Konobarica s tastature
četvrtak, 30.03.2023.
Nedostajanje
Znaš što mi fali?
One priče i zajebancije
kad se nitko ne uvrijedi.
Jer svi smo kadri našaliti se
i sebi i tebi.
Onaj smijeh zvonki
što odzvanja iz našeg kuta kafića
a svi u čudu glavu okreću prema nama
i pitaju se
šta nam je, šta nam je...
Pjesma
pjesma mi fali, pa platforme palim
slušalice u uši zabijam.
I brojim zaboravljene riječi koje mi ispadaju iz poznatih stihova.
Dok samo mrmljam u melodiju.
Glupiranje mi fali.
Ono kad izlazimo iz trgovine, smijeh ne susprežemo,
prodavačica nas pogledom nevjerice ispraća,
a mi se smijemo još daleko kroz Korzo, kroz ulicu.
Šlagovrt fore
značenje kojih samo mi kužimo
i uvijek im se iznova, godinama, desetljećima
vraćamo. Uvijek nam aktualne i
istog učinka.
Kava mi fali,
ne žudim za kofeionom
Ona naša kava mi fali,
dogovorena u minut, za pola sata već ju srčemo.
Neplaniranje mi fali.
Spontanost.
Pijane noći što u jutro odu,
više ne znamo što govorimo
i dobro nam.
Nikad bolje.
Drugi dan se smijemo nepromišljenosti.
Pa nam još bolje.
Fali mi onaj osjećaj
Nas.
Koji smo bili
nekako
skroz bolji.
Baš...
konobarica • 30.03.2023. u 22:51
Da... Zafali to vrijeme, zafrkancije, neke bezbrižnosti... Kad sumiramo, čini mi se kao da su se ljudi kolektivno svi previše uozbiljili... Zbog čega? Života? Pa, uvijek se živjelo. S usponima i padovima. Je li do vremena? Ili ipak do nas? Zanimljivo. Odlično napisano :)
TiFiT • 30.03.2023. u 22:58
Da, fali sve šta si nabrojala. Nešto je do nas, nešto do svega drugog. Novo vrijeme, novi ljudi, novi običaji..samo mi stari, oni od nekada, koji bi vratili postavke na radosnije, vedrije i nekako u srcu toplije:-)
morska iz dubina • 30.03.2023. u 23:28
Da, baš fali. Sve navedeno. Možda s vremenom naučimo živjeti u nedostajanju, ali....- sve će i opet faliti...Ljubim!
luki2 • 30.03.2023. u 23:34
Može li se oživjeti? :)
Galaksija • 31.03.2023. u 23:01
@ TiFiT - pa eto ne znam. Možda mso jednostavno odrasli. Ali i ako jesmo, jel nismo mogli komadić barem te nekadašnje radosti sačuvati...
konobarica • 03.04.2023. u 23:26
@ morska - istina. Iako se pitam, jesmo li mogli mrvu barem drugačije...previše nas uzelo... a vrijeme valjda, ne znam.
konobarica • 03.04.2023. u 23:27
@ luki2 - čini mi se koa da smo se vaš navikli, i prelako prepustili. Nažalost. Kiss :*
konobarica • 03.04.2023. u 23:27
@ galaxy - ne znam. Teško. Nema više one mladenačke nepromišljenosti.
Možda plaćamo vrijeme koje nas sustiglo...konobarica • 03.04.2023. u 23:29
joj da samo znaš šta meni sve fali :)
smjehotvorine • 04.04.2023. u 06:03
Nedavne analize i usporedbe pokazale su da je moto x3m
realityanything • 17.04.2023. u 09:16
Thank you for sharing these good and useful videos. I really like the videos you share because it gives me a lot of knowledge. trap the cat
dfgd • 22.05.2023. u 10:58
ponedjeljak, 27.03.2023.
Što smo na ovom svijetu
Danas nakon dugo vremena, pojavi se jedna draga osoba na fb. Nije je bilo neko vrijeme, profil deaktiviran, a obzirom da se bori sa zdravljem, bila sma malo uplašena. Nismo si osobito bliske, ali smo na istoj valnoj. Obzirom da nam ni krug poznanika nije širok, probala sam se kod dvoje njih informirati da li je sve s njom u redu pa dobila neke neodređene odgovore. U tim trenutcima zaželila sam joj onako u sebi sve najbolje i kako to već biva, vremenom zaboravih na to.
Kad evo je danas. Nova, intrigantna profilna mi iskoči čim sam se ulogirala. I sretna, javim joj se porukom. Ona sretna što joj se javljam.
Na moje prvo pitanje je li okej odgovara da i nije baš, ali se nada...Uglavnom, dijagnoze su se malo pojačale, tu su i dalje i neurološke su prirode. Pa da ne duljim, bolest koja nije izlječiva, ali se može, uz pogođene lijekove (za koje svaki put potpisuje pristanak) držati pod kontrolom i nadati se da neće napredovati. Treće dijete rodila je prije nepunih godinu dana. Pošalje mi fotkicu malenog, preslatkog sunašca. Ne mogu ni zamisliti njene svakodnevne borbe. Uz sve navedeno, trebala bi imati neku operaciju tetive na nozi, a radi općeg stanja operacija ne dolazi u obzir, pa šepucka. Cijelo vrijeme dok se dopisujemo, ne mogu sebi doći. Mlada je to osoba. Trideset i koju ima. Kako li život presloži legiće dok kažeš dijagnoza. Bila sam u šoku. I u još većem kada sam shvatila da je duh u svemu tome nije napustio. Kaže da je sa zadnjim lijekom stvarno bolje, a najgore joj je što zbog noge ne može igrati nogomet (bivša nogometašica). Ozarim se na njen humor i u meni se probudi nada da će na kraju sve ipak ispasti okej.
Pred otprilike pola godine, shvatila sam isto tako da ne nailazim na objave još jednog fb frenda. Upoznali smo se baš na mreži, rođeni je Riječanin, ali ga je život odnio dalje. U jednom se pointu nakratko vratio Rijeci, pa smo se i fizički upoznali. Nakon nekih par mjeseci ponovno odlazi i opet se družimo samo preko mreže. Njegovi sarksatični postovi i komentari bili su pravo osvježenje u moru svega što se tamo dade pronaći. A onda su postovi i komentari utihnuli pa ukucam njegovo ime u tražilicu da vidim ima li ga još. I ima ga. Ali nažalost to je jedino mjesto gdje ga ima. Masa RIPova ispisana po profilu. Kako s njim pak nemam nikakvih zajedničkih frendova, obratim se porukom jednoj gospođi s kojom sam se ispod njegovih postova super zabavljala po komentarima. Iznenada, kaže ona. Pukla aorta i nije mu bilo spasa. Baš me rastužilo. Isto smo godište.
Kad me tako nešto sustigne, ne mogu ostati hladna. Satare me tuga. Tek tada shvatim kolika je sreća koju svakodnevno živim.
I nije drugo no biti dobar. Koliko god se može. Jer što smo na ovom svijetu...
Dragi R počivaj u miru.
Draga Ž sve čim manje borbe u tvojoj svakodnevici ti od srca želim.
Ali baš... :/
konobarica • 27.03.2023. u 23:10
Na ovom svijetu smo samo prolaznici .......
Klaatu • 27.03.2023. u 23:19
Uvijek govorim, i dok me ima govorit ću: svaki dan koji živimo; svaki novi dan u kojem se probudimo relativno dobro i zdravi, kao i ljudi oko nas - dakle, ne da treba slaviti - nego živjeti život svakodnevno. Činim tako svaki dan! Ljubim Te (vas sve)!!!!!
luki2 • 27.03.2023. u 23:25
baš me štrecnulo. da!
Galaksija • 28.03.2023. u 19:11
@ klaatu - a tako, da. Al opet nemoš ne živjet, pa nekako je prirodno da to želiš odradit sa što manje muke i boli. Ako može.
konobarica • 30.03.2023. u 22:17
@ luki2 - istina darga, baš tako. Prvo se ujutro zahvalit što se još jedan dan oči otvorilo. A naveče što sa dan odživio.
konobarica • 30.03.2023. u 22:18
@ galaxy - galaxy moja, baš nekako da se zamisliš...
konobarica • 30.03.2023. u 22:19
Surely you only know New York as a place of America, right? But now there is one more great game genre that you should experience: nytimes crossword
dfgd • 22.05.2023. u 10:59
četvrtak, 23.03.2023.
Domaći
Upravo odgledala Zagreb cappuccino.
Volim domaće autore. Stoga ih puno čitam, a nastojim i gledati. Ovo kad ih gledam, uvijek krenem s nekom nadom da će film biti dobar. Jest sve u očima promatrača i jest da sam bolje istrenirana za pisanu riječ, ali pobogu...
Zašto su (većina njih) radnje u tim filmovima tako spore?
Zašto su uglavnom takvi da nemaju puno dodira sa stvarnošću, oni koji prikazuju relani život?
I stvarno...Zar se razvedena žena, neupitno, samo seksom sa slučajnim nekim može osloboditi misli o bivšem mužu i TEK TADA nastaviti normalno živjeti?
Prikaz dvije dobre frendice koje se osjećaju neolagodno nakon prijetaljskog zagrljaja koliko je uobičajen?
Znam, da. To je samo film.
Al opet...
Uglavnom, domaći filmovi nam se svode na:
-Sukob urbanog i ruralnog, gdje se ruralno uglavnom nastoji prikazati humoristično, a to bude totalni fijasko.
-Domoviski rat i - ili glorificiranje njegovih uspjeha - ili traume iz njega proizašle.
-Depra, depra, depra
-Mafija wanna be
Mislim da ću se ubuduće ograničiti na domaće pisce kada je o domaćim autorima riječ.
Hvala komentatorima na osvrtima za moj proleterski post. Odgovorim uskoro. Pusa *
Nisam oduševljena domaćim filmovima. :))
Rijetko koji mi je zadivljujući.Galaksija • 23.03.2023. u 23:21
Svjedoci, Živi i mrtvi, Crnci, Ti mene nosiš. Hajde, Ribanje i ribarsko prigovaranje nije loše... od Matanića pak ovo Područje bez signala. Ranije, par onih Brešanovih i Hribarovih komedija, Kad mrtvi zapjevaju - otkačen i potresan, pa onda možda ovi Nestali i 55, neki bi dodali i Kratki izlet... To mi pada na pamet od primjera neke razine vrijednosti, ali da ima puno bačenog u vjetar, sigurno da ima. Kopiraju se stvari izvana mehanički, te Gus van Sant, te Dogma, te tok svijesti...; nema mašte, znanja niti iskrenosti. Ali, uostalom, niti jugo kinematografija nije bila puno bolja, previše je i tamo bilo istoga ovoga što navodiš; to je zapravo već tradicija, osim par remek djela Šijana, Pavlovića, Petrovića...
Mislim da će nas sada možda EU malo podići, produkcije bi mogle postati šire i dobivati više love.
Kolega iz srednje radi u tom Havc-u, što li, sve je to zasad lokalna priča, ruka ruku mije, kadrovska i financijska križsljka. Pogledaj "malu" Juku, skoro je završila u Vrapču a onakav talent. Vjerojatno moraju proći godine i generacije pa da krene prema boljemu.j. • 23.03.2023. u 23:58
Ni ja ne volim domaćice...:))) Ljubim!
luki2 • 24.03.2023. u 00:18
Iskreno, ni ja baš nisam ljubitelj domaćih uradaka...
morska iz dubina • 24.03.2023. u 12:05
Naša kinematografija je nešto što zagriženo pratim, ovaj "zg cappuchino" sam pogledao kojih desetak minuta jer mi je bio nekak previše monoton nije mi zaokupirao pažnju duže vremena iako ne isključujem mogućnost da ga uskoro pogledam. Vidim da vjetar spominje "ti mene nosiš" izvanredan film imao sam nedavno njegovu recenziju što se tiče Matanića od novijih su mi top "ćaća" i "zvizdan" (tim redom) a od klasika "fine mrtve djevojke" svaki od tih filmova ima nešto što je i njihova poanta-doticaj s realnošću volim domaću balkansku i francusku kinematografiju američku sve manje.
TEATRALNI • 24.03.2023. u 14:22
Da još dodam, ne svode se domaći filmovi samo na nabrojane stvari (sukob urbanog i ruralnog, domovinski rat traume i mafiju) "ćaća" je film o dvije kćeri koje odlaze u Liku starom koji ih je davno ostavio, vremenom se otkriva mračna tajna iz prošlosti, "ti mene nosiš" je o pošastima društva (kriminal korupcija, i dječja fasciniranost mafijašima kao što je mamić a i kompleksni obiteljski odnosi)iako ima ih dosta koji se svode i trebaju jer je to realnost a poanta filma je da tu realnost adaptira volim vidjeti na filmu sve ono što me nervira u stvarnosti (krediti ovrhe lihvari konstantno baljezganje o ratu) "blagajnica hoće ići na more" humoristična adaptacija realnosti trulog kapitalizma kako se poslodavac fašistički odnosi prema zaposleniku. A imamo i Sf projekt u bližoj budućnosti "the show must go on" iz 2010. radnja je u 2020-oj o globalnom nuklearnom ratu za vrijeme reality showa- film koji je ispao vizionarski projekt ima kvalitetnih ideja i doticaja s realnošću svega što uglavnom nema kod amera. Bilo bi mi iritantno da se u našoj kinematografiji kao u njihovoj izmišljaju glupi nepostojeći likovi poput spidermana batmana i supermana.
TEATRALNI • 24.03.2023. u 19:22
@Konobarice, odgovorih Ti na svakom mome postu ispod Tvojih komentara. Hvala Ti!
luki2 • 24.03.2023. u 22:14
ja sam zapeo u crno bijelim filmovima
golden age • 26.03.2023. u 13:58
@Galaxy - pa eto ni ja. Baš tako, rijetko koji me zadivi...A baš se trudim.
konobarica • 30.03.2023. u 21:41
@ vjatar - pa ja ne znam- Sve mi to bude onako nekako turobno i sporo. Ili ide u kost sa nekim deprama ili mora bit prikaza ruralnog mentaliteta... A nekako me to umori. Eto Ne gledaj mi u pijat teško do bola. Ne znam. A moguše i da ja ubodem uvijek takve, tko zna
konobarica • 30.03.2023. u 22:07
@ luki2 - tu smo si na istom terenu
konobarica • 30.03.2023. u 22:07
@ morska - eto. Tko zna zašto :)
konobarica • 30.03.2023. u 22:07
@ teatralni - ti više pratiš film. Ustvari daade se zaključiti da si u filmu koliko i ja u pisanoj formi, knjigama.
Stoga ću uvažiti tvoje mišljenje i razmišljanje. I cijenim ga. Opet kažem, možda je do mene. Meni je recimo Ustav Republike Hrvatske, eto nevjerojatno dobar film na nekoliko razina. Gledala sam ga 3 puta i opet ću kad bude na tv-u. Tako je slojevit i zanimljiv skroz.
Ja sam tek prosječna gledateljica, jedan od onih koja filmove dijeli na dobre i loše. Ne idem u analize, jer analizirati filmove ne znam. Za to postoje oni kji znaju, poput tebe.
No...Ne bi li se filmovi, ma kojeg ćanra raditi upravo za tu skupinu. Prosječne gledatelje... Ne znam :)
Držat ću se ja domaćih pisaca. Tu sam doma :)konobarica • 30.03.2023. u 22:16
ponedjeljak, 20.03.2023.
Proleteri
Sjećate se ne tako davnog dočeka vatrenih u Zagrebu nakon osvojene bronce? E. Pa sjećate se kako smo većina nas pomalo se rugali činjenici da su doček ukrale ocvale rock zvijezde koje su se pojavile na dočeku? Ja prva. Na trenutak se činilo da Prljavci, a nakon toga Stublić imaju vlastiti koncert, koliko su se zaigrali. Mlađahni nogometaši pjevali su skoro pa zaboravljene stihove. Legenda dalje kaže da su mlađahni nogometaši sami tražili te izvođače i njihove pjesme jer su ih upravo one držale i nabirjavale tijekom SPa. Ne znam koliko su upoznati činjenicom da smo pjevača u ono nesretno vrijeme početkom devedesetih svi idolizirali jer se usudio u jednu pjesmu staviti (u naslov čak) beogradskog druga. Išta što bi na Srbiju i Srbe podsjećati moglo izgovaralo se tada u pol glasa. A Jura je bio glasan i rekao je svome drugu jasno što ga ide. Idol. A onda je u jednom pointu Jura napravio Chicago. Jer moglo mu se. Kako se početkom devedesetih obračunavao sa drugom beogradskim, tako se krajem istog desetljeća obračunavao s onima koji su prdnuli na sve one koji su za ovu državu dali ono najvrijednije. I tako od Jure novovalovca koji je bacao radio kroz prozor, prozivao druga beogradskog, prozivao novokomponirane drugove da vrate vile i mercedese do Jure koji pjeva generaciji brončanih nogometaša od kojih je dobar dio rođen poslije rata, a neki bome i poslije Chicaga i teško da ti mladići znaju pozadinu Chicaga i o čemu tu Jura pjeva. Ne vjerujem ni da znaju da smo mi neki, baš kao i oni u Kataru od hotela do igrališta vozeći se, u autobusu napjevavali se na istu melodiju. Možda im nije ni poznat podatak da je pjesma neko vrijeme bila cenzurirana u vrijeme kada je nastala, i da je to bilo vrijeme nekih Kutla, Canjuga, Tuta i Štela i sličnih jahača magle... Mah! Bilo pa prošlo, zaista se ne treba opterećivati prošlošću i nije važno.
Večeras gledam prvi nastavak serije Područje bez signala. Nisam pročitala roman, i za ne vjerovat, drago mi je da nisam. Po seriji sudeći mora biti dobar, a gledati ekranizirane verzije dobrih romana izbjegavam. I tako se kroz kadrove zaboravljene rasturene tvornice, kakvih je duž zaboravljene rasturene bivše države bilo bezbroj vratim u to vrijeme. Vrijeme proletera. Uz neku davnu proletersku melodiju, koja je vjerojatno namjerno slušno nedokučiva, pred kraj epizode jasno se pročuje Konjuh planinom. Na kraju te pjesme, na vrh planine zastava se vije crvena od krvi proletera. Nostalgična? Jesam. Komunjara? Nikad.
Da pojasnim zašto. Od kraj Sutjeske hladne vode barjak časti i slobode, preko,u tunelu u sred mraka sija zvijezda petokraka, do vozio se Jura Stublić na raketi kroz Čikago na krilima iste melodije letjele su mnoge genracije. Moja je pjevala sve tri. Bez beda i srama. Isto je tako pjevala i Konjuh planinom i sve one pjesme koje su veličale tadašnja uvjerenja, čuvala bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti i tekovine revolucije. Veličali smo radnike i proletere. Bili vjerni i iskreni drugovi. Koji drže datu riječ.
Ne znam poznata li je mlađahnim nogometašima povijest melodije uz koju su oni pjevušili Chicago. Uvjerena sam da im taj podatak niti ne treba.
Uvjerena sam čvrsto još u nešto. U ovim vremenima, više no ikada nasušno nam treba karakter proletera. Ne kroz melodije i stihove, već kroz svakodnevicu u kojoj smo se svi pomalo pogubili.
Ako ne znate ili se ne sjećate što su proleteri, zaguglajte. A ako mislite da ja to nešto ideološki ili politički, ili vam se pak ne da guglati takve nebuloze, mali fun fact. Proleter je postojao i prije partizana i prije komunista.
...svih zemalja, ujedinite se...
konobarica • 20.03.2023. u 23:21
O Bože! Toliko dobrih postova, sudeći po naslovima, a ja ne stigoh niš iščitati...U četvrtak sam free, pa očekujte navalu mojih komentara. Pusa svima.
konobarica • 20.03.2023. u 23:22
Svaka Ti je na mjestu!!!! Posebno dio u kojem objašnjavao da je proletarijat postojao davno prije ratova na ovim prostorima.... Ljubim!!!!
luki2 • 21.03.2023. u 00:11
dobro ti je ovo seciranje vremena bez euforije ili negiranja : bilo je kako je bilo i točka
Donabellina • 21.03.2023. u 16:05
Nisam pratio doček nogometaša. Zadovoljan sam što su se oni borili i što toliko dobro igraju nogomet. Inače me nogomet previše ne zanima. O komunistima nešto znam, o pjesmama koje su pjevali ili oni ili neki drugi i suprotni, to već malo manje znam. Tadašnja pop kultura mi nije poznata, a mogu se samo nadati da je bolja od današnje (budiš se u bugattiju, a do jučer si bio u ghettu ili hoćeš rolex, ali ne da pogledaš koliko je sati nego da nešto svjetluca na plesnom podiju ILI dok ona želi da je on bogatiji od Gadafija - ne politički, naravno, samo financijski, da se ima dragulja). No, svejedno mi je zabavno dok se (mlađi) nogometaši, ali i ljudi općenito zabavljaju uz nešto za što ne znaju otkud je i kako nastalo. Ima dosta toga, a oni koji nisu doživjeli ta vremena, pa njima je onda to stvarno dobro čisto po glazbenom ukusu, a ne zato jer u njima to pobuđuje neke nostalgične osjećaje. Nije ni ovo drugo loše, samo kažem.
Unusual suspect • 21.03.2023. u 17:19
Neću ti spolati sadržaj serije, svakako odgledaj do kraja - i kao i poslovično kod Matanića, očekuj napetost do daske i sjajan twist. Za ovo o proleterima, kako ne bi bila prozvana zbog slavljenja ratnog zločinca i nedistanciranja od svih totalitarizama jednako, predlažem da nabavimo ravnala sa centimetrima. Da nam zainteresirani mogu mjeriti udaljenost, toliko si bio daleko od Tita, a toliko od Pavdlića; stoj – sad si bliži ovome nego onome. Tužno ali istinito.
No, moram ti ovdje napisati kako imam jedno sasvim specifično mišljenje (nisi valjda sumnjala u to) o lijevoj ideologiji. Naime, kaj. Moje je skromno mišljenje da je lijeva ideologija odgovorna preko guše za nevolje čovječanstva danas. Svakako da je pitanje osjećaja koje gajimo prema nekome od totalitarizama - koji nam je gori, bitna je pamet, a ne to da li je netko fil ili fob - to su osjećaji. mene dere ovaj: to što su nam napravili crveni, to je svinjarija nad svinjarijama.
Ja ti tako smatram da je odgovornost crvenih "prema istoriji" u odnosu na crne daleko veća. Evo, primjerice, gledam krasnu talijansku seriju "Lažljivi život odraslih" pa u njoj, sasvim nezavisno i od Moskve i od Beograda vidim kako još devedesetih kucaju srca napolitanske sirotinje - a nemaju više za što. Strašne scene, potresne. Nakon prvih sto dana recimo Endehazije ili Trećeg Reicha, nitko se - naime – od tih crnih, tko je dobronamjeran - više nije mogao nadati ničemu dobrome, pa oni su i sami proklamirali isključivost i natčinjenost nacije nad drugima - zato su i trajali kratko; neki dvanaest, neki niti četiri godine. Nisu jadni stigli počiniti više zla, prekratko su bili u sedlu, brzo se skužilo da ih treba maknuti. Zato je Staljin šampion u potaracanim glavama, on je to mirno, natenane, polako, imao je čovjek vremena: deklariraš jedno, misliš drugo, radiš treće – od svih i svakoga učiniš sumnjivca; pa tako od Kominterne do Informbiroa, od jednog procesa do drugoga, malo Ježov, malo Berija, malo Molotovljeva žena, ima dana kao kobasica. Ili Tito: prvo ćemo biti veći katolici od pape, malo Kočevski rog i Huda jama, malo Goli otok; onda kad Staljin ode, onda ćemo otkriti ljudsko lice socijalizma. I tako godinama; pa naravno da je stigao počiniti i puno dobroga. Industrijalizacija je bila opće mjesto europske stvarnosti pedesetih i šezdesetih, vele – Tito je stvorio tvornice, ma je vraga, pa stvorili su ih svi osim Envera Hodže, samo su ih dali Agnelliju i mafiji u ruke – polako, da se svi uljuljkaju; mi smo svoju mafiju morali konačno zadovoljiti tek devedesetprve – zato je sve tako naglo, beznadno i teško, kao u Matanićevoj seriji. Proleteri su uvijek bili da prostiš jebena stranka, još tamo kad je trebalo lopatariti kao Alija Sirotanović, a drugi su brali vrhnje. Što se jedna kolegica ovdje neki dan vrijedno sjetila, lijepo je pjevao legendarni Elvis J. Kurtović, a moglo se to i pjevati Centralnom komitetu i Vijeću obrane i nacionalne sigurnosti i kome god hoćeš: ko te kara, nek ti pjesme piše, od moje ljubavi ničeg nema više.
Crveni su pak, računajući još od sukoba na ljevici i moskovskih procesa, prokockali nade i suze milijardi bacivši ih u blato. To što su oni napravili čovječanstvu prestrašno je: upravo zbog njih i mangupa im iz vlastitih redova, koje je još na početku proročanski zazvao sam Lenjin, svi putevi prema mallovima današnjice postali su autostrade. Danas su najcrveniji popovi po Latinskoj Americi i luđaci po parlamentima; nitko više ne daje pet para za sirotinju; svima je samo važna para, investicija, obrtaj. Ekonomija je preuzela svijet kao kuga. dok čovjek opet ne bude solidaran sa drugim čovjekom, sve će otići u klinac.
......................j. • 21.03.2023. u 18:33
.............
Uzmi i pročitaj, ako smijem sada biti malko bezobrazan, Ciligu; Sam kroz Europu u ratu. Ili još bolje, U zemlji crvene laži. Navodno je imao nešto sa ne znam sad više prvom ili drugom Titovom ženom (nekoga je ovaj otcinkario Kgbu) tamo prije nego su ga iz Tomska šupirali nazad u Istru, a čak i kada je Mimara sa Kaptola zdimio onaj kalež; to je sve priča kao 007; Tito to sve Ciligi nikad nije oprostio; to niti činjenicu da je digao glas protiv Staljina valjda još i prije Krleže. Krleža pak nije mogao provariti čisto privatnu priču da su njegovi frendovi iz gimnazije, Horvatin, Cvijić i dečki – nekakvi fašistički agenti. Pa valjda ih je znao i vjerovao više njima nego krvi žednome Hazjajinu.
Kao što je ideja o zajednici Južnih Slovena pukla u zoru dvadesetisedmog marta četrdesetiprve, tako je i Titova Juga pukla - ne osamdesetih kada je stari umro; pukla je zapravo u zoru onoga dana kada se kraj Patrijaršijskih ribnjaka Hazjajin gušio u sadržaju vlastita želuca. Đido je toga dana krenuo ulijevo, a Tito udesno; narodu se - naravno - dopalo ovo drugo, sve ostalo je povijest. Zašto to piskaram? Pa, zbog ovoga tu: to je povijest, a iz povijesti treba učiti.
Povijest propasti proletarijata pred novom klasom: pričao mi je pokojni Stari (tada jedva nešto preko dvadesetogodišnjak) kako je čitao negdje osmi ili deveti Đilasov članak u Borbi, toliko posvećeno, hodajući Zrinjevcem, da nije primijetio kako prelazi današnji Zeleni val, pa ga je skoro pokupio biciklist kojemu je Borbu nabio na glavu, jadan čovjek, toliko je to sve bilo strastveno, teško i duboko.
Trebalo bi o toj zori kada je umirao Džugašvili napisati ako ne cijelu knjigu, a ono barem neki člančić. Pa, pa, proleteri, rekao bi Rundek, ne bez gorčine; nema danas proletera – vidjet ćeš i u ovoj seriji, i inače. Danas ima samo lumpenproletera; Marx i Engels su sve odlično predvidjeli i strukturirali, ali nisu predvidjeli koliko je ljudska priroda podmitljiva i nestalna, pa začas trampi solidarnost za komfor. Nema više sredstava za proizvodnju, danas su ljudi toliko daleko od rezultata svoga rada da je od čitava kapital-odnosa vidljiv jedino novac, to prokleto meso svijeta. I iza te zavjese, iza tog matriksa, nikako da itko više zaviri. Bonjour, tristesse.
Ali, da završim konačno sa svojim palamuđenjem, lijepo je vidjeti da je nekome stalo. Ovako kao tebi, kapa dolje. Dok ima ljudi koji pate, dobri ljudi oko njih ne umiju biti sretni: ti si jedna od tih. Ljudska dobrota je posljednji zalog sutrašnjice, linija obrane koju niti jedan konzumerizam, mržnja niti sebičnjaštvo neće rastopiti. Kako su rekli Hopi indijanci, nema bolje tvrđave od tvrđave duše :).
Pozdrav, i nemoj kaj zameriti jednom starcu sa skribomanskim poremećajem :)j. • 21.03.2023. u 18:34
Uočila sam da J. preporučuje Ciligu. :)) preporučujem i ja. Također Kljakovića i njegovu "U suvremenom kaosu".
Grozim se bilo kakvih totalit. režima.
Seriju "Lažljivi život odraslih" - obavezno pogledaj.
Inače nisam obožavateljica autorice, ali serija je genijalna.
Reći ću: idemo dalje, u bolje sutra! :)))Galaksija • 21.03.2023. u 18:44
Oduševljen sam senzibilitetom za ostarjelog, već gotovo slijepog slikara velemajstora kakav je bio stari Kljaković. To možda nije knjiga baš o ljevici, ali jest o tome što osjeća dobar i učen čovjek u neverama suvremena svijeta, što je nezaobilazno za sistem koji teži biti plemenit. Eto, sramota one države je da su jedan Meštrović i Kljaković morali čekati desetljećima da na samrti posjete rodni kraj. To da ih je progonio Pavelić, to je shvatljivo. Ali što su protiv takvih mogli imati proleteri, ili njihovi vođe, to mi nikada neće biti jasno. Knjigu sam nabavio na jednom Interliberu i ljubomorno je čuvam. Hvala, Galaxy, na podsjećanju. :))
j. • 21.03.2023. u 21:14
Zanimljive su izjave glavešina sa skupova najbogatijih koje možemo kao sitne notice pročitati. Njihovi ciljevi. Najkraće rečeno, parafraziram.
"Ljudi neće posjedovati ništa, nikave nekretnine, i biti će sretni."
Gle čuda, to je imovinska definicija proletera.
I s obzirom da zadnjih dvadesetak godina, jedina metoda spašavanja kapitalizma leži u tiskanju novca ("helikopterski novac"), vrijednost svega što imamo, kao i ona naša, ljudska, devalvira se . U zadnjih 20 godina, bez inflacije, priznato iz svih izvora ++50%...bez inflacijskog postotka za taj period....tako da opet dolazi doba proletera, sa najvećom kletvom ("daboda imao pa izgubio").borgman • 21.03.2023. u 22:44
Ja sam danas promatrao ushićene prodavačice koje su promatrale one naplatne strojeve koji se uskoro imaju ugraditi u njihovom supermarketu. Gledam ih i pitam se u sebi, da li shvaćaju da će im ti strojevi uskoro uzeti radno mjesto? Stiže vrijeme AI proletera.
Klaatu • 21.03.2023. u 22:48
pojam proleter, proletarian, potječe iz starog rima a definira najamnog radnika, najnižu skupinu slobodnih rimljana. o ostalom ne bi
kako_ti_kupus • 21.03.2023. u 23:47
Kako god, fali nam dobrog starog proletarijata
Ma šta ko mislio o tome...bellarte • 22.03.2023. u 21:37
Drago mi je da je nastupio Stublić, kao što mi je drago da nije nastupio onaj ustašoidni redikul thompson ali ipak nije moglo proći bez da euforični "navijači" pjevaju njegove pizdarije o "herceg-bosni" ("srcu ponosnom) dobro da nije bilo i ljute trave na ljutoj rani.Ne simpatiziram iskreno niti našu repku jer su nedvosmisleno izrazili da vole thompsona a lik poput njega je maligni element. Što se proletera tiče oni su nestali oko mog djetinjstva pa o tome znam uglavnom iz povjesti.
TEATRALNI • 23.03.2023. u 10:48
@ luki2 - hvala ti. Mislim, ne mora to biti univerzalna istina, ali ja to stvarno tako vidim. Kiss :*
konobarica • 24.03.2023. u 10:06
@ anna - hvala ti. To mi je i bila namjera.
konobarica • 24.03.2023. u 10:06
@ vjetar - ja obožavam tvoj skribomanski poremećaj. Iako mi je ponekad teško popratiti činjenični tok svijesti u tekstovima ti. Ali oda pročitam dva puta, pa bude jasnije.
Uglavnom, nastojim se kloniti biranja između lijevih ili desnih opcija, iako priznajem sklonija sam lijevoj. Desno je meni uglavnom konzervatizam, nacionalizam i krivoa tumačenje vjere kroz religiju, a to nikako nije moj habitus.Govorim isključivo o ideoligijama ili nekim pravcima.Glede totalitarizama podvlačim znak jednokosti između obje opcije jer totalitarizam onako generalno - NE.
Slažem se na najjače da crveni imaju i imali su tijekom prošlosti svinjarija, i to velikih ali ipak mislim da su svinjarije crnih bila drastičnije i neljudskije, pa ako su njihove svinjarije proporcionalne godinama vladanja, tom se analogijom dade zaključiti da možemo biti sretni što crni nisu uživali godina vlasti nešto duže no što jesu.
Meni je, da, žao malneih ljudi, tih pravih lopataških proletera koji su "pušili" priče, udarali norme i dobijali zlatne ili udarničke značke, a živjeli kako su živjeli, željni svega.
Uglavnom, ako mi ikada ponovno dođe čitati na tu temu (jer čitala sam u nekim formativnim godinama i više od potrebnog i normalnog) svakako ću prolitati tvoje i Galaksijine preporuke.
Do tada - proleteri svih zemalja --- :)konobarica • 24.03.2023. u 10:35
@unusual - kao prvo mislim da je divno, kako sam mogla isčitati iz tvog komenta da te ove opće, trendovske, svakodenvne stvari i pojave ne opterećuju. A zabavno jest gledati kako se mlaše generacije zabavljaju nečim što je u prošlosti vuklo sasvim druge konotacije i značenja.
Meni je recimo fora kako za napjev
Što na nebu sja visoko
Što na nebu sja visoko
Mjesec je il' sivi soko
Mjesec je il' sivi soko
uz prepoznatljivu melodiju svu znaju. Naime svi znaju da "to pjeva Thompson".
I imam osjećaj da samo mali dio ljudi, oni koji se uistinu bave glazbom, znaju tko čiji su stihovi ustvari i odakle potiču.
Zabavno :) ))konobarica • 24.03.2023. u 10:46
@ galaxy - i ja se grozim totalitarizama u svakom smislu. Ništa dobra u niti jednom,ma kako obojeno bilo.
Pogledat ću seriju. Glede Ferrante, uzela sam Genijalnu prijateljicu čisto iz znatiželje i oduševila se. Onda sam krenula gledati seriju, bez ikakvih očekivanja, jer kao što već rekoh izbjegavam gledati ekranizacije onog što pročitah. Ali serija me izula iz cipela. Odlična je i pogledaj, ako nisi...bez obzira na autoricu. Uz Osmog povjerenika jedina ekranizacija koja mi se uistinu svidjela.
Glede knjižnih preporuka - napisah sve gore Vjetru u komentu.
Hvala :)konobarica • 24.03.2023. u 10:59
@ borgman - sve to što se ima dogoditi u nekoj budućnosti, nek se molim dogodi tek za jedno 30-ak. Jer meni je trenutno sa mojim imovinama i neimovinama saaaasvim okej. A kako se sve u vremenu ponavlja, vjerujem da će opet doći doba proletera - no nekih redizajniranih.
Onih koji su imali, pa nemaju. Nažalost.konobarica • 24.03.2023. u 11:04
@ klaatu - ne znam hoće li im strojevi uzeti mjesto. Neće baš nitko u prodavače, a za onoliko koliko ih ostane kasa će uvijek biti... :) Al ipak mi ih žao u njihovoj ushićenosti, jer već će im neki posao natovariti. Onako proleterski.
konobarica • 24.03.2023. u 11:12
@ kebidž - eto kako ti lijepo odradiš domaću zadaću i kvit :)
konobarica • 24.03.2023. u 11:13
@ bellarte - slažem se, ali samo malo i u onom dijelu gdje nije išao u izrabljivanje.
konobarica • 24.03.2023. u 11:13
@ teatralni - eto, mislimo nekako isto. Iako, pitanje je kako ovi dječaci (većina) ne znaju povijest niti pozadinu Prljavaca i Stublića, možebitno ne znaju ni povijest Thompsonovih revanja. Ja se recimo sjećam kako smo mislli onomad u jeku rata, kad je čovjek opjevao Čavoglave, da je iznimno hrabro u takvoj melodiji onima preko poslati poruku...jer taj je melos bio nepoželjan i mnogogdje zabranjen.
Vjetar s DInare - prelijepa mi je i jedina njegova pažnje vrijedna pjesma.konobarica • 24.03.2023. u 11:18
Great information, I will recommend it to my friends for them to check out. Thanks for sharing! If you have more time, please visit: retro games
dfgd • 22.05.2023. u 10:59
četvrtak, 16.03.2023.
More
U moru tema, ja ne znam o čemu bih.
Najradije bih o onom drugom, prvom moru. Iskonskom moru koje se danas prostrlo zaljevom u punoj modrini presječenoj srebrnom brazdom u kojoj se ljeskalo sunce. Pred tom ljepotom sve teme i dileme padaju u vodu. Čak i ona o moru i vodi. Je li ili nije.
Mala šetnja danas plažom Ploče ispod bazena i sve brige postanu manje.
Živjela sam jedan period u životu u gradu koji nije počivao na morskoj obali. I nedjeljom bježala na obližnje mu jezero. Ponekad šetala, češće sjedila na obali i zurila u vodu.
Ne sjećam se više jesam li pri tom bila samo nostalgična ili sam jednostavno htjela samo umiriti um. Znam da sam bila sretna jer je voda.
Da živim na obali i da mi je more ne nekoliko minuta autom, da cesta kojom vozim na posao ide uz more, da mi pogled i iz stana i sa radnog mjesta puca na zaljev, da mogu svakodnevno uživati u pogledu na more koje boje mijenja ovisno o nebu iznad njega, smatram blagoslovom i privilegijom.
Da bih mogla sve o njemu reći ne bi stala pisati sedam dana. I još ne bih sve rekla.
Nije ni važno.
More je sve.
Sol, voda, miris, pjena, šum, mir, mreškanje, inspiracija, zima, ljeto, sjeta, veselje, bol, ljubav. Život.
U nekim ranijim godinama nisam shvaćala koliko mi je more važno. Bilo je tu i to je bilo to.
U ovim godinama znam. More mi je neophodno. Za život.
Svaki dan.
Volim ga bezuvjetno, bezgranično.
I zauvijek.
Bome.
konobarica • 16.03.2023. u 23:10
Divno je da si ga uvijek svjesna:-)
Sarah • 17.03.2023. u 06:50
Meni more u krvotoku...šta da ti više od toga kažem:-))
morska iz dubina • 17.03.2023. u 08:45
Volim more, ali sad da ne bih mogla živjeti bez mor - ne mogu reći, jer sam se radi studija morala preseliti u Zagreb (iz Splita).....Jako rado šetam prije sa Goldie, sada sa Mijom Bundekom...Ljubim!
luki2 • 17.03.2023. u 22:19
i sada uživaj u svakom trenutku :))
Galaksija • 19.03.2023. u 20:42
@ Srarah - i gajim nadu duboku kao more :) da će tako i ostati. :*
konobarica • 30.03.2023. u 21:27
@ Morska - jao,znam. I ponekad ti pomalo zavidim na načinu na koji te ono obilježilo. Ali zaista.
konobarica • 30.03.2023. u 21:28
@ luki2 - ma samo nek je voda :) jer voda je život. (barem meni)
konobarica • 30.03.2023. u 21:29
@ Galaxy - jes. Nema druge. Baš uživam i baš volim.
konobarica • 30.03.2023. u 21:30
I think making a website like you is an advantage for you, I am very happy to share my feelings with everyone, I am very passionate about the game because it is very interesting. Please take the time to experience with me here: quordle
dfgd • 22.05.2023. u 11:00
ponedjeljak, 13.03.2023.
Odakle si sele
Zabranilo koncert u Puli. I sudski. U vrijeme dok je bio zabranjen samo od strane pulskog gradonačelnika na fb-u naiđem na kratki video jednog, meni do tada nepoznatog izvođača, koji je napunio jedan riječki klub. Pjesma koju je pjevao stršala je o la la la la la pjevanjima i burgijala mi kroz uho u mozak. Gledam ja tako ljepuškastog mladca umjetničkog imena Voyage kako o la la lajka u mikrofon, a podij prepun djece o la la laljka s njim. Ne budi meni teško ponovim gledanje još jednom.
Pa Bože moj! Ne mogu vjerovati da se netko, itko može nakačiti na te plitke stihove i o la la lajkanje. Al eto, može.
Slušala sam svojevremeno mnogo više narodnu glazbu no sad. Odavno mi nije na repertoaru, iako ću i danas bez problema dignuti ruke i zacupkati na pojedine narodnjačke evergreene. A i kada u mladosti naučiš neke stihove, ne zaboravljaš.
Već sam negdje pisala, pa da se ne ponavljam, volim glazbu jako. Bez nje ne mogu. Slušam sve osim onog pilavog original jazza i simfo rocka, cajki i ovih novih trapova i kako li već ...To brate ne mogu nikako. Zakoniti pak baš baš taj simfo rock obožava. A narodnu glazbu nikada nije slušao i nije od toga. Juniorka, naravno, naizust zna stihove o la la lajke. I ostalih o la la lajki spomenutog izvođača.
Gradonačelnik Pule Splićanin je koji se, kao i većina Dalmatinaca ma gdje i koliko god dugo živjeli, ne može otarasiti svog dalmatinskog naglaska.
Poznajem mnoge što ne žive tamo gdje su rođeni i odrasli. Došljaci su to, prišlići, dotepenci, dođoši...kako god. Svi nekako i nekada usvoje govor područja na koji su doselili. Dalmatinci nikada.
I nikada, baš nikada im nitko ne daje do znanja da tim svojim neprilagođavanjem pomalo maltretiraju.
Netko mi sada može spočitnuti da imam nešto protiv Dalmatinaca. Samo naprijed. Nemam ništa. Imam dolična poznanstva, prijateljstva i fenomenalne odnose sa masu dragih Dalmatinki i Dalmatinaca
Ne volim pilavi jazz i simfo rock. Ali ne pada mi na pamet da i pomislim da bi nekome, nekada i negdje trebalo zabranjivati da tu glazbu sluša.
Ne volim novokomponovano o la la lajkanje. Ali ne pada mi na pamet pametovati Juniorki da se kani slušanja istog. Jest da me nervira malo ponekad, ali njen izbor i poštujem.
Ako mi nešto nije po sluhu, okrenem program, isključim tv ili radio, odmaknem se. Odem. Ima već negdje gdje ću čuti što mi odgovara.
Niti jedan gradonačelnik nije vlasnik grada. Već službenik onih koji su ga izabrali. Građana. Ukoliko među tim istim građanima ima onih koji vole slušati određenu glazbu, a da ta glazba ne vrijeđa i ne potiče na nasilje, nemoral i nepravdu, službenik im nema prava zabranjivati da slušaju to što vole.
Da bi stekao pravo na određivanje koja se glazba smije ili ne izvoditi i slušati u Puli, gradu u koji se doselio, a nije iz njega potekao, gospodin gradonačelnik se najprije mora otarasiti svog evidentno neistarskog naglaska.
Ne bi mu bilo loše i informirati se o profilu izvođača, koji nikako ne spadaju u turbo folk ili cajke.
Jer, onako iskreno, nisu ni dalmatinske pisme ultimativni vrhunac glazbenog stvaralaštva. Već nerijetko umješnost glazbenog maltretiranja. Godinama. Desetljećima.
Evala!
O lala la la la
konobarica • 13.03.2023. u 22:52
Francija Blaškovića za gradonačelnika! Je da je stari već ali je istriano vero. ;) I razumi se u problematiku turizma i muzike. (šalim se ovdje, naravno).
Sredine koje imaju velik priliv došljaka, bilo kao radne snage, bilo kao gostiju, trebale bi biti tolerantne prema drugačijosti, zahvalne došljacima jer su im potrebni za prosperitet, a događa se sasvim nešto drugo: strah, zatvaranje, odbojnost, sukobi... Ovisi puno o omjeru "snaga" - što veći priljev stanovništva, to veći strah od gubitka vlastitog identiteta, tradicije.
Teško je to "rješivo" s gradskih instanci, ali npr. da bi uselio u neke "civilizirane" zemlje, moraš polagati jezik, povijest, tradiciju - kao došljak se moraš prilagoditi. Kad si u Rimu...
Male sredine, male zemlje proživljavaju upravo suprotno, budu progutane od pridošlica. Zakon jačega, brojnijega.
Nema se tu što zapravo, niti može. Turizam na obali uzima svoj danak, negdje to radi industrija, negdje uvjeti života.
Uglavnom - tko što sluša, njegov je problem. Možda samo paziti na decibele i na prostor. Osobno bi zabranila gotovo svakodnevne fešte u sezoni i koncerte na javnim prostorima, to zna biti maltretiranje sviju od reda.Dvi, tri riči... • 14.03.2023. u 05:31
Šokira me "moj" splićo, jer sam mislija da je među intelektualnom elitom. Valjda je sljedeći pokušaj zabrana čevapa. Šta na jadranu imaju radit čevapi?! Samo riba i prstaci....asti, i oni su zabranjeni...
sewen • 14.03.2023. u 05:50
Ma obzirom da ćemo za koju godinu ostati i bez radne snage koja će sa sobom donijeti neke druge ritmove, morat ćemo se prilagođavati nima kao radnicima a stoga vjerovatno i toj njihovoj glazbi kakva bila...
bellarte • 14.03.2023. u 10:12
Udruga Hiljadarka je izgubila na sudu ( gladala sam u Otvorenm nedavno odvjetnika Simića i ostale vezano za ovaj slučaj ) i mislim, da je Sud pogriješio !
Gradonačelnik, moj Spllćanin , ima ingerenciju samo nas OTVORENIM PROSTORIMA tipa Arene ali NE i nad klubovima. Takav je uugovor u Puli i to bi tebalo poštovati....Zašto nije ???
Pula je grad mg djetinjstva, osnovne škole, Arsenala i onih austrougarskih kuća gdje sam odrasla pa me malo iznenadjuje jer se u Istri poštuje multinaconalnost što sad nije baš slučajDonabellina • 14.03.2023. u 12:32
Već sam pisala o ovoj temi; i ni malo mi se ne sviđa odluka Suda. I naravno, prije svega - uopće se ne radi o nikakvim cajkama....Dakle, svašta...:((((( Sve potpisujem što si napisala! Ljubim!
luki2 • 14.03.2023. u 22:42
ništa ne bih zabranjivala... iz zabrana nastanu netrpeljivosti i potiče se sve, samo ne ono dobro...
Galaksija • 14.03.2023. u 23:04
@ dvi tri - ja bi isto te fešte malo reducirala. A za ostalo, nije problem u doseljenicima. Niti u neprihvaćanju. Problem je, po meni, u polupanim lončićima. Ovo mi daje na splicki šerif Puljanima zabranjuje slušat glazbu koja nikome ne čini zlo, a oni ju vole. ..
i da - //ali npr. da bi uselio u neke "civilizirane" zemlje, moraš polagati jezik, povijest, tradiciju// - totalno stoji.konobarica • 16.03.2023. u 23:23
@ sewen - jedan drugi tvoj splićo kaže da je ovaj prvi splićo i kao mlad volio zabrane i da je vrlo rado koristio položaj još godk je radio u nekon splitskoj školi. :)
No čevapi on d koust. :))))))))konobarica • 16.03.2023. u 23:25
@ bellarte - i ni to nije problem. Al nemoš bit tolki šerif.
A na kraju ispada i sud ti potvrdi da možeš, jbg...konobarica • 16.03.2023. u 23:28
@ anna - poštuje se u Istri, al ne i u ovog vlastodršca, čini se. Znači nije problem u ljudima, već u čovjeku.
konobarica • 16.03.2023. u 23:29
@ Luki2 - hvala Luki. Isto mislimo. Sramota.
konobarica • 16.03.2023. u 23:29
@ galaksija - potpisujem. Baš tako.
konobarica • 16.03.2023. u 23:30
četvrtak, 09.03.2023.
Lika
Eto zakoniti danas zaključio Gospić trilogiju.
Bio na kontroli, vađenju šavova i sve je okej.
Sad još malo mirovanja i sve gotovo.
Uglavnom, po povratku odlučili smo polako starim pravcima doma. Koji doživljaj! Odavno nisam tako uživala u vožnji. On je ubacio neki country CD (veliki je ljubitelj glazbe, a sluha uopće nema :)) i pod nebom koje se nikako nije moglo odlučiti koje ruho da navuče, pa je debela divna duga stajala tamo u daljini masu vremena, vozila sam polako praznom, činilo mi se zaboravljenom cestom. I kad smo stali na vidikovcu iznad Doline Gacke raspametila sam se. Nije bilo druge nego spustiti se, i užitak nastaviti kroz ljepotu doline. Ma ljudi moji! Mir, tišina, priroda. Divota. Prešli smo dolinu uzduž i poprijeko, bez navigacije, bez plana i pojma kamo idemo. Puna sam dojmova, i sljedeći odmor zasigurno provodimo tamo.
Nevjerojatna ljepota.
Šteta što je Lika tako raseljena i zapuštena.
Jer je PREDIVNA.
Oči mi se sklapaju i jedva sam dočekala da se fotke učitaju na komp, pa da vam ih montiram.
I da ne zaboravim završni tač. Slasna pastrva sa žara u bistrou čija staklena stijena "pada" u Gacku.
Lijep vam pozdrav i laku noć uz nekoliko fotkica (možda nisu baš zavidne, ali više sam upijala, no fotografirala) iskonske ljepote s tog komadića planete gdje priroda nije umrla.
Krava. Stali smo na sred ceste u sred vožnje, spustili prozor, zazavali kravicu i fotkali.
Divotica. :)konobarica • 09.03.2023. u 22:58
E, pa sad zbilja praviš zazubice...U svakom pogledu! :))) Neka ste uživali! Ljubim!
luki2 • 09.03.2023. u 23:24
Lika nam je pravi draguljčić..nek si ti uživala!
Sarah • 10.03.2023. u 07:09
za napuniti dušu:) a i želudac
White Lilith • 10.03.2023. u 07:41
gacka pastrva je naširoko poznata, pogotovo dimljena. inače, kad krenem prema 'gore' uvijek koristim autoput do iza sv. roka a poslin se spistin na lokalne ceste i obratno kad se 'spuštam' :)))
kako_ti_kupus • 10.03.2023. u 08:27
uživancija!
fotke su ti super i oduševljenje tim krajem je opravdano. šteta što nisu i druge destinacije osim gospića i smiljana popularizirane. kosinj, otočac, onaj krasni most, pa gacki izvori, mlinice, vidikovci, špilje, da, da, lika nije samo janjetina, krumpir i lička kapa.stara teta • 10.03.2023. u 13:54
Nekoliko godina sam svaki vikend putovala za Zagreb i nazad. Ličko Lešće mi ostalo u srcu...toliko nestvarne ljepote:-))
morska iz dubina • 10.03.2023. u 16:11
ja sam svake godine tam
smjestim se u Vivozama (blizu rodne kuće Jure Francetića) kod Olivera u Bumeranguj i bicikliram po cijeli dan
Kupus
pastrve nema nigdje ..jedino prek veze i iz krivolova
nedostaje gastronomske ponudetignarius • 10.03.2023. u 17:13
Lika je dragulj u kruni naše domovine :)
smjehotvorine • 10.03.2023. u 21:44
Važno da je sve u redu nakon zahvata. Liku sam upoznao u tužnom vremenu a i prije i poslije kao planinar. Više se volim voziti prema jugu preko Like nego po autoputu.
gogoo • 11.03.2023. u 11:06
Vrila Gacke, to sam prepoznao; meni je Lika na žalost najčešće neka usputna stanica na putu za Zavižan ili Alan; valjalo bi nekoliko dana, sad vidim puno detaljnije posvetiti - čak i ovako, izvan sezone, kad je mir Božji - području od Otočca do Pazarišta pa na zapad.
j. • 11.03.2023. u 11:32
Regeneracija, uživancija i prekrasna priroda. :))* Lijepo ste iskoristili vrijeme.
Galaksija • 11.03.2023. u 15:47
Super destinacija... Ja i moja zakonita bili pred 3 godine usred ljeta u Krasnom, iima mali hotel nedaleko svetišta, taj mir, tišina i zvjezdano nebo nemože se ničim platiti, pa smo i slijedeće godine opet uzeli ličku destinaciju ovaj put Korenicu, a odtuda pomalo na sve strane od Gospića, ličko lešće, i vrilo Gacke i njihovi mlinovi, Smiljana(N. Tesla), Rastoka, Baraćeve špilje (obavezno posjetiti)..Kutarevo(utočište za medvjede, nezaobilazno), Kosinj, Plitvice nismo iz inata jer je ulaz PRESKUP za domaći pipl... Bili na ručku i piću al u jezera nismo išli...
Obiđosmo i neke punktove gdje sam bio za vrijeme nesretnog rata ranih devedesetih...
Lika uvijek!bellarte • 12.03.2023. u 20:52
@ Luki2 - jao da ti je bilo gricnut. Odlična je bila. Kao i neplanirani izlet.
konobarica • 13.03.2023. u 22:02
@ Sarah - baš je. Nebrušeni. Hvala :)
konobarica • 13.03.2023. u 22:03
@ Lilith - ma sve. A najbolje što nismo niš planirali, a tako dobro ispalo...
konobarica • 13.03.2023. u 22:04
@ Kebidž - i ja ću ubuduće tako uvijek. J-š autocestu. Ubit se od koncentracije i ukočit od vožnje. Bolje vako. Dimljenu sam probala ranije, a sad, jel bila iz Gacke...
konobarica • 13.03.2023. u 22:05
@ teta - odlično si to izdefinirala. Lika nije samo janjetina, krumpir i kapa. I prevelika šteta za zapuštenost. A možda da se eksploatira ne bi bila tako dražesna.
konobarica • 13.03.2023. u 22:07
@ morska - nestvarno baš. Meni je ovo prvi put u Lici, onako baš u Lici, outoceste prema Gospiću ne računam. Osupnuta ljepotom.
konobarica • 13.03.2023. u 22:08
@ tigi - svaka čast. Mora da se odmoriš onako baš pravo. I uza sve prevaljene kilometre biciklom...
konobarica • 13.03.2023. u 22:11
@ gogoo - ima još tragova po fasadama...i nakon tih silnih godina. Bitno da je Zakoniti okej, da. A i moji će putevi ubuduće ići kroz Liku.
konobarica • 13.03.2023. u 22:14
@ rossovka - a baš tako. Nisi mogla bolje opisat.
konobarica • 13.03.2023. u 22:15
@ vjetar - znaš da si mi pao na um. I pomislih kako si ti sve to već zasigurno pregacao... :) :)
konobarica • 13.03.2023. u 22:15
@ galaksija - nije moglo bolje. Nas dvoje ko dva tinejdžera, bez cilja i plana...
konobarica • 13.03.2023. u 22:16
@ bellarte - ma divno. Vi znači već otkrili sve ljepote. I mi ćemo ove godine bar još jednom. I hvala na idejama. A glede zahvata, pitao si u prošlom postu, eto sve prošlo okej. Ne znam gdje is ti na rasporedu, al preporuke za GS bolnicu. Manje gužve, i sve nekako labavije u odnosu, a opet sve dovoljno profesionalno da im se prepustiš u ruke.
Lika foreverkonobarica • 13.03.2023. u 22:19
ponedjeljak, 06.03.2023.
Jedan kratki
Nisam danas od velikih pisanja. Eto samo da se malo javim 301. postom otkako se upisah u blog prostor.
Prošli je tjedan bio i više nego intenzivan mi. U petak sam otišla registrirat auto od Zakonitog, jer je on na mirovanju i kada me teta osiguravateljica upitala kako sam odgovorih joj da mi još samo fali da do kraja tjedna odem rodit. Sve mi se ostalo sabilo u to vrijeme.
Odo ja laganica pod tuš pa u krpe.
Do budilice u 6 ujutro.
Zdravi mi i veseli bili i laka vam noćka.
Peace :*
konobarica • 06.03.2023. u 22:03
Laku noć! Ljubim vas sve!
luki2 • 06.03.2023. u 22:08
Također, laku noć! :)
Galaksija • 06.03.2023. u 23:13
Nastavi pisati i neka te to veseli:-)
morska iz dubina • 07.03.2023. u 06:19
Eto život ide dalje...
Šta kaže zakoniti, jel operacija dobro prošla.. Mene čeka najesen ista...bellarte • 07.03.2023. u 06:43
@ luki
@ galaksija
@ morska
HVAAALAAAAAAA :)konobarica • 09.03.2023. u 22:53
@ bellarte - ma sve topp, hvalabogu. Najveća tegoba je bila glavobolja treći dan po operaciji, od ostataka anestetika. A njega nikada, ali nikada glava ne boli, pa mu bila frka :)))
Bude i tebi sve okej, nema sekiracije :)konobarica • 09.03.2023. u 22:56
četvrtak, 02.03.2023.
Sise muškobanjaste babe
Ima u gradu Krku spomenik pralji. Naša vinska ekipa iz hotela je unatrag nekoliko godina pohodila Vrbnik, odala svo poštovanje žlahtini, obišla jednog vinara, a onda se iscrpljena hranom i degustacijom spustila do grada Krka na kavicu prije povratka. Tamo u sred trga spomenik pralji. Impresivna teta u iskoraku, sa vjedrom na glavi i golemim grudima. Cijeli je spomenik tamne boje, grudi su zlatne. Iz prve smo mislili da je umjetnički izričaj. A onda smo shvatili da nije.
Iz nekog razloga ni hladnoj se statui ne može odoljeti u slučaju da sise ima. Nije mi poznato od kojeg je materijala izrađen spomenik, no da od mesa, krvi i kostiju zasigurno nije. Nebitno. Tu su sise koje neizostavno treba zgrabiti, kraj njih se trijumfalno uz šeretski smiješak poslikati i uz neku dooooobru foru na taj račun nasmijati.
Na današnji je dan prije ravno sto i pedeset godina rođena jedna genijalka. Žena kojoj je feminizam bio nepoznat pojam u formi u kojoj ga danas volimo isticati. Žena koja je feminizam živjela. Zvali su je muškobanjastom babom jer je bila drukčija. Bavila se u tadašnje vrijeme muškim poslom, oblačila u odijela, pušila. Unatrag sto i pedeset godina novinarke na ovim prostorima nisu postojale. Bilo je samo novinara. I bila je Zagorka. Osobno sam za podatak da je prva hrvatska novinarka i prva izvjestiteljica iz hrvatskog Sabora bila Marija Jurić Zagorka, saznala u svojim tridesetima pohađajući Školu novinarstva u jednom obrazovnom centru. U svojim tridesetima. Znači kroz moje formalno obrazovanje nitko me nije sa tim podatkom upoznao. Znala sam samo za Mariju Jurić spisateljicu. Frapantno.
Ona je rušila barijere i probijala se u muškome svijetu prečesto od istih muškaraca ismijavana. Potpisivala je svoje tekstove i izvještaje muškim imenima, radila u odvojenim prostorima od muškaraca, nerijetko joj nisu priznavali rad, a ona je uz sve to gurala dalje, borila se protiv mađarizacije i germanizacije i ispisivala tomove romana.
Danas joj se s pravom divimo. Mnogi Siniše i mnoge Nere dobivali su imena prema likovima njenih romana.
Ona je dobila spomenik.
I dan dva prije obljetnice njena rođenja, u nekoj emisiji koja je trebala biti dooooobra fora i šala na račun konvencionalnih turističkih vodiča, glavni lik pomaknutog uratka izmišlja drugačije znamenitosti Hrvatske i kroz njih vodi malu internacionalnu skupinu ljudi. U jednom mu se momentu učini zgodnim zaustaviti se pred spomenikom hrvatske ikone pisane riječi i feminizma, zgrabiti grudi na statui, protrljati ih i prezentirati to vjerom da će im u ljubavi procvasti ruže ako i sami učine isto.
I tako sise statue muškobanjaste babe budu protrljane. A sa dalekovidnice nam dan dva prije obilježavanja sto i pedesete obljetnice njena rođenja to bude i prezentirano. I sve to, objasni glavni protagonist, po uzoru na Julijin kip u Veroni čije grudi u istoj vjeri trljaju horde turista i prema njegovim snovima u kojima mu se Zagorkine grudi ukazaše.
Da je imalo razuma i poštovanja u nacionalne tv kuće, poradilo bi se mrvu na tajmingu.
Da je ikakvog znanja u protagonista, razlučio bi da je Julija književni lik, a Marija Jurić književnica koja je stvarala takve likove.
Da smo prava nacija 2023. bi proglasili godinom Marije Jurić Zagorke i obilježavali ovu obljetnicu gomilom manifestacija u njenu čast i slavu.
No nismo.
Nažalost, pobrkani nam lončići na svim levelima.
I na sreću, istrljane sise na svim spomenicima.
//Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za vas; a mi smo tek danas svjesni koliko nam je potrebno ono što ste nam vi mogli dati.// P. Pavličić, Rukoljub: pisma slavnim ženama
300. postkonobarica • 02.03.2023. u 23:57
Ma Pavličić uvijek u centar! Da, Zagorka je bila ispred svoga vremena, a ni sama nije znala koliko ispred. Jako volim! Ljubim!
luki2 • 03.03.2023. u 00:22
Tvoj komentar kod mene: tamo se održala promocija. Ljubim!
luki2 • 03.03.2023. u 00:52
@ luki2 - jes, moj odogovor na tvoj odgovor- mislila sam da je neš vezanouz Zagorku. Krvavi most. Tajna. I to... :)))))
I ja ju volim. Bila je čudo.konobarica • 03.03.2023. u 01:04
Ima nešto čudno u ljudskim glavama. Negdje trljaju sise, negdje palac, negdi klinac....u kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno...
morska iz dubina • 03.03.2023. u 07:15
U kojem smjeru idemo, kakvo je stanje uma... Ne znam.
Galaksija • 03.03.2023. u 22:12
