Konobarica s tastature
ponedjeljak, 13.03.2023.
Odakle si sele
Zabranilo koncert u Puli. I sudski. U vrijeme dok je bio zabranjen samo od strane pulskog gradonačelnika na fb-u naiđem na kratki video jednog, meni do tada nepoznatog izvođača, koji je napunio jedan riječki klub. Pjesma koju je pjevao stršala je o la la la la la pjevanjima i burgijala mi kroz uho u mozak. Gledam ja tako ljepuškastog mladca umjetničkog imena Voyage kako o la la lajka u mikrofon, a podij prepun djece o la la laljka s njim. Ne budi meni teško ponovim gledanje još jednom.
Pa Bože moj! Ne mogu vjerovati da se netko, itko može nakačiti na te plitke stihove i o la la lajkanje. Al eto, može.
Slušala sam svojevremeno mnogo više narodnu glazbu no sad. Odavno mi nije na repertoaru, iako ću i danas bez problema dignuti ruke i zacupkati na pojedine narodnjačke evergreene. A i kada u mladosti naučiš neke stihove, ne zaboravljaš.
Već sam negdje pisala, pa da se ne ponavljam, volim glazbu jako. Bez nje ne mogu. Slušam sve osim onog pilavog original jazza i simfo rocka, cajki i ovih novih trapova i kako li već ...To brate ne mogu nikako. Zakoniti pak baš baš taj simfo rock obožava. A narodnu glazbu nikada nije slušao i nije od toga. Juniorka, naravno, naizust zna stihove o la la lajke. I ostalih o la la lajki spomenutog izvođača.
Gradonačelnik Pule Splićanin je koji se, kao i većina Dalmatinaca ma gdje i koliko god dugo živjeli, ne može otarasiti svog dalmatinskog naglaska.
Poznajem mnoge što ne žive tamo gdje su rođeni i odrasli. Došljaci su to, prišlići, dotepenci, dođoši...kako god. Svi nekako i nekada usvoje govor područja na koji su doselili. Dalmatinci nikada.
I nikada, baš nikada im nitko ne daje do znanja da tim svojim neprilagođavanjem pomalo maltretiraju.
Netko mi sada može spočitnuti da imam nešto protiv Dalmatinaca. Samo naprijed. Nemam ništa. Imam dolična poznanstva, prijateljstva i fenomenalne odnose sa masu dragih Dalmatinki i Dalmatinaca
Ne volim pilavi jazz i simfo rock. Ali ne pada mi na pamet da i pomislim da bi nekome, nekada i negdje trebalo zabranjivati da tu glazbu sluša.
Ne volim novokomponovano o la la lajkanje. Ali ne pada mi na pamet pametovati Juniorki da se kani slušanja istog. Jest da me nervira malo ponekad, ali njen izbor i poštujem.
Ako mi nešto nije po sluhu, okrenem program, isključim tv ili radio, odmaknem se. Odem. Ima već negdje gdje ću čuti što mi odgovara.
Niti jedan gradonačelnik nije vlasnik grada. Već službenik onih koji su ga izabrali. Građana. Ukoliko među tim istim građanima ima onih koji vole slušati određenu glazbu, a da ta glazba ne vrijeđa i ne potiče na nasilje, nemoral i nepravdu, službenik im nema prava zabranjivati da slušaju to što vole.
Da bi stekao pravo na određivanje koja se glazba smije ili ne izvoditi i slušati u Puli, gradu u koji se doselio, a nije iz njega potekao, gospodin gradonačelnik se najprije mora otarasiti svog evidentno neistarskog naglaska.
Ne bi mu bilo loše i informirati se o profilu izvođača, koji nikako ne spadaju u turbo folk ili cajke.
Jer, onako iskreno, nisu ni dalmatinske pisme ultimativni vrhunac glazbenog stvaralaštva. Već nerijetko umješnost glazbenog maltretiranja. Godinama. Desetljećima.
Evala!
