Znaš što mi fali?
One priče i zajebancije
kad se nitko ne uvrijedi.
Jer svi smo kadri našaliti se
i sebi i tebi.
Onaj smijeh zvonki
što odzvanja iz našeg kuta kafića
a svi u čudu glavu okreću prema nama
i pitaju se
šta nam je, šta nam je...
Pjesma
pjesma mi fali, pa platforme palim
slušalice u uši zabijam.
I brojim zaboravljene riječi koje mi ispadaju iz poznatih stihova.
Dok samo mrmljam u melodiju.
Glupiranje mi fali.
Ono kad izlazimo iz trgovine, smijeh ne susprežemo,
prodavačica nas pogledom nevjerice ispraća,
a mi se smijemo još daleko kroz Korzo, kroz ulicu.
Šlagovrt fore
značenje kojih samo mi kužimo
i uvijek im se iznova, godinama, desetljećima
vraćamo. Uvijek nam aktualne i
istog učinka.
Kava mi fali,
ne žudim za kofeionom
Ona naša kava mi fali,
dogovorena u minut, za pola sata već ju srčemo.
Neplaniranje mi fali.
Spontanost.
Pijane noći što u jutro odu,
više ne znamo što govorimo
i dobro nam.
Nikad bolje.
Drugi dan se smijemo nepromišljenosti.
Pa nam još bolje.
Fali mi onaj osjećaj
Nas.
Koji smo bili
nekako
skroz bolji.
Post je objavljen 30.03.2023. u 22:25 sati.