Konobarica s tastature
ponedjeljak, 16.10.2023.
Mama i radovi
Dakle, radni produženi vikend je skoro pa gotov. Sutra još malo čišćenja.
Subota, dizanje parketa u maminom dnevnom. Zakoniti i frend su pločicu po pločicu kockastog parketa dlijetom i čekićem odizali od poda. Yugo ljepilo svojski je držalo 47 godina, a po žilavosti i čvrstoći čini mi se da bi još toliko...Parket, da je bio onaj lijepi što ide na V ne bih ni dizala, već samo još jednom prebrusila i polakirala, ali ovaj stvarno nije bio lijep. A i udubljen od rolanja yugo fotelja po njem. Fotelja se mama u jednom pointu riješila, no tragovi su ostali. Znači, subota dizanje 20 kvadrata parketa, odnošenje otpada, pometanje prašine. Nedjelja pauza. Danas majstor stigao nakon odrađene smjene u firmi, s njim sin i u 3 i pol sata riješili pod. Stavili smo laminat imitaciju hrasta. Divan je. U planu sam imala i podno grijanje, ali su se razni protufaktori upleli u moje planove, tako da je podno palo u vodu. Nivelacija do skoro 3 cm, gubitak preko 60 % topline koja bi pod laminatom fino grijala strop drvarnice potopili su mi snove o grijanom podu. Nema veze, bit će dobro i ovako. Već je sad druga priča.
Uglavnom, pošla sam s majkom neki dan pogledati malo namještaj. Ono što sam odabrala, i što se njoj mjesecima sviđalo, sad nikako ne valja. Iako smo se dogovorile da nećemo ponovno zakrcati cijeli prostor ormarima i regalima, ona bi visoku komodu. I to onu bijelo sivu iz Yisk kataloga. Iako joj se bijelo nikako ne sviđa. Pa bi onda onu identične boje kao novi laminat. Obje komode, pogađate, nisu namještaj za dnevni, već prva za blagovaomu, druga za hodnik. I onda uz te dvije bi još dva ormara, jer gdje će držati onaj svečani servis koji rabimo tri puta godišnje, o Uskrsu, Božiću i Novoj Godini. Eventualno još moooožda za pokoji ručak. U garnituri namještaja koja nam se svima mjesecima sviđala dva su uzdužna ormara, jedan samostojeći drugi zidni, niska tv komoda i polica za iznad tv-a. Policu ne bi ni montirali, jer je na tom mjestu Zimska noć. Poveći uramljeni goblen. Toliko mi je drag, da će na zidu durati koliko i ja na dišući.
Mama je ovo sa toliko uzbuđenja sve odradila da sam u pojedinim trenutcima bila uplašena da se ne sruši na sred nedovršenog novog poda. U subotu nije dala disati, muvala se svugdje i pokrivala svaki centimetar kvadratni posla koji smo odrađivali. Dok je dvojac ljuštio parket, ja sam skupljala,trpala u vreće, odnosila, pometala i tako. Mama se zaplitala oko nas, brbljala 100 na sat i stalno nas tjerala da idemo jest. Kad smo sve završili, malo doveli u red i konačno sjeli za stol, svo jelo je bilo ili hladno ili polumlako. Jer je naravno bilo bitnije nadzirati radove i stalno pozivati nas za stol, nego to lijepo zagrijati kad već MORAMO jesti.
Danas, jedva smo je na par sata odveli iz stana. Uspjeli smo je nekako uvjeriti da ne može tri sata sjediti na istoj stolici i čekati da majstori završe...
Da ne duljim, mislim da je najveći stres prošao. Za namještaj, pričekat ćemo da Juniorka sitgne krajem mjeseca, pa da joj ona ukaže na pogrešan izbor komoda. Jer, Juniorku se sluša.
Eto. Sad odo na spavanac. Između šihte na poslu i majstora, uspjela sam otići na šišanje i kod zubarice. Tako da mi je stvanro vrijeme.
Nadam se da ne udavih.
Teško je sa starcima.
Iako, nemilo sam zahvalna za svaki naš zajednički trenutak.
Pa i onaj kad mi na sred Momaxa vrišti da neće nikada više fotelju u dnevni. Nakon što se u jednoj lijepo izrelaksirala i rekla da će je kupiti. Neću i neću i neću!!!NiKADA!!!
Laku noć.
