hvala ti. Znam da je, al ipak bih voljela da se potvrda nekako drugačije manifestirala.
konobarica • 26.10.2023. u 22:16
@ bellarte - a baš to. Neke ljude s vremenom jednostavno prerasteš...
konobarica • 26.10.2023. u 22:17
@ morska - ovo lijepim na fb za naslovnu fotku, samo da znaš :)
Hvala ti :*konobarica • 26.10.2023. u 22:17
@ sewen - svako malo, malo , moj ti. Al odrasli smo, preživit ćemo.
konobarica • 26.10.2023. u 22:18
@ mecabg - istina. Al ipak se malo razočaramo. Pa bude gorčine.
konobarica • 26.10.2023. u 22:18
@ rossi - eeeeee. Radi toga mi je mrvičak i drago da se dogodilo. Iako zapeklo je.
konobarica • 26.10.2023. u 22:19
@ razmišljanja - je. Ako naučimo barem nešto iz tog prvog puta. :) Hvala ti .
konobarica • 26.10.2023. u 22:20
@ snaga - pa tako nekako. Ko da su neki savjesni u manjini. I uvijek nadrapaju. Jer ko što kažeš, ovi drugi ne mogu to trpiti... Tnx :*
konobarica • 26.10.2023. u 22:21
@ borut - mislim da bi više sebe sačuvala da ne čuvam taj posao...možda je 10 godina na jednom mjestu taj neki limit. Do sad mi bilo pet. Mislim u istoj firmi.
konobarica • 26.10.2023. u 22:22
@ Demetra - mudro zboriš. Treba to sve u priču. Pa nek se čita kakvih "divota" od ljudi ima :/
konobarica • 26.10.2023. u 22:24
@ lastavica - e. Na to kaakv je tko karakter, zaista ne možemo utjecati. I dobro je kad zavjesa padne. Znaš na čemu si.
konobarica • 26.10.2023. u 22:25
ponedjeljak, 16.10.2023.
Mama i radovi
Dakle, radni produženi vikend je skoro pa gotov. Sutra još malo čišćenja.
Subota, dizanje parketa u maminom dnevnom. Zakoniti i frend su pločicu po pločicu kockastog parketa dlijetom i čekićem odizali od poda. Yugo ljepilo svojski je držalo 47 godina, a po žilavosti i čvrstoći čini mi se da bi još toliko...Parket, da je bio onaj lijepi što ide na V ne bih ni dizala, već samo još jednom prebrusila i polakirala, ali ovaj stvarno nije bio lijep. A i udubljen od rolanja yugo fotelja po njem. Fotelja se mama u jednom pointu riješila, no tragovi su ostali. Znači, subota dizanje 20 kvadrata parketa, odnošenje otpada, pometanje prašine. Nedjelja pauza. Danas majstor stigao nakon odrađene smjene u firmi, s njim sin i u 3 i pol sata riješili pod. Stavili smo laminat imitaciju hrasta. Divan je. U planu sam imala i podno grijanje, ali su se razni protufaktori upleli u moje planove, tako da je podno palo u vodu. Nivelacija do skoro 3 cm, gubitak preko 60 % topline koja bi pod laminatom fino grijala strop drvarnice potopili su mi snove o grijanom podu. Nema veze, bit će dobro i ovako. Već je sad druga priča.
Uglavnom, pošla sam s majkom neki dan pogledati malo namještaj. Ono što sam odabrala, i što se njoj mjesecima sviđalo, sad nikako ne valja. Iako smo se dogovorile da nećemo ponovno zakrcati cijeli prostor ormarima i regalima, ona bi visoku komodu. I to onu bijelo sivu iz Yisk kataloga. Iako joj se bijelo nikako ne sviđa. Pa bi onda onu identične boje kao novi laminat. Obje komode, pogađate, nisu namještaj za dnevni, već prva za blagovaomu, druga za hodnik. I onda uz te dvije bi još dva ormara, jer gdje će držati onaj svečani servis koji rabimo tri puta godišnje, o Uskrsu, Božiću i Novoj Godini. Eventualno još moooožda za pokoji ručak. U garnituri namještaja koja nam se svima mjesecima sviđala dva su uzdužna ormara, jedan samostojeći drugi zidni, niska tv komoda i polica za iznad tv-a. Policu ne bi ni montirali, jer je na tom mjestu Zimska noć. Poveći uramljeni goblen. Toliko mi je drag, da će na zidu durati koliko i ja na dišući.
Mama je ovo sa toliko uzbuđenja sve odradila da sam u pojedinim trenutcima bila uplašena da se ne sruši na sred nedovršenog novog poda. U subotu nije dala disati, muvala se svugdje i pokrivala svaki centimetar kvadratni posla koji smo odrađivali. Dok je dvojac ljuštio parket, ja sam skupljala,trpala u vreće, odnosila, pometala i tako. Mama se zaplitala oko nas, brbljala 100 na sat i stalno nas tjerala da idemo jest. Kad smo sve završili, malo doveli u red i konačno sjeli za stol, svo jelo je bilo ili hladno ili polumlako. Jer je naravno bilo bitnije nadzirati radove i stalno pozivati nas za stol, nego to lijepo zagrijati kad već MORAMO jesti.
Danas, jedva smo je na par sata odveli iz stana. Uspjeli smo je nekako uvjeriti da ne može tri sata sjediti na istoj stolici i čekati da majstori završe...
Da ne duljim, mislim da je najveći stres prošao. Za namještaj, pričekat ćemo da Juniorka sitgne krajem mjeseca, pa da joj ona ukaže na pogrešan izbor komoda. Jer, Juniorku se sluša.
Eto. Sad odo na spavanac. Između šihte na poslu i majstora, uspjela sam otići na šišanje i kod zubarice. Tako da mi je stvanro vrijeme.
Nadam se da ne udavih.
Teško je sa starcima.
Iako, nemilo sam zahvalna za svaki naš zajednički trenutak.
Pa i onaj kad mi na sred Momaxa vrišti da neće nikada više fotelju u dnevni. Nakon što se u jednoj lijepo izrelaksirala i rekla da će je kupiti. Neću i neću i neću!!!NiKADA!!!
Laku noć.
Neka mame, uživajte u svakom zajedničkom trenutku! Ljubim!
luki2 • 16.10.2023. u 23:50
U mladosti čeznemo za odlaskom, u starosti za domom....za suživot sa starim ljudima potrebno je puno toga...al sve stane u ljubav prema njima...sretno s komodama i ormarima...juniori su na svim poljima najbolji pregovarači s bakama i didama:-)
morska iz dubina • 17.10.2023. u 07:04
ajde bar ti nije bilo dosadno :) trebala si čvaknut jedan normabel :))
smjehotvorine • 17.10.2023. u 07:19
od 5 miligrama
Donabellina • 17.10.2023. u 09:13
Moji grade kuću. Sve ispočetka. U radovima su već pola godine.
Nas troje non stop mozgamo i razmišljamo kako spriječiti mamu da bira išta od namještaja. Kako uopće nagovoriti da prepusti odabire sestri koja je studirala dizajn. Muke. :) Volimo mi nju, ali njeni odabiri za uređenje su nam prekritični... Veze s vezom nema.Galaksija • 18.10.2023. u 01:55
@ luki2 - uživamo svakako. ponekad i ne, al tu smo, hvalabogu. Kiss :*
konobarica • 19.10.2023. u 23:12
@ morska - ovo za juniore istina živa. I fascinantno je kako kćeri i sinovi nikada nemaju pravi savjet ili mišljenje. Al ako taj isti savjet ili mišljenje kaže Mara s trećeg kata, Stevo iz radione ili Junior/ka ooooonda je to zakon.
konobarica • 19.10.2023. u 23:14
@ rossi - Još kakva renovacija i čvaknut ću, bez beda :))))
konobarica • 19.10.2023. u 23:16
@ anna - samo da me malo otupi :))))))))))))))))))))
konobarica • 19.10.2023. u 23:16
@ galaxy - jel imama kakav unuk,unuka da joj ukaže na pogrešan izbor, možda? Mislim strašno kad zapile... i nema odmaka. Komad mora najprije bit svrhovit. Da se može masa svega unutra potrpat. Pa tek ona eventualno lijep...
Sretno!
p.s. - mora da je sis isfrustrirana, brižna. Ja bih bila.konobarica • 19.10.2023. u 23:19
Nema još unuka. :)) Bome je. I sestra i brat.
Pomalo mi je i drago što nisam blizu. :PGalaksija • 20.10.2023. u 00:00
četvrtak, 12.10.2023.
Hola!
Samo da se kratko javim.
Imala sam nekoliko intenzivnih dana, a danas slobodan dan u kojm sam se stvarno nastojala odmarati. bez inspiracije sam za neki suvisli post.
Za vikend nas očekuje radna akcija dizanja parketa kod mame, tako da će mi hladna glava i odmorno tijelo uistinu trebati.
Hvala Luki koja je promptno reagirala i objavila fotku mog pojavljivanja u Jutarnjem.
Meni se još sliježu dojmovi od silnih čestitanja.
Hvala na blogu tjedna u kojem i nisam bila nešto pretjerano aktivna, ali eto, samljelo me malo.
Pozdrav svima i čitamo se u ponedjeljak, kad podnosim izvještaj sa radne akcije.
Peace!
Polako s parketima!:))))Veselim se susretu, još jenom čestitke. Ljubim!
luki2 • 12.10.2023. u 23:29
Pregledam Jutarnji.
Čestitke od srca.
Samo polako! :*Galaksija • 13.10.2023. u 03:21
Samo hrabro i snažno. Sretno!
Demetra • 13.10.2023. u 12:28
Čestitke na knjizi, Jutarnjem, iskoraku u svijet pisanja....sretno ti sve dalje šta slijedi :-)
morska iz dubina • 13.10.2023. u 14:21
@ luki2 - polako ili sporo, gotovo je. I jaaaaaaaaaaaaaaa. Kiss :*
konobarica • 16.10.2023. u 23:03
@ galaxy - hvala puno. Polako i sigurno. :)
konobarica • 16.10.2023. u 23:03
@ demetra - hvala ti puno :*
konobarica • 16.10.2023. u 23:04
@ morska - puno ti hvala. Od srca. Grlim te. :*
konobarica • 16.10.2023. u 23:05
ponedjeljak, 09.10.2023.
Njen listopad
Ljeto je te godine trajalo zauvijek. Sunce i more protegli su se do sredine listopada. Plaže nakon 15 sati poslijepodne i vikendom popunjene kao u srpnju. Uz jednu iznimku. Evidentan nedostatak stranaca. Polako je i metodično skidala sa sebe odjeću u kojoj je proteklih osam sati dočekivala i ispraćala klijente na šalteru. Većina njih, činilo joj se, dolazili su pomalo iznervirani ljetom koje traje zauvijek i radovima na gotovo svakih dvije stotine metara po cestama i pločnicima grada. Grad je bio nasukan na brdo i alterntivnih pravaca nije bilo baš na izbor. U kabini ljušti s nogu i struka traperice i gaćice, s trupa majicu, potkošulju, grudnjak. Smije se nevjerojatnoj činjenici da na trenutak potpuno gola stoji između ovitaka plastične cerade, na kojoj je netko napisao "uloške bacaj u koš,10 metara odavdje" , marljivo nacrtao koš za smeće i povukao strelicu od teksta do ilustracije koša.
Navlači šareni polusportski kupaći kostim, uzima u naramak odjeću i odlazi do ručnika. Legne, zatvori oči i odijeli se od ostatka svijeta. Čuje samo lagani klokot mora i svoje udahe i izdahe. Osjeti onaj poznati slani miris u nosnicama. Zadovoljna leži. Minut, pet, deset. I osjeti kako polako nestaje iza koprene sna.
-Idemooooo...forza Fiumeeee. A? Si vidio kako smo ih sprašili čera? Ebenti.
Ne zna koliko je san trajao, zna da je u njem hodala uskim planinskim putićem, dok ju nije navijački povik probudio.
Finta. Tako mu je nadimak, poznaje ga cijeli kvart, svi na ovoj plaži, a vjerojatno i šire. Finta nikada nije zaigrao za seniore. I nikada nije prestao igrati. Mnogi i danas pričaju da se sjećaju kako se do vrha tribine čuo krrrrc, kada je pokraj aut linije na sredini terena Finti polomljena noga brutalnim startom protivničkog igrača. Imao je sedamnaest i sljedeće bi sezone počeo igrati za prvi tim. Umjesto toga, sljedeću je sezonu Finta proveo na štakama i rehabilitaciji. Nogu je povratio, ali nikada za tu najvišu razinu. Nastavio je igrati za neke niže klubove i kategorije. Danas dribla i provlači finte u ligi veterana.
Sve tako razmišlja i ustvari, žao joj ga.
Iz ruksaka uzima kutijicu sa plivačkim rekvizitima za glavu. Izvlači redom siikonsku kapicu, čepiće za uši, naočale za plivanje. Zatim iz mrežice uzima kratke peraje i oslobađa ih gumice s kojom su spojene i uložaka.
Kreće u svježe, bistro, mirisno i natprosječno slano more.
Ulazi do koljena i stavlja opremu.
Obilazi dvije tete koje već duže vrijeme morem ovijene do sredine bedara stoje u plićaku i razgovaraju.
Uranja. Izranja. Kreće desnom rukom, lagano.
Ispod silokonskih čepića ne čuje mnogo. Tek svoje ritmično disanje i pljuskanje pri zamasima ruku.
Narednih pola sata, svijet ne postoji.
Lijepo opisano predavanje moru, udah, izdah, tišina i blaženstvo...već mi fali.
Sarah • 10.10.2023. u 09:45
Odlično pripovjedačice! Ljubim!
luki2 • 10.10.2023. u 22:24
čestitam na jučerašnjem velikom članku u Jutarnjem !!
Sei brava, bravissimaDonabellina • 11.10.2023. u 14:04
Utopila sam se u tvom opisu. Prepustila i plivam. :) Genijalno.
Galaksija • 12.10.2023. u 02:00
@ Sarah - hvala ti. Vjerujem da će nam, ma koliko dugo ovo ljeto bilo faliti, da.
konobarica • 12.10.2023. u 23:21
@ Luki2 - hvala i hvala na objavi na tvom blogu. Pusa :*
konobarica • 12.10.2023. u 23:22
@ anna - grazie cara. Eto, što reći. Da mi je netko to rekao, ne bih mu vjerovala...
konobarica • 12.10.2023. u 23:23
@ galaxy - e pa baš mi je drago. Hvala ti :*
konobarica • 12.10.2023. u 23:23
Dodro sročeno
bellarte • 13.10.2023. u 14:08
četvrtak, 05.10.2023.
Kvota friendly
Ja jako volim kada moj frend; suborac s faksa i kolega po tacni zasjednemo na kavu.
Danas je to bio kafić trgovačkog centra. Da napomenem da smo oboje dinosaur generacija ugostitelja, znamo raditi, pa tako i znamo gdje zafušariti onako profesionalno, da se to ne osjeti.
I sjedimo tako u kafiću, bistrimo svijet, ugostiteljstvo posebno. Gledamo gdje je sve otišlo. Na moment podsjećamo na ona dva starca sa galerije iz Muppet Show emisije.
Na terasi "konobarica" odjevena u sivu Adidas trenerku (gornji dio, ne mogu se nikako priviknuti taj komad odjeće nazvati duksom, nekako mi - ne znam) maskirnog uzorka. Mi smo od onih kojima je uniforma u konobara svetinja. Jest na terasi sjeverne orjentacije nešto hladnije, ali ne možemo prožvakati sivu maskirnu trenerku. Sve i kad je od Adidasa...
Kava je korektna. Cijena joj je 2,20 €. Kafić je to, ponavljam trgovačkog centra. U kavi cijene 2,20 € svakako bi trebala biti sadržana i činjenica da te posluži netko tko je obučen pristojno. Ali tko za to pita. Došla su vremena kada je normalno i u sred januara ispijati kave na terasama, pa je konobaricama i konobarima hladno. I saaaasvim je normalno obući trenerku zanimljivog uzorka dok poslužuješ.
Kolega, zaposlen u jednom hotelu par exelance priča o specifičnostima koje su nam donijeli radnici iz kvota. I specifičnostima standarda hotelske grupacije.
Pa ukratko, po otvaranju grupacija je željela mlađu radnu snagu. Godinu dana nakon, najpoželjniji su im oni poput nas. Dinosauri koji će iznijeti posao. Dinosauri navikli na radnu etiku, posao iznose iz dana u dan, a kada nešto prigovore onima iz kvota, bivaju pozvani na razgovor kod golobradih supervizora i menadžera, jer takvo ophođenje nije u duhu grupacije. Grupacija je friendly prema svim kvotama, manjinama, životinjama, osjetljivim skupinama, ekologiji, bilju, flori, fauni, planeti i svemircima... ukratko svemu. Iz silne friendlyvosti ne znaju kako bi i što bi, pa eto problem su im ti koje dočekuju otvorenih ruku i zapošljavaju maltene samo kad čuju godinu njihove proizvodnje, ALI bez talasanja, molim. Radite i šutite. Onako kako su vas uvijek učili. Ne poštivati pravila, praviti se blesav, raditi u Hrvatskoj preko godinu i pol dana, a komunicirati sa hrvatskim kolegama SAMO I ISKLJUČIVO na engleskom jeziku, tagirati po bifeu nazive "pirinač" i "hleb" - to smiju, mogu i radit će ovi iz kvota. Jer smo kvota friendly.
Zato za sve nas koji sjedimo po terasama i odlazimo u ugostiteljske objekte iamam mali apel.
Za boga miloga, kada sjednete negdje u ugostiteljski objekt, nevažno da li samo na kavu ili na kompletan obrok, imajte na umu da ste tamo došli potrošiti svoje novce i da imate pravo na kompletnu i korektnu uslugu. Ne pristajte na konobarice i konobare u trenerkama koji vam donesu kavu i više vas ne zarezuju do trenutka kad odlazite iz lokala i trebate platiti tu kavu. Ne pristajte na konobarice i konobare( a i to mi se dogodilo) koji vam kao objašnjenje zašto nema pomfrita daju odgovor treba promijeniti ulje u fritezi
, ne pristajte na mojito sa limunom namjesto limete, ne pristajte na prljavu, toplu ili orošenu čašu, ne pristajte na nepoštivanje... Cijenite svoj novac koji ostavljate po lokalima.
Cijenite sebe kao gosta.
Počnimo od sebe. Mi smo ti koji puštamo, ili ne, da sve ode kvragu.
OVAJ PUT SI KRITIČKI EDUKATIVNA
S RAZLOGOM - ZNANJE !!!Donabellina • 05.10.2023. u 21:06
Slažem se s Anom. :))
Meni je najvažnija ljubaznost i higijena.
Kvalitetna hrana/piće se podrazumijeva.
Uniforme ne volim vidjeti ni u kafiću, ni u trgovini.Galaksija • 06.10.2023. u 01:29
Svaka čast! Tako je, ako pristanemo na sve i svašta - ne cijenimo prvenstveno sebe. A nije potrebno puno da nam svima bude bolje. Ljubim!
luki2 • 06.10.2023. u 02:28
Teško je bit dobar čovjek i dobar profesionalac, a pri tom gledat kako se prihvaća urušavanje uljuđenih postavki života i poslovanja pa to postaje normalno, a normalno postaje nenormalno....uvijek su postojali ljudi koji žive od čistog obraza....ali lice ima i svoje naličje...nekima je ta druga strana obraza lakši prolaz kroz sustav i život....
morska iz dubina • 06.10.2023. u 08:09
slažem se s tobom. bez obzira je li kafić u trgovačkom centru ili hotelu A kategorije, neoprostivo je da onaj tko radi nosi duksu. ende.
smjehotvorine • 07.10.2023. u 08:24
Slažem se, apsolutno. Neki dan sam imala sat vremena čekanja za pregled pa sam odlučila popiti kavu. Godinama je ne pijem, ali ovo ljeto sam probala macchiato pa naručim mali macchiato sa hladnim mlijekom, tek nekoliko kapi. Dobila sam malu šalicu do ruba punu mlijeka. Na pitanje konobaru sjeća li se što sam naručila ustvrdio je da ne znam što je macchiato. Ostavila sam mu šalicu na šanku i otišla. S nekima se nema potrebe uzrujavati.
Demetra • 08.10.2023. u 13:10
@ anna - #samoznanje i poštivanje.
Hvala ti :)konobarica • 09.10.2023. u 22:33
@ galaxy - upravo suprotno, ja volim kada osoblje ima uniforme. I u kafićima i u trgovinama i u banci i na sto drugih radnih mjesta gdje uniforma daje onaj tač digniteta profesiji i pokazuje tko je tu zaposlenik, a tko klijent.
A ovo što i kažeš je neupitno bitno, svakako.
Hvala ti :)konobarica • 09.10.2023. u 22:35
@ morska - eto, ništa za dodati i fantastično si to uobličila. Osobito ovaj dio o normalnom i nenormalnom i toj čudnoj konverziji...
konobarica • 09.10.2023. u 22:36
@ luki2 - apsolutno se slažem s tobom. I sa sobom, naravno :)
Hvala tikonobarica • 09.10.2023. u 22:37
@ rossi - baš tako. Ende. Treba se znati tko je tu što.
Hvala ti :)konobarica • 09.10.2023. u 22:37
@ demetra - strahota. Meni je jednom konobar tako donio "mali makiato" u velikoj šalici i stao objašnjavati da je to mali makiato jer jednostavno u šalici ima manje i kave i mlijeka. Džizs.
Sviđa mi se tvoja reakcija. Za deset.
Hvala ti :)konobarica • 09.10.2023. u 22:40
ponedjeljak, 02.10.2023.
Pozbrojeno
Kada ti kažem da bih mogla bez tebe, mogla bih. Neću lagati da ne bih.
Ali...
Kad te gledam dok navlačiš čarapu koja ti se stalno migolji pa tek iz četvrtog pokušaja pristaje zasjesti na tvoje stopalo, smiješan si mi.
Kad se sjetim gdje smo počeli, a gdje smo sad...
Kad prizovem sve one noći koje smo na smjene probdjeli, jer je toplomjer bio tvrdoglav, ona još malecka, a ti, iako je budilica kao i jutro prije zvrndala u sedam i deset, trudio si se odraditi svoju stražarsku smjenu kraj krevetića...
I kad priznam da i danas, iako me ponekad uspiješ nanervirati počestom neprisutnošću duha u trenutku, volim tvoj uvrnuti i škrti humor, prepoznajem težinu tvojih uzdaha, i predviđam poteze koje vučeš...
Kad šutimo, i kad sve kažemo.
Kad smo totalno nesinhronizirani, a povezani.
Kad se ne čujemo cijeli dan, a onda nam večer donese sve to neizrečeno...
Kad sve to tako pozbrojim...
Mogla bih bez toga.
Bez tebe.
Mogla,
ali nikako
(i nikada)
ne želim.
Hvala uredništvu na blogu tjedna :)
I hvala vam svima na odličnim reakcijama na prethodni post :)konobarica • 02.10.2023. u 21:59
Tebi hvala na postu "bih, a ne želim "
Sve je to tako ljudski unutar četiri zida i u jednoj ženskoj glaviciDonabellina • 02.10.2023. u 22:37
Ovo i sama osjećam. Mogla bih, ali ne želim.
Genijalna si :*Galaksija • 02.10.2023. u 22:39
Prelijepo! Ljubavno!!! Bravo!
luki2 • 03.10.2023. u 00:57
čestitam na blogu tjedna :)
imamo svi zapravo to nešto "mogla/ mogao bih, ali ne želim"...smjehotvorine • 03.10.2023. u 08:48
Sjajan završetak!
matebalota • 03.10.2023. u 09:10
Za vlastitu srecu je vazno shvatiti i osvijestiti da se bez svih moze ... da si sam i da mozes iznjeti zivot sam sa sobom! Ali ne zelis! Zelis dijeliti! Zelis da se s tobom dijeli! E onda covjek moze biti istinski sretan, neovisan i iskreno zaljubljen! :)
Snaga Tvokuna • 03.10.2023. u 09:20
Sjajno napisani razlozi za i protiv.
Lastavica • 03.10.2023. u 11:28
Poslije ovoliko desetljeća, ta tko bi pametan sve iznova...znaš onu, dobar muž se ne rađa, to žena napravi:-)))))))***
morska iz dubina • 03.10.2023. u 12:37
blog tjedna, čestitke, zasluženo, vrijedno....lp
agava • 03.10.2023. u 16:48
Ona se uvijek vraća na neku babu Milku, dobar konj ima sto mana a loš samo jednu; recimo, ja sam sebe uvjerio da ne bih mogao bez Nje, Ona veli da je to obična glupost, da bi možda neka penzionerka koja se može penjati uzbrdo meni bila puno bolji odabir, i takve zvizdarije; tako i ja sigurno znam da bi Ona bez mene mogla, Ona može pomicati planine samo to treba poželjeti; ali to – da bi mogla - baš nikada nije rekla, nikada, ni u najcrnjoj svađi, i naglas mi je rekla da je sigurna kako bi - kada bi to ikada prevalila preko usta - izgubila moje poštovanje; žene su mudre, čovječe, smrzneš se koliko su mudre, pogotovo kad vole, kad vole godinama i desetljećima; poznaje me bolje od mene samoga; jednom sam negdje vidio na nekom letku najavu nekog self-helf terapeutskog skupa pod motom "žene žele nježnost a muškarci poštovanje", pa sam rekao, čuj, nije li kod nas malo drugačije; nije na to ništa rekla :)));
ja nemam zapravo pojma o svemu tome, nisam nikada o tome tako razmišljao, zapravo, ja razmišljam o drugim stvarima; a da li bi htjela bez mene, to znam da ne smijem pitati, ne znam zašto bih uopće, jer kad pitam da li je zažalila zbog odabira, naljuti se, iskreno se naljuti, kako me to možeš pitati, pa mogu, stalo mi je da ne budeš nezadovoljna, onda veli – onda ne pitaj, nego radi na poboljšanju situacije :)))); nekad je stvarno znam to pitati, to o žaljenju, ne zezam se, jer odmah drugi dan kako smo prohodali rekla mi je da je ranije u srednjoj imala dečka kojeg je ostavila zbog nekakvog... ne znam kako bih to nazvao, čudnog razloga, nikad nisam čuo da je netko nekoga zbog toga ostavio; čak jednom kad se išla naći s njim na kavi, mislim – pitala me prvo da li smije, a ja sam rekao da ako Joj neću vjerovati, što onda imam od svega, na to mi je kazala da je to stvar koja je bila najvažnija, to da Joj vjerujem; veli - prisloni neki voltmetar na mene pa izmjeri da li te volim ako to ne znaš, glupost; još nekad znam reći, možda samo želiš dokazati da si pametna i da ti je odabir bio na mjestu, a u stvari... ali sve Ona zna, pa veli, ako sam pametna, onda je odabir bio dobar, a ako sam glupa, onda me iskoristi, neće ti to biti problem ako sam glupa, i tako to sve ide; u stvari sam ja glup jer to idem pitati i pričati; treba šutjeti; da, ovo je sjajno rečeno, kad s nekim možeš šutjeti zajedno, a biti radostan, onda ne znam što bi više čovjek mogao poželjeti; malo zdravlja, ništa drugo; rekao bi ovaj predivni i strašni život sam za sebe: ne diraj lava dok spava :)))j. • 03.10.2023. u 21:45
Bravo
Euro • 04.10.2023. u 07:22
čista životna ljubavna :))))))
to ti mogu samo oni s duuugim zajedničkim stažom :)))))))
podsjetilo me na (meni dragu) jednu Detoura - Bez tebeWhite Lilith • 05.10.2023. u 07:07
@ anna - ma, iako se ponekad preipituješ, sve je to nekako normalno, kad su osobe - normalne. Hvala ti :)
konobarica • 05.10.2023. u 20:27
@ galaxy - hvala ti. Super ti je post o svjesnosti pregleda prsa.
konobarica • 05.10.2023. u 20:28
@ luki2 - hvala tiiiiiiii. Kiss :*
konobarica • 05.10.2023. u 20:29
@ Rossi - hvala ti. Istina živa. Ponekad se malo upitaš, al onda shvatiš širu sliku.. :) :*
konobarica • 05.10.2023. u 20:29
@ mate - hvala. Iskreno :)
konobarica • 05.10.2023. u 20:30
@ snaga - e to. Sjajno rečeno. Upravo tako nekako. Možeš sam(a) i te kako, al ovako je jednostavno -bolje :) :*
konobarica • 05.10.2023. u 20:31
@lastavica - hvala ti puno :*
konobarica • 05.10.2023. u 20:32
@ morska - e i to, tko bi iznova, a i ovo modificirano od deBeauvoir mi se sviđa. Mucho :) :* Hvala ti.
konobarica • 05.10.2023. u 20:33
@ vjetar - .//..onda ne pitaj, nego radi na poboljšanju situacije// pametna je tvoja Draga. To je ono što treba kontinuirano raditi. Na poboljšanjiu te situacije. Jer jednom kad staneš, gotovo je. Uljuljka se osoba i padne.
Divno si sve ovo napisao. Ali već se vidjelo iz nekih tvojih prijašnjih tekstova, koliko ti svoju Dragu poštuješ. Prije svega poštuješ, a onda sve ostalo. A to je najbitnije. Jer gdje je poštivanja, pa i ako krene nizbrdo, ostaje se dostojansven i nitko ne nastrada.
A tu je i ljubav. Koja dolazi u sto oblika i formi.
Hvala ti na ovom komentu. Onako od srca.konobarica • 05.10.2023. u 20:38
@ euro - hvala :) :*
konobarica • 05.10.2023. u 20:39
@ lilith - hvala. A skoro smo više skupa nego solo. I uvijek volim naglasiti da sam zaista imala sreće. Detour je super i inače, a Bez tebe mi je topp. Tnx :)
konobarica • 05.10.2023. u 20:40
