Ja jako volim kada moj frend; suborac s faksa i kolega po tacni zasjednemo na kavu.
Danas je to bio kafić trgovačkog centra. Da napomenem da smo oboje dinosaur generacija ugostitelja, znamo raditi, pa tako i znamo gdje zafušariti onako profesionalno, da se to ne osjeti.
I sjedimo tako u kafiću, bistrimo svijet, ugostiteljstvo posebno. Gledamo gdje je sve otišlo. Na moment podsjećamo na ona dva starca sa galerije iz Muppet Show emisije.
Na terasi "konobarica" odjevena u sivu Adidas trenerku (gornji dio, ne mogu se nikako priviknuti taj komad odjeće nazvati duksom, nekako mi - ne znam) maskirnog uzorka. Mi smo od onih kojima je uniforma u konobara svetinja. Jest na terasi sjeverne orjentacije nešto hladnije, ali ne možemo prožvakati sivu maskirnu trenerku. Sve i kad je od Adidasa...
Kava je korektna. Cijena joj je 2,20 €. Kafić je to, ponavljam trgovačkog centra. U kavi cijene 2,20 € svakako bi trebala biti sadržana i činjenica da te posluži netko tko je obučen pristojno. Ali tko za to pita. Došla su vremena kada je normalno i u sred januara ispijati kave na terasama, pa je konobaricama i konobarima hladno. I saaaasvim je normalno obući trenerku zanimljivog uzorka dok poslužuješ.
Kolega, zaposlen u jednom hotelu par exelance priča o specifičnostima koje su nam donijeli radnici iz kvota. I specifičnostima standarda hotelske grupacije.
Pa ukratko, po otvaranju grupacija je željela mlađu radnu snagu. Godinu dana nakon, najpoželjniji su im oni poput nas. Dinosauri koji će iznijeti posao. Dinosauri navikli na radnu etiku, posao iznose iz dana u dan, a kada nešto prigovore onima iz kvota, bivaju pozvani na razgovor kod golobradih supervizora i menadžera, jer takvo ophođenje nije u duhu grupacije. Grupacija je friendly prema svim kvotama, manjinama, životinjama, osjetljivim skupinama, ekologiji, bilju, flori, fauni, planeti i svemircima... ukratko svemu. Iz silne friendlyvosti ne znaju kako bi i što bi, pa eto problem su im ti koje dočekuju otvorenih ruku i zapošljavaju maltene samo kad čuju godinu njihove proizvodnje, ALI bez talasanja, molim. Radite i šutite. Onako kako su vas uvijek učili. Ne poštivati pravila, praviti se blesav, raditi u Hrvatskoj preko godinu i pol dana, a komunicirati sa hrvatskim kolegama SAMO I ISKLJUČIVO na engleskom jeziku, tagirati po bifeu nazive "pirinač" i "hleb" - to smiju, mogu i radit će ovi iz kvota. Jer smo kvota friendly.
Zato za sve nas koji sjedimo po terasama i odlazimo u ugostiteljske objekte iamam mali apel.
Za boga miloga, kada sjednete negdje u ugostiteljski objekt, nevažno da li samo na kavu ili na kompletan obrok, imajte na umu da ste tamo došli potrošiti svoje novce i da imate pravo na kompletnu i korektnu uslugu. Ne pristajte na konobarice i konobare u trenerkama koji vam donesu kavu i više vas ne zarezuju do trenutka kad odlazite iz lokala i trebate platiti tu kavu. Ne pristajte na konobarice i konobare( a i to mi se dogodilo) koji vam kao objašnjenje zašto nema pomfrita daju odgovor treba promijeniti ulje u fritezi
, ne pristajte na mojito sa limunom namjesto limete, ne pristajte na prljavu, toplu ili orošenu čašu, ne pristajte na nepoštivanje... Cijenite svoj novac koji ostavljate po lokalima.
Cijenite sebe kao gosta.
Počnimo od sebe. Mi smo ti koji puštamo, ili ne, da sve ode kvragu.
Post je objavljen 05.10.2023. u 19:29 sati.