Konobarica s tastature
ponedjeljak, 09.10.2023.
Njen listopad
Ljeto je te godine trajalo zauvijek. Sunce i more protegli su se do sredine listopada. Plaže nakon 15 sati poslijepodne i vikendom popunjene kao u srpnju. Uz jednu iznimku. Evidentan nedostatak stranaca. Polako je i metodično skidala sa sebe odjeću u kojoj je proteklih osam sati dočekivala i ispraćala klijente na šalteru. Većina njih, činilo joj se, dolazili su pomalo iznervirani ljetom koje traje zauvijek i radovima na gotovo svakih dvije stotine metara po cestama i pločnicima grada. Grad je bio nasukan na brdo i alterntivnih pravaca nije bilo baš na izbor. U kabini ljušti s nogu i struka traperice i gaćice, s trupa majicu, potkošulju, grudnjak. Smije se nevjerojatnoj činjenici da na trenutak potpuno gola stoji između ovitaka plastične cerade, na kojoj je netko napisao "uloške bacaj u koš,10 metara odavdje" , marljivo nacrtao koš za smeće i povukao strelicu od teksta do ilustracije koša.
Navlači šareni polusportski kupaći kostim, uzima u naramak odjeću i odlazi do ručnika. Legne, zatvori oči i odijeli se od ostatka svijeta. Čuje samo lagani klokot mora i svoje udahe i izdahe. Osjeti onaj poznati slani miris u nosnicama. Zadovoljna leži. Minut, pet, deset. I osjeti kako polako nestaje iza koprene sna.
-Idemooooo...forza Fiumeeee. A? Si vidio kako smo ih sprašili čera? Ebenti.
Ne zna koliko je san trajao, zna da je u njem hodala uskim planinskim putićem, dok ju nije navijački povik probudio.
Finta. Tako mu je nadimak, poznaje ga cijeli kvart, svi na ovoj plaži, a vjerojatno i šire. Finta nikada nije zaigrao za seniore. I nikada nije prestao igrati. Mnogi i danas pričaju da se sjećaju kako se do vrha tribine čuo krrrrc, kada je pokraj aut linije na sredini terena Finti polomljena noga brutalnim startom protivničkog igrača. Imao je sedamnaest i sljedeće bi sezone počeo igrati za prvi tim. Umjesto toga, sljedeću je sezonu Finta proveo na štakama i rehabilitaciji. Nogu je povratio, ali nikada za tu najvišu razinu. Nastavio je igrati za neke niže klubove i kategorije. Danas dribla i provlači finte u ligi veterana.
Sve tako razmišlja i ustvari, žao joj ga.
Iz ruksaka uzima kutijicu sa plivačkim rekvizitima za glavu. Izvlači redom siikonsku kapicu, čepiće za uši, naočale za plivanje. Zatim iz mrežice uzima kratke peraje i oslobađa ih gumice s kojom su spojene i uložaka.
Kreće u svježe, bistro, mirisno i natprosječno slano more.
Ulazi do koljena i stavlja opremu.
Obilazi dvije tete koje već duže vrijeme morem ovijene do sredine bedara stoje u plićaku i razgovaraju.
Uranja. Izranja. Kreće desnom rukom, lagano.
Ispod silokonskih čepića ne čuje mnogo. Tek svoje ritmično disanje i pljuskanje pri zamasima ruku.
Narednih pola sata, svijet ne postoji.
