Nove književne večeri u SC-u & književna slušaonica
srijeda , 30.11.2005.Književne večeri, kao i svakog četvrtka, idu dalje! Ovotjedni književni dejt bit će 1.prosinca u Crnoj dvorani &TD-a (poznatijoj kao Kafić &TD-a), s početkom u 21 sat. Tako će se u četvrtak predstaviti troje mladih autora i poslušati nešto proze i poezije - nastupit će mladi pisac Luka Ostojić s pričama, a za čitanje poezije bit će zadužene dvije autorice – Danja Bujas i Maja Klarić. Nakon književnih večeri bit će mala književna slušaonica, kao izvrstan dodatak vašoj pivi ili čaju.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
Luka Ostojić – ima 18 godina, ali neka vas to ne zavara! Naime, već je napisao jednu radio dramu za noćni program 101-ice, te objavio priče u Ekran priče 03. Osim toga, išao je na Ferićevu radionicu u Booksi, a na istom je mjestu imao čak tri čitanja. Osim Bookse, čitao je i u knjižnici Bogdana Ogrizovića, a u četvrtak će čitati nekoliko svojih priča u Kafiću &TD-a.
Danja Bujas – rođena u Šibeniku 1981. godine. Pozavršavala je sve potrebne škole kako bi došla u Zagreb živjeti i studirati (etnologija i kulturna antropologija/povijest umjetnosti/novinarstvo), pisati svašta a nešto tu i tamo smisleno, možda. Ne bavi se ničim posebno, osim što neuspješno traži posao i želi otputovati negdje i vratit se, vjerojatno. Čitala poeziju i priče u Booksi, a objavljena joj priča na Knjigomatu.com: Kako ti je ime? (vrlo važno!!!priča nije dovršena). Veliki je poklonik pisanja Simone Weil.
Maja Klarić – rođena je u Šibeniku prije 20 godina, a trenutno u Zagrebu studira engleski i komparativnu književnost na Filozofskom Fakultetu. Objavljivala je u časopisima poput “At Large”, “Kaos” a pjesma joj je objavljena i u zbirci “Erato 2004.”. Sama je organizirala nekoliko književnih večeri u rodnoj joj Dalmaciji, a u četvrtak će pročitati nešto svojih pjesama.
komentiraj (6) * ispiši * #
Natječaj za kratku ZF priču objavljenu na blogu
B.O.R.G., Blogerska organizacija raspisanih građana i SFera, Društvo za znanstvenu fantastiku iz Zagreba, organiziraju natječaj za kratku znanstvenofantastičnu priču objavljenu na blogu.
Natječaj se pokreće s ciljem popularizacije bloga kao medija za pisanje i žanra znanstvene fantastike u cjelini.
Uzet će se u obzir samo one priče objavljene na blogu autora.
Jedan autor može prijaviti najviše 3 priče.
Priče moraju biti u žanru znanstvene fantastike. Pod znanstvenom fantastikom se smatra književnost smještena ili u znanstveno moguću budućnost, ili u svemir različit od našega, ali koji s našim dijeli temeljne znanstvene postavke, pri čemu je element različitosti ključan za priču.
Linkove na priče treba poslati e-mailom, zajedno s punim imenom i prezimenom autora, na adresu: ire@sfera.hr. Popis linkova moći će se naći na SFeraKon Blogu i na stranicama B.O.R.G.-a, te će za priče biti moguće glasati.
Najbolje priče prema ocjenama žirija i publike bit će objavljene u zbirci priča, čije će se predstavljanje održati na Danima znanstvene fantastike – SFeraKonu, od 21. do 23. travnja 2006. godine u Zagrebu.
Natječaj je otvoren do 1. ožujka 2006. godine.
komentiraj (4) * ispiši * #
MLAĐA HRVATSKA PJESNIČKA SCENA u KIC-u
Službeno, to izgleda ovako :
KIC, srijeda, 30.11.u 19h
MLAĐA HRVATSKA PJESNIČKA SCENA
sudjeluju:
Goran Bogunović
Stevo Đurašković
Slađan Lipovec
voditelj:
Silvestar Vrljić
A kako to predstavlja jedan od sudionika (prvi sa spiska) pogledajte ovdje.
komentiraj (8) * ispiši * #
Naklada MD promovira svoja nova izdanja
Naklada MD sve nas poziva na promocije svojih novih izdanja :
Predstavljanje nove knjige priča Nenada Stipanića 'Sprinteri u labirintu'
30. studenog (srijeda) 2005. u 19.30 sati
Knjižnica i čitaonica B. Ogrizovića, Preradovićeva 5, 10000 Zagreb
Sudjeluju
Vlado Bulić
Nenad Stipanić
Miroslav Mićanović
Žestoko pisane priče o "nekom drugom svijetu", o ljudima i njihovim propuštenim šansama, o neizbježnoj zapletenosti u mrežu nasilja, seksa, želje za moći ili – tek pukog preživljavanja – u temelju je knjige Nenada Stipanića 'Sprinteri u labirintu. Čitatelja ne ostavlja ravnodušnim njihova utopijska nada, koja je stalno tu negdje, blizu, ali kao i dobitak na lotu uvijek izmiče... Prizori polusvijeta, traženja posla, noćnog i sivog rada, skliskih i opasnih situacija, podstanarstva, istodobno, puni su toposa sretnog života, koje kao žuđeno mjesto tek treba dohvatiti i osvojiti. Autor ne uzmiče od izlaganja vlastite kože, scen podzemlja i nesigurnih ulica: okušao se kao turistički vodič, portir, lučki radnik, izbacivač u diskotekama, kafićima i kasinima, tjelohranitelj i galerist – međutim, njegova se priča prelama na sve nas koji smo živjeli u Hrvatskoj devedesetih. Rat nije u središtu njegova pripovjedačkog interesa, ali jest nevidljivi trn zariven duboko u tijela i sudbinu protagonist i čitatelj. Knjiga 'Sprinteri u labirintu' ne upisuje se u neku od tekućih matica hrvatske priče, ali je se čita s uzbuđenjem koje izazivaju žestoki pripovjedači i njihovi svjetovi.
***********
Predstavljanje knjige 'Svi Anđeli su ovdje – Svjetlosni priručnik za svaki dan'
Europski dom, Jurišićeva 1,
četvrtak 01. prosinca 2005. u 18 sati
Knjigu predstavljaju:
Vesna Prljić-Čalušić – autorica knjige,
Suzana Škugor Friganović – predsjednica Udruge umijeće življenja Zagreb,
Žana Bumber – akademska glumica,
Sanja Tatalović – urednica knjige.
Rhythm Tribe – bubnjevi i udaraljke
'Svi anđeli su ovdje – Svjetlosni priručnik za svaki dan' Vesne Prljić-Ćalušić je osvježenje i otklon od dosadašnjeg nakladničkog programa Naklade MD.
Knjiga je to novootvorene biblioteke Kantarion koja na neposredan, ali topao i iskren način progovara o pitanjima i situacijama koje okružuju svakoga od nas. Pisana jasno i pitko, govori nam i daje prijateljsku i nenametljivu sugestiju i nadu da naša, kako se katkad čini, neprijateljska i učmala svakodnevica, uz malo vještine i osobne svjesnosti može poprimiti i svjetliji oblik.
komentiraj (2) * ispiši * #
INTERVJU : Pawell Huelle
Prije neki dan podario sam vam svoju kritiku romana Pawella Huellea 'Gdje je David Weiser?'. Budući da je tekst ostao bez komentara, predmnijevam da vam se svidio...
Zato vas sada upućujem na intervju s tim poljskim piscem kojega je za sajt Pipsa vodila Barbara Matejčić.
komentiraj (4) * ispiši * #
Dušan Gojkov ponovo u Knjigomatu
utorak , 29.11.2005.
Nakon dojmljivog gostovanja sa Šansonama, Dušan Gojkov je virtualnom časopisu za književnost Knjigomat ustupio i jednu svoju noviju pripovijetku. Zanima li vas 'Kako je počeo rat?' klikajte po ovome linku.
Inače, Gojkovo Poluostrvo već se napunilo lijepim brojem kratkih priča i poezije autora poput R.Simića, Z.Ilića, I.Premužić, B.Vasiljavića, Z.Bognara itd. ali, kako vidim po stanju na counteru, to vas nažalost baš previše i ne zanima. Sramota!
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Michel Tournier - 'Meteori' (Vuković&Runjić, 2005.)
Evo nama, ako se ne varam, četvrtog prijevoda Michela Tourniera na hrvatski :
Michel Tournier - 'Meteori'
prijevod: Vlatka Valentić
Vuković & Runjić
11/2005.
432 , meki uvez s klapnama
cijena: 129,00 kn
Riječ izdavača
Blizanci Jean i Paul tako su slični i tijesno povezani da ih ni vlastiti otac ne razlikuje, a svi ih zovu Jean – Paul. Njihova zagonetna veza isključuje svaku drugu i spreže ih u savršeno skladnu jedinku. Paulu je taj suživot rajski, no Jean se s vremenom pobuni i želi ga raskinuti. Napušta brata, a očajni Paul kreće u potragu za njim i upušta se u dugo inicijacijsko putovanje oko svijeta - od Venecije preko japanskih vrtova do podijeljenog Berlina…
Sinopsis možda varavo upućuje na pustolovni roman ili Bildungsroman, no ovo vrtoglavo složeno djelo osobite lirske snage izmiče žanrovskim određenjima. Kozmološki je, filozofski i doslovno rečeno “veliki svjetski roman” - u samome vrhu francuske književnosti 20. stoljeća.
Michel Tournier rođen je 1924. u Parizu. Prvi mu roman, "Petko ili čistilišta Pacifika", odmah nakon objavljivanja donosi svjetsku slavu i nagradu Francuske akademije, a za sljedeći roman, "Kralj Vilovnjak", dobiva 1970. jednoglasnom odlukom žirija Goncourtovu nagradu. Slijede romani "Kralj Johâ" i "Meteori" te "Gašpar, Melkior i Baltazar" - (nakon kojega će još slijediti "Zlatna kap" i "Eleazar), a objavljene su mu i prve knjige za djecu (nova verzija Petka pod naslovom "Petko ili divlji život", zatim priče "Pierrot ili tajne noći", "Amandine ili dva vrta", "Zlatnobradi"...), zbirka priča za odrasle "Tetrijeb", autobiografski esej "Vjetar Paraklet" i nekoliko knjiga kratkih tekstova uz fotografije Edouarda Boubata, Arthura Tressa, Luciena Clerguea i drugih ("Ogledala", "Snovi", "Ključevi i brave").
U tim djelima nastalim do osamdesetih godina započela je karijera jednog od najosebujnijih autora francuske književnosti 20. stoljeća, koji u svojim djelima uspješno kombinira prozni zamah i filozofsku potku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Promocija prvog broja časopisa POEZIJA
U utorak, 29. 11. 2005. u 19 sati, u Novinarskom domu, uredništvo časopisa POEZIJA predstavit će svoj prvi broj a pjesme će čitati neki od zastupljenih autora.
Koji će se poete tamo ukazati, saznat ćete zaputite li se na navedenu adresu...
Inače, časopis POEZIJA pokrenuo je i vlastitu web stranicu. Ista je još u fazi konstrukcije pa se tamo zasad može naći tek UVOD glavnog urednika Ervina Jahića te biografija i nekolicina pjesama Billyja Collinsa, ali vrlo brzo sajt će biti pun tekstova iz prvog broja časopisa.
Koga zanima, nek klika na http://www.poezijacasopis.info
Hvala dvornyju na informaciji!!!
komentiraj (3) * ispiši * #
Za velepoštovanu gđu. Jali Puna
NAKLADA MEANDAR OBJAVILA NOVA TRI ROMANA:
'IZGNANICI' Bore Ćosića, 'KLIZALIŠTE' Sanje Lovrenčić i 'SMETLAR' Damira Miloša.
Bora Ćosić (Zagreb, 1932), odrastao i školovao se u Beogradu, od 1992 živi u Rovinju i Berlinu. Od nadrealističkih početaka 1956 objavio pedesetak knjiga – najpoznatija Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, medju zadnjima su Carinska deklaracija, Nulta zemlja te zbirke pjesama Irenina soba i Mrtvi koja je tiskana samo na njemačkom jeziku. Godine 2002. na Leipziškom sajmu knjiga dobio Nagradu za europsko razumjevanje. U nakladi Meandar još objavio: Pogled maloumnog (2001) eseji, Irenina soba (2002) poezija.
Za vrijeme balkanskih ratova je autor tako utjecajnih knjiga kao što je Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji i na kraju svih iluzija oslobodjene knjige Nulta zemlja postao, uz Imre Kertesza, jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.
Sibylle Cramer, FRANKFURTER RUNDSCHAU
**********
Sanja Lovrenčić (1961) objavila je knjige pjesama Insula ducamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Upute šetaču u vrtu sa zborovima i U slobodnoj četvrti (2002). Autorica je knjiga priča za djecu Esperel – grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strasna Fufoždera i jedan Fufić (2001, nagrada Grigor Vitez), zbirki kratkih proza Wien Fantastic (1998), Portret kuće (2002) i Dvostruki dnevnik žene sa zmajem te romana Kolhida (2000), Savršen otok (2002) i Klizalište (2005). Medju utemeljiteljima je umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj je 2004. objavila knjige za djecu Bajka o Sigsmundi i Krpimiru i Godina bez zeca. Bavi se prevodjenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog.
Sklonost prema fantastici, snovitost, nadrealna kafkijanska atmosfera, suspense i nevjerojatna lakoća kojom rečenice Sanje Lovrenčić liježu na papir, prisilit če suptilnijega citatelja da knjigu pročita za jedno poslijepodne i da je zaklopi sretan, trazeći još priča.
Rade Jarak
**********
Damir Miloš (Opatija, 1954) do sada je objavio sljedeće prozne knjige: Pogled grad (1985), Snježni kralj (1986), Se (1987), Smrt u Opatiji (1988), Bijeli klaun (1988 I. izd, 2004 V. izd), Nepoznata priča (1989), Autobiografija (1989), Kapetanov dnevnik (1991), Zoe (1992), Nabukodonozor (1995), Otok snova (1996), Kravata (1999), Klitostora (2000) i Smetlar (2005).
Kao profesionalni jedrilicar napisao je i nekoliko knjiga o jedrenju, napisao je nekoliko drama i teorijskih tekstova.
U okviru svojega literarnoga koncepta koji se nikada nije dodvoravao najnižim pragovima jednoga požutjeloga, senzacionalističkoga književnoga ukusa, Miloš je napisao bar desetak sjajnih proznih knjiga od kojih valja spomenuti romane poput "Nabukodonozora" (svakako, jedan od ponajboljih romana devedesetih), briljantni i poetični "Otok snova", provokativnu "Klitostoru"... Ne treba nikako zaboraviti niti remek-djelo književnosti za djecu, roman "Bijeli klaun" u kojemu je Damir Miloš tako superiorno dokazao kako komotno može biti i "lektirski" pisac a da, zapravo, tek na pukoj povrsini književnoga teksta igra na kartu ponešto "jednostavnije" naracije.
Delimir Rešicki
komentiraj (8) * ispiši * #
NOVO : Chun Sue - 'Lutkica iz Pekinga' (V.B.Z., 2005.)
Chun Sue: 'Lutkica iz Pekinga'
Izdavač : V.B.Z.
Biblioteka: Ambrozija
Godina izdanja: 2005.
Uvez: meki
Format: 12x20
Broj stranica: 216
Cijena: 110,00 kn , na sajtu izdavača : 88,00 kn
Riječ izdavača
Bilo je, očito, samo pitanje vremena kada će fenomen tinejdžerskog supkulturnog otpora - koji je rođen i ostario na Zapadu - osvanuti opisan na sasvim drugom kraju svijeta – u Kini. Kao i bilo koji drugi kulturalni fenomen, i u ovaj u novoj sredini mora funkcionirati na bitno promijenjen način, iako autorica i glavna junakinja romana 'Lutkica iz Pekinga' Chun Sue na prvi pogled i nije toliko različita od svojih nezadovoljnih zapadnjačkih vršnjaka koliko bismo to možda očekivali - i u Pekingu frustrirani tinejdžeri farbaju kosu, osnivaju punk bendove, slušaju Sonic Youth i Pixies, vole Kafku i u silovitoj su potrazi za vlastitim ja. Sve ostalo u romanu Lutkica iz Pekinga je posebno, unikatno i silno zanimljivo, barem iz našeg, zapadnjačkog kuta.
Pustolovina Chun Sue počinje u trećem razredu gimnazije prepoznatljivim toposima seksa, rock and rolla, snivanja o slobodi, izmiješanih s neizbježnim osjećajima razočaranja i u ovom slučaju suicidalnim fantazijama. Chun Sue nudi još toga u svom romanesknom prvijencu Lutkica iz Pekinga, prvi put objavljenom 2000. godine – s jedne strane svjež portret deziluzionirane kineske rock supkulture, s druge iskrenu ispovijed o meandrima seksualnog odrastanja.
Lutkicu iz Pekinga, autobiografski generacijski roman o pekinškoj tinejdžerici, autorica je napisala prije nego što je uopće zagazila u punoljetnost, u dobi između 14 i 17 godina. Odmah po objavljivanju ovaj je roman izazvao kontroverze u Kini, a zatim, preveden na dvadesetak stranih jezika, požnjeo svjetsku slavu.
komentiraj (0) * ispiši * #
11. Sa(n)jam knjige u Istri
ponedjeljak , 28.11.2005.
Kao što već znate, u Puli se od 01. do 10.12. održava 11. po redu festival knjige i autora Sa(n)jam knjige u Istri. Sajam ima svoje fino dizajnirane internet stranice s pregršt informacija o nakladnicima, autorima i programima.
Tema ovogodišnjeg Sajma je KRIMIĆ , a cjelovit pregled sajamskih događanja dostupan je na ovome linku.
komentiraj (2) * ispiši * #
Nova Meandrova edicija : 'Izabrana djela Henryja Millera'
Naklada Meandar romanom SEXUS u prijevodu g. Zlatka Crnkovića započela je novi projekt Izabrana djela Henryja Millera.
Čitavo djelo Henryja Millera imalo je snažan odjek ne samo u Americi već i čitavom svijetu, stoga nakon dvadeset i sedam godina što je posljednji puta objavljen u Hrvatskoj, u Meandru drže kako će njegova Izabrana djela, a počinju ih trilogijom Ružičasto raspeće (SEXUS, PLEXUS i NEXUS) u novim i redigiranim prijevodima biti dobrodošla hrvatskim čitateljima!
Henry Miller bio je i snaga i vrijednost i književni mudrac koji se ipak nije uklopio u svoje vrijeme - štoviše, gotovo da i nije američki književnik, iako to nitko ne može biti "američkiji" od njega. I stoga je oduvijek izmicao bilo kakvoj književnoj klasifikaciji.
Henry Miller (New York 1891. - Pacific Palisades, Kalifornija 1980.) do tridesete godine objavio je nekoliko ogleda i kratkih priča po američkim časopisima. Nakon niza različitih poslova u New Yorku, 1930. odlazi u Pariz gdje godinu dana živi u neimaštini. Zatim dobiva posao lektora u pariškom izdanju dnevnika The Chicago Tribune, zahvaljujući prijatelju Alfredu Perlčsu pod čijim imenom objavljuje i nekoliko članaka. Ozbiljno počinje pisati s gotovo četrdeset godina. Njegovi romani, osobito Rakova obratnica (1934), u Americi su izazvali mnogo polemika, pa čak i zabrana (romani Crno proljeće (1936) i Jarčeva obratnica (1936) bili su zabranjeni u SAD-u gotovo trideset godina, što je autoru osiguralo "underground" reputaciju) te suđenja (tako je 1964. Vrhovni sud SAD-a odbacio optužbe Državnog suda o opscenosti, što se pretvorilo u veliki dogadjaj seksualne revolucije). Upravo ta djela započela su u američkoj književnosti otvaranje prema seksualnima temama, oslobađajući ih pravnih i društvenih ograničenja. Godine 1940. Miller se vratio u SAD i nastanio u Kaliforniji, gdje je nastavio pisati i provocirati suvremeno američko društvo, njegove kulturne i moralne vrijednosti. Miller se bavio i slikarstvom - njegovi akvareli pohranjeni su u dva muzeja - The Henry Miller Museum of Art u japanskom gradu Omachi, te The Henry Miller Art Museum u kalifornijskom Big Suru. Opus Henryja Millera, gotovo u potpunosti autobiografskog karaktera, uvelike je utjecao na pisce beat generacije.
Na hrvatski su dosad prevedena sljedeća Millerova djela: Rakova obratnica (1967), Mirni dani na Clichiju (1971), Crno proljeće (1978), Jarčeva obratnica (1978), Kolos iz Maroussija (1978), Ružičasto raspeće: Sexus, Nexus, Plexus (1978), Knjige mog života (1979), Mudrost srca (1986), Svijet seksa (1986), Predraga moja Brenda (1987).
komentiraj (12) * ispiši * #
NOVO : Susanna Tamaro - 'Odgovori mi' (V.B.Z., 2005.)
Susanna Tamaro: Odgovori mi
Izdavač : V.B.Z.
Biblioteka: Ambrozija
Godina izdanja: 2005.
Uvez: tvrdi
Format: 12x20
Broj stranica: 176
Cijena: 120,00 kn , na sajtu izdavača : 96,00 kn
Riječ izdavača
Sussana Tamaro vječna pitanja ljubavi, vjere, oprosta, smisla, mržnje, pakla, Boga... stavlja pred likove svojih priča, zarobljene sumornim egzistencijama.
"Hvalospjev smo nestalnosti i poziv na zlo, da ga osvetnički činimo jedni drugima… Ubit ću te kako bih živio. Ubit ću te kako bih posjedovao. Ubit ću te kako bih te se oslobodio…", razmišlja Rosa, protagonistica prve priče, u pustoj kolovoškoj noći, zbunjena pred najtežom odlukom svoga kratkog života. I druge dvije priče koje čine ovaj triptih vrte se oko istih pitanja. Jesmo li prokleti ili se možemo spasiti? I o kome ovisi naše iskupljenje? Možemo li uspjeti sami ili trebamo Nekoga tko će nam pokazati put.
Posve umoreni životom, u zlokobnom krugu nesreća koje ga oblikuju, njezini likovi panično tragaju za njegovim smislenijim razlozima. Bog je u ovim pričama, kao uostalom i ljudi, najčešće u oskudici, rekli bismo, odveć zaposlen vlastitim brigama i doveden u sumnju po svim osnovama, bezmalo prezren zbog ljudskoga očaja koji tek nijemo promatra – da bi se na kraju ipak objavio u nekom detalju, u nekoj teško stečenoj spoznaji. Premda gorke i dirljive, stranice ove proze kadšto nas podsjećaju na znakove koje smo pogubili na cesti vlastita života, a koje, čini se, više niti ne nastojimo pronaći – prometujući u pomutnji, grcajući u besmislima, neutješnostima i boli koju nanosimo sebi i drugima. Zato je ljubav u ovim pričama apstraktna, a mržnja stvarna. Čitajući ih, s pravom pomislimo da je raj strašan, i da ga se treba bojati. Kao i da pakao ne postoji – sve dok u tami ne zaiskri nešto i ne otkrijemo Nekoga tko se ipak nije umorio.
komentiraj (5) * ispiši * #
Promocija Tinove biografije
nedjelja , 27.11.2005.
Vuković & Runjić s veseljem nas pozivaju na promociju knjige Jasena Boke
Tin - trideset godina putovanja
koja će se održati u ponedjeljak, 28.11.2005. u 19 sati
u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest, Opatička 10, ZG.
Prvu Tinovu biografiju objavljenu u trideset godina predstavit će
Tonko Maroević, Vlaho Bogišić i autor, Jasen Boko.
Tinove stihove govorit će Goran Matović
Svojim dolaskom uveličajte večer posvećenu našem pobratimu iz svemira...
komentiraj (5) * ispiši * #
KRITIKA : Milko Valent - 'Playstation baby' (Profil, 2005.)
subota , 26.11.2005.KRITIKA : Milko Valent - 'Playstation baby' (Profil, 2005.)
Milko Valent već se gotovo tri desetljeća bavi literarnim radom. Obitavajući na margini književne scene bez ikakva položaja u kakvoj redakciji, nakladničkoj kući ili instituciji on endemski živi prvenstveno za i od književnosti (odnosno svog pisanja), a gotovo trideset ukoričenih naslova čine ga jednim od najproduktivnijih domaćih autora. Pri tome se može pohvaliti izrazito raznolikim opusom koji obuhvaća poeziju, prozu, dramske tekstove, filozofske i teorijske eseje i polemike te kazališne kritike, ali će ipak ponajviše biti zapamćen po tematskoj provokativnosti i porivu za šokiranjem te rušenjem seksualnih tabua. No, godine ipak nose svoje, pa tako prije tri godine objavljeni Valentov roman ‘Fatalne žene plaču na kamionima’, a naročito aktualni ‘Playstation baby’, tog autora predstavljaju u puno čednijem, mainstreamu bližem izdanju. Pri tome treba reći kako je novi roman literarno uspješniji od prethodnika, iako ipak i dalje ne bez mana.
Najizrazitija manjkavost ‘Fatalnih žena…’ bila je nepročišćenost teksta, s gomilom suvišnih dionica i čestim ponavljanjem istovjetnih motivskih i fabularnih obrazaca, dok ‘Playstation baby’ boluje od svojevrsne nezgrapnosti i očite iskonstruiranosti. Autoru kao da se žurilo rukopis što prije predati izdavaču, pa ga je ostavio nezgrapno sastavljenog od tri neprirodno srasle cjeline. U središnjem monološkom dijelu Valent nas putem njegovih autobiografskih zapisa (koje ovaj zapisuje tokom bolovanja uslijed loma noge) upoznaje sa 40-godišnjim Robertom Pavlinovićem, novinarom tiražnog lista zaduženim za ekološke teme. Autobiografske zapise kojima Robert svakodnevno zapljuskuje ekran svog računala on naziva ‘Valovi’ i u njima donosi (samo)razornu analizu vlastite osobnosti i egzistencije, iznoseći sav svoj ‘prljavi veš’ te samome sebi priznavajući vlastitu ništavnost, oportunizam i kukavičluk. Radi se o krajnje iskrenim iskazima putem kojih Robert obrazlaže svoja razmišljanja u vezi svakojake tematike, pa nam tako otkriva svoj stav o braku i odnosu spram supruge (koju ne voli) i djeteta (za kojega baš i ne mari previše), svoj prezir prema roditeljima, reminiscencije svojih (homo)seksualnih iskustava te analizu aktualnih društveno-političkih anomalija i detalja vezanih uz vlastitu novinarsku profesiju, naglasak stavljajući na seciranje svoga “lika i djela” debelo obilježenog oportunizmom i kukavičlukom, te vojerizmom i teškom mukom (i vjerovatno ne zadugo) prevladanim alkoholizmom.
‘Valovi’ kao njegov intimni fragmentarni životopis ustvari su, tribusonovski rečeno, prikaz zadnjeg stadija Robertove ‘polagane predaje’ kada on konačno odustaje od bunta i nonkonformizma i prepušta se samozavaravajućoj lagodnosti malograđanske obiteljske sigurnosti, dane provodeći uz uspješnu, atraktivnu, ambicioznu i sposobnu suprugu (sklonu seksualnim izletima izvan braka, a za koje je Robertu najoportunije glumiti da ne zna) i 17-godišnjeg sina-genijalca, prepuštenog na skrb majci (uz Robertovu glumljenu brigu i fingirani angažman nekim povremenim savjetom. Čisto radi mira u kući, a bez stvarnog interesa za sinovljeve eventualne probleme). Vlastito dostojanstvo i integritet svoga ja Robert svjesno žrtvuje na oltar malograđanske obiteljske udobnosti i sitnih užitaka, u potpunosti priznavajući vlastiti poraz i definitivno pristajući na život u laži (s odušcima u gromkom psovanju sebe samoga, u kupaonici stana. Dakako, uz otvoren tuš, da susjedi slučajno ne čuju…). Tako je u Robertovoj predaji možda čak moguće iščitavati i Valentovo odustajanje od plivanja protiv struje i njegovo prepuštanje srednjestrujaškoj matrici…
Izlišno je posebno isticati kako je upravo u ovom monološkom dijelu romana Valent ponajviše ‘svoj na svome’ jer tu do izražaja dolaze njegov razorni cinizam, analitičnost, inteligencija i crnohumorna duhovitost (posebno izražena u ironijom prožetoj dionici posvećenoj ismijavanju horoskopa). Tako ‘Valovi’ predstavljaju kostur romana na kojega su, nažalost, klimavo nakalamljena i neprirodno srasla uvodna i zaključna poglavlja.
Početnim poglavljima romana Valent nas u trećem licu (za razliku od monološkog prvog iz ‘Valova’) upoznaje sa Robertovom suprugom Suzanom i njihovim sinom Janom. Suzana je proračunata, ambiciozna, uspješna i dominantna poslovna žena, prava ‘kučka s mudima’ sa kojom je Robert u braku zbog financijske sigurnosti i Suzanine atraktivnosti (kako bi, kako sam kaže, kao izraziti esteta “svoju egzistencijalnu patnju mogao utapati okružen ljepotom”) dok je Jan 17-godišnji ultrainteligentni mladac trenutačno zaokupljen gubitkom nevinosti a što namjerava ‘riješiti’ na krajnje efikasan, gotovo pa mehanički način (u čemu se u potpunosti očituje Suzanino genetsko nasljeđe). Iako se trudi što plastičnije ih ocrtati, Suzana i Jan ne uspijevaju zaživjeti kao punokrvni likovi već ostaju tek pijunima na Valentovoj fabularnoj šahovskoj ploči, nevažni koliko Robertu toliko i autoru (premda Suzanin lik Valent iskorištava za jednu sočnu erotsku scenu, koja, za razliku od ostatka njegova opusa, ostaje i jedina do kraja romana).
Promatramo li roman ‘Playstation baby’ kao izdvojeni ‘prizor iz bračnog života’, onda to opravdava autorovo zanemarivanje i nerazriješenje nekih motiva i situacija (poput primjerice spomenutog Janovog gubitka nevinosti). Međutim, i unatoč vrlo efektnom i uspjelom zaključnom poglavlju s konačnim Robertovim bijegom iz života u laži u virtualnu egzistenciju (svijeta računalnih igrica iz naslova) svakako treba žaliti što se Valent nije potrudio detaljnije razraditi cijelu priču i stvoriti kompleskniju romanesknu studiju života jedne zagrebačke suvremene srednjestaleške obiteljske zajednice. Ovako će ‘Playstation baby’ biti zapamćen tek kao pokušaj jednog ekscesima i provokativnostima sklonog autora da se približi široj publici…
(Napisao : Božidar Alajbegović, listopada 2005.)
komentiraj (3) * ispiši * #
Prodaj stropove, tigre!
petak , 25.11.2005.Da, posvađao sam se s Papom... Otišao sam u Vatikan i vidio stropove od zlata. Čuo sam Papu kako govori o brizi crkve za siromašnu djecu, ali ako je tako, onda prodaj stropove, tigre. Napravi nešto! Ništa ti ne govori u prilog. Bio si samo golman.
Diego Armando Maradona - 'Zovem se El Diego' (VBZ, 2005.)
komentiraj (2) * ispiši * #
Veeeeeeliki popust na AGM-ova izdanja!!!
Iz AGM-a mi javljaju da je od 22. 11. u knjižarama AGM-a (www.agm.hr, Teslina 7 i Importanne centar) izdanja AGM-a nominirana za ovogodišnju Nagradu "Kiklop" moguće kupiti uz čak 40%popusta, a njihove dobitnike KIKLOPA za 2004. uz popust do 30%.
Ovaj popust vrijedi do 7. prosinca, do dana proglašenja dobitnika Nagrade "Kiklop"! .
Zbirka priča nominirana u kategoriji najbolje debitantske knjige: Svjetlan Lacko Vidulić: "Muke Mikuline", umjesto 99 kuna sada 59 kuna!
Prva zbirka poezije, a već nominirana za najbolju knjigu poezije 2005. godine: Slađana Bukovac: "Nijedan pauk nije savršen", umjesto 49 kuna sada 29 kuna!
Spektakularno dizajnirana (by Rutta) i izdašna uopće, drugačija filmska enciklopedija: Velimir Grgić-Marko Mihalinec: "Žuti titl", umjesto 139 kuna sada 80 kuna!
AGM-ovi KIKLOPI 2004.
- ZA NAJBOLJU PREVEDENU KNJIGU : Flannery O'Connor - "Teško je naći dobra čovjeka" umjesto 129,00 kn / sada 90,00 kn
- ZA NAJBOLJU DOMAĆU PROZNU KNJIGU : Renato Baretić - "Osmi povjerenik" umjesto 109,00 kn / sada 80,00 kn
- ZA NAJBOLJU DOMAĆU KNJIGU POEZIJE : Arsen Dedić - "Zabranjena knjiga" umjesto 149,00 kn / sada 105,00 kn
- ZA NAJBOLJU PUBLICISTIČKU KNJIGU : J. M. Coetzee - "Život životinja" umjesto 99,00 kn / sada 70,00 kn
Onda, što još čekate???
Nažalost, popusta na ta izdanja nema u svim hrvatskim knjižarama, ali svi vi izvan ZG možete ih uz popust kupiti putem AGM-ove Internet knjižare www.agm.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Reagiranje na 'Šimićeve susrete'
Blog greeneyes (http://letmesee.blog.hr) blog je jednog hrvatskog pjesnika. Dotični je pjesnik za svoj ciklus pjesama nagrađen te je pozvan na pjesničku manifestaciju Susreti A.B.Šimića gdje će mu biti uručena nagrada.
On se pristojno odazvao, zaputio u Drinovce... a što je tamo doživio saznajte u njegovom osvrtu o rečenoj manifestaciji koja ogoljuje sav jad i bijedu pjesničke ljubomore, objavljenom na njegovom blogu greeneyes
komentiraj (9) * ispiši * #
Pobjednici natječaja za kratku priču 'Književnog kruga' Karlovac
Kao što već putem komentara načusmo, objavljeni su rezultati natječaja za kratku priču 'Književnog kruga' Karlovac :
REZULTATI NATJEČAJA ZA KRATKU PRIČU "KNJIŽEVNOG KRUGA"
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu; Jasenka Staničić, Goran Gerovac i Željko Mavretić, razmotrilo je sve pristigle književne radova na ovaj natječaj, koji je bio otvoren od 01. lipnja do 31. listopada 2005. godine. Od 90 kratkih priča poslanih iz Hrvatske, Austrije, Italije i Bosne i Hercegovine, povjerenstvo je odabralo 10 priča od kojih su 3 nagrađene.
Jednoglasnom odlukom nagrade su dodijeljene slijedećim redom:
nagrada 2000,00 kuna --- Fani Tomašić iz Splita za priču Sudbina je sjena
nagrada 1500,00 kuna --- Krešimir Dujmić iz Zagreba za priču Jesen
nagrada 1000,00 kuna --- Mladen Turković iz Samobora za priču Muk
Odabrane priče za objavljivanje:
- Zloduh --- autor Igor Kokoruš iz Bjelovara
- Broj --- autor Nenad Dragaš iz Zagreba
- Tako se razilaze velike ljubavi --- autor Tomislav Šovagović iz Zagreba
- Matori osvajač --- autor Darko Lisac iz Karlovca
- To nešto --- autor Dorta Jagić iz Zagreba
- Kuplung Sajla --- autor Dario Rukavina iz Zagreba
- Kaleidoskop --- autor Sanja Mendek iz Zlatar Bistrice
Daklem, klap, klap, klap Levijatanu na drugoj nagradi i klap, klap Lebu i Portu čije su priče ušle u izbor za objavljivanje.
Prvonagrađenu priču Fani Tomašić možete pročitati na ovome linku
Ako se među nagrađenima krije još poneki bloger, nek se javi...
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Ian Caldwell i Dustin Thomason - 'Pravilo četvorice' (VBZ, 2005.)
Ian Caldwell i Dustin Thomason: 'Pravilo četvorice'
Biblioteka: Ambrozija
Izdavač: V.B.Z.
Uvez: tvrdi
Format: 15,5x23,5
Broj stranica: 324
Cijena: 160,00 kn
Riječ izdavača
Da su se Scott Fitzgerald, Umberto Eco i Dan Brown udružili i napisali roman, rezultat bi bio Pravilo četvorice. Nevjerojatno, briljantno postignuće – obavezno štivo.
Nelson DeMille, autor Up Country i The General's Daughter
Princeton, Veliki petak 1999. Večer uoči promocije dva su studenta nadomak rješenju tajne Hypnerotomachije Poliphili, renesansnog teksta koji već stoljećima zbunjuje znanstvenike: petsto godina stara tajna Hypnerotomachije samo što nije odgonetnuta. Dvojica prijatelja kopaju po bizarnom svijetu Hypnerotomachije, svijetu zaboravljene erudicije, neobičnih seksualnih apetita i stravičnog nasilja. Tom Sullivan, čiji je otac bio opsjednut Hypnerotomachijom, i Paul Harris, čija budućnost ovisi o njezinom tekstu, konačno su na pragu otkrivanja tajne koju knjiga skriva. No tek što počnu shvaćati veličinu otkrića do kojeg dolaze, princetonško sveučilište poljulja strašan događaj. Student koji je radio na istraživanju Hypnerotomachije ustrijeljen je u tihim hodnicima katedre za povijest. Tim ubojstvom započinje koloplet smrti i otkrića koji prisiljava Toma, Paula i njihova dva cimera da sudjeluju u drami koja okružuje knjigu čiji su moć i značenje dugo vremena krivo tumačeni. Bezvremenski intrigantna i krajnje maštovita, Pravilo četvorice je priča o mladiću na razmeđu između obećanja budućnosti i čari prošlosti kojeg pokreću prijateljstvo i ljubav.
Ian Caldwell i Dustin Thomason napisali su savršenu kombinaciju romana odrastanja i kriminalističkog romana. Mudar, napet i strastven do posljednje stranice, roman Pravilo četvorice promovirao je Caldwella i Thomasona u nova velika imena svjetske proze.
komentiraj (0) * ispiši * #
Promocija 'Muka Mikulinih'
četvrtak , 24.11.2005.
U zagrebačkoj knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35, u četvrtak 24. studenog 2005. u 19 sati održat će se promocija knjige "Muke Mikuline" Svjetlana Lacka Vidulića u izdanju AGM-a.
Prva knjiga Svjetlana Lacka Vidulića, zbirka priča "Muke Mikuline" (AGM, 2005.), sastoji se od četiri tematska ciklusa: "Jedanaest uboda", "Vlado Kilávy: Moja enciklopedija", "Muke Mikuline" i "Ekologija za djecu".
Svaki od tih pažljivo projektiranih i filigranski izrađenih ciklusa vrti se oko različitih tema. Bavit će se on queneauovskim sitnozrnatim panoramiziranjem lijepe li nam naše zbilje kroz različite glasove u ciklusu "Uboda", od "Enciklopedije" stvoriti autarkičan paralelni svijet koji se svom svojom težinom sudara s tvrdom, "dobrosusjedskom" zbiljom, udubit će se u "Muke" pojedinaca zakovitlanih ratom ili kronično pomaknutih, oploditi neuzorana polja domaće eko-literature…
Svjetlan Lacko Vidulić rođen je 1968. godine u Zagrebu. Nakon studija germanistike i komparatistike zaposlio se kao predavač njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu. Prozu objavljivao u književnim časopisima i na radiju.
Uz autora, na promociji će o knjizi govoriti i urednik knjige Kruno Lokotar.
komentiraj (19) * ispiši * #
KRITIKA : Ken Grimwood - 'Još jednom' (Algoritam, 2003.)
KRITIKA : Ken Grimwood - 'Još jednom' (Algoritam, 2003.)
U filmu Beskrajni dan (Groundhog day) , po meni jednoj od najboljih komedija svih vremena, Bill Murray stalno iznova proživljuje jedan te isti dan.
SF roman Još jednom bazira se na sličnom konceptu, ali s jednom malom razlikom – u njemu Jeff Winston umire 1988. godine od srčanog udara, kao 43-godišnjak, da bi se u život vratio 1963. kao 18-godišnji student. I tako stalno iznova, u nebrojeno “repriza” (originalni naslov romana je Replay) Jeff opetovano proživljava svoj život.
No, važno je pripomenuti da mu memorija ostaje netaknuta, svakog od svojih života sjeća se u potpunosti, a znanje stečeno u prijašnjim životima ostaje akumulirano. (Što neizostavno asocira na onu, dobro nam poznatu iz usta naših staraca “Eh, da su mi one godine, a ova pamet”).
Te 1963. godine Svemir još bijaše neosvojen, Kennedy još nije bio ubijen, Star Wars još nisu bili snimljeni, John, Paul, George i Ringo još nepoznati tamburahu u kakvoj liverpulskoj garaži, a i Josip Broz je još bio živ i zdrav! ...
Nakon prvotnog šoka i prilagođavanja na sve ovo prije nabrojano i još mnogo toga sličnog (poput npr. svog mladolikog lika u zrcalu), Jeff naravno, čini ono što bi i svatko od nas – upućuje se u najbližu kladionicu i idućih 25 godina proživljava kao milijarder, sve do svoje smrti na točno isti dan kao prethodni put. Naravno, datum smrti je unaprijed znao i izvršio je sve medicinske pretrage i pripreme da to spriječi, ali srce je ponovo otkazalo. Da bi se on nakon toga nanovo “probudio” u 1963. godini i – opet sve ispočetka. Ali, sve se mijenja kada jednog dana sazna da nije jedini kojemu se to događa...
Ima li itko među vama, a da se barem jednom u životu nije upitao: “što bi bilo da sam tada postupio ovako umjesto onako?”, “da sam uradio ovo a ne ono?”?
Ne vjerujem da nikad niste zažalili za kakvom propuštenom prilikom ili neiskorištenom mogućnošću: Eh, da sam bar upisao medicinu umjesto prava? Eh, da sam oženio Katu umjesto Maru? Eh, da sam se kladio na poraz Bugarske od Hrvatske ... ili tome slično.
Vidite, Jeff dobiva priliku da ostvari upravo to - da pokuša ispraviti sve greške i iskoristiti pružene mu mogućnosti, te da vidi gdje će ga dovesti skrene li lijevo umjesto desno.
Svaki svoj "novi" život on pokušava proživjeti na drukčiji način, trudi se ne ponoviti iste greške i pokušava promijeniti tok stvari. Pri tome se ne zadržava samo na sebi, pa tako npr. čak pokušava spriječiti i atentat na Kennedyja (s kakvim rezultatom, otkriti vam nemam namjeru).
No, nemojte misliti da takva situacija nema i svojih mana. Jer iako poništava neke mnoge stare probleme, fenomen reprize otvara mnoge neslućene, nove probleme od kojih su oni najbenigniji otprilike ovakvi: zamislite da ponovo morate pohađati sva ona dosadna srednjoškolska predavanja. Ili non-stop paziti da nešto ne izlanete da vas ne bi strpali u ludaru. Zamislite da je svaki novi film vama jako dobro poznat, ili da su ponovo popularni Ivo Robić ili 4 M. Da ste ponovo u vremenu prije seksualne revolucije. Ili da, nedaj-bože, ne postoji Internet. Ajme meni!!! Koja bedara...
A to je tek, kako se kaže, vrh sante leda.
Svaka Jeffova repriza jedinstvena je i nova priča, no Grimwood se niti na jednoj ne zadržava predugo, ali isto tako, niti kroz jednu ne projuri prebrzo. Dapače, taman dostatno da osjetimo aromu godina i vremenskog odsječka kojeg Jeff Winston nanovo proživljava. I da svjedočimo novoj izmijenjenoj verziji njegova životopisa. No, svaku neizbježno prekida smrt. A najgore je što Jeff točno zna kada će ona nastupiti. I ne može je spriječiti.
A svaka njegova nova smrt donosi mu bol, prvenstveno zato što ga odvaja od ljudi koje voli. Sa svakom svojom smrti on napušta osobe do kojih mu je stalo i ostavlja ih neutješne, i same.
No, knjiga nas uči da treba naučiti prihvaćati gubitke, s nadom da će dobici ipak prevagnuti. U životu treba gledati naprijed, ne osvrtati se za prošlim i ne žaliti za propuštenim.
Život je sastavljen od nebrojenih događaja od kojih na veliku većinu ne možemo utjecati. Svatko griješi ali svakome je dana i mogućnost izbora, a najveća je greška – uopće ne pokušati, bojeći se rizika.
Za razliku od Jeffa, mi imamo samo ovaj "jedan put", o čijem smjeru sami odlučujemo, a ishod mu ne znamo.
No, možda je i bolje tako...
Ali upravo zato ne treba potratiti, niti uzeti zdravo za gotovo nijedan jedini trenutak !
A mogućnosti su beskrajne, nisu li?
Najveća je kvaliteta romana što se fokusira na karaktere i njihove odnose, a fantastična premisa “reprize” ipak ostaje u drugom planu i predstavlja tek zamašnjak radnje.
Pri tome su iznimno dojmljivo i suptilno predočene sve nijanse postepene mijene Jeffove ličnosti, što biva uočljivo iz njegove jedne reprize u drugu. Sa svakim svojim novim životom njegovi se prioriteti mijenjaju; nakon prvobitnog šoka, nesnalaženja i postupne adaptacije na "nove-stare" okolnosti on na koncu prvi ponovljeni život proživi kao plejboj i milijarder, da bi već u slijedećem želio obitelj i ljubav. No, smrt ga odvaja od žene i djece, a to uzrokuje ogromnu bol jer ga u novim reprizama sjećanja na stare živote konstantno prate, pa on tako svakom novom reprizom postepeno sve više uviđa apsurdnost i bezizlaznost situacije u kojoj se našao.
Roman unatoč svojoj fantastičnoj premisi i žanrovskoj opredijeljenosti ni na trenutak ne podilazi konvencijama te u potpunosti zarobljava pažnju čitatelja, koja se ne gubi ni kada mjestimično prevlada paraznanstveni diskurs, ali koji uvijek ima uporište u fabuli s likovima koje situacija u koju su bačeni primorava na pokušaj iznalaženja uzroka i smisla svemu što im se dešava.
No, Još jednom prije svega ipak je velika ljubavna priča, možda i jedna od najromantičnijih ikad ispričanih.
A koliko je god duboka i otvara niz pitanja, istovremeno je i vrlo zabavna. Ona u sebi sadrži niz alternativnih verzija jednog te istog života, od kojih svakog pojedinog možemo promatrati individualno ali svi zajedno tvore halucinantni kolaž. O paru ljudi koji su zajedno vidjeli, znali i skupa dijelili više od ikoga drugog na svijetu. I toliko se puta nalazili da bi uvijek nanovo bili razdvojeni. Prigrlili nekog da bi bili primorani pustiti ga da ode. I odživjeti potom svoje preostalo vrijeme bez njega. I onda se ponovo tražili. I trpjeli sjećanja i uspomene. Ali i vrijeme do novog susreta. Koji će ponovo, neminovno, biti prekinut...
(Napisao : Božidar Alajbegović, listopada 2003.)
komentiraj (0) * ispiši * #
Nova epizoda 'Zagrijavanja do 27'
Dragi te poštovani,
U još jednom uzbudljivom nastavku Zagrijavanje do 27
u petak, 25.11.2005.u 19h i 30 min u knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović
srca&dlanove zagrijat će vam pjesničko-prozno-dramska reprezentacija:
- TOMICA BAJSIĆ
pjesnik, dobitnik Goranove nagrade za zbirku pjesama "Južni Križ", autor hvaljenih “Pjesama Svjetlosti i Sjene”, prevoditelj sa španjolskog i francuskog.
- MARIO KOVAČ
Svestran čovjek: kazališni i filmski redatelj, pisac, novinar, glazbenik, performer, DJ... Pokretač i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta (FAKI, TEST!, K.R.A.D.U.)... S raznim bendovima i projektima objavio desetak glazbenih albuma različitih usmjerenja. Pisao kazališne kritike, recenzije i eseje za Frakciju, Nomad, Kazalište, Godine... Objavio zbirku kratkih priča Baršunasto podzemlje. U pripremi mu je druga zbirka priča Monogatare +.
- ANDRIJA ŠKARE
Rođen 1981. u Zagrebu. Apsolvent novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Godinama radio na Radio Studentu kao novinar, voditelj i urednik. Radio u informativnom programu RTL Televizije, a trenutno radi kao honorarni suradnik HRT-a. Prozu objavljivao u tiskanom (Ekran priče; Antologija nepoznatih autora; Fokus, Vijenac, Večernji list)... te virtualnom obliku (www.lupiga.com; www.knjigomat.com ...)
te jedan i jedini prvak svijeta i neobuzdane okolice MILKO VALENT
(Čije je profesionalna bibliografija čak i u najkraćem izdanju toliko duga da bi zauzela preostalo internet prostranstvo pa prenosimo samo dio, a ostatak ćete već saznati):Piše poeziju, filozofiju, kratku prozu, romane, eseje, drame, spektakle, polemike, kazališnu kritiku, radiodrame i plesne drame. Prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist, teoretičar, kritičar i polemičar. Njegova bibliografija obuhvaća do sada otprilike 900 bibliografskih jedinica uključujući deset objavljenih drama, šest izvedenih radiodrama, jednu izvedenu dramu i dvadeset i četiri objavljene knjige. Kao profesionalni pisac redovito piše i objavljuje od jeseni 1976. Prevođen i nagrađivan.
Dođite!
komentiraj (0) * ispiši * #
Leb u Vijencu!!!
Kao što najavljivasmo, Leb ispao u Vijencu!!! Priča 'Toples' , tipično njegova ( "Bila je naivna. Ne bi završila samnom da nije bila naivna..." , "Sve je izgubilo okus: ljepilo s markica za razglednice..." itd.). A da vidite tek slikicu :-)))
Dakle, 10,00 kn u šapice i pravac kiosk!!
Btw, na svom blogu Leb je nabrojao sve priče iz skorašnje mu zbirke i svaku na svoj tipičan način opisao... ali nije rekao KAD?
Strpljen, spašen....
komentiraj (3) * ispiši * #
Želite pogledat zabranjeni spot Ede Maajke? Ništa lakše...
Matična mi redakcija, www.lupiga.com među suradnicima-kolumnistima ima i jednog glavatog Bosanca, Edu Maajku.
Za osobno mu najdražu pjesmu s posljednjeg albuma "Mater vam jebem" Edo je snimio spot kojega zbog vulgarnosti (naspram onih koje Edo drži krivima za katastrofalnu situaciju u BiH) HTV i Nova TV ne žele prikazivati.
Kako, prema riječima gl.urednika Lupige.com Ivora-Cara "mi na Lupigi ne volimo da se ovakvo što zabranjuje, pogotovo, jer i sami volimo opsovat', uvijek samo s dobranim razlogom, odlučismo na naše stranice postaviti zabranjeni spot ".
Daklem, svi vi koji želite pogledat zabranjeni spot Ede Maajke za pjesmu "Mater vam jebem" klikajte na ovaj link!
Izvor : Lupiga.com
komentiraj (25) * ispiši * #
Moja nova suradnja
Drago moje i velepoštovano čitateljstvo,
kao što već znate, moja je teza da je puno bolje pisat za medije koje vode entuzijasti, bez honorara, nego pisat za tzv. velike i jake medije koji imaju love a ne žele plaćat suradnike.
Zato, nakon što javno raskinuh suradnju s Nacionalom, istu uspostavih s Internet sajtom www.kupus.net. Nadam se da vam je kupus.net poznat (ako nije, sram vas bilo da vas bilo...).
Dakle, nema vam druge nego klikat na ovaj link gdje možete pročitat moju kritiku romana 'Vita activa' Viktora Ivančića
P.S. Svi Lupigoljupci, i čitatelji VAL-a, nemajte straha, i tamo ću vas i nadalje gnjavit...
komentiraj (2) * ispiši * #
Književne večeri u SC-u & književna slušaonica
srijeda , 23.11.2005.Književne večeri u Kafiću Teatra &TD idu dalje, a novi književni dejt je u četvrtak, 24. studenog u 21 sat.
Nakon večeri proze, na red je došla i večer poezije u kojoj će vam svoje radove čitati mladi pjesnik Orlan Tus i dvije pjesnikinje – Ivana Sansević i Ives Buljan. Nakon ugodne poetske večeri slijedi mala književna slušaonica, druženje uz pivu i čavrljanje!
**********
Ivana Sansević rođena je 1981. godine. Apsolventica je novinarstva a osim poezije, piše i prozu, a obavljivala je u Ekran priče 03. U Booksi se družila sa pjesnikom Farukom Šehićem u sklopu radionice kreativnog pisanja poezije, a tamo je i prvi puta čitala pjesme. Na književne večer dolazi čitati svoje nove i stare poetske radove.
Ives Buljan rođena je 1978. godine, studirala je FER a danas radi u Siemensu. Pohađala je radionicu kreativnog pisanja u Booksi i Močvari, a djeluje u kazalištu sjena Ikako-Nikako.
Orlan Tus rođen je 1979. u Zagrebu. Student je psihologije na Filozofskom fakultetu, pred diplomom. Piše pjesme, pjeva i svira gitaru, klavir i flautu u grupi Mika Male.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
komentiraj (17) * ispiši * #
Nova književna nagrada za književnosti srednje i istočne Europe
S ciljem boljeg međunarodnog upoznavanja književnosti srednje i istočne Europe, klagenfurtska izdavačka kuća Wieser te austrijski kulturno-bankovni krugovi pokreću novu književnu nagradu kao potporu europskim integracijama.
Prva dodjela nagrade upriličit će se u jesen sljedeće godine u sklopu Frankfurtskog sajma knjiga...
Nagrada bi trebala promovirati književnosti srednje i istočne Europe, a dodjeljivala bi se svake dvije godine. U konkurenciju ulaze autori iz deset zemalja - uz Češku i Slovačku, tu su još Slovenija, Poljska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Bugarska, Mađarska i Rumunjska. Baltičke zemlje nisu uključene.
Predsjedavajući 12-članog međunarodnog žirija, koji će se voditi uputama nacionalnih komisija, bit će Jiry Gruša, češki pisac, predsjednik međunarodnog PEN kluba i bivši diplomat...
Natjecati se mogu autori objavljenih i neobjavljenih djela, bez obzira na sadržaj, žanr i dob autora.
Nagrada iznosi 7.500 Eura te dvojezično izdanje u biblioteci "Edition Zwei" nakladnika Wieser. Drugo i treće plasirana djela također će imati priliku predstaviti se publici kroz seriju autorskih čitanja"...
P.S. Hvala Virtueli na obavijesti!
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Penelope Lively - 'Fotografija' (Znanje, 2005.)
Riječ izdavača
Gdje, kada i tko? Ta su se pitanja svom silinom nametnula glavnom liku romana "Fotografija", Glynu Petersu, kada je medu svojim spisima slučajno naišao na kompromitantnu fotografije pokojne supruge Kath u drustvu neidentificiranog muškarca. Uz sliku se nalazilo i nepotpisano ljubavno pisamce. Identitet muskarca snimljenog s leda ubrzo je otkrio, ali ga je i dalje kopkalo pitanje je li to bila slucajna avantura ili je prelijepa, neuhvatljiva Kath za cijeloga trajanja njihova braka vodila dvostruki život. Po struci povjesničar krajobraza koji se profesionalno bavi slojevima proslosti, Glyn se s pravom znanstvenom metodicnoscu, upravo opsjednuto, baca na razotkrivanje Kathine tajne, zadirući pritom duboko i bolno i u tuđe živote.
Penelope Lively, rođena 1933. u Kairu, jedna je od najistaknutijih britanskih književnica. Djetinjstvo je provela u Egiptu, a poslije Drugoga svjetskog rata nastanjuje se u Engleskoj, gdje diplomira povijest na St Anne´s Collegeu u Oxfordu. Autorica je brojnih nagradenih romana i zbirki kratkih priča za djecu i odrasle. Za roman Moon Tiger, u kojem evocira Egipat iz dana svoje mladosti, dobila je 1987. prestižnu Bookerovu nagradu. Među ostalim djelima ističu se roman "Cleopatra`s Sister", zbirka pripovijetki "Beyond the Blue Mountains", memoarski zapisi "Olenader", "Jacaranda", roman "Spiderweb" te autobiografska knjiga "A House Unlocked". Najnovije su joj djelo "antimemoari" Making It Up.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nešto za B.O.R.G.-ovce
B.O.R.G.-ovci moji dragi , na Lupigi već vam gotovo punih 7 dana stoji moj tekst o 'Velesajmu kulture', ali nešto ne primjetih da vas je to pokrenulo na akciju. Neću ponavljati o čemu se radi, svratite na ovaj link , pogledajte o čemu se radi, dajte si truda, organizirajte se i poradite na vlastitoj promociji, kad vam se već ukazuje prilika.
I ne čekajte da na javno čitanje (ili što već odlučite organizirati) rulja sama od sebe nahrli, nego šaljite mailove na sve strane, obavještavajte raju, od urednika nakladničkih kuća do novinskih redakcija...
Ništa vam neće s neba samo pasti...
Ponavljam, Velesajam kulture!!!
I puno sreće!!!
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Veselko Tenžera - 'Sadašnjost za vječnost - izbor iz djela' (Naklada Ljevak, 2005.)
B]Veselko Tenžera : SADAŠNJOST ZA VJEČNOST - izbor iz djela [/B]
Izdavač: Naklada Ljevak
Biblioteka: Biblioteka Razotkrivanja
Broj stranica: 410
Uvez: tvrdi
Format: 16x23 cm
Cijena : 245,00 kn, na sajtu izdavača : 196,00 kn
Riječ izdavača
Što je u jednoj prilici zaključio Guenter Grass, da se o ljubavi moće suditi tek kad se ona izgubi, u znatnoj se mjeri odnosi na Veselka Tenžeru.
Tek kada je umro, na način koji je rijetko tko mogao očekivati, u javnosti je do pune mjere artikulirana svijest o razmjerima jednog opusa (i životopisa) koji je po svojim koordinatama, po strogosti i svjesno prihvaćenom autsajderstvu ponajprije usporediv s Matoševim.
Knjiga Sadašnjost za vječnost razotkriva cjelokupnu Tenžerinu poetiku. Po prvi puta u jednoj su knjizi sabrani tekstovi ponajboljeg hrvatskog feljtonista, esejista i kritičara.
Ovi tekstovi, upravo ovako sakupljeni na jednom mjestu, zacijelo su još mnogo dublji i znakovitiji nego što su izgledali dok su izlazili u pojedinim knjigama i časopisima. Odličnim pogovorom u knjizi, Zdravko Zima razotkrio je i nepoznatu stranu Veselka Tenžere i pridonio novom čitanju Tenžerina opusa.
komentiraj (3) * ispiši * #
Metafora.org
utorak , 22.11.2005.
Na web adresu www.meta-fora.org smješten je internet sajt u cijelosti posvećen poeziji.
Sajt uređuje Saša Radojčić uz još 4 suradnika, stacioniranih onkraj istočne nam granice. Kako književnost za granice ne mari, agilna poeziji privržena ekipa dio svog web prostora posvećuje i hrvatskim pjesnicima. Tako u rubrici intervjua , uz razgovore s nizom srpskih pjesnika možete pronaći i intervjue s Rade Jarkom, Ivicom Prtenjačom i Oljom Savčević-Ivančević .
Osim razgovora s autorima Metafora.org sadrži i rubrike s knjiškim novostima, kritikama poetskih izdanja, raznim književnim natječajima, izvatcima iz književnih časopisa te najavama promocija.
Dakle, ljubitelji poezije eto vama novog internet odredišta, za u "Favorites"...
P.S. Ovoga posta bilo ne bi da nije i dragoga nam kobca (i njegove dobrote), kojega ovim putem pozdravljam!
komentiraj (7) * ispiši * #
NOVO : Daša Drndić - 'Doppelgänger' (90 stupnjeva, 2005.)
Daša Drndić: 'Doppelgänger'
Izdavač : 90 stupnjeva
Meki uvez
20x13 cm
170 str.
Cijena: 120 kn
Riječ izdavača
Prozni diptih 'Doppelgänger' Daše Drndić sastoji se od pripovijesti «Artur i Isabella» i «Pupi» i nastavlja se na autoričina prozna djela koja tematiziraju odnos povijesti i pojedinca «Canzone di guerra» (1998.) i «Tottenwände» (2000.).
Kako žive i kako umiru ljudi na ovim našim prostorima na kojima se izredalo nekoliko država? Spisateljica iz Rijeke na to je pokušala odgovoriti nastavljajući se na bogatu tradiciju ˝dvojničke˝ literature (Dostojevski, Stevenson, Pirandello, Bulgakov).
«Artur i Isabella» je groteskna priča o odnosu dvoje staraca koji se upoznaju u novogodišnjoj noći, kratka povijest njihova sveopćeg propadanja koje je u tekstu prikazano u naturalističkim prizorima ponajprije fizičke/fiziološke propasti.
Pripovijest «Pupi» je kompleksnija i dulja, gotovo kao kratki roman, u kojoj naslovni lik nakon obiteljskih i povijesnih peripetija završava na ulici i druži se samo s prodavačima novina i nosorozima, s kojima se poistovjećuje. I ova priča obiluje grotesknim i bizarnim detaljima, odvija se u atmosferi beznađa i očaja i okončava se tragično, te kao takva djeluje kao dvojnik, «doppelgänger» prve priče.
Daša Drndić je autorica koja kopa po tunelima i kojoj su kompromisi zadnji na pameti; njene proze pretpostavljaju isto takve, beskompromisne čitače. (Zdravko Zima)
Vladavina slučaja i osuđenost na osjetilnost značajke su svijeta ove nipošto banalne proze. Osobno cijenim ovako ambiciozno shvaćanje književnosti kakvo je u sadašnjem trenutku hrvatske proze gotovo usamljeno. (Gordana Crnković)
*******
Daša Drndić rođena je 1946. godine u Zagrebu. Objavila je sljedeće knjige proze: Put do subote (Prosveta, Beograd, 1982.), Kamen s neba (Prosveta, Beograd, 1984.), Marija Czestochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (Adamić-Arkzin, Rijeka-Zagreb, 1997.), Canzone di guerra. Nove davorije (Meandar, Zagreb, 1998.), Totenwande. Zidovi smrti (Meandar, Zagreb, 2000.), Doppelgänger (Reč, Beograd, 2002.) Leica format (Meandar, Zagreb, 2003.). Pisala je radio drame i bavila se dokumentarnom radiofonijom. Piše i književnu kritiku. Od 1953. do 1992. živjela je i radila u Beogradu. Godine 1992. odlazi u Rijeku gdje i danas živi. Radi na riječkom Pedagoškom fakultetu.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA novog romana Marije Paprašarovski
Naklada MD sve nas poziva na promociju romana 'Astral' Marije Paprašarovski
22. studenog (utorak) 2005. u 12 sati
Knjižnica i čitaonica B. Ogrizovića
Sudjeluju
dr. prof. Ingrid Šafranek
Marija Paprašarovski
Miroslav Mićanović
Riječ izdavača :
Roman Marije Paprašarovski 'Astral' na izazovan i proturječan način tematizira poteškoće jedne pripovjedačice koja pokušava odgovoriti izazovima svakodnevice "ovdje i sada". Narudžba, kojoj se pokušava doskočiti, prerasta u nerealnu ambiciju i kao ideja rastvara romanesknu zahtjevnost, hermetičnost i složenost. Što je fikcija u fikciji, kako se na opasnom rubu ocrtava fantazmagorični kaos pisanja i stradanja – čitatelj doznaje pitajući se o svom iskustvu svijeta u kojem živi. Astral je knjiga ogorčenja zbog gluposti, površnosti "javne scene", koja kreira što je važno. Autorica je svjesna opasne i skliske pozicije "ludila" vlastitog teksta i njegovih nekontroliranih učinaka na stvoreni pripovjedački svijet. Vješto izbjegavajući doslovna čitanja, ponekad sentimentalno, ponekad ironično i samoironično, bavi se problemom pripovijedanja – ali više od toga čežnjom da se bude ono nešto drugo... Astral je u svojoj zahtjevnosti osoben autorski roman koji će, i brzom vremenu usprkos, naći svoga čitatelja i kritičara.
komentiraj (3) * ispiši * #
Večer poezije + književnoglazbeni dvoboj u Booksi
22. studenog u 20 sati - Večer poezije s Ivanom Simić Bodrožić
Ivana je netom dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike, pa ćemo o tome popričati s njom i zamoliti je da nam objasni što, zaboga, znači da je "vizura samosvojnoga poetskoga subjekta iz njene duhovne i materijalne zbilje jedini vjerodostojni kompas čitatelju", što je pisalo u obrazloženju nagrade. Da još malo parafraziramo obrazloženje - s Ivanom ćemo rezati mrkvu ili pisati razglednice, ili se pak prošetati po kiši, a od toga će ona izgraditi svoj intimni, vremenski i prostorno razvedenuniverzum, čija dvojbenost važnosti lezi, kako uviđa lirska junakinja, samo u kutu gledanja. Da ne biste krivo shvatili - čak i za nas koji obrazloženja shvaćamo malo teze, Ivanine pjesme uistinu su sjajne.
*******
25. studenog u 21 - Književnoglazbeni dvoboj ('Drvena Marija' protivu 'Momaka iz grada')
Na našem stejdžu odvit će se borba Titana - boy-band "Drvena Marija" ukrstit će žice i trzalice sa šibenskom klapom "Split" iz Trogira pod pseudonimom "Momci iz grada" (pseudonim zato jer ne žele da ih rodbina prepozna). Navedene vokalno-instrumentalne sastave predvode takove književno-znanstvene veličine u Hrvata kano što su Zoran Simić, Roman Lazić i Mima Lazić-Simić!!! Tim se domjenkom pridružujemo općenarodnoj histeriji u obilježavanju povodom povoda stote obljetnice Dragutina Tadijanovića.
Izvor : Booksa
komentiraj (8) * ispiši * #
Fešta od riječi i glazbe u Route 66!!
ponedjeljak , 21.11.2005.
Uspjeh romana 'Topli zrak' pobudio je nadahnuće u Davoru Slamnigu, te je staroga Slamniga sin, poznat i kao autor Fride pod kojom su pucali kreveti..., prionuo na pisanje kratkih priča, i nedavno u izdanju SysPrinta objavio zbirku 'Krumpirova rodbina'
U utorak 22. studenog 2005. s početkom u 20 sati, u klubu Route 66, Paromlinska 47. Zagreb, održati će se raskošna proslava povodom te nove zbirke priče Davora Slamniga.
O knjizi će nadahnuto zboriti Davor Gobac (inače, autor ilustracije koja krasi naslovnicu zbirke), a svečarskom ozračju pridonijeti će i uvaženi Autor, koji će Vas zajedno s Pjerom Žardinom i Njegovim Psima od Slame razgaliti svirkom i pjesmom.
Pridružite se slavlju i fešti od riječi i glazbe!
komentiraj (3) * ispiši * #
Radionica kreativnog pisanja horror pripovijetki
SFera, društvo za znanstvenu fantastiku, organizira radionicu kreativnog pisanja horror pripovijetki, koja s radom počinje u utorak, 22. studenog u 19.30 sati, u prostorijama Društva na zagrebačkoj Kajzerici. Sudjelovat će i poznati autori hrvatske znanstveno-fantastične književnosti poput Darka Macana i Gorana Konvičnog.
Radionica je besplatna; trajat će pet tjedana - utorkom od 19.30 do 21.30.
Zainteresirani za sudjelovanje mogu na e-mail adresu radionica@sfera.hr poslati svoju pripovijetku horror tematike zajedno sa svojim podacima ili jednostavno doći u ulicu III. Podbrežje 5, s isprintanom pripovijetkom.
Opširnije o svemu na www.sfera.hr ili http://sferakon.blog.hr
komentiraj (2) * ispiši * #
Sa(n)jam knjige - Pula 2005.
Na tradicionalnom pulskom festivalu knjiga i autora, koji će se održati od 1. do 10. prosinca u Puli, dvjestotinjak hrvatskih nakladnika predstavit će oko 20.000 naslova
Festivalu Sa(n)jam knjige u Istri, 11. po redu, ovogodišnja je tema krimić, a sajamski slogani su: 'Sajam s alibijem', 'Sajam s predumišljajem' i 'Sajam iz nehata'.
U programu 'Ne pucajte u autora' nastupit će, uz poznate hrvatske autore Gorana Tribusona, Feđu Šehovića, Juricu Pavičića, Edu Popovića i Mimu Simić, i teoretičari toga žanra Igor Mandić i Alida Bremer te poznati inozemni majstori krimića William Lashner, Nicolas Remin i Veit Heinichen.
Pula će ugostiti i niz uglednih europskih autora - talijansku spisateljicu Daciju Maraini, švedskog književnika Pera Olova Enquista, češke književnike Mihala Ajvaza i Jana Balabana, portugalske književnice Mariju Velhu da Costa i Mariju Teresu Horta i druge.
Organizatori sajma posebno su ponosni na zbirku priča, pripovjedaka, eseja i reportaža o Istri skupine autora 'U mislima čupam borove - Istra u mislima, mašti i sjećanjima suvremenih stranih i domaćih pisaca' koju je uredila Alida Bremer, a objavila nakladnička kuća Vuković&Runjić.
Uz već poznate programe 'Doručak s autorom', 'Suton uz knjigu', 'S piscem u Foški' i 'U podne na faksu', ove godine organizatori posebno zanimljivim drže program 'Razgovor iza zavjese', namijenjen onima koji su željni stručnih razgovora i znanstvenih rasprava.
Vrhunac sajamskih događanja bit će dodjela književne nagrade Kiklop 7. prosinca u klubu Aruba.
Sve nominacije za nagradu Kiklop potražite na ovome linku
komentiraj (0) * ispiši * #
Novo od Frakture
Per Olov Enquist - 'Posjet kraljeva liječnika' (roman)
prevela sa švedskog: Željka Černok
izdavač : Fraktura
tvrdi uvez s ovitkom
326 str.
cijena = 129,00 kn
Povijesni roman Posjet kraljeva liječnika najbolji je roman najpoznatijeg i najvažnijeg živućeg suvremenog švedskog pisaca Per Olova Enquista. Radnja ovoga romana smještena je na danski kraljevski dvor koncem osamnaestog stoljeća, vrijeme je to prosvijećenih apsolutističkih vladara, vrijeme velikih i iskonskih promjena u svijesti ljudi. Na dansko je prijestolje zasjeo Christiana VII., mladi šizofrenični kralj, a njegova nevjesta, samouvjerena Caroline Mathilde duboko je nesretna svojom ulogom na dvoru prepunom spletki i intriga. Stvari se dramatično mijenjaju dolaskom njemačkog doktora, osobna kraljeva liječnika prosvjetitelja Johanna Friedricha Struenseea. Kraljev savjetnik dr. Struensee, predstavnik je naprednih snaga, znanstvenik koji vjeruje u moć razuma i u ljude, zadobivši apsolutno povjerenje mladoga kralja počinje provoditi najopsežnije reforme svoga vremena. Istodobno započinje i vruća, erotična, istinska ljubavna veza između njega i princeze Caroline Mathilde. Međutim reakcionarne snage predvođene bivšim savjetnikom Guldbergom i kraljevom maćehom koriste ljubav savjetnika i kraljice kako bi ih uklonili s dvora.
Per Olov Enquist u Posjetu kraljeva liječnika briljantno oživljava i rekonstruira vrijeme i likove i jednu od najvećih ljubavnih priča svih vremena. Posjet kraljeva liječnika dosada je preveden na sve važnije svjetske jezike dobitnike je najvažnije švedske književne nagrade Nagrade Augustus.
Jedan od nadramatičnijih i zapamtljivijih povijesnih romana posljednjih godina... Žestok, direktan, prožet hladnom, vjetrovitom poezijom, Enquistov stil intrige osamnaestostoljetnoga dvora čini živim, grubim i raskalašenim poput mafijaškog sukoba.
Independent
Jedna od onih rijetkih, magičnih knjiga koje stvaraju vlastiti svijet tako jednostavno da samo odjednom shvatite da ste uvućeni u njega.
Daily Telegraph
Impresivan povijesni roman... briljantno miješanje motiva ludila, intriga i kontrole.
The Times
Jedinstvena knjiga... zavodljivo napeta... neobično besraman erotski roman... Posjet kraljeva liječnika vrti se poput najnapetijeg filma a u uhu ostaje odzvanjati kao velika opera.
Focus
Per Olov Enquist, rođen je u Hjoggbaśleu, u Švedskoj 1934. godine. Dugi niz godina radio je kao kazališni i književni kritičar za najznačajnije švedske dnevne novine. Od početka šezdesetih redovito objavljuje romane, pripovijetke i dramske tekstove, te ide u red najznačajnijih suvremenih švedskih autora. Među mnogobrojnim djelima izdvajaju se romani Knjižnica kapetana Nema, Pali anđeo, Sekundant, Odlazak glazbenika, Posjet kraljeva liječnika, te najnoviji Knjiga o Blanche i Marie.
Dobitnik je niza švedskih i međunarodnih nagrada i priznanja među kojima se izdvajaju Nordijska književna nagrada za roman Legionari 1969.; Nagrada Flaiano (2002.), Nagrada Superflaiano za najbolji europski roman (2002.), Nagrada Mondelo (2002.), Nagrada Nelly-Sachs (2003.) i Nagrada Augustus za roman Posjet kraljeva liječnika.
*********
Lawrence Norfolk: LEMPRIEREOV RJEČNIK (roman)
prevela s engleskog : Mirna Čubranić
izdavač : Fraktura
tvrdi uvez s ovitkom
broj stranica =752
cijena 179,00 kuna
Klasik suvremene engleske književnosti, prvijenac Lawrenca Norfolka, roman Lempriereov rječnik briljantan je povijesni roman koji se zbiva u predvečerje Francuske revolucije. Tajna društva, zavjere i urote, stvaranje najbogatije kompanije na svijetu, engleske Istočnoindijske kompanije, krvava opsada La Rochelle i pokolj hugenota, pisanje klasičnog djela Johna Lemperičrea, osamnaestostoljetna fascinacija automatima, velike opere... sve se to nalazi u ovom romanu. Lawrence Norfolk u ovom je iznimno napetom povijesnom trileru o potrazi za identitetom, pravom ljubavlju i razotkrivanjem tajne društva koje manipulira svjetskim bogatstvom oživio sedamnaesto i osamnaesto stoljeće kao nitko prije njega. S mnogim detaljima, društvenim zabavama, brodovima, ratovima, ljudskim karakterima, stvarnim povijesnim ličnostima i izmiljenim likovima, Lemperičreov rječnik roman je koji otvara potragu za tajnim društvom koje manipulira svijetom, društvom koje je financiralo Francusku revoluciju.
Briljantno inventivan, za veliko uživanje.
Spectator
Izvanredno dostignuće... potraga, tragedija, politički triler i kulturalna studija u jednome. Ovo je iznimna knjiga.
Times Literary Supplement
Kakva zanimljiva priča tajnovito povezuje osnivanje Istočnoindijske kompanije 1600., masakr nevinih tijekom opsade La Rochelle dvadeset i sedam godina kasnije i objavljivanje Lempričreova proslavljenoga klasičnog rječnika uoči Francuske revolucije? Na to pitanje odgovara ovaj ingeniozno zamišljen, fascinantan roman.
City Limits
Očaravajuće, sjajno smišljeno i uzbudljivo. Lempričreovim rječnikom Lawrence Norfolk lansirao se u prvu ligu engleskih pisaca.
Observer
Ovaj povijesni roman ima hipnotička svojstva... Remek-djelo.
Daily Mail
Ljubavna priča, priča o fantastičnim avanturama, ujedno i iznimno zabavan roman... beskrajno vrckav i sjajan.
Sunday Times
Lawrence Norfolk rođen je 1963. u Londonu. Studirao je engleski na King's Collegeu u Londonu. Radi kao profesionalni pisac, piše kritike za časopise i novine, između ostaloga i za Times Literary Supplement. Dosad je objavio tri romana: Lempriereov rječnik (1991.), Papin nosorog (1996.) i U obliku nerasta (2000.).
**********
Nicolas Remin: SNIJEG U VENECIJI (roman)
prevela s njemačkog Sandra Markota Sever
izdavač : Fraktura
meki uvez s klapnom
broj str. 336
cijena 89,00 kn
Godina je 1862. a na parobrodu koji povezuje Trst i Veneciju događa se stravično, dvostruko ubojstvo. Jedan od ubijenih savjetnik je cara Franje Josipa i njegovoj supruzi, prelijepoj Sissi koja već više od pola godine boravi u gradu svetoga Marka, nosi važne dokumente. Slučaj dobiva commissario Tron, osiromašeni venecijanski konte. No, carska vojna policija oduzima mu slučaj i rješava ga čudnim metodama, ali commissario se ne da zavarati i upušta se u privatnu istragu koju podržava i carica. Smrtonosna napetost kulminira na najboljem od svih maskenbala u Veneciji, onom koji svake godine priređuje upravo obitelj Tron.
Snijeg u Veneciji napet je i uzbudljiv povijesni krimić, prepun duhovitih detalja, u kojem su poznate i javne osobe samo sporedni likovi, a glavni je junak klasični inspektor, osoba zavidnoga znanja i intelektualne logike. Nicolas Remin je u priču o ubojstvu upleo sjaj i tamu jedne epohe i nama iznimno zanimljive jer smo je i sami bili dijelom. Prvi slučaj commissarija Trona pokazuje kako je on legitimni nasljednik svih velikih inspektora u povijesti krimića, od Poirota, Maigreta do Pepe Carvalhoa, Guida Brunettija ili inspektora Montalbana. Sama Venecija kao pozornica događaja pokazala se veličanstvenom, a uzbuđenje koje pruža čitanje Snijega u Veneciji čini da čitatelji s nestrpljenjem očekuju Tronov drugi slučaj.
Između više od 700 krimića objavljenih u Njemačkoj 2004. godine, Snijeg u Veneciji najprodavaniji je i najuspješniji njemački kriminalistički roman.
Nicolas Remin rođen je 1948. u Berlinu Studirao je komparativnu književnost, filozofiju i povijest umjetnosti u Berlinu i Santa Barbari. Dugi se niz godina bavio istraživanjem tzv. austrijskog duha, drugom polovicom devetnaestoga stoljeća i dobom Franje Josipa. Iako mu je roman Snijeg u Veneciji prvijenac, što je neobično za autora u toj dobi, roman je vrlo dobro primljen kod publike i kritike, a Remin se pokazao kao autor koji ima iznimno istančan ukus, školovan jezik. Nakon Snijega u Veneciji Nicolasu Reminu ove i sljedeće godine kod uglednog njemačkog nakladnika Rowohlta izlaze još dva romana u kojima glavnu ulogu ima naslovni junak prvijenca. Nicolas Remin se svojim prvim krimićima smjestio u sam vrh suvremenog, ne samo njemačkog, kriminalističkog romana s povijesnom tematikom.
************
Ante Tomić & Ivica Ivanišević: KROVNA UDRUGA i druga drama (drame)
meki uvez
broj stranica 116
cijena 49,00 kuna
Drame Krovna udruga i Anđeli pakla, koje potpisuje splitski dvojac Ante Tomić i Ivica Ivanišević, karakterizira izvanredno istančan osjećaj za dijalog, brzu izmjenu replika s mnoštvom humorističkih efekata. To je ono što se očituje na površini i što privlači ne samo publiku u kazalište već i čitatelje, ali autori se u dramama ne libe problematizirati stalno aktualna politička pitanja i provesti ih kroz vizuru tzv. običnog čovjeka. U Krovnoj udruzi to je pitanje zauzimanja srpskih stanova 1991. godine usred rata, te pitanje suživota u Hrvatskoj i to na primjeru Splita.
Drama Anđeli pakla, s druge strane, u dijalogu komunista i ratnog veterana NOB-a i njegove žene sa svetim Petrom problematizira pitanja komunizma, vjere, mijenjanja kaputa i svega onoga što je naša politička svakodnevica već desetljećima.
Ante Tomić i Ivica Ivanišević u obje drame dinamičnim dijalozima stvaraju žive i opipljive likove, koji kroz britku satiru zrcale našu stvarnost jače i bolje negoli to sami želimo priznati.
Cijela priča je sasvim zgodno pala taman u predvečerje desetgodišnjice pada Vukovara i pokolja u Škabrnji, te samo dan kasnije od obilježavanja desetljeća bombardiranja Splita, a predstava bi bila vrlo prigodna kao kulturni program u prigodi isprike srpskom narodu koje bi neka službena državna delegacija mogla prirediti uskoro u Beogradu. Naravno, zbog svih počinjenih zločina Hrvata nad Srbima u onom što se donedavno zvalo Domovinski rat, a sad je razobličeno kao puki progon nad nevinom jugovojskom i srdačnim oficirima, stanovnicima Splita.
Jasen Boko, Slobodna Dalmacija
Autori Krovne udruge potvrđuju se kao pisci izvanrednog osjećaja za životan i živahan, duhovit dijalog, u kojemu vješto obračunavaju s brojnim domaćim društvenim stereotipima i predrasudama, pisci sa sposobnošću da pred čitatelja dovedu uvjerljive, literarno opipljive protagoniste, uz čiju se pomoć brojnim humornim kalamburima drsko progovara o nama i onomu što nas danas okružuje.
Velid Đekić, Novi list
************
Ralf Rothmann: VRUĆINA (roman)
prevela s njemačkog Sandra Markota Sever
stranica 252
meki uvez s klapnom
cijena: 89,00 kn
Vrućina je veliki urbani roman o Berlinu kraja dvadesetog stoljeća. Ralf Rothmann iznimno je lirski, s bezbroj neobičnih detalja opisao život berlinskog proletarijata. Glavni junak romana, melankolični intelektualac, bivši kamerman Simon DeLoo nakon smrti svoje životne odabranice zapošljava se kao pomoćni kuhar i vozač u jednoj javnoj kuhinji na Kreuzbergu. Raznoseći obroke diljem Berlina od poduzeća do poduzeća, od kupleraja do skloništa za izbjeglice, Simon DeLoo pokušava sagraditi nov život, ali jednoga dana na ulici ugleda mladu Poljakinju Lucillu, skitnicu koja pokušava preživjeti u Berlinu, a koja ga neodoljivo podsjeća na ženu koju je volio. Između njih započinje romansa koja će se razbiti na obalama jezera na granici Poljske i Njemačke.
Vrućina je roman o Berlinu, o njegovim zapostavljenim stanovnicima, o imigrantima i malim ljudima, ljubavi... Vrućina je himna ljepoti svakodnevnice, grada, malih stvari.
Ralf Rothmann je na najboljem putu da postane klasik suvremene njemačke književnosti. ... Ono što vidimo u njegovom djelu ljepota je svakodnevnice. A napraviti je vidljivom velika je umjetnost.
Hubert Spigel, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Rothmann je majstor slika, njegovi opisi livada, šuma ili džungle velegrada natopljeni su svjetlom.
Hajo Steinert, Focus
Ralf Rothmann rođen je u Schleswigu 1953., odrastao ju u Rurskom području, živi u Berlinu od 1976. godine. Radio je kao zidar, tiskar, bolničar i kuhar. Prozu i poeziju objavljuje od 1986. Nagrađen je najuglednijim njemačkim književnim nagradama, između ostalih i s Mara-Cassens-Preis, Hermann-Lenz-Preis, Kranichsteiner Literaturpreis, Wilhelm Raabe Literaturpreis, Rheingau Literatur Preis, Heinrich-BĂśll-Preis...
Do sada je objavio petnaestak knjiga proze, poezije i drama. Najpoznatija djela su mu Bik, Mlijeko i ugljen, Molitva na ruševinama, Vrućina, Zima među jelenima, Mlado svjetlo...
Inače, pred nama je XI. Sa(n)jam knjige u Istri u Puli od 1.12. do 10.12. a kao i svake godine Fraktura će imati niz programa na našem najvećem festivalu autora i knjiga. U organizaciji te agilne zaprešićke izdavačke kuće na festival dolaze najznačajniji suvremeni švedski pisac Per Olov Enquist i Nicolas Remin autor jednoga od najčitanijih njemačkih krimića prošle godine Snijeg u Veneciji. (vidi gore) Osim njih na Sajmu će se predstaviti i knjige splitskih autora: 'Zakon Pjace' Milorada Bibića, knjiga čije drugo izdanje upravo izlazi, te knjiga drama splitskog dvojca Ante Tomića & Ivice Ivaniševića 'Krovna udruga i druga drama'.
Inače, kao što vas već prije neki dan izvijestih, Fraktura je obnovila svoje internet stranice a redizajn je napravila tvrtka Ador najstarija hrvatska tvrtka za webdizajn i multimediju
komentiraj (7) * ispiši * #
NOVO : Senko Karuza - 'Vodič po otoku' (Naklada MD, 2005.)
Senko Karuza- 'Vodič po otoku'
knjiga priča
Izdavač : Naklada MD
fotografija na naslovnici Ante Mardešić
Uvez: meki.
Format: 12,5 x 20 cm.
Opseg: 127 str.
Cijena: 90 kn
Riječ izdavača
Knjiga priča Senka Karuze 'Vodič po otoku' uvod je u putovanje gdje se za čitatelja-turista rasprostire mreža od stvarnosti, činjenica i događaja: presudnih, vidljivih i nevidljivih, svakodnevnih i nesvakidašnjih… Sublimirajući ono što se događa otoku i otočanima, ali i nama, na kontinentima, pripovjedač nas vodi kroz snove o vječnoj čežnji za novim ili barem drukčijim životom. Opisujući koordinate jednog otoka, on govori o svim drugim otocima, o prostoru, snazi i veličini Mediterana… More je istodobno granica ulaska i izlaska, granica opstanka, samoće ili dosade, čežnje za drugim – presudna točka svijeta u kojem su svi i nagrađeni i kažnjeni.
Priče u novoj knjizi Senka Karuze govore o smiješnom i tužnom, radosnom i uzvišenom, tragičnom i banalnom, o onome što se događa pustolovima, putnicima i onima koji misle da nikada neće napustiti rodni prostor. Govoreći u ime zajednice, rekonstruirajući prošlost i uzimajući glas „mi“, pripovjedač nas vodi po otoku žestoko i silovito - na rubu pamćenja i odrastanja, definitivnog ostanka ili odlaska. Vodič po otoku pouzdan je upravo u svojoj neizvjesnosti, uzbuđenju i tajni koju kriju i more i kopno.
komentiraj (0) * ispiši * #
Što čitam?
nedjelja , 20.11.2005.
...Vruće sunčevo svjeto padalo je na stolnjak pokriven ljepljivim mrljama i mrvicama, i Andrej je iznenada pomislio da je to za milijun zraka prava tragedija – početi svoj put na površini Sunca, proći kroz beskrajnu prazninu svemira, probiti višekilometarsko nebo – i sve samo zato da bi se ugasile na odvratnim ostacima juhe od jučer. A moglo se dogoditi da te žute strijele što koso padaju kroz prozor posjeduju svijest, vjeru u bolje sutra i razumijevanje neosnovanosti te nade – to jest, kao i čovjek, imaju na raspolaganju sve potrebne sastojke za patnju.
' Možda i sam nekome izgledam kao ista takva žuta strijela koja je pala na stolnjak. A život je jednostavno prljavo staklo kroz koje letim. I eto ja padam, padam već vrag zna koliko godina, padam na stol ispred tanjura, a netko gleda u mene i očekuje doručak...' .
***********
...Sve nestaje. Svaki prošli trenutak sa svime onime što je bilo nestaje i ni jedan čovjek ne zna kakav će biti sljedeći. I hoće li uopće biti. I neće li gospodinu Bogu dosaditi stvarati trenutke jednoga za drugim s svime onime što sadrže. Jer nitko, apsolutno nitko ne može jamčiti da će nastupiti sljedeći trenutak. A časak u kojemu doista živimo tako je kratak da ga čak ne stignemo ni uhvatiti i možemo se samo sjećati prošlog. Pa što onda zapravo postoji i tko smo mi? ...
(Viktor Pelevin, 'Vijesti iz Nepala', pripovijetka 'Žuta strijela' izd. Hrvatsko filološko društvo/Disput, 2005.)
komentiraj (9) * ispiši * #
Godina i pol Knjiškog moljca!!!
subota , 19.11.2005.
Zavirih danas u statistiku, kad tamo poručica : Vaš blog postoji 18 mjeseci i 7 dana.
Blog mi navršio godinu i pol a ja to zaboravih obilježit kako spada, sram me bilo da me bilo!!
Ok, bolje ikad nego nikad... Daklem, da vidimo čime sam vas to gnjavio zadnjih godinu i pol (statistika postova), kako ste mi uzvraćali (statistika komentara) i gdje me je to sve dovelo (razne liste) :
Postovi
Ukupno postova: 746
Broj postova u zadnjih 30 dana: 91
Broj postova u tekućem mjesecu: 70 (a još trećina mjeseca pred nama !!;-)) )
Prosjek postova po tjednu: 10.1
Prosjek postova po mjesecu: 41.4
Mjesec s najviše objavljenih postova: studeni, 2005. (70 postova) a, kao što već rekoh, još je trećina mjeseca pred nama!! ;-))
Mjesec s najmanje objavljenih postova: siječanj, 2005. (17 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 13
Broj dana bez postova: 90
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom jutra (7 - 11 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 259006
Prosjek riječi po postu: 348
U prosjeku pišete duže postove (više od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 0 (0%)
Broj postova bez slike: 746 (100%)
Nalazite se na 6. mjestu od ukupno 42404 blogova po broju objavljenih postova.
**********
Komentari
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 2248
Prosjek komentara po postu: 3
Najviše komentara po postu: 64
Broj postova bez komentara: 253
Nalazite se na 129. mjestu od 42404 blogova po broju komentara na vašem blogu.
**********
Ostale statistike
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 13.06.2004. (15:40)
Broj prijava u blogeditor: 1116
Vaš blog postoji 18 mjesec(i) i 7 dan(a).
Vaš blog se nalazi na 'Cool' listi.
Hvala vam što me trpite, a ja ću se potrudit gnjavit vas i dalje!!!!
komentiraj (13) * ispiši * #
KRITIKA : Pawel Huelle – ‘Gdje je David Weiser?’ (Naklada MD, 2005.)
KRITIKA : Pawel Huelle – ‘Gdje je David Weiser?’ (Naklada MD, 2005.)
Poljska književnost, koja se može podičiti sa čak 4 dobitnika Nobelove nagrade (Reymont, Sienkiewicz, Miłosz, Szymborska) u nas je iznimno slabo prijevodno zastupljena. Tako smo u zadnjih desetak godina dobili tek nekoliko prijevoda Olge Tokarczuk, dva prijevoda Wisniewskog te po jedan roman Andrzeja Stasiuka i Piora Szewca, uz Antologiju poljske kratke priče “Orkestru iza leđa”. Potonju antologiju objavila je zagrebačka Naklada MD, koja nas je nedavno razveselila i romanom “Gdje je David Weiser?” suvremenog poljskog književnika Pawela Huellea. Riječ je o romanu koji je nakon trogodišnjeg ‘bunkera’u Poljskoj objavljen 1987.godine i u kratkom roku od tamošnje kritike proglašen ‘romanom desetljeća’ i nacionalnim klasikom.
Pripovjedač u prvom licu, Heller, tridesetak godina kasnije prisjeća se ljetnog dana sa sredine 50-tih godina kad je u društvu prijatelja Piotra i Szymeka više sati proveo na ispitivanju unutar kabineta direktora škole. Povod istrazi bila je eksplozija u kojoj je (navodno) stradao njihov vršnjak, 12-godišnji David Weiser. Rekonstrukciju tijeka ispitivanja Heller prekida reminiscencijama događaja koji su pogubnoj eksploziji i misterioznom Weiserovom nestanku prethodili, prisječajući se zbližavanja s tim povučenim dječakom židovskog porijekla koji odrasta uz djeda, bez roditelja.
U živote Hellera i njegovih prijatelja Weiser ulazi (naizgled) slučajno, darujući im esesovski šmajser pridružuje se njihovoj igri rata da bi postupno u njegovom društvu provodili sve više vremena a on im otkrivao svoje tajne poput skrivenog oružja zaostalog iz rata ili svojih nogoloptačkih i hipnotizerskih sposobnosti. Malo-pomalo David Weiser postaje heroj njihova odrastanja; zastrašujuće nepoznat, uznemirujuće čudan, hipnotičkih sposobnosti i bujne mašte te velike karizme i snalažljivosti, dok oni bivaju tek statistima u njegovim pustolovinama, njegovi šegrti u puškaranju šmajserom i pri detonacijama dinamita zaostalog od nacista.
Rekonstruirajući ta davna zbivanja Heller pokušava shvatiti ono što tada nije razumio, postupno uviđajući kako je Weiser ustvari predstavljao utjelovljenje nedokučivih tajni odraslosti; Weisera nisu zanimala jednostavna rješenja i metode već je svemu prilazio promišljeno, zrelo i pedantno, čime je njegova osobnost postepeno poprimala zastrašujuće, luciferske karakteristike.
Promatrajući zbivanja iz perspektive ruske diktature s početka 80.-tih godina, vrijeme odrastanja i inače podložno mistifikaciji u ovom slučaju poprima arkadijske, mistične značajke, unatoč svoj bijedi i neimaštini tog vremena. Tako i sam Huelle u pogovoru hrvatskom izdanju priznaje kako je ovim romanom ustvari želio “ispričati tajnu djetinjstva. Tog magičnog vremena u kojem nakratko nam dana senzibilnost u svemu radije vidi iskrenost i nadu”; vremena kada se sve čini mogućim i ništa nije pretjerano, dok tajnama tada nedokučivim odrasla dob samo podaruje dodatnu neobjašnjivost. Premda neki detalji i događaji tek s određene distance stječu pravo na postojanje i međusobno se povezuju, magija djetinjstva ostaje neokrnjena, a misterij i čudesnost nerazjašnjivi, te svi mi svoja djetinjstva neizostavno prenosimo i u zrele godine.
Inače, radnja je smještena u gradić nadomak Gdanjska, u “kraljevstvo predgrađa i rustikalnih četvrti gdje se sa škripom tramvaja miješalo kukurijekanje pijetlova i miris konjskoga gnoja”, i gdje se osim križanja velegradskih elemenata s seoskom idilom dešavalo i miješanje ozračja komunističe represije i prvomajskih parada s velikim utjecajem Katoličke crkve, pa su tako nakon škole gdje su pjevali masovne pjesme pune optimizma, učenici pohodili vjeronauk…i ponovo pjevali. Istina, nešto drukčiji repertoar i napjeve. To sve pridonosi nadrealnosti atmosfere koju autor još dodatno podebljava epizodama razgovora s mrtvima, apokaliptičkim prorokom na groblju te Weiserovim hipnotičkim i levitirajućim seansama.
Direktorovo ispitivanje dječaka Huelle osjetno ironizira i ismijava poistovječujući ga sa svečenićkim liturgijskim napjevima (u slogovima), a povremeno i intervenira u tekst komentirajući sam čin pisanja i obrazlažući svoje nakane o “odvajanju reda od kaosa” i očekivanjima da će se pisanjem u kaosu pojaviti neki novi red, i smisao. Što se nasreću ne dešava, pa aura magičnosti koja djetinjstvo obavija ostaje sačuvana, neokrnjena...
“Gdje je David Weiser’” još je jedna potvrda kako je vrijeme odrastanja neiscrpan izvor nadahnuća i otponac umjetničkog stvaranja, čijom tematizacijom autori često dosežu svoje stvaralačke vrhunce, te taj roman slobodno možemo svrstati u korpus remek-djela poput “Guje u šaci”, “40.000 udaraca” , “Limeni bubanj”, “Mama Leone” ili “Doviđenja djeco”.
(Napisao : Božidar Alajbegović, listopada 2005.)
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Stanko Andrić
petak , 18.11.2005.Feral Tribune u svom novom izdanju, povodom izlaska romana 'Simurg' Stanka Andrića, donosi opširan intervju s tim slavonskim piscem. Intervju pohitajte pročitati putem ovog linka.
komentiraj (5) * ispiši * #
NOVO : Paul Auster - 'U zemlji posljednjih stvari' (V.B.Z., 2005.)
Evo nama šeste Austerove knjige prevedene na hrvatski, a ako mene pitate, ja bih jednu svaka dva mjeseca :
Paul Auster: U zemlji posljednjih stvari
Izdavač: V.B.Z.
Biblioteka: 321
Godina izdanja: 2005.
Uvez: tvrdi
Format: 12x20
Broj stranica: 168
Cijena: 135,00 kn , a na web sajtu izdavača :108,00 kn
Riječ izdavača
U svom dugom pismu kući Anna Blume izvještava o potrazi za davno izgubljenim bratom, koja je dovodi u neimenovani, opustošeni grad koji propada u katastrofalnoj ekonomskoj krizi. Zamislimo američki velegrad u bliskoj budućnosti, što ga obitavaju gotovo isključivo beskućnici, skvoteri u polusrušenim zgradama i pljačkaši umrlih koji leže na ulicama. Klubovi samoubojica nude različite mogućnosti i pogodnosti za umiranje, bogataši su napustili grad, a ostali preživljavaju u kolopletu pljački, primitivne robne razmjene i sitnih zarada.
Među brojnim postapokaliptičnim romanima, koji uvijek iznova preplavljuju književno tržište, roman 'U zemlji posljednjih stvari' Paula Austera nešto je sasvim drukčije: riječ je o snovitoj, očaravajućoj basni o nehumanom i bezobzirnom društvu, koje nam je po mnogo čemu prepoznatljivo. Auster, izvanredan stilist i jedan od najvećih američkih pisaca današnjice, ponovno je savršeno stopio realističnost i začudnost, ovoga puta kako bi predočio ton i ugođaj svjetske noćne more, terora i entropije.
komentiraj (8) * ispiši * #
Što nam to Lazić ekskluzivno poklanja?
Dugo, predugo ne zavirih (sram me bilo da me bilo!!!) u dnevničke bilješke Zorana Lazića koje nam on u rijetkim trenucima nadahnuća (dakle, prerijetko Zorane, sram i tebe bilo da te bilo!!!) isporučuje na svom web sajtu Vanbalona. Dakle, nakon poduže stanke zavirih tamo i ugodno se iznenadih.
Zoran nam na svom sajtu poklanja " superekskluzivnu, raritetnu, nikad prije objavljenu priču Gordana Nuhanovića, za koju autor posebno ističe da u izboru za Ekran priče nije ušla čak ni u prvih stotinu! O Thalio, uskliknuo bi Boro Radaković, legenda naših dana! O bože, rekao bih ja, uzevši u obzir kvalitetu većine top 100 priča... " Zokijeve su riječi s kojima se mnogi blogeri neće složiti :-)))
Pretjeruje li dečec, provjerite na ovome linku.
Inače, Nuhanoviću uskoro izlazi roman-prvijenac kojemu se poprilično radujem...
komentiraj (14) * ispiši * #
NOVO iz Durieuxa
NOVO iz Durieuxa : Stanko Andrić - 'Simurg' + Boris Dežulović - 'Pjesme iz Lore'
'Simurg' Stanka Andrića šarolika je slika Slavonije, u kojoj su svoje mjesto našle i bake, krave (`neusporedive krave, zdepasti anđeli čuvari našeg djetinjstva!´), te biblioteka župnika.
`Brzo sam i pohlepno učio gramatiku godišnjih doba, to uzbudljivo gradivo koje s pravom zauzima središnje mjesto u programima pučkoškolskih razreda, tu fundamentalnu četverostruku razdiobu raznolikosti svijeta´ – zabilješka koja je znakovita za pripovijedanje koje kao da dolazi iz posve drugog vremena i svijeta. (Cornelius Hell, Die Furche, Beč)
Pisci s kojima je Andrić povezan, koji su mu neka vrsta duhovne braće, jesu Bruno Schulz i Danilo Kiš. Da bi se spustio na dubinu dovoljnu za velike ulove, djelomično je posegnuo za njihovim mrežama i dopunio ih svojima. (Dario Grgić, Glas Slavonije)
U ovoj ediciji Stanko Andrić je objavio knjigu Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, 2000 te reader s prozama Povijest Slavonije u sedam požara. Enciklopedija ništavila. Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, 2001.
**********
'Pjesme iz Lore' Borisa Dežulovića je zavičajna lirika po svojoj školskoj definiciji. Naš zavičaj, naime, jest Lora, koliko god se u udžbenicima i turističkim brošurama trudili prikazati ga kao arkadiju s Plitvičkim jezerima i koćaricama u zalazak sunca. Točno tu negdje, izvan turističkih, ali i naših svakodnevnih ruta, na početku autobusne linije koja upravo pjesnički vozi od Lore do Lovrinca, nalazio se mali, mračni logor na kraju grada za koji mi, eto, uporno nismo znali, i za kojega uporno ne želimo znati ni danas, zbunjeni i šokirani pred njegovom zloslutnom kapijom…
Meni je cilj bio izazvati kod čitatelja duševne boli. To da čitanje izaziva ozbiljne zdravstvene tegobe, uostalom, znamo i otprije. Ja sam poetiku Jure, Bobana, Jasenovca i Gradiške Stare izmjestio iz opskurne, mračne supkulture emigrantskih domova kulture, prigradskih krčmi i internet foruma u prostor takozvane građanske kulture, među korice lijepo dizajnirane knjige, na police čistih, pristojnih knjižara, u ozračje opuštenih ljetnih književnih večeri. Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima. Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori već pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru učinio mogućom kaže između ostaloga o svojoj knjizi sam autor Boris Dežulović
U ovoj ediciji Boris Dežulović je objavio i roman Christkind koji je osvojio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2004. godini.
komentiraj (11) * ispiši * #
NOVO : Irena Vrkljan - 'Zelene čarape' (Naklada Ljevak, 2005.)
četvrtak , 17.11.2005.
Irena Vrkljan : ZELENE ČARAPE
Izdavač: Naklada Ljevak
Biblioteka: Biblioteka Otvorena knjiga
Broj stranica: 107
Uvez: tvrdi
Format: 14x21 cm
Cijena : 125,00 kn , na sajtu izdavača : 100,00 kn
Riječ izdavača
Nova proza Irene Vrkljan 'Zelene čarape', pripovijeda o tri različite ženske sudbine koje se podudaraju u jednom simboličkom motivu, motivu ženskog poriva za oslobađanjem, za iskorakom iz okvira zadanog života. Zeleno je, kažu rječnici simbola, boja koja posreduje između toplog i hladnog, visokog i niskog, boja izvorskih voda, boja proljeća, boja buđenja života. Smaragd, papinski kamen, zelene je boje; u irskoj mitologiji, u toj zemlji zelenoga, zeleno je boja koja donosi dobro.
U prozi Irene Vrkljan zelene su čarape, odjevni predmet koji po normama malograđanskog života ne bi smio biti zelen, već siv, smeđ ili crn. Ili nevino bijel. Zelene možda mogu biti košulje, veste kostimi, pa čak i baloneri, ali nikako ne - čarape. Pa ipak, Ana, iz prve priče Irene Vrkljan u Zelenim čarapama, uzima otrovno zelene čarape, primjećuje da se za njom okreću prolaznici i shvati da je učinila nešto čega se ranije plašila i da se konačno osjeća slobodnom i da će u budućnosti moći činiti ono čega se uvijek plašila.
Zelene čarape imaju podnaslov Tri žene, tri zemljopisne karte, te se uz Anu i njenu zemljopisnu kartu iscrtanu gradskim ulicama, poznatim kavanama, atelierima prati i sudbina druge žene Tereze, koja živi u malenom gradiću u Njemačkoj. Treća je priča o Vandi i njenoj prijateljici sa studija Slavici. Vandine zemljopisne koordinate obuhvaćaju sjeverni dio Zagreba, Pantovčak, Likovnu akademiju...
komentiraj (5) * ispiši * #
Blogobojazni ručak
Jedan od najčešćih, a bogami i najglasnijih glasova :-))) među komentarima na ovome blogu pripada Golome ručku. Na osnovu komentara potpisanih tim nickom daje se naslutiti da se radi o osobi ženskoga spola, smještenoj negdje na potezu između Zadra i Dubrovnika. To naslućujem, a ono što znam sa sigurnošću jeste činjenica da je Goli ručak osoba koja vrlo rado i jako puno čita.
Dugo joj je trebalo da otvori i svoj blog ali eto, i to smo dočekali. Njezin blog pod nazivom blogobojazni ručak nalazi se na adresi http://golirucak.blog.hr i na veliku radost svih blogera vičnih peru koji isto troše na pisanje fikcijskih kratkih priča, Goli ručak se prihvatila kritičkog promišljanja istih tih proznih uradaka.
Čast da rekne koju o njegovom pisanju kao prvome pripala je Strokeu. Što Goli ručak misli o njegovoj priči Brudet od žaba, saznajte na blogu blogobojazni ručak.
komentiraj (9) * ispiši * #
NOVO : Charles R.Cross - 'Soba ogledala - biografija Jinija Hendrixa' (IBS, 2005.)
Knjiga Charlesa Crossa 'Soba ogledala', potresna je biografija najvećeg rock gitarista svih vremena Jimija Hendrixa. Taj prvi hrvatski prijevod jedne Hendrixove biografije treća je knjiga u biblioteci 'Knjigafon' izdavačke kuće IBS, koja vam donosi iscrpnu priču o odrastanju, slavi i tragičnom završetku čovjeka koji je čitav život posvetio glazbi i svojoj gitari.
Jimi Hendrix rodio se 27. studenog 1942. u Seattleu, u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao najstariji sin siromašne crnačke obitelji nije imao sretno djetinjstvo. Otac mu je bio teški fizički radnik, a majka alkoholičarka.
Država je oduzela Jimijevim roditeljima pravo na skrb o njegovih petero braće i sestara, jer oni jednostavno nisu bili u stanju brinuti za svoju djecu. Nasilje u obitelji, alkoholizam, besparica i općenito beznađe vladali su tih poratnih godina u čitavoj 'crnoj Americi'. Jimi nije poznavao nekoga tko bi mu predstavljao autoritet.
Otac ga je svakodnevno tukao, a jedina svijetla točka njegovog djetinjstva bila je prijateljica obitelji Ernestine Benson, koja mu je kao dečku puštala stare R&B i blues ploče te nagovorila Jimijevog oca da mu kupi prvu električnu gitaru.
Knjiga 'Soba ogledala' autora Charlesa Crossa najveću pažnju pridaje upravo Jimijevom djetinjstvu i odrastanju te svim posljedicama tog turobnog perioda njegovog života za njegovu veliku ali kratku glazbenu karijeru. Charles Cross, poznat našoj publici po bestseleru 'Kosa anđela', biografiji Kurta Cobaina, ponovno se upustio u istraživanje pozadine jedne velike rock-zvijezde.
Ovaj puta, za razliku od posla na knjizi 'Kosa anđela', Cross je morao otvarati zaboravljene pretince općinskih ureda, kucati na vrata osamdesetogodišnjaka i obilaziti škole u čijim klupama je učenik Hendrix sjedio prije dobrih pedeset godina.
Knjiga odiše atmosferom Amerike i Engleske pedesetih i šezdesetih godina čemu su doprinijeli još uvijek živi svjedoci tih događanja. Cross nam, na svojem vlastitom primjeru, uspijeva objasniti da rock glazba ne pripada samo jednoj generaciji, nego svima, a Jimi Hendrix je roker koji je na tu svevremenost udario pečat. Charles Cross, koji je u trenutku Jimijeve smrti imao 13 godina, u predgovoru kaže: «Albumi Jimija Hendrixa bili su soundtrackovi moje mladosti, a to je vrijedilo za čitavu moju generaciju. Moj otac je kroz zidove stana u kojem smo stanovali dok sam bio mali dovoljno puta čuo album Electric Ladyland pa je točno znao kada treba snažno pokucati na moja vrata – prije nego Jimi kresne prvi akord kroz distorziju!»
Knjiga 'Soba ogledala' otkriva mnoge, do sada potpuno nepoznate, dijelove Jimijeva života. S osamnaest godina otišao je u vojsku i nije se vraćao kući sve do trenutka kad je osvojio svjetsku slavu. Tada ga je nekoć okrutni tata dočekao raširenih ruku. Sve je u kratkoj povijesti Jimijevog uspjeha upućivalo na prebrzi razvoj događaja i Jimijevu neprilagođenost. Svi prijatelji sjećaju ga se kao dobrog i nenasilnog momka, dobričine koji bi se na ulici objašnjavao s ratnim veteranima zašto iz štosa nosi vojničku uniformu. Ali njegove djevojke, kojih je imao toliko da u nekim trenucima ni sam nije mogao točno izbrojiti koliko, pričaju drugu priču.
Priču o ranjivom i nestabilnom mladiću, koji je iz anonimnosti u Americi (u kojoj mu je i njegova boja kože predstavljala problem u pokušaju da uspije) preko noći postao slavan u Engleskoj, točnije u Londonu, po čijim su mu noćnim klubovima stiskali ruku i odavali priznanje svi najslavniji rokeri s kraja šezdesetih – Paul McCartney, John Lennon, Mick Jagger, Eric Clapton, Jimmy Page i drugi. London je bio Jimijevo prijestolje, ali i njegov nadgrobni spomenik. U London je stigao 1966. s pedeset dolara u džepu i bez snimljenog samostalnog albuma. Umro je, također u Londonu, 1970., svjetski slavan nakon ogromnog uspjeha sa svojom grupom The Experience (Jimi Hendrix – gitara, Noel Redding – bas, Mitch Mitchell – bubnjevi), s nekoliko snimljenih albuma i plejadom pjesama koje nikada neće biti zaboravljene.
Umro je u 27. godini od posljedica dišnih poteškoća prouzrokovanih uzimanjem prevelike doze tableta za spavanje.
Danas ne postoji rock glazbenik koji u nekom periodu svoga stvaranja nije pronašao uzor u Jimiju Hendrixu. Hey Joe, Manic Depression, All Along the Watchtower (pjesma Boba Dylana koja je puno poznatija u Hendrixovoj izvedbi) , Voodoo Chile, samo su neke od pjesama koje svi znaju, ali ne samo to, one se i dalje sviraju.
Promoviranje biografije Jimija Hendrixa podržala je diskografska kuća Aquarius Records, koja će knjigu prodavati u svojoj mreži CD shopova, uz mogućnost kupnje knjige u kompletu s CD-om „Jimi Hendrix Experience – Smash Hits“ po pristupačnoj cijeni od 199,00 kn.
Izvor : DOP
komentiraj (4) * ispiši * #
KRITIKA : David Lodge – 'Misli...' (Vuković & Runjić, 2005.)
srijeda , 16.11.2005.
Pažljivi pratitelji dosad su već mogli zamijetiti da svoje kritike ovdje objavljujem subotom. Kako ste, zbog dobro poznatih razloga, prošle subote bili zakinuti za moju kritiku, sada vam donosim svoju najnoviju, još nigdje neobjavljenu kritiku:
KRITIKA : David Lodge – 'Misli...' (Vuković & Runjić, 2005.)
'Misli...' je dvanaesti po redu roman 70-godišnjeg britanskog knjiženika Davida Lodgea, ali nažalost, tek treći preveden na hrvatski. Nažalost, kažem, iz razloga što se radi o jednom od najzanimljivijih suvremenih spisatelja uopće. David Lodge je pisac kojemu uspijeva vrlo ozbiljnu tematiku obraditi na krajnje pitak i zabavan način, u čemu ponajprije podsjeća na onu tako rijetku vrstu školskih profesora koji kroz opuštenost i prijateljski pristup učeniku, bez strogoćom nametnute autoritativnosti, ležerno i uz puno šala učenicima posreduju gradivo, a oni ga kroz zabavu, bez napora upijaju. Upravo tako postupa i David Lodge; on nas u svom romanu 'Misli...' podučava tajnama jedne mlade znanstvene discipline koja je trenutno vrlo 'in', a čije nam kompleksne teorije izlaže na lako razumljiv, jednostavan način, pritom nas zabavljajući vrlo životnom pričom punom komičnih situacija vezanih uz preljube i druge skrivene tajne likova. Radi se o kognitivnoj znanosti, naučnoj disciplini koja se, uz kombiniranu primjenu iskustava i metoda psihologije, filozofije, neurologije te informatičke tehnologije bavi proučavanjem ljudske svijesti, onoga što nazivamo 'dušom', našim 'nematerijalnim ja', odnosno osobnošću. Zahvaljujući Lodgeovoj iznimnoj literarnoj vještini knjigu nakon čitanja odlažemo višestruko zadovolj(e)ni : em smo saznali štošta iz dotad nam nepoznatog znanstvenog područja, em smo se čitajući uvelike zabavili!
Rukopis Davida Lodgea odlikuje se iznimnom raznovrsnošću. Osim što kombinira različite prozne forme, Lodge poseže i za mnogostrukošću pripovjednih glasova. Za naratore on uzima dvoje likova kojima još pridružuje i objektivne iskaze tzv. sveprisutnog, nepristranog pripovjedača. Jedan pripovjedni glas pripada Ralphu Messengeru, kognitivnom znanstveniku, ženskarošu i bonvivanu koji u cilju proučavanja svijesti vrši mali eksperiment na samome sebi. Ralph poradi istraživanja prirode misli i svijesti u diktafon iznosi autentičan tijek svojih misaonih procesa, a koji nas iznova podsječaju na onu poznatu da muškarci o seksu razmišljaju svakih nekoliko minuta (ili sekundi?). Dakle, čitajući ispis Ralphovih misli mi dobijamo uvid u struju svijesti jednog napaljenog 50-godišnjeg mužjaka u neprestanoj potjeri za gaćicama u koje bi se zavukao (premda je, dakako, u braku). Vlasnica tih gaćica u ovom je slučaju Helen Reed, 40-godišnja književnica koja je nakon nedavne smrti muža došla na Ralphovo sveučilište kao gostujući predavač kreativnog pisanja. Helen je druga prijespomenuta naratorica i njezino viđenje događaja pratimo kroz dnevnik kojega ona svakodnevno vodi. Subjektivni iskazi naših dvoje junaka redovito donose rashomonske, potpuno različite verzije istih događaja u kojima su protagonisti zajedno sudjelovali, a Lodge im još suprotstavlja i treći pripovjedni glas, tzv. sveprisutnog pripovjedača koji posreduje uglavnom dijaloške scene među likovima, donoseći nepristranu inačicu istih zbivanja.
Konfrontirajući dvije različite vrste diskursa - Ralphov tvrđi, konkretni, hladniji, akademski nasuprot Heleninom literariziranom, mekšem i osjećajnijem - Lodge ukazuje i na dva različita pristupa stvarnosti i životu : egzaktni, nesmiljeni, reduktivni pristup nauke nasuprot metafizici i metaforici sklonoj umjetnosti. Međutim, njegovi protagonisti nisu isključivi i nije teško iščitati Lodgeovo stajalište koje zagovara demokratičnost, komplementarnost i nadopunjivanje, a nikako nipodištavanje tuđeg drukčijeg pristupa i mišljenja u korist svojega.
Bez obzira na različite pristupe pojmu svijesti predstavnici obiju strana (umjetnost vs. znanost) u romanu ne mogu a da se na koncu ne slože oko jednoga : ''privatnost svijesti, tajnost misli, to je ormarić čiji ključ imamo samo mi, i hvala Bogu što je tako'. Odnosno, kako Bob Dylan veli : 'If my thoughts or dreams coluld be seen, they'd probably put me in a guillotine'.
Kao što već rekosmo, osim pripovjednim višeglasjem Lodge svoj rukopis usložnjava i formalnom raznolikošću. Tako osim multipliciranih iskaza u prvom licu imamo i mnoštvo dijaloških dionica, iskaze objektivnog pripovjedača u trećem licu, čestu korespodenciju putem elektronske pošte (e-mail), jedan Helenin referat te brojne Ralphove esejističke dionice na temu svijesti. Tu su također i literarni uratci Heleninih studenata kreativnog pisanja kojima ona za zadatak daje da u svojim sastavcima parodiraju, odnosno imitiraju stilove brojnih autora (Rushdie, Henry James, Martin Amis, Irvine Welsh, Becket...). To je možda i nepotrebni suvišak u romanu, ali vremešnom autoru ipak čemo oprostiti taštinom garniranu nakanu da nas putem tih imitacijskih vježbi još jednom podsjeti na svoju nepobitnu stilističku bravuroznost.
Uza sve spomenuto Lodge ponajviše pažnje ipak pridaje međuljudskim odnosima i karakterizaciji likova. Uz dvoje nosećih protagonista, Lodge roman napućuje još gomilom pobočnih likova kojima svima uspijeva izgraditi osobnost i čija se prisutnost i uloga u životima nosećih aktera ispostavlja puno važnijom nego što se to u početku čini. Tako osim Helene, emocionalno raspolućene između tuge za još nepreboljenim pokojnim mužem i rastuće simpatije naspram Ralphu, a kojoj je još suprotstavljen i njezin prijateljski odnos sa Ralphovom suprugom, te Ralpha, čovjeka bonvivanskog svjetonazora koji za moral previše ne haje sve dok ga autor deus-ex-machina postupkom ne 'nagradi' zdravstvenim problemima katarzičnog učinka koji njegovu samoživost konačno svode na podnošljiviju mjeru, svakako treba spomenuti i osebujan lik kompetitivnošću zaluđenog Ralphovog kolege Douglasa te prašku Ralphovu jednokratnu ljubavnicu Ludmilu koja se od seksualnog objekta neočekivano pretvara u vrlo lukavu i vještu manipulatoricu. Vidljiva je pažnja s kojom Lodge pristupa liku Ralphove supruge Carrie jer ju izbjegava prikazati pasivnom žrtvom muževljeva preljuba već i njoj dodijeljuje vlastiti, tajni život, kao odgovor na muževljevu nezajažljivost.
Tražimo li eventualnu zamjerku romanu, prigovoriti bi se možda moglo zbog previše osjetnog raskoraka između prevladavajućeg usporenog ritma koji krajem romana odjednom poprima neočekivanu frenetičnost. Zbog toga se stječe dojam da je rasplet pomalo zbrzan te da je na premalo prostora ugurano previše zbivanja, sa barem jednim nepotrebnim rukavcem priče (suvišna krimi potka priče). No, moj je dojam da se Lodge trudio stvoriti literarnu inačicu sapunice - naravno, mnogo inteligentniju soap operu od onih na koje nas je TV navikla, ali ipak sa svim sastojcima koje taj, uvjetno nazvano 'žanr', mora sadržavati. Zbog toga, osim mnoštva likova čiji životi neizostavno moraju sadržavati pokoju skrivenu tajnu, te osim obaveznih preljuba, neočekivanih obrata priče te farsičnih elementata, i kriminalistička potka nije smjela izostati.
Kao i u slučaju romana 'Razmjena' (Vuković & Runjić, 2002.) i 'Misli...' su situirani u akademsku sredinu, što nikako ne iznenađuje znamo li za 27-godišnji predavački staž Davida Lodgea na Sveučilištu u Birminghamu. Lodge u svom romanu, naravno, karikira i parodira život britanske sveučilišne zajednice. Dok snobovštinu i brokratsku okoštalost na koje upozorava vjerovatno možemo uzeti kao presliku stvarnosti (i zbog potonje likovati što nismo jedini s tim problemom) u hiperboliziranju preljubništva unutar akademskog zbora, svakako treba prepoznati posprdne, satirične i alegorijske nakane autora.
I na kraju, što drugo nego zahtjevati još prijevoda Davida Lodgea!!!
(Napisao : Božidar Alajbegović, studeni 2005.)
komentiraj (6) * ispiši * #
Ženska književnost/muška književnost u Močvari
Klub Močvara nastavlja s književnim večerima voditelja Romana Simića.
Nova epizoda na temu Ženska književnost/ muška književnost na rasporedu je u srijedu, 16. studenog u 20 sati, a gosti će biti: Julijana Matanović, Milana Vuković Runjić, Edo Popović i Borivoj Radaković. Ulaz je slobodan.
Osim što će čitati svoje tekstove, gosti će pokušati dati odgovore na pitanja poput:
Može li se književnost dijeliti na mušku i žensku i što se time dobiva i gubi?
Živimo li u vremenu muških ili ženskih poetika, i da li hrvatskim antologijama nedostaje ženskih imena?
Na kraju krajeva, nasljeđuju li književni tekstovi spol svojih autora, ili muškarci mogu pisati ženske, a žene muške tekstove?
Svi ste pozvani!
komentiraj (10) * ispiši * #
Fraktura ima novi web!!!
Osim što drže do literarne kvalitete svojih izdanja otkrivajući nam spisateljska imena dosad nam nepoznata u hrvatskom prijevodu, ekipa zaprešićke izdavačke kuće Fraktura trudi se svoja izdanja dizajnerski vrlo upečatljivo osmisliti. Sukladno tome normalno je da im je stalo i do kvalitetnog dizajna svog Internet sajta. Zato vas pozivam da obavezno posjetite Frakturine obnovljene web stranice, jer se kvalitetom svoga dizajna uistinu izdvajaju u usporedbi s web stranicama ostalih izdavača.
Dakle, svi na
www.fraktura.hr
komentiraj (1) * ispiši * #
Poezija Ervina Jahića u HDP-u
U srijedu, 16. studenog, tj. danas, u 19 sati, u Basaričekovoj 24 u Zagrebu, nastupit će Ervin Jahić. O njegovoj će poeziji govoriti Miljenko Jergović i voditelj tribine Branko Maleš.
O autoru
Ervin Jahić rođen je u Rijeci 1970. godine. Osnovnu i srednju školu te Filozofski fakultet pohađao u Rijeci. Uređivao KULT i Rival. Književnu kritiku, eseje i fenomenološke tekstove objavljuje u domaćim novinama i časopisima. Pjesme su mu prevođene na engleski, talijanski, francuski i slovenski jezik.Zastupljen u više pregleda i panorama suvremenoga hrvatskog pjesništva. Trenutačno radi kao urednik u izdavačkoj kući V.B.Z.
Objavio: Oko andaluzijskoga psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zaleđenoga vodopada, pjesme (Studio grafičkih ideja, Zagreb, 1994); Biografija i auto, pjesme (DHK - Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2001); Knjiga materijala, vikend-vodič utopije tijela za mezimce (u koautorstvu s Predragom Todorovićem, pjesme, MMC - Graftrade, Rijeka, 2001); Pustinje neona, Izabrane pjesme (1994. - 2005.); izbor i pogovor Branko Maleš (Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb 2005.). Uskoro izlazi: Kristali Afganistana
komentiraj (1) * ispiši * #
Primilo doktora u Vijenac!
utorak , 15.11.2005.
Ma kakvog Kildarea! Ne, niti Horvata niti Mabusea, a bogami ni Holliday nije taj...
Ma, Lebowskog, dakako, pa koga bi drugog!!!
Prošli broj Porto, idući Leb, tko li je sljedeći, pitam se, pitam...
Dakle, drugi četvrtak (24.11.) svi pravac kiosk!!!
Jer, osim priče, bit će i slika... s autootpada, navodno.
komentiraj (14) * ispiši * #
Novi broj VAL-a od petka na svim kioscima!!!
Nakon 4 mjeseca neizlaženja (zbog nedostatka para, naravno) napokon izlazi novi broj riječkog mjesečnika za kulturu VAL. Da vas podsjetim, radi se o jedinoj tiskovini u Rvata koju stvaraju mladi i za mlade, 90% novinara čine studenti i srednjoškolci, i pišu naravno, iz entuzijazma, bez honorara. Novi VAL izlazi u novom formatu, na kiosku ga možete naći od petka, 18.11. a u njemu između ostaloga pročitati možete i ovo :
- specijalni prilog na 24 strane posvećen ovogodišnjem festivalu RI-ROCK 2005.
RAZGOVORI:
Bernardin Modrić "PRIMITIVCI NEKA IMAJU BRAND "GRADA KARNEVALA" ALI
MISLIM PRIJE SVEGA DA JE RIJEKA GRAD TORPEDA I ROCKA"
Simon Dejhalla: "NISAM VJEROVAO DA KONCERTI DEMO BENDOVA MOGU DONIJETI
FINANCIJSKI PRIHOD PA IH NISAM NI RADIO"
Ivor Kalanj : "DEMO BENDOVI MOGU PREKRCATI KLUBOVE"
FATHER: "NE BAVIMO SE MUZIKOM ZBOG PARA"
Borivoj Radaković "TVOJ VLAK STIĹŽE ZA PET MINUTA, A VEĆ JE ŠESTA, ETO
TOLIKO VRIJEDE NAŠA KNJIŽEVNA DRUŠTVA"
REAGIRANJE:
LJubica Dujmović Kosovac : "GOSPODINE VALUĹŠEK, OSTAVITE ME NA MIRU!"
KRITIKE, KOLUMNE, SEX, STRIP, i još pregršt zanimljivoga štiva (u koje skromno ubrajam i tri moja tekstuljka)
Cijena ? Sitnica, 10,00 kn... i nemoj da ga netko ne kupi!!!
komentiraj (1) * ispiši * #
Internet sajt Branke Slijepčević
Na web adresi http://free-zg.htnet.hr/kalderon/ nalazi se Internet sajt zagrebačke spisateljice Branke Slijepčević.
O autorici
Branka Slijepčević je rođena 7. listopada 1947. u Zagrebu, diplomirala je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Objavila je knjigu pjesama Eeja (Mladost, Zagreb, 1974.), romane Dvoglava Agneza ( CDD, Zagreb, 1979.), Kraljev gambit (Znanje, Zagreb, Biblioteka Hit, 1988.), zbirku Pet priča (vlastita naklada, Zagreb, 2002.), te roman Nevini prolaznici (vlastita naklada, Zagreb, 2002.). Tekstovi su uvršteni u više antologija.
Autorica je niza izložbi fotografija (značajnija: Fotografski dnevnici, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1998.). Piše kritike i eseje o fotografiji (značajniji radovi o Petru Dabcu, N. Arakiju, S, Furuyi, N. Goldin, Borisu Cvjetanoviću i Zlati Vucelić). Piše tekstove kritika za radio, kao i scenarije za TV - emisije o fotografiji
Sajt krasi vrlo fin, neagresivan dizajn i pregršt zanimljiva štiva, poput npr. recenzija autoričinih knjiga, ulomaka iz njezinih dosad objavljenih romana, cijeli niz autoričinih priča i pjesama te ulomci iz njezinog romana koji je u pripremi za tisak. Budući da se gđa Slijepčević osim književnošću bavi i fotografijom, na njezinom sajtu čekaju vas i neke od njezinih vrlo kvalitetnih umjetničkih fotografija.
Svakako posjetite : http://free-zg.htnet.hr/kalderon/
komentiraj (4) * ispiši * #
Za saku dobru reč...
Iako mi se , kao što znate, zamijera moja pristojnost, ja protiv svoje pristojne prirode ne mogu. A nakon svega nepristojno bi bilo da se ne obratim i svima vama koji ste pratili ovu mučnu priču.
Najprije se svakako želim ispričati zbog poneke vulgarne riječi koja mi je u afektu tokom ove mučne priče znala pobjeći. Sorry...
Također moram uputiti jedno veliko HVALA svima vama koji ste odvojili svoje vrijeme da biste napisali komentar, bilo podrške bilo neslaganja.
Veliku ZAHVALU svakako moram uputiti i svakoj od ukupno 27 osoba koje su mi putem maila izrazile podršku i uputile riječi ohrabrenja (neki i u više navrata). Nadam se da ću barem nekoga od vas jednom i osobno upoznati. HVALA još jednom...
I na kraju, ne mogu a da se posebno ne zahvalim gospođi V., 49-ogodišnjoj profesorici kemije iz Zagreba, koja između ostaloga u mailu kaže : "... Moralnu satisfakciju ste dobili. Neka vam laska spoznaja za kakvim postupcima ti ljudi posežu kako bi vas pridobili da pišete za njih. Nažalost, honorar ne očekujte. To bi bila njihovo priznanje poraza. Takvi veliki igrači tako što sebi ne mogu dozvoliti...".
Mislim da su ovo savršene riječi za zaključiti cijelu ovu priču.
Puno HVALA svima još jednom. Mnogo mi značite... (I izvin'te zbog patetike!)
komentiraj (17) * ispiši * #
Što o Interliberu pišu Bartolčić i Gawrun, KIS, Leb, Porto
ponedjeljak , 14.11.2005.Još jedan Interliber je kao što znate, gotov. Tko je bio, bio je, ja opet nijesam (sram me budi, da me budi!).
Osvrt o ovogodišnjoj organizaciji tog najvećeg knjiškog sajma u Hrvata, kao i o događanjima kojima je obilovao, čitajte iz pera Nenada Bartolčića, voditelja sajta Moderna Vremena Info, evo upravo i baš na ovome linku.
Samo da znate, Bartolčić je prilično kritički nastrojen...
Inače, o Interliberu na svom blogu pišu i gawrun, Leb i Porto, a svaki dan sajma tekstom je popratio i KIS. Dakle, štiva o Interliberu kol'ko nam srce želi...
komentiraj (4) * ispiši * #
Meandrovi pjesnici u Knjižnici Tin Ujević
Meandar poziva ljubitelje pjesničke riječi na tribinu naslovljenu Tinovim stihovima «Nama kojima ne pripada ništa, nama pripada svijet», ujedno i na završnu večer Mjeseca knjige, koja će se održati 14. studenog u 18,30 h u Knjižnici Tina Ujevića, Ulica Grada Vukovara 14 (kod trešnjevačkog placa).
Pjesme će na tribini posvećenoj poeziji čitati: Sonja Manojlović, Stjepan Gulin, Zvonko Maković, Ivica Prtenjača, Kemal Mujičić Artnam i Branko Čegec.
komentiraj (0) * ispiši * #
Veliko sniženje na www.knjigajeknjiga.com!!!
Web antikvarijat www.knjigajeknjiga.com snizio je cijene brojnih knjiga sa svog kataloga za čak 50% !
Dakle, ako vam je nakon Interlibera ostala još koja kunica, posjetite taj antikvarijat gdje ćete sigurno pronaći pokoji naslov po svom ukusu.
U ponudi su knjige *svih žanrova*, pojedinačne knjige ali i kompleti, na sniženju su i publicističke knjige i naslovi s kataloga "Bosanski lonac".
Dakle, po rabljene knjige po sniženim cijenama svi na www.knjigajeknjiga.com
komentiraj (1) * ispiši * #
Promocija zbirke pjesama Ive Kalinskog
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA Zagreb, Trg bana Jelačića 7/I poziva nas na predstavljanje
knjige pjesama Ive Kalinskog KRISTALNI AED koju je objavio zagrebački Disput.
O knjizi će govoriti:
mr. Božica Pažur, urednica izdanja
prof. dr. Joža Skok
Ivo Kalinski
Josip Pandurić, nakladnik
dramski umjetnik Anđelko Petric
Voditelj Tribine DHK-a Tito Bilopavlović
Dobro došli u DHK
u utorak, 15. studenoga 2005. u 12 sati!
komentiraj (10) * ispiši * #
Previše se sve ovo oteglo i vrijeme je da rezimiramo i priču okončamo.
nedjelja , 13.11.2005.Previše se sve ovo oteglo i vrijeme je da rezimiramo i priču okončamo. Jer, da prostite, malo mi se gadi...
Ajmo od početka. Povod svemu, kao što već znate, bila je rečenica Borisa Becka u «Temi:» kako je «Božidar Alajbeg previše pristojan prema barabama koje pišu kjige». Daje se na znanje : mene nije previše zasmetalo što mi Boris Beck, koji je moj urednik u Nacionalu, ne zna prezime. To sam istaknuo čisto da ljudi steknu sliku o njegovoj uredničkoj kompetenciji.
Nije me previše zasmetala ni njegova tvrdnja o mojoj pristojnosti prema piscima, pri čemu sam pristojnost iščitao kao blagost u kritikama. Već sam rekao da se trudim u kritikama spomenuti sve što primjetim, kako pozitivne tako i negativne strane rukopisa, i ne želim isticati jedne a prešućivati druge.
Ni krivo napisano prezime ni tvrdnja o mojoj blagosti u kritikama nisu me potakle na reakciju.
Povod reakciji bila je tvrdnja Borisa Becka da su njegovi kolege-pisci barabe. Dotad sam već naslutio da on baš i nije neka cvećka, a ova njegova tvrdnja samo je to potvrdila. Izazvao sam ga da imenuje te barabe među svojim kolegama. Nije to učinio, kao što sam i očekivao. No, ipak sam se nadao da će možda uzvratiti da se radilo o ironiji (iako bi mi najdraži odgovor bio da je to bila autoironija). Niti to u odgovoru nije uslijedilo. Ali je uslijedilo izvrtanje činjenica i demagogija.
Zato s cijelom istinom na stol : Boris Beck u lipnju mjesecu poslao mi je mail u kojem me obaviještava da je tjednik Nacional pokrenuo novu web stranicu na kojoj će objavljivati puno tekstova koji neće izlaziti u tiskanom izdanju. Rekao je da će on biti urednik kulture i da je suradnja otvorena za sve zainteresirane. Ja sam to shvatio kao poziv na suradnju i odazvao se i on me je prihvatio za suradnika. Na pitanje o honoraru rekao je da «za sad nema budžeta, da se strpim mjesec-dva, pa ćemo vidjeti». Ja sam u pisanju za Nacional vidio priliku da proširim listu medija s kojima surađujem, ali sam od početka ipak računao na kakvu-takvu lovu. Ako mi književni časopisi (Svjetlo, Nova Istra, Književna Rijeka) za tekstove objavljene kod njih isplaćuju honorar, ne vidim razloga zašto honorara ne bi bilo u Nacionalu koji raspolaže s puno više love nego spomenuti časopisi.
Prije nekih mjesec i pol (dakle 3 i pol do 4 mjeseca nakon uspostave suradnje i objave mog prvog od još osam tekstova koji su uslijedili) upitao sam Borisa Becka što je s honorarom i zamolio ga da urgira da mi se plati. On je odgovorio da je broj mog žiro računa proslijedio u računovodstvo. Zatim sam čekao još nekih 20-tak dana a lova još nije sjela. Ponovo sam zamolio Borisa da urgira za plaćanje a njegov je odgovor bio da je na njemu da žiro račun proslijedi u računovodstvo, dok «plaćanje odobrava Predsjednik uprave. Pogledaj u impressum tko je to».
Dakle, Boris nema ništa s tim, on pere ruke. Izvini Borise, ali ja sumnjam da si ti uopće urgirao ikome i igdje da mi se plati. To sumnjam zato što mislim da je si od početka znao da neće biti love za suradnike na webu, ali nisi bio iskren prema suradnicima (odnosno meni)... No, sve će se to pojasnit do kraja ovog teksta...
OK, dakle, Pukanić je taj koji ne želi plaćati suradnike pa je logično da Pukanića proglasim za barabu, što sam i učinio u svom tekstu «O mojoj blagosti i ponekoj barabi...» objavljenom na svom blogu. Kao što rekoh, da je Beck odgovorio kako je tvrdnja o piscima-barabama bila ironija ili još bolje, autoironija, ostao bih na tome, prekinuo suradnju, cijelu stvar zaboravio i Ćao đaci. No,
uslijedila je Beckova demagogija koju nisam mogao odšutjeti.
Beck tvrdi u komentarima na taj moj tekst kako je hrvatska književnost prepuna ljudi kojima je netko nešto dužan. Dakle, odgovor u stilu : «tko te jebe Alajbegu, piši kući propalo». Borise dragi, to je istina kao što je istina i da je Hrvatska prepuna ljudi koji rade bez plaće i čkome. Ja ne spadam u takve, na tvoju veliku žalost. Protiv nepoštenja ja ne mogu a da ne dignem glas, takav sam što mogu. Pa kom krivo a kome pravo!
Zatim slijedi demagogija kako i on piše gratis za web portal Nacionala.
Borise dragi, ti si urednik kulture u Nacionalu i logično je da u plaću koju za to primaš, uz uređivanje one jedne stranice kulture u tiskanom izdanju Nacionala, ulazi i uređivanje i stranica posvećenih kulturi na web sajtu Nacionala. Da li će ti za taj dodatni posao tvoj Predsjednik uprave povećati plaću, to se mene ne tiče.
No, najviše u oči upada Beckova tvrdnja «ja sam izravni krivac, a ne Pukanić: pokrenuo sam rubriku kultura na nacionalovu webu bez ikakva budžeta zato da se iskoristi jedan medij u trenutku kad kulture nema previše, a potaklo me i to što vrlo mnogo ljudi na blogovima piše o književnosti; internet mi se činio utočištem za kulturu i književnost kad to dvoje polako iščezava iz novina...”
Idemo od kraja tog citata : Boris Beck jedan je od urednika Internet časopisa za književnost Knjigomat. Svoj prosvjetiteljski poriv tamo može utažiti objavljivanjem mladih autora i povećavanjem prostora posvećenog književnosti koja polako iščezava iz novina. I to on tamo čini izvrsno, o tome sam se nebrojeno puta na svom blogu pohvalno izrazio i ponovo mu za to skidam kapu. No, bezobrazno je od njega da očekuje da će ljudi za medij poput Nacionala koji ima love, pisati besplatno, iz prosvijetiteljskih poriva i radi promocije književnosti.
No, ni na tome on ne staje nego se posprdno odnosi prema čitateljskim masama koje je Alajbegović priskrbio Nacionalovom webu. Borise, jako dobro znaš da si mi u mailu čestitao na dobroj ideji da o svakom mom tekstu koji izađe na Nacionalovom webu izvijestim čitateljstvo moga bloga i stavim link prema tom tekstu. Ti jako dobro znaš da je posjećenost mog bloga od 350-500 svaki dan i primjetio si i sam da velik dio tih čitatelja klikne na taj link i prebace se na čitanje mog teksta objavljenog u Nacionalu. I sam si mi oduševljeno javio kako je moj tekst kojim predstavljam zbirku pjesama popularnog blogera Porta daleko najčitaniji tekst na stranicama kulture Nacionala.
Daljnjom njegovom tvrdnjom kako je on taj koji je pokrenuo rubriku kulture na Nacionalovom webu stvari su se u potpunosti razjasnile, a sve maske pale (osim ako nije istina to što tvrdi). Ispostavilo se da sam pogrešnu osobu proglasio barabom. Umjesto da to ustvrdim za Becka ja sam to rekao za Pukanića, dok Beck sada tvrdi da Pukanić sa kulturom na web stranicama Nacionala (pa tako ni sa plaćanjem suradnika za te tekstove) nema ništa. Ako je istina to što Beck tvrdi onda se ispričavam Pukaniću.
Dakle, ako je to istina, i ako se ne radi o Beckovom žrtvovanju vlastitog dostojanstva radi očuvanja uredničke fotelje, logično je zaključiti da su stvari tekle ovim tokom :
Pukanić : "Boki, odlučio sam pokrenuti novi web sajt Nacionala. Objavljivat ćemo i tekstove kojih nema u tiskanom izdanju."
Beck : "Super, ja se prihvaćam uređivanja kulture. Dovest ću mlade ljude i sajt će bit krcat super tekstovima"
Pukanić : "Samo naprijed Boki! Međutim, lovu za honorare me ne pitaj"
Beck : "Ma nema frke stari, ti će mulci bit sretni da pišu za tebe, neće im šuška ni past na pamet".
Pukanić : "Ok, no zapamti moje riječi, love nema".
Oprostite na karikiranju, ali iz Beckovih komentara i njegovih postupaka logično je zaključiti da je od početka znao da honorara biti neće. Sve bi bilo u redu da je Beck bio pošten i ako je znao da honorara neće biti , da je to otvoreno suradnicima rekao. Na meni bi bila odluka da li pisati besplatno za medij koji ima love a ne želi plaćati suradnike, ili ne. Međutim, Beck je muljao tvrdnjom «da se strpim, da ćemo vidjeti za mjesec-dva». Jebiga, odlučio sam bar na kratko zaboraviti na svoju pristojnost i zahtjevati honorar od medija kojemu love za honorare ne manjka.
I želim da se zna, kad sam svojom kvalitetom zaslužio postati suradnikom književnih časopisa koji isplaćuju honorare, nisam prestao pisati za Lupigu(www.lupiga.com) koju vode entuzijasti, bez honorara. Čak sam u međuvremenu i proširio listu medija s kojima surađujem a koji ne isplaćuju honorare (riječki mjesečnik Val). Dakle, teško da je meni «lova mjerilo svih stvari», kako to za moju malenkost tvrdi Beck. Lova je tek mjerilo samopoštovanja, jer bih bio nepošten prema samome sebi kada bih nastavio pisati za medij koji poput Nacionala ima love, a ne želi isplaćivati honorare.
No, ne krivim ja previše Borisa Becka. On je tek kotačić u pokvarenom mehanizmu. Kriv je cijeli sustav u kojem je postalo pravilo da se radnike zakida na plaćama, pa tako i mlade novinare na honorarima. Međutim, dok se oni prvi kad im prekipi još i pobune, mladi novinari šute i rade za siću ili besplatno. To dovoljno govori o antiintelektualnoj klimi u ovoj žabokrečini od zemlje. Umjesto da su upravo oni prvi koji će dići glas, oni čkome. Boris je tek jedan od kotačića koji pokreću taj umašćeni stroj. A ja sam budala koja pokušava skinuti bar malo upekle masti s tog mehanizma. I naivno se pritom nadam da će se možda uskoro naći još pokoja takva budaletina...
Moja je sreća što sam neovisan, što živim od rada u turističkoj agenciji a nisam osuđen na životarenje od svoga pisanja. Pišem radi mentalne gimnastike i iz gušta, a za medije koji imaju love a ne žele plaćati honorare, pisati više ne namjeravam.
Pretpostavljam da sve ovo do Pukanića još nije stiglo i zadnje što bih želio je da Boris Beck, otac troje djece, zbog svog nepoštenja prema suradnicima, ostane bez posla. Zato umoljavam novinare koji razmišljaju da o ovome napišu tekst za svoje novine, odustanu od toga.
Eto, toliko, nadam se da je ovime cijela priča zaključena. A honorar, naravno, i dalje očekujem. Nadam se da ne moram ponovo objašnjavati da tu siću očekujem , IZ PRINCIPA, u ime svih mladih novinara koji pišu za medije koji imaju šuške, a ne žele plaćati svoje suradnike!!!
Božidar Alajbegović
komentiraj (49) * ispiši * #
GAME nažalost nije OVER...
subota , 12.11.2005.
Jebaji ga, morat ću citirat Miću Dušanovića : igra nije gotova kad to Moljac obznani, već kad se sudac oglasi svojom zviždalicom... Naime, o čemu se radi : moji mi zagrebački doušnici javljaju kako je među knjiškim svijetom na Interliberu jedna od spominjanih tema i ovaj moj glasić protiv Pukanićevog neplaćanja. Međutim, čuju se i primjedbe kako sam odabrao loš tajming jer ljudi zbog obaveza na Sajmu nemaju vremena sami zaviriti na blog i informirati se o čemu se radi , već informacije kolaju od usta do usta, i pritom dolazi do dezinformacija.
Dobro, nije nevažno ali je manje bitno od sljedeće dvije stvari : kao što i očekivah, sa web sajta Nacionala izbrisani su svi moji tekstovi. (Srećom, na vrijeme ih sve isprintah).
No, najvažnije od svega jeste to da su mi se mailom javila već dva novinara mlađe generacije (jedna cura i jedan muškić) koji mi čestitaju i iskazuju podršku jer su i sami proživjeli slična iskustva.
Zbog svih onih sa iskustvima poput dvoje gorespomenutih novinara , ali i zbog izbjegavanja igre gluhog telefona i posljedica koje zbog toga mogu uslijediti (spomenuto kolanje dezinformacija) odlučih posegnuti za nepopularnom tehnikom copy/paste i onima kojima je možda promaklo na uvid stavljam moj tekstuljak O mojoj blagosti i ponekoj barabi... i pripadajuće mu komentare :
O mojoj blagosti i ponekoj barabi...
Neki mi zamijeraju na prerijetkim izljevima subjektivnosti na ovome mjestu. Eto napokon jednog tekstuljka i za takve :
O mojoj blagosti i ponekoj barabi...
Nakon što me je prije desetak dana Ana Grbac u Vjesniku (tekst ‘Oprez pisci, dolaze blogeri’) prekrstila u Alajbega, istu grešku u novom broju časopisa Tema: radi i Boris Beck (koji je inače moj urednik u Nacionalu). Naravno, ne radi se niokakvoj ‘kominternsko-vatikanskoj’ zavjeri, već o jednoj od brojnih ljudskih nesavršenosti. Ova je znana kao površnost. No, povod ovome tekstu u kojemu ću napokon progovoriti koju o svome pisanju nije nepažnja i površnost to dvoje autora pri memoriranju moga prezimena već konstatacija Borisa Becka koji mi u Temi zamjera da sam ‘previše blag prema tim barabama’. Analizom te rečenice iskrsavaju dvije ključne riječi : BLAG i BARABE. Pa krenimo od prve.
Budući da Boris Beck nije prvi koji mi zamjera preveliku blagost u kritikama (neki su to već činili, istina, zakriljeni anonimnošću u komentarima na Lupigi), red bi bio da napokon progovorim koju o tome. Nakon intervjua na Knjigomatu, stigle su mi mnogobtrojne čestitke a većina se odnosila na moju ISKRENOST. Osobno mislim da se i iza navodne blagosti ustvari krije ista ta iskrenost.
U razgovoru za Knjigomat objašnjavam kako pokraj mene ne stoji nikakav urednik koji mi natura o kojim knjigama da pišem već pišem o djelima koji me potaknu na pisanje. Igrom slučaja ili genetskim nasljeđem, svejedno, na pisanje me ne potiče loša nego DOBRA LITERATURA. Odnosno, ona koja u sebi krije stvaralački zanos i eros, kojega čitanjem osjetim a koji i u meni podstakne poriv za pisanjem o dotičnoj knjizi.
Znam da ima kritičara koji u knjigama tragaju upravo za manama i onda cijeli svoj tekst baziraju na tome, prešućujući vrline. Takve bi Boris Beck vjerovatno nazvao oštrim kritičarima, dok su oni za mene tek neiskreni bleferi koji nastoje pošto-poto na sebe skrenuti pozornost. Ja među takve ne spadam jer pišući o knjigama nastojim biti ISKREN.
Ako recimo u romanu ‘Devet’ Zrinke Horvat prepoznam preveliku površnost pri oslikavanju likova ili nedovoljnu razrađenost odnosa među likovima, neću svoju kritiku bazirati isključivo na tim segmentima jer mislim da bi bilo NEISKRENO od mene da ne spomenem i zanimljivo miješanje žanrova u tom romanu ili čestu referencijalnost i citatnost. Ili ako recimo u romanu ‘Playstation baby’ Milka Valenta uočim klimavu konstrukciju, nedorađenost i nezgrapno spajanje proznih dijelova u romanesknu cjelinu , ne bih bio ISKREN i bio bih zlonamjeran ako bih prešutio lucidnost pojedinih autorovih zapažanja, čestu duhovitost, inteligenciju i vrlo efektan završetak priče. Izostavljanjem tih komponenti i inzistiranjem isključivo na manama knjige, moja kritika bi bila nepotpuna i ne bi odražavala kompletnu sliku koju o tom romanu imam. A ne bih se ugodno osjećao kada bih potpisao nepotpunu ili neiskrenu kritiku. Pa makar mi zbog toga zamjerali preveliku opširnost u tekstovima. Mislim da je upravo to Ana Grbac pravilno prepoznala te mislim da je baš na to mislila kada je u spomenutom tekstu u Vjesniku rekla da su moje kritike i kritike Darka Macana često ‘preciznije’ od ‘oficijelnih kritika’ u tiskanim medijima.
Ja jednostavno nastojim što sveobuhvatnije oslikati knjigu o kojoj pišem, pa ako uz isticanje mana ne prešutim i vrline rukopisa, slobodno to prepoznajte kao blagost, nemam ništa protiv. Ali protiv površnog čitanja svega, pa i mojih kritika, ne mogu a da ne dignem glas.
Ajmo sad na BARABE. (Pretpostavljam da pod tim pojmom Beck misli na domaće pisce).
Radaković, Popović, Jergović, Perišić, Nuhanović, Peričić, Rizvanović, Mlakić, Ugrešić, Rajki, Gromača, Kvesić, Bauer, Cuculić, Ličina, Večerina, Čarija, Lazić, Zubčić, Husić, Hrovat, Ferić, J.Pavičić, Beck, Tribuson, Baretić, Koščec, A.Zubak, Mujičić Artnam, Ivančić, Valent, Z.Horvat, Aničić, Vrkljan, Sejranović, K.Pintarić, Zubčić, Kulenović, Jarak… otprilike su svi domaći autori o čijim sam knjigama pisao (nek mi oproste oni koje sam greškom izostavio).
Budući da nisam niti književni povjesničar niti biograf (nego mi neki kompetentniji ljudi od mene tepaju da sam književni kritičar) ja ne znam niti me zanima koji od tih književnika vara ženu, tuče djecu, ne plaća alimentaciju ili mijenja donji veš svakih deset dana. Ja ne idem AD HOMINEM, pisci kao osobe me uopće ne zanimaju, ja pišem o knjigama , a tko je od tih pisaca kao osoba BARABA, ja ne bih znao. Za nekoliko pisaca-baraba znam (Radovan Karadžić, Mile Budak, Ivan Aralica, Franjo Tuđman…) ali na njih i na njihove knjige ne namjeravam trošiti vrijeme i o njihovim knjigama nisam pisao, niti neću.
Dragi Borise, mnogo je baraba među izdavačima koji autore zakidaju za honorare; mnogo jer baraba u upravama firmi koji radnike zakidaju za plaće; mnogo je baraba među knjižarima koji izdavačima ne isplaćuju za prodane primjerke; mnogo je baraba u Vladi, u Saboru i u Ministarstvima; baraba ima i u sudu koji je osudio Predraga Matvejevića, kao i u sudovima koji su donosili presude Feral Tribune-u i drugim novinama; mnogo je baraba u redakcijama i uredništvima koji se ne udostoje autoru niti odgovoriti jesu li primili tekst i hoće li ga objaviti; a među BARABE spada i IVO PUKANIĆ koji mi ni nakon 5 mjeseci za desetak tekstova objavljenih na portalu Nacionala nije još platio ni lipe!
A tko je i zašto baraba među piscima o čijim sam knjigama pisao, ne bih znao reći, niti me zanima. Ponavljam, zanimaju me knjige a ne ljudi koji ih pišu…
Pisci su, kao i svi umjetnici uostalom, hipersenzibilna stvorenja koja raspolažu nešto izoštrenijim osjetilima od ostalih smrtnika, pa im zato moramo oprostiti i izraženiju taštinu i veću osjetljivost u vezi rekacija javnosti spram njihove umjetnosti. No, to ih ipak ne čini barabama… No, svakako dopuštam da je Boris Beck po tom pitanju informiraniji od moje malenkosti.
Eto, sada znate još malo više o meneka, i o mome pisanju….
************
- 10:13 - Komentari (20) - Ispiši - #
aleluja, moljče! volim iskrene ljude...pukaniću daj pare, nemoj da nam je moljac gladan špek-fileka...;))) (alkajda 08.11.2005. 10:39)
Eh, čim počneš pričati o sebi odmah će te "oštri kritičari" napasti da si se razbahatio. A možda ti je Beck samo htjeo dobronamjerno ukazati da je jako puno kritičara dupelizaca u Hrvata, koji su dupelisci po dužnosti. Možda te on zamijenio s nekim od njih? Pohvala domaćih kritičara trenutno je nešto što se samo po sebi podrazumijeva, bez obzira na kvalitetu napisanog, što na kraju rezultira irelevantnošću kritičkog glasa. Kolika je vrijednost pozitivne kritike ako svako sranje dobije pozitivnu kritiku? Naravno, ti si dobar čovjek i u ovako lošoj hrvatskoj situaciji ne želiš previše obraćati pažnju na greške (tko piše bez grijeha, neka baci prvo slovo), nego ističeš pohvale. Možda je Beck htjeo reći da kritičari u Hrvatskoj ne kritiziraju u rukavicama, nego u fakin skafanderima. No eto, pačam se gdje mi nije mjesto, što je jedna od mana kojih nikako da se riješim. Hm, ispada da sam se prozvao dupeliscem? Inače, pohvale su inspirativne sve dok nekog ne ukoriče. Čim ga ukoriče, peri po najgorem što pronađeš. Ne iz zlobe, preseravanja, bahatosti i ostalih niskih pobuda, nego da mu pomogneš da postane bolji. Objektivnost je utopija, ali prepoznavanjem (ne isticanjem, nego prepoznavanjem) slabijih dijelova postaješ joj bliže. O dođavola, Kuelština! (leb 08.11.2005. 11:32)
ne čini mi se lako biti kritičar. pomirit sve te metre i parametre, tekstove i kontekste, objektivnost i subjektivnost. rješenje je valjda u tzv. konstruktivnoj kritici: ovo ti je dobro- toga se drži, a ovo ti je ajme i q-q, kani se toga, brate. najveći mi se problem čini "ljudski faktor", kad kritičar prelomi u sebi da loša kritika ne mora biti i zločesta kritika učinit će uslugu književnosti. s druge strane čini mi se da neki pišu loše kritike, jer drže da su one provokativnije, a samim time i čitateljima zanimljivije (tako nastaju loše loše kritike). iskrenost, koju spominje moljac je najbitnija + argumentiranost, podkrijepljenost. ne bih se htjela naći u koži nekog tko piše pozitivnu kritiku o nekom djelu, a zdrava mu pamet govori da je to smeće. tako se diskreditira kao kritičar, a i kao čovjek (pred samim sobom), a književnost potkopava, jer nudi lažnu sliku vrijednosti. takvi su najopasniji. riječju: kritika je odgovoran posao, a mnogi ga rade površno. ne mislim da moljac spada u te mnoge. (goli ručak 08.11.2005. 11:52)
lebe, Beckova izjava tek je bio povod da reknem pokoju o svome pisanju. nije problem u Becku, problem je u općeraširenoj površnosti. površno se čita, površno se piše (i knjige, ali i o knjigama), površno se i živi, uostalom. svjestan sam da će biti graktanja u stilu 'ko je ovaj, šta on oće' , a nadam se da neću morat posegnut i za uslugama odvjetnika :-)) zbog prozivanja Pukija . ako misliš da je netko baraba, reci to otvoreno, pobogu!!! a ne amputirat nekome da je 'blag prema barabama' i te barabe licemjerno ostaviš neprozvane. eto, toliko o blagosti, nezamijeranju i piljenju grane na kojoj sjedim... (Knjiški moljac 08.11.2005. 11:53)
@goli ručak - hvala na pohvalama ali površnost je rastezljiv pojam i ni ja nisam imun. ja se trudim knjigu što sveobuhvatnije prikazati, ali netko stručniji od mene ili jednostvano inteligentniji, u svakoj knjizi može pronaći nešto što je meni promaklo i optužiti i mene za površnost. ali svjesno zanemarivati vrline rukopisa i isticati samo mane, ili obratno, to se trudim izbjegavati. naravno, moja je prednost i u tome što pišem na netu i nisam ograničen obimom teksta, dok neki koji pišu za novine moraju paziti na dužinu pa i nešto što su zamijetili možda ne istaknu u tekstu jer jednostavno više nije bilo protora (ili im urednik sreže tekst). (Knjiški moljac 08.11.2005. 12:07)
a koliko sam osobno povrshan dovoljno govori chinjenica da Beck upotrebljava rijech pristojan koju ja yamijenih rijechju blag. no, ne mijenja na stvari, smisao ostaje isti... (Knjiski moljac 08.11.2005. 14:03)
dolje spomenute barabe koje navodi moljac! no, to bi bilo nešto kad bi se knjige procjenjivale putem ćudoredne policije, pa da vidimo ko je baraba i ko crnu vunu prede! valjda crne ovce? mislim, ne kužim to bi pisci trebali biti samo fine, eterične duše, bez sjene na karakteru, a književni kritičari bi pak trebali udrit po njima svim snagama? nek si ti nama blag=pristojan, a i da ti koja para kapne da ne bude alajbegbelaja! (napalm 08.11.2005. 14:31)
Iako se navodno cijeni, skrenost na djelu je nešto što se danas baš i ne fura ni u kojem segmentu života. Zato mi se sviđa da ti je to vodilja kod pisanja. Ako joj dodamo i znanje, teško da se iz toga može roditi nešto loše...Iako se o pojmu iskrenosti isto tako može razglabati. Ja sam ju ovdje shvatila kao potrebu da se stvari do kraja izreknu vodeći se vlastitom savješću...Želim ti puno uspjeha i snage da ustraješ na njoj (MonoperajAnka 08.11.2005. 16:25)
Mooooolim, tvoj urednik ne zna kako se zoveš?!?!?! Budući da Becka poznajem, znam da nije zlonamjeran..ne kužim u čemu je problem...kako netko za koga radiš ne zna kako se zoveš? Ili si jaaaako neupečatljiv ili ti je on tek povremeni urednik i to prerijetko....iako, svejedno mi činjenica da ti urednik ne zna ime djeluje nevjerojatnom.... A glede Pukanića-barabe: čuj, jesi li se ti, prije no što si počeo pisati, dogovorio za honorar? I s kim? S Pukanićem? Nekako ne vjerujem. S Beckom? Prije će bit. Nije onda Pukanić ništa kriv. A kad si vidio da ti ne plaćaju - jednostavno si trebao prestati pisati za njih i točka! O iskrenosti - svakakve se gadosti danas prodaju oblijepljene sjanom etiketom iskrenosti. Znam, jer ih i sama često prodajem. Recimo - uvrede, ja mislim da nema u tome ništa loše jer sam 'ah-samo-bila-iskrena'. Bullshit! Iskrenost nije uopće tako sjajna i nedodirljiva kvaliteta kakvom se nastoji prikazati. Razmisli još kojiput o tome. Iskrenost je često i slabost.... o kritikama - ali, odlika vrsnog kritičara jest da zna navesti i jedno i drugo. Ti se tu hvališ kako si 'eto, jednostavno iskren' jer otvoreno napišeš ono što te oduševi u nekoj knjizi...pa kao, na račun toga, zašmiriš na sitnije nedostatke....e, moljče knjiški, pa vrsnost kritičara i jest da mu kritike nisu jednodimenzionalne, da ne hvali nekritički ili pljuje ne obaziruć se na dobro..... (Lali Puna 08.11.2005. 16:45)
Lali Puna, gdje ja to kažem da 'zažmirim na sitnije nedostatke'? Što se tiče Becka, ja ga osobno ne poznam, niti mislim da je zlonamjeran, ali okarakterizirati kolege barabama, a ne navesti na koje se točno osobe misli - to mi se ne sviđa, i valjda smijem reći da mi se ne sviđa. kako Beck ne zna kako se zovem - ni to mi nije jasno. Moje puno ime i prezime piše na svakom od desetak tekstova koje sam mu poslao, a on ih na webu Nacionala objavio, a piše i pod svakom kritikom koju ovdje objavim, te piše na svakom mailu koje sam mu ikada poslao (sigurno više od 20), a piše i na interviewu kojega je objavio Knjigomat a on je tamo jedan od urednika. zašto mi ime ne zna, ti ga pitaj, pošto ga poznaješ. Što se tiče honorara - nikakav ugovor mi nije ponuđen, a Beck mi je otvoreno rekao da se nada da će biti plaćeno, ali ne vjeruje u to. Beck s time nema veze i navodno je urgirao više puta da mi se plati. nemam mu razloga ne vjerovati da je to istina. U ovom je slučaju plaćanje stvar principa - Pukanić nije niti VAL, niti LUPIGA, pa da ne isplaćuje honorare jer nema love. Pukanić ima love za razliku od navedena dva medija od kojih ni ne očekujem da mi se plati. Ako honorare mogu isplaćivati knjiž.časopisi (Književna Rijeka, Svjetlo, Nova Istra s akojima surađujem) koji ne raspolažu ni s 5% love kojom raspolaže Pukanić, onda ne da bih se trebao nadati da će mi Pukanić platiti, nego to trebam ZAHTJEVATI. Ponavljam, znam da se neću obogatiti tom lovom, stvar je principa i poštovanja spram truda uloženog u pisanje. Pukanić naravno nije jedini, ne plaća niti Zarez, niti Tema ali Pukaniću love ne fali i on jako dobro živi od tuđeg truda i pisanja a ljudi bi valjda trebali svršavati od sreće što im je ime osvanulo u njegovoj tiskovini. Možda on misli da bi mi njemu trebali plaćati zato što pišemo za njega. (Knjiški moljac 08.11.2005. 17:07)
znam becka kroz neke suradnje, nismo si prijatelji. čoovjek mi je bio super i kao čovjek i kao suradnik i još mi nije jasno kako ti ne zna ime! a za honorar ne smiješ kukati jer si ti na početku pristao na takav deal - da ti možda ne bude plaćeno. nema veze to s tim ima li puki love ili nema - ti (i svi ostali koje se tako dere, btw) se trebaš na početku postaviti da nećeš pisat bez honorara. ovako, ako si ti bio svjestan da ti možda neće platiti, a i dalje pisao - piši kući proalo, možeš se oprostiti s tim da će ti za to ikada platiti...ne pišem ti to da ti solim pamet nego jer sam se s urednicima, glavnim urednicima i honorarima i sama opekla..... (Lali Puna 08.11.2005. 21:04)
Mogu ti samo napisati bravo za ovaj tekst. (Ida 08.11.2005. 22:01)
i meni se beck kroz kontakte putem maila čini sasvim ok, i zaista me čudi njegova izjava o piscima kao barabama. geška kod prezimena nije uopće važna, ustvari bitna je samo utoliko što govori o njegovoj kompetenciji kao urednika. već rekoh, a sad ću ponoviti, kukanje oko honorara je stvar principa! jer mislim da je krajnje vrijeme da se digne glas protiv iskorištavanja mladih ljudi od strane medijskih tajkuna. na ovakav način nikad se nećemo izvući iz antiintelektualističke žabokrečine. jedino mi je krivo što sam tekst o portovoj knjizi za koji sam imao ekskluzivu od izdavača naklada MD plasirao u Nacional. Znao sam da ću biti prvi koji će izaći sa tom vijesti i znao sam da će brojni mediji prenijeti tu vijesti i citirati Nacional kao izvor (što se i desilo) ali mi je krivo što umjesto Nacionalu tu vijest nisam dao nekom drugom mediju (poput Lupige ili Kupusa npr.) kojega stvaraju entuzijasti, ne za lovu već iz gušta. tako bih bar tim medijima povećao čitanost umjesto što sam je povećao nacionalu (činjenica je da je ta vijest daleko najčitanija na stranici kulture Nacionalovog weba). Ponavljam, ne kukam ja za tom sićom od honorara, ja dižem glas u ime svih mladih novinara koji nisu plaćeni od strane mefijskih mogula poput Pukanića koji se bogati na temelju njihovog truda. Ponavljam, ljudi ne dajte se iskorištavati od strane lopova, radije pišite besplatno za medije koje stvaraju entuzijasti nego da pišete besplatno za lopove poput Pukanića. Ako Pukanićevi urednici ili urednici u izdavačkim kućama, misle da valja to što pišete i zbog kvalitete tih tekstova spremni su ih objaviti, onda neka plate. Što se tiče moga slučaja, Beck mi je u početku rekao da se strpim mjesec-dva, pa ćemo onda vidjeti za honorar. Ja sam se strpio 5 mjeseci i budući da se radi o Pukaniću koji nije bez love, onda imam pravo dići glas. Mislim da sam nakon više od 180 knjiž.kritika i još 300-tinjak drugih tekstova objavljenih po raznim medijima stekao bar pravo da se ponadam da će izdavač poput Nacionala koji nije bez love, moj trud i platiti. Moja je sreća i povlastica što živim od drugog posla a ne od pisanja, pa se ne moram bojati eventualnih konzekvenci zbog ukazivanja na nepoštenje. Siguran sam da su mi nakon ovoga vrata zatvorena i kod drugih medija koji poput Pukanića ne plaćaju suradnike jer i oni znaju da neću šutjeti, ali ponavljam, od pisanja, srećom ne živim i postoji dovoljna broj medija koji su pošteni, koje vode entuzijasti i od kojih ne bih ni pomislio tražiti lovu. Od ovakvih poput Pukanića mislim da imam pravo zahtjevati lovu. Pa se možda nešto promjeni i kad mladi ljudi ovo čuju možda Pukaniću i sličnima bude problem naći mlađariju koja će mu pisati. Ili možda počne plaćat suradnike. Znam sve je to UTOPIJA, ali šutnjom nikad se ništa u ovoj žabokrečini promijeniti neće... (Knjiški moljac 09.11.2005. 08:57)
Pa, kako možeš pozivati ljude da se ne daju iskorištavati od izdavača i urendika, a ti sam si taj kojeg oni iskorištavaju?!?! *Što se tiče moga slučaja, Beck mi je u početku rekao da se strpim mjesec-dva, pa ćemo onda vidjeti za honorar. - rekoh 'Piši kući propalo'. Nemaš se ti šta strpiti za honorar...nek se oni strpe za tekstove onda...zašto pišeš i dalje za njih???? Ili tebi imponira pisati za Nacional? Ti si na početku pristao na deal da ti oni neće plaćati tekstove kako ih pišeš. Ili nisi dovoljano siguran u sebe i svoje tekstove da bi inzistirao na 'ili pare ili nema teksta'. Kad mi netko kaže da nek se strpim za honorar ili da ćemo za honorar vidjeti lijepo se zahvalim s mišlju 'Nećete platiti? Whatever, ima tko hoće'....Zato i uspjevam živjeti od pisanja ;) (Lali Puna 09.11.2005. 14:39)
Lali Puna, pa ne misliš valjda da ću im i dalje slati tekstove? zar sve moram crtat', pa to je valjda samorazumljivo... lijepo sam objasnio, čekao sam izvjesno vrijeme i sad dižem glas. budala sam što sam čekao 5 mjeseci, a ne mjesec-dva što je u početku bilo rečeno, priznajem. ali opet ponavljam, ja ne živim od pisanja i zato sam i pristao čekati. da živim od pisanja naravno da bih unaprijed tražio ugovor. i ponavljam po zadnji put, RADI SE O PRINCIPU jer Pukanić ima love a ne plaća suradnike. I radi se o samopoštovanju... A zašto ne bih pozivao ljude da se ne daju iskorištavati od izdavača i urednika ? nek ne budu glupi ko što sam ja bio... pa blogovi su savršeni što se toga tiče - ako ne uspijevate naći medij koji bi vam platio, radije pišite besplatno na svom blogu, nego besplatno za nekog tko će zarađivati od vašeg pisanja a vas neće plaćati. na blogu imate široku publiku, imate uvid u to koliko vas ljudi čita i imate komentare, što sve jako puno znači. a kvaliteta će uvijek isplivati i biti će zamijećena, pa makar pisali samo na blogu. pa i ja sam godinama pisao samo na internetu bez honorara, najprije na Lajci, a onda na Lupigi, i malo pomalo najprije su me zamijetili urednici izdavačkih kuća koji su počeli moj trud nagrađivati recenzenstkim primjercima novih knjiga, a zatim su mi se počela otvarati vrata književnih časopisa čiji su urednici procijenili da kvalitetom tekstova zaslužujem objavljivati kod njih. no, nisam se izbahatio i nisam okrenuo leđa Lupigi (gdje , ponavljam, nema honorara) nego sam nastavio tamo objavljivati i paralelno objavljivati u časopisima. sljedeći korak je bio Nacional, da proširim listu medija s kojima sam surađivao ali i da kapne koja kunica (jer kako rekoh, ako misle da valja što pišem , onda neka plate, jer za razliku od Lupige, Nacional ima love!). ja sam otvoreno rekao Becku da čim se ubacim u neki drugi medij koji će redovito plaćati, nacionalu okrećem leđa. No, ipak sam se opametio i odlučio okrenuti im leđa i bez da sam našao drugi medij koji će plaćati redovito. kao što rekoh , IZ PRINCIPA, jer ako neće nitko drugi, onda neka budem ja taj koji će napokon dignuti glas protiv medijskih tajkuna koji iskorištavaju mlade ljude i žive od njihovog pisanja a bez da im plaćaju za njihov trud. (Knjiški moljac 09.11.2005. 15:12)
eto vidiš da se i ti znaš razjariti; žao mi je jedino da si u mene zario zube, ali pravo mi budi - tko se riječi laća, od riječi i pogiba; molim samo da se zapamti da sam ti prezime pogrešno napisao kada sam te pohvalio u temi, na čemu se ispričavam, dok sam te kao urednik uvijek točno potpisao (beck 10.11.2005. 18:33)
nisam u tebe zario zube, nego u pukanića koji ne plaća suradnike. već sam rekao da moje pogrešno napisano prezime u cijeloj ovoj priči nije važno (Knjiški moljac 10.11.2005. 18:45)
no, borise, svakako mi je drago da si se javio. još te samo molim da ovdje odgovoriš na sljedeće moje pitanje, pa da ovu stvar okončamo : budući da si ti meni javno u 'Temi:' zamijerio da sam previše 'pristojan prema tim barabama koji pišu knjige' bilo bi pošteno od tebe da sada javno obznaniš koje ti to svoje kolege-pisce smatraš barabama? (Knjiški moljac 11.11.2005. 08:46)
kraj naše suradnje podsjeća me na kraj 'don giovannija' - ja sam u paklu kao licemjerna i površna osoba (oba su pridjeva tvoja, zato nemoj reći da sve ovo ne ide na moju adresu), a ti si sam na pozornici i vičeš 'a tko će meni platiti'. hrvatska književnost je puna ljudi kojima je netko nešto dužan (novce, karijere, katedre, čitatelje, knjige, članstvo u akdemiji itd), a taj se dug jednostavno ne može namiriti. belostencu je remek-djelo čekalo stoljeće da se objavi, vitezović je ostao bez pola rječnika, a šulek se žalio da je slabije plaćen od slagara (danas bismo rekli grafičara). ništa se od tada nije promijenilo: živimo o dobu kapitala koji slijepo traži mogućnosti da se uveća, a književni tekstovi nisu za to plodni. ako ti uspješ uvjeriti nekog tajkuna da oslobodi oglasni prostor koji donosi 100.000 eura godišnje i da ga tebi da pišeš što i kako želiš, te ti uz to daje i plaću, ja ću ti se pokloniti do zemlje jer znam kakvo je to dostignuće i znam da za tako što nisam sposoban. neka svi znaju: za suradnju si se ponudio sam, a ja sam ti otpočetka jasno rekao da je web projekt nastao na rubu sistema koji za njega ne mari i da nije sigurno da će što biti od toga. ja u svakom slučaju nisam na tebi profitirao. što se baraba tiče, sve sam jasno napisao u svojim tekstovima - tko hoće, neka čita. uvijek jasno kažem što mislim, makar se poslije i pokajao, kao ovoga puta: jer ti si stavio ogledalo pred mene i vidio sam nekoga tko hoće više nego može, a oholost je smrtni grijeh i uvijek prethodi padu. no ne mari za mene: važno je da ti razviješ sve svoje predispozicije pravog mudonje, a to nećeš ako misliš o lijepim našim piscima kao o mimozama koje bi mogle dobiti moždani udar ako pročitaju neku tvoju jaču riječ. naravno da svi pisci pišu krvlju, ali nas čitatelje zanima samo od čega je ta tekućina - a ne privatni životi pisaca (s kojima se ne družim, a s kojima se družim, ne družim se zato što su pisci) (beck 11.11.2005. 12:09)
hvala na odgovoru. nažalost, on je onakav kakav sam i očekivao - nisi imenovao pisce koje smatraš barabama. a neke činjenice izvrćeš, odnosno prikazuješ jednu (svoju) stranu istine : ti si mi poslao mail u kojem me obaviještavaš da je obnovljen Nacionalov web na kojemu ćeš biti urednik kulture, i u tom je mailu još stajalo da je suradnja otvorena svim zainteresiranima. meni je to zvučalo kao poziv na suradnju i javio ti se, i ti si me kao suradnika prihvatio. Da, rekao si da nisi siguran da će biti išta od plaćanja, to sam već spomenuo u jednom od komentara, kao što si i rekao da se oko toga strpim mjesec-dva. Bio sam strpljiv 5 mjeseci. Mislim da nema smisla ponavljati već sve rečeno i da je vrijeme da priču zaključimo. Glup je onaj koji se protiv rogatih bode (odnosno ja), ali mi je žao svih mladih ljudi koji su osuđeni živjeti od pisanja za medijske tajkune koji ih plaćaju na kapaljku i sa velikim kašnjenjima, i koji nisu neovisni i ne smiju dići glas. U njihovo ime to ja činim, ali se bojim da se ništa u ovoj žabokrečini još jako dugo po tom pitanju promijeniti neće. Eto toliko, GAME OVER! (Knjiški moljac 11.11.2005. 13:28)
komentiraj (21) * ispiši * #
MUŽNJA MUZA ILI ŠTO PJESNICI RADE NA MIROGOJU?
petak , 11.11.2005.
Kao što vas na vrijeme obavijestih, u Zagrebu se održao festival Književnost uživo. Tko je prisustvovao, zna kako je bilo, a oni koji su bili lijeni, neka svrate kod našeg dragog Gawruna i u tekstu naslovljenom MUŽNJA MUZA ILI ŠTO PJESNICI RADE NA MIROGOJU? saznaju koje je pjesnike tamo odslušao, tko se naljutio ali i brzo odljutio, tko je imao tremu, a tko se zbog bolesti nije pojavio. A također ćete saznati i tko je, uz malu pomoć našega Gawruna, nakon svega svršio na groblju...
komentiraj (3) * ispiši * #
Prozno 'Zagrijavanje'
Dragi, te poštovani,
Nakon prošlomjesečne pjesničke fešte (najtoplije preporučamo prvi&novoizašli broj časopisa Poezija!) 'Zagrijavanje' u Bogdanu Ogrizoviću prebacuje nas na proznu stranu!
petak, 11.11.2005.
u 19h i 30 min
neće biti povijestan samo zato što će:
svoju prvu proznu knjigu predstaviti (praizvedba, praizvedba!!!) dobro-nam-znani&nagrađivani pjesnik
IVICA PRTENJAČA
iz svoje prve pjesničke zbirke čitati također dobro-nam-znana&nagrađivana prozaistica
SLAĐANA BUKOVAC
što ćemo se upoznati sa svestranom zadarskom polovicom ubojitog dvojca
Zoran Lazić/ TONĆI KOŽUL
(verzal jerbo Lazić je iz Slavonskog Broda)
autora hit-romana "Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj"
pa čak ni zbog nastupa multitalentiranog (književnost, strip, film...)
TVRTKA RAŠPOLIĆA
autora knjige priča "Sjedači na gredi"
(U povijest ćemo naime i zbog dobre vibre :-)
Dojdite!!!
Ovaj projekt knjižnice Bogdana Ogrizovića i Ureda za kulturu grada Zagreba, koji za cilj ima otvaranje prostora kreativnosti i afirmacije mladih autora ostvaren je uz medijsko pokroviteljstvo T-portala, a tijekom 2004. i 2005. u sklopu Zagrijavanja do 27 zagrebačkoj je književnoj publici predstavljeno više od 50 pjesnika i prozaika mlađe generacije, rame uz rame s priznatim&poznatim domaćim književnicima poput Zorana Ferića, Ede Popovića, Branka Čegeca, Borivoja Radakovića, Marinka Koščeca...
komentiraj (3) * ispiši * #
Promocija knjige jedne osječke blogerice!
Matica hrvatska Osijek i Gradsko kazalište Požega najavljuju promociju knjige za
djecu MI FURAMO(zbirka pripovijetki) osječke autorice Vanje Zanze.
Promocija će se održati u petak,11.11.05, u 20 sati u
Gradskom kazalištu Požega u Požegi.
Sudjeluju Josip Cvenić, Dragica Dragun, Slaven Špišić, Vanja Zanze.
Vanja Zanze objavila je 3 knjige za djecu (Oboji moj svijet, Muško nema šnalicu,
Mi furamo).
Promocija zadnje bila je i u Osijeku krajem lipnja.
Na natječaju za kratku priču Osječkog doma 2005. osvojila je treću nagradu.
Član je Medjunarodnog instituta za književnost i HCDO.
Živi i radi u Osijeku.
Inače, i Vanja je blogerica a koji je njezin blog otkrit će vam sama, na promociji...
komentiraj (1) * ispiši * #
Porto ispao u Vijencu!!!
A nakon što smo aplauzima čestitali Macanu na novoj knjizi, sada gromoglasnim skandiranjem čestitajmo i Portu, kojemu je objavljena priča u novom broju Vijenca, u sklopu natječaja Prozac!!!
Dario dragi, od srca ti želim Oljinu sudbinu!!!
komentiraj (7) * ispiši * #
Macanova nova knjiga
Darko Macan objavio je novu knjigu!!!
Ime joj je Žuta minuta, kako sam kaže radi se o 'rock'n'roll bajci', na njegovom blogu Blogov kolac možete pročitati 3 od ukupno 10 poglavlja, a putem maila mcn@hi.htnet.hr knjigu možete od njega naručiti po popularnoj cijeni s kioska, 29,00 kn!!!
Čestitke i aplauzi!!!
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : Elfrida Matuč-Mahulja - 'Ugriz proljeća' (izd. Štampa Strahoninec, Čakovec, 2005.)
Kao što mnogi među vama znaju, komentare na ovom blogu potpisane sa Ida, piše Elfrida Matuč-Mahulja, pjesnikinja s otoka Krka kojoj ovih dana izlazi nova, trečća po redu zbirka pjesama. Knjiga je nazvana 'Ugriz proljeća' i kako od Ide saznah, nastala je kao plod suradnje s međimurskim projektom www.pelud.net te je kompletno ostvarena zalaganjem članova peludi tako da je naša Ida vjerojatno prva Bodulka koja je zbirku pjesama ostvarila u Međimurju.
Zbirku je ilustrirala prof. Alma Dujmović, akademska slikarica čiji rad je cijenjen i daleko van granica Hrvatske, a predgovor je napisao osječki prof. Zlatko Venus – Osječanin, iz kojega vam donosim nekoliko izvadaka:
...Ova zbirka namijenjena je svima koji mogu gledati put neba (dakle jedino se "svinje" isključuju budući da one zbog osobito položenih očiju ne mogu gledati – vidjeti nebo, čak ni kad leže na leđima). No ostavimo pitoreskno, već obratimo pozornost na autoričin osjećaj za mjeru i širenje istine. Kako naglašava Njegova svetost i nesumnjivi autor humanizma današnjice, 14. Dalaj lama, "širenje istine o životu predstavlja vid svih vjera". Tako je i dublji smisao poruke ove knjige pomalo religijski, a sigurno i duboko humanistički...
Autorica usprkos svojoj zrelosti, ostaje gotovo djetinje radoznala kad ispituje vrijednosti i aspekte življenja i međuljudskih iskrenih osjećaja, to je za svaku pohvalu. Ova zbirka pjesmotvorke uzdiže ljudsku toplinu i bliskost u nama i izlaže čak opasnosti da u tom uzletu ne postanemo objestni i arogantni, te nas tako prisiljava da se iznova preispitujemo i tako postanemo bolji i sadržajniji, osjećajniji i obazriviji. Ona nas nesebično uči i o "drugoj strani medalje" – da i najbolja torta brzo dosadi ako je stalno jedemo! Izlaz je nađen u diskretnoj, lirskoj melodiji koja tako bistro i ležerno zvuči iz usta (i srca) žene srednje dobi...
Zlatko Venus, prof., s.r.
Knjiga izlazi iz tiska za par dana. Za to se pobrinula tiskara "Štampa" Strahoninec (Čakovac) koja je ujedno i nakladnik. Promocija će ako je bude i kad je bude vjerojatno biti u Čakovcu. No, o tom potom. Naravno, na vrijeme ćete biti obaviješteni i pozvani.
I za kraj iz 'Ugriza proljeća' donosim nekoliko Idinih pjesničkih uradaka:
UGRIZ PROLJEĆA
S ugrizom novog proljeća, uvijek se misli rastrče
padinama moga unutarnjeg bića
I kao da je svako proljeće korak dalje ili novi
odmak od besmisli u koje sam vjerovala
Svakim novim proljećem u meni se digne bura
koju glasno odšutim zatamnjena pogleda
A onda u šutnji sve to nekako u vihoru prođe i sve
ponovo postane kolotečina.
I uvijek nanovo ugasim svjetlo novih spoznaja i
prizovem polumrak svoga maštanja
Otvorim prozore i vrata u predvorje duše pa
zakoračim smjelo na svoje livade snova
Bosonoga potrčim mekim brežuljcima posutim
crvenilom i mirisom makova
I izgubim se u ljepoti ne mareći za
vrijeme ni za prve znakove vlastita starenja.
Na poljanama svojim slobodnom se osjećam i sa
cvijećem plešem kao kći vjetrova
I nekako me uvijek ondje pronađeš, diviš mi se
neko vrijeme, k sebi me dozoveš
Krenem koracima lakim praćena lepršanjem svojih
haljina; pružim ti ruke, ti me povedeš
Pa šetamo obalama rijeke naših zajedničkih
sanjarenja, rijeke što je naše livade povezala.
Ljubimo se i predajemo jedno drugom u tom
bezvremenskom prostoru svoga postojanja
Volimo se i nepregledne su ravnice i pučine
našeg međusobnog darivanja
Načine tražimo kojima dati ćemo jedno drugom i
više nego je ljudskom umu dostupno
Livade snova naše su utočište koje ljubomorno od
pogleda znatiželjnih čuvamo.
Prolazit će proljeća, i svako će nas nanovo gristi i
ujedati nam duše meke
I mijenjat će se likovi naši u slikarskim tehnikama
odrastanja dvoje ljudi
No svakim će proljećem livade rijekom odvojene
biti sve bliže, sve manje daleke
I kad rijeka potok postane, pa bilo to i pred naše
smiraje, mi uzet ćemo što nam život nudi.
********
IZ NAVIKE
Ispričavam se što ponekad
uletim bez kucanja
i nađem se nepozvana usred tvoga vremena
meni nenamijenjenog
Postoji li ono drugo uopće!?
A meni se eto
još uvijek jednostavno omakne
iz puke navike
i bez ikakve zle namjere
Da te silno poželim
komentiraj (4) * ispiši * #
Nova nagradna igra 'Superknjižare'
četvrtak , 10.11.2005.
Internet knjižara Superknjižara odlučila je ponovo nagraditi svoje kupce te je organizirala nagradnu igru 'Kupi knjigu i uživaj'.
Pravila i nagrade:
Nagradna igra Superknjižare d.o.o., "Kupi knjigu i uživaj" će se odvijati u tri odvojena nagradna kruga i trajati od 08.11.2005 do 10.12.2005.
Prvi krug nagradne igre počinje 08. 11. 2005 i završava zaključno sa 12. 11. 2005
Drugi krug nagradne igre počinje 13. 11. 2005 i završava zaključno sa 30. 11. 2005
Treći krug nagradne igre počinje 01. 12. 2005 i završava zaključno sa 10. 12. 2005
Pravo sudjelovanja u Igri imaju sve fizičke osobe s prebivalištem ili boravištem u Republici Hrvatskoj, koje za vrijeme Igre na Internet stranici www.superknjizara.hr kupe knjigu minimalne novčane vrijednosti od 100,00 kn te je plate pouzećem ili drugim načinima plaćanja koje prihvaća www.superknjizara.hr
U Igri nemaju pravo sudjelovati radnici Priređivača i vanjski suradnici Priređivača, koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i realizaciji Igre.
Nakon svakog kruga Igre biti će dodijeljena jedna nagrada.
Nagrada u prvom krugu Igre je ENCYCLOPEDIA BRITANNICA u vrijednosti 21.168,00 kuna.
Nagrada u drugom krugu Igre je putovanje za dvije osobe u vrijednosti 1.690,00 kuna.
Nagrada u trećem krugu Igre je ENCYCLOPEDIA BRITANNICA u vrijednosti 21.168,00 kuna.
Ukupna vrijednost nagrada iznosi 44.026,00 kuna (slovima: četrdesetčetiritisuće i dvadesetšest kuna).
Nagrade se ne mogu zamijeniti za novac.
Javno izvlačenje imena dobitnika nagrade održat će se u prostorijama Priređivača, Rooseveltov trg 4, Zagreb. a za svaki krug Igre održava se posebno izvlačenje imena dobitnika.
Izvlačenje imena dobitnika nagrade prvog kruga nagradne igre održati će se 23. 11. 2005. u 11,00 sati.
Izvlačenje imena dobitnika nagrade drugog kruga nagradne igre održati će se 14. 12. 2005. u 11,00 sati.
Izvlačenje imena dobitnika nagrade trećeg kruga nagradne igre održati će se 21. 12. 2005. u 11,00 sati.
Ispravnost izvlačenja nadgledat će komisija u sastavu:
Goran Bošnjak, Vesna Juriško i Goran Batina, koje imenuje direktor društva.
O tijeku izvlačenja vodi se zapisnik. Svi zainteresirani sudionici mogu prisustvovati javnom izvlačenju.
Ime dobitnika nagrade dobit će se javnim izvlačenjem iz kutije identifikacijskih brojeva realiziranih narudžbi - izvučenih iz baze svih sudionika koji su zadovoljili uvjete.
Ime dobitnika nagrade biti će objavljeno u dnevnom tisku u roku od 8 (osam) dana nakon izvlačenja.
Dobitnik nagrade pisanim će putem biti obaviješten o dobitku, mjestu, vremenu i načinu podizanja nagrade.
Preuzimanjem nagrade prestaju sve daljnje obaveze Priređivača prema dobitniku nagrade.
PUNO SREĆE!!!!!!
komentiraj (2) * ispiši * #
Novi broj časopisa 'Tema:'
Kao što iz jednog od mojih prethodnih tekstova već saznaste, izašao je novi broj časopisa Tema: . Radi se o trobroju 4-5-6/2005. koji za glavne teme ima nostalgiju i književnu kritiku u Rvata. O potonjoj temi za časopis govore mnogobrojni domaći i strani pisci, urednici i kritičari poput V.Bitija, J.Pogačnik, B.Becka, K.Pintarića, D.Drndić, I.Prtenjače, B.Maleša, M.Koščeca, D.Katunarića, J.Pintarić, B.Radić,Eric Dussert, Roland Orcsik itd., dok za Temu o nostalgiji pišu T.Radović, S.L.Vidulić, B.Beck, L.Pečjak, K.Šabec.
Osim toga nova Tema još donosi opširne intervjue s Alidom Bremer i Adamom Bodorom. O potonjem mađarskom autoru i njegovim djelima Tema donosi tekstove Andreja Šmita i Istvana Ladanyja, uz dodatak više Bodorovih kratkih proza i ulomaka.
Nova Tema: sadrži također kratku prozu i poeziju Velibora Čolića, Saške Rojc, Kellera i Kuhna, Odona von Horvatha, Marijane Šutić, Damira Miloša. Tu su također i eseji Žarka Paića, Hrvoja Božićevića, Suzane Abspoel Đođo, Andreja Mirčeva i Dejana Nebrigića, te brojne najave novih izdanja i prikazi knjiga.
Po mome skromnom sudu Tema: je trenutno najzanimljiviji domaći knjiški časopis, uz malu zamjerku glavnom uredniku Čegecu što previše favorizira 'svoje', odnosno Meandrove autore...
komentiraj (2) * ispiši * #
VBZ-ove promocije na Interliberu
Izdavačka kuća V.B.Z. organizira promocije knjiga svojih najnovijih izdanja u sklopu zbivanja na sajmu knjiga i učila Interliber (8.—12. 11. 2005.).
Promocije će se održati na štandu V.B.Z.-a u 5. paviljonu Zagrebačkog velesajma po sljedećem rasporedu:
- četvrtak, 10. studenog, 2005. u 17:00 sati, štand V.B.Z.-a u paviljonu 5. (štand 2B)
Promocija knjige strip kolumna "Tušta i tma" kultnog crtača stripova Aleksandara Zografa
Za zainteresirane posjetitelje promocije Aleksandar Zograf održat će kratku strip radionicu.
Sudjeluju:
Aleksandar Zograf (Saša Rakezić), autor
Miljenko Jergović, urednik
Gordana Basta, scenaristica
*****
- subota, 12. studenog, 2005. u 17:00 sati, štand V.B.Z.-a u paviljonu 5. (štand 2B)
Promocija prvog broja časopisa "Poezija", novog izdavačkog projekta V.B.Z.-a, Hrvatskog društva pisaca i P.E.N.-a
Sudjeluju:
Ervin Jahić, glavni i odgovorni urednik
Ivan Herceg, Tomica Bajsić, Ana Brnardić, Tonko Maroević—članovi uredništva
Velimir Visković, predsjednik DHP-a i književni kritičar
******
- subota, 12. studenog, 2005. u 17:45 sati, štand V.B.Z.-a u paviljonu 5. (štand 2B)
Promocija knjige poezije Mile Stojića "Večera bez politike"
Sudjeluju:
Mile Stojić, autor
Ahmed Burić, urednik knjige
Miljenko Jergović, urednik biblioteke Historijska čitanka MIljenka Jergovića
Nenad Rizvanović, glavni urednik u V.B.Z.-u
komentiraj (0) * ispiši * #
AGM poziva na BESPLATNE PROVJERE VIDA + promociju zbirke poezije Slađane Bukovac
AGM nas sve poziva na promociju zbirke pjesama "Nijedan pauk nije savršen" Slađane Bukovac koja će s eodržati u knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35, Zagreb,
u četvrtak 10. studenog 2005. u 19 sati
Osim autorice o knjizi će govoriti i urednik izdanja Kruno Lokotar.
*****
O autorici
Slađana Bukovac (Glina, 1971) srednju je školu završila u Sarajevu, a studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u Zagrebu.
Radi kao novinarka u programu kulture HRT-a. Objavila je roman "Putnici" (Meandar, Zagreb, 2003), čiji su dijelovi prevedeni na engleski, njemački i švedski jezik. Tim je hvaljenim romanom doputovala do nagrada Slavić i Kiklop za najbolji prozni prvijenac godine.
No toj od AGM-a nije sve. Ta je izdavačka kuća poznata po maštovitim promotivnim idejama te nas u suradnji s Poliklinikom Ghetaldus sve poziva na
BESPLATNU PROVJERU VIDA !!!
Besplatne provjere vida odvijat će se u paviljonu 6 , štand 6c zagrebačkog velesajma, tijekom Interlibera i to u terminima :
četvrtak, petak i subota od 15,00 do 19,00 sati
komentiraj (1) * ispiši * #
Poluostrvo
Ime Dušana Gojkova, kako vidim u nekim komentarima, mnogima je od vas drago. Tako će vas sigurno razveseliti i ova vijest koju vam prenosim sa Lupige :
Što je zajedničko Velom Joži i Vladu Tepešu?
ritn by: Elfrida
Osim što su obojica na 'V' zajednička im je i zemljopisna pripadnost poluotoku, poluostrvu, poluostrovu, nekako omražena imena Balkan. Dakle, obojica junaka zapravo su glavom i bradom Balkan boys, svidjelo se to nekom ili ne. Ali, možda baš tu leži njihova karizmatičnost i besmrtnost. Ne znam koliko se ovom mišlju ili idejom povodio beogradski svjetski putnik Gojkov kada je imao na umu 'Poluostrvo' o kome vam pričam u nastavku...
Eto ima nekoliko dana da na web prostoru egzistira Poluostrvo, on-line časopis za balkansku književnost, urednik kojega je Dušan Gojkov, pisac, radiofonski redatelj, novinar i radijski komentator.
Koliko god nekome antipatično zvučalo ime Balkana, istina je da je ovaj prostor osim mase krvavih i negativnih događaja kroz povijest i daljnju i bližu (a koliko je sam Balkan za to kriv ostat će otvoreno pitanje), dao i nebrojena velika imena sa svih područja umjetnosti, poglavito književnosti. Kako je kultura upravo ta spona koja je vezana uz duhovno sazrijevanje i uz širenje snošljivosti i međusobnog razumijevanja, gotovo zadužena da bude miritelj strasti i negativnih emocija, te putokaz ka suživotu na tom našem prostoru kome svi pripadamo, a svi ga se odričemo; ovaj je on-line časopis zamišljen kao mjesto susreta književnika svih profila i dobi s područja Balkanskog poluotoka, poluostrva ... i kako ga sve ne zovu ...
Mjesto je to i informativnog karaktera za svakoga koga zanima tko je trenutno u književnim vodama, tko je tko i tko što radi i piše. Mjesto na kome bi se osim čitalačke publike i književnika te književnika i književnika mogli susretati i književnici i izdavači. U svakom slučaju na "Poluostrvu" će svatko koga književnost zanima, uskoro moći pronaći veliki broj zanimljivih informacija, te još veći broj zanimljivih tekstova različitih autora sa svih strana brdovitog Balkana.
Projekt je tek u svom začetku, no s obzirom na ambicioznost ideje pokretača, mogao bi uskoro imati veliki broj korisnika i posjetitelja. Mislim da takvo što svakako i zaslužuje. Čitanje ni sada, nije zabranjeno, vaš poluotok već čeka ...
Napisala : Ida
Izvor : Lupiga
U nastavku vam još donosim Uvodnik u kojem Gojkov ukratko opisuje nastanak i planove Poluostrva
UVODNIK “ IZVODNIK “ RAZVODNIK “ DELOVODNIK “ ZAVODNIK “ SVODNIK
Ako se ne varam, bilo je to 1984. Nakon predstave u Trycicle teatru u Londonu, sedeli smo u restoranu 'La Cloche' i razgovarali o literaturi. Neću pominjati njihova imena, bar ne za sad.
Uglavnom, svi smo se složili da naša, balkanska književnost ima jedan specifičan bouquet (kao izuzetno dobra vina, recimo), iste tokove, iste načine... Naravno da smo tada mislili na sve južnoslovenske književnosti, kao i na grčku, albansku, romsku književnost, uz dodatak rumunske, mađarske, turske, i čak literature juga Italije. Radi se o jednom veoma karakterističnom mentalitetu koji evidentno povezuje pisce sa tih prostora.
Tad sam predložio da zajedničkim snagama osnujemo časopis Poluostrvo koji će pratiti tokove naše savremene književnosti. Na žalost, to se nije dogodilo. Usledile su gadne i grozne godine. Nakon svog ovog vremena, ja sam jedini od petorice koji je ostao živ. Za sad.
Neke su uništili naši besmisleni međusobni ratovi, neke bolesti, a tvrde mi da je jedan književnik koji je te večeri bio sa nama čak umro od gladi za vreme bombardovanja Sarajeva.
Nadam se da na ovaj način, zahvaljujući književniku Zoranu Iliću, koji je webmaster Poluostrva, ispunjavam dug prema svojim prijateljima i prema našoj literaturi.
Poluostrvo će se baviti savremenom literaturom Balkana, ma šta mi pod tim pojmom podrazumevali. Posle nultog broja, koji bi trebalo da se pojavi u decembru / prosincu, u kojem ćemo predstaviti desetak naših autora, novi brojevi pojavljivaće se jednom mesečno. Za oktobarski Sajam knjiga u Beogradu, planiramo da štampamo i zbornik tekstova objavljenih u internet verziji časopisa.
Ako bude novca, jasno.
Za sad se bavimo okupljanjem saradnika (javite se, slobodno, ako ste zainteresovani), dizajnom naših stranica, pronalaženjem para (ako imate viška, pošaljite nam)...
Poželite nam sreću.
I posećujte nas često.
Vaš,
Dušan Gojkov
dusangojkov@sezampro.yu
Dakle, da ponovim :
http://poluostrvo.250free.com
komentiraj (5) * ispiši * #
Novi domaći časopis specijaliziran za poeziju
Ovih dana iz tiska je izišao prvi broj, točnije dvobroj, Poezije, časopisa pjesničke prakse. Važno je istaknuti da se ni mnogo veće književnosti od hrvatske ne mogu podičiti specijaliziranim časopisom o pjesništvu
Hrvatska književnost dobila je veliku i važnu prinovu – časopis koji će biti pouzdana snimkom stanja hrvatskoga stiha i onoga što je važno znati kada je o domaćem pjesništvu riječ.
Poezija, časopis pjesničke prakse, sunakladnički je projekt Hrvatskog društva pisaca, P.E.N.-a i nakladničke kuće V.B.Z. Glavni urednik je Ervin Jahić, a članovi uredništva su Tomica Bajsić, Ana Brnardić, Ivan Herceg, Tonko Maroević i Damir Šodan. Moderan izgledom, koncepcijski drukčiji od postojećih književnih publikacija, specijalizirani časopis o pjesništvu, u nakladi od 600 primjeraka, izlazit će triput godišnje.
Tema prvoga boja 'Poezije' položaj je pjesnika unutar hrvatske kulture i pjesničke knjige unutar hrvatske književnosti. O tome pišu Zvonimir Mrkonjić, Branimir Bošnjak, Drago Glamuzina, Branko Maleš, Nikica Petrak i drugi. Časopis donosi pjesme čak tridesetak domaćih pjesnika (Mile Stojić, Damir Šodan, Zorica Radaković, Tonko Maroević, Ivica Prtenjača, Krešimir Bagić, Sonja Manojlović, Kornelija Mlinarević i drugi), veliki blok o latinoameričkim pjesnikinjama, prijevode poezije Ingebor Bachmann, Raymonda Carvera i drugih.
Također, u Poeziji možete pročitati esej o mladoj/mlađoj poeziji 90-ih Sanjina Sorela i čitanju poezije Tonka Maroevića, kritičke tekstove Cvjetka Milanje, Eveline Rudan i Darije Žilić o recentnim antologijama, panoramama i studijama te recenzije novih pjesničkih knjiga, interpretacijske pristupe pjesmi iz pera Vladimira Bitija, Miljenka Jergovića i Leonarda Kovačevića, intervju s njujorškom pjesnikinjom Jan Heller Levi i mladom pjesnikinjom Ivanom Bodrožić te intervju broja s Delimirom Rešickim.
Prvi broj Poezije sadrži barem nekoliko dobrih zbirki pjesama, u istom prostoru trenutačno najširi raster autora i poetika u utrci za čitateljevu pažnju. Uredništvo je pred sebe postavilo, rekli bismo, gotovo antičasopisni koncept: objavljivati manje pjesama više autora i time dopustiti mogućnost njihova učestalijeg pojavljivanja na stranicama časopisa. On donosi i relevantne teorijske i kritičke priloge te nekoliko solidnih blokova prijevodne poezije. Uz interijer, nudi nam i eksterijer – svojevrsnu anketu o recentnim socio-poetskim relacijama u nas. Već prvi broj, čini se, uspijeva zahvatiti i najširi i najuži pojas pjesme i pjesnika, i najavljuje zanimanje za sve što je u zoni interesa pjesništva, ali i onoga što posrednije komunicira s njime. Pjesma i pjesnik u Poeziji imaju dostojanstven tretman, ni pjesnik ni pjesma nisu 'zgužvani', uvjetovani prostornim ili grafičkim konceptom.
Izvor : T-portal
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO : Herve Guibert - 'Čovjek s crvenim šeširom' (Hrvatsko filološko društvo/Disput, 2005.)
srijeda , 09.11.2005.
Hervé Guibert - ČOVJEK S CRVENIM ŠEŠIROM
S francuskoga prevela Marija Paprašarovski
/120 str, 12,5 x 20 cm, meki uvez, 2005/
Knjižarska cijena:
80,00 kn
Izravna narudžba preko sajta izdavača Disput:
64,00 kn + poštarina
Riječ izdavača
"Tih pedeset izgubljenih stranica koje su sad bogzna gdje, uzalud znam napamet, nisam ih u stanju ponovno napisati, jer kad su stvari jednom napisane, za mene su kao izbrisane. Hoću li drugi put ponovno opisati, na drugi način, u nekoj drugoj knjizi, taj put u Afriku koji je bio značajan? Ne znam. Ponovno bih mogao ovu knjigu, kao i sve druge koje sam napisao, nazvati Nedovršenost." Roman Čovjek s crvenim šeširom dio je Guibertove "nedovršenosti", priče o umjetnicima, koju su hrvatski čitatelji upoznali u Prijatelju koji mi nije spasio život (1997). Kao i u druge dvije knjige zamišljene trilogije, autor dotiče tabu-temu suvremenog čovječanstva, homoseksualnost, dakle društveni rub. Međutim, Guibertova stalna opsjednutost nesrećom (bolešću) ovdje poprima i simboličku dimenziju – pojavljuje se kao okvir koji regulira priču.
Hervé Guibert, ujedno i glavni lik Čovjeka s crvenim šeširom, strastveno je posvećen umjetnosti, traganju za vrhunskim umjetničkim djelima i njihovoj atribuciji. Svijet u kojemu se kreće taj pisac i novinar razmjerno je zatvoren, naoko profesionalno homogen i "poseban" u odnosu na svakodnevni život, što utječe i na način percipiranja stvarnosti i ponašanja. Baveći se, naime, umjetninama i umjetnicima, Guibert neprestano postavlja pitanje što je umjetnost a što život, tko je izmišljen a tko stvaran. Pa čak i kad piše o realnim osobama (ekscentričnom Balthusu) i djelima (slici znamenitog ruskog umjetnika Ajvazovskog), autor voli ubaciti neki detalj koji njegovu priču čini dvojbenom (smješta, primjerice, peterburški Nevski prospekt u Moskvu). Ipak, razmišljanja koja se nameću iz ovoga grčevitog dnevnika tiču se ozbiljnih, rekli bismo "vječnih" stvari, praktički neodgovorivih pitanja.
Francuski romanopisac Hervé Guibert (1955-1992) kultni je autor naraštaja koji se dramatično suočio s globalnim problemom AIDS-a, što je ujedno i opsesivna tema njegova stvaralaštva te uzrok prerane smrti. Bavio se novinarstvom, obožavao je operu i kazalište. Premda mu je proza naglašeno autobiografska, riječ je ipak o vješto prerušenoj fikciji.
komentiraj (1) * ispiši * #
Durieux na Interliberu
Durieux nas sve poziva na predstavljanja novih izdanja koja izlaze povodom Interlibera 2005:
srijeda, 9. studeni u 16.00 sati: 'Pjesme iz Lore Borisa' Dežulovića.
Sudjeluju: Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Nenad Popović (Pozornica, paviljon 6)
čevrtak, 10. studeni u 15.00 sati: 'Simurg' Stanka Andrića.
Sudjeluju: Stanko Andrić, Dario Grgić, Nenad Popović (Pozornica, paviljon 6)
petak, 11. studeni u 14.00 sati: 'Od veljače do veljače' Željka Kipkea.
Sudjeluju: Željko Kipke, Nenad Popović (Durieuxov štand, paviljon 6, br. C 13)
Durieux poziva i na druženja s Autorima na štandu (paviljon 6, br. C 13):
Boris Dežulović: srijeda, 9. studeni, 17.00-18.00 sati
Stanko Andrić: čevrtak, 10. studeni, 16.00-17.00 sati
Željko Kipke: petak, 11. studeni, 14.00-16.00 sati
komentiraj (7) * ispiši * #
Književne večeri SC-a idu dalje
Nakon prve uspješne večeri u Dvorani Crnoj ITD-a (poznatijoj kao kafić ITD-a), književne večeri SC-a idu dalje.
10. studenog u 21 sat novi je književni dejt u Crnoj dvorani ITD-a, a nastupa troje mladih i perspektivnih autora.
Andreja Ţapčić studentica je Fakulteta političkih znanosti (politologiju diplomirala, novinarstvo samo što nije) i voditeljica književne emisije "Calvin 373" na Radio Studentu. Osim toga piše i pjesme, a na književnim večerima će vam pročitati nekoliko njih (ako ne i više od nekoliko).
Marjan Alčevski mladi je pisac koji je već objavljivao svugdje pomalo, a svoje je čitalačke sposobnosti već pokazao u Booksi u sklopu Radionice pisanja koju je vodio Ferić (Dakle, Lebov koljega :-) ). I on će vas počastiti s nekoliko kratkih priča.
Mirjana Batinić dolazi ravno iz Splita. Iako je sudjelovala na nizu izložbi, ni pisanje joj nije strano pa je objavljivala i u Ekran pričama_02, te je pokupila prvu nagradu Književnog kruga Karlovac 2004. godine za priču "Zavala". A upravo je to jedna od priča koju će vam pročitati na književnoj
večeri.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
Nemoj da vas hrpetina tamo ne bude!!!
komentiraj (0) * ispiši * #
Intervju s pobjednicom VBZ-ovog natječaja
Nagrada Večernjeg lista i VBZ-a teška 100.000 kuna po drugi put odlazi u Bosnu. Dobitnica je u Bosni i Hercegovini afirmirana književnica Nura Bazdulj-Hubijar, specijalist medicinske mikrobiologije. Živi i radi u Travniku, a rođena je 1951. g. u Mrđenovićima kraj Foče. Roman "Kad bi bio juli" napisala je za pet dana i rukopis poslala na natječaj u Zagreb. U Hrvatskoj joj je ove godine Fraktura objavila knjigu priča "Nevjestinski ponor".
VL: U uvodu romana citirate tvrdnje da je Bosna zemlja mržnje, ali i prkosna od sna. Koliko se Bosna promijenila od početka rata do danas?
BAZDULJ-HUBIJAR: Roman se otvara motom koji sam preuzela iz knjige moga sina Muharema "One Like a Song". Što se tiče razlike između Bosne danas i Bosne od prije deset-petnaest godina, ona je, na izvjestan način, i manja i veća nego što se na prvi pogled čini. Rata nema, a opet svako malo neko dijete pogine od zaostale mine. Ljudi ne žive od humanitarne pomoći, a opet penzioneri ruju po kontejnerima za smeće tražeći koricu kruha. Fasade zgrada uglavnom su obnovljene, no lica ljudi i njihove duše promijenjeni su zauvijek.
VL: Šifra Orphan (siroče) pod kojom ste poslali svoj rukopis sigurno nije slučajna. Koliko autobiografskog ima u tom romanu?
BAZDULJ-HUBIJAR: Među deset tisuća žrtava opsade Sarajeva je i moja majka. I mene je ovaj rat učinio siročetom. U tom bih smislu željela naglasiti da ovaj roman kroz priču o srebreničkoj tragediji priča zapravo priču o tragediji cijele Bosne i Hercegovine, i ne samo Bosne nego i tragedije općenito.
VL: Pišete o Srebrenici, ali izbjegavate krv i mučne scene. Ne volite naturalizam?
BAZDULJ-HUBIJAR: U pravu ste, ne volim naturalizam. Htjela sam, uspkros svemu, ispričati priču o ljudskoj dobroti. Volim citirati jednu izjavu Czeslawa Milosza koju je taj veliki pjesnik, možda najveći u dvadesetom stoljeću, dao u svom posljednjem intervjuu, pred samu smrt. S više od devedeset navršenih godina života, s bezbroj nagrada među kojima je i Nobelova Milosz veli da mu se čini kako je obična ljudska dobrota vrjednija od cjelokupne svjetske književnosti. Ako sam pišući ovaj roman imala ikakvu ambiciju, to je bila želja da svatko tko ga pročita bude makar mrvicu bolji čovjek.
VL: Postoje li u stvarnom svijetu ljudi dobri, čak i beskonfliktni poput Vašeg glavnog junaka Mirze?
BAZDULJ-HUBIJAR: Postoje. Mora ih biti! U suprotnom, svijet bi propao. Ima neke duboke istine u onoj židovskoj legendi o trideset i šest pravednih ljudi na kojima počiva svijet. Bez dobrote svijet ne bi mogao postojati.
VL: Autorica ste 20 knjiga, a radite kao liječnica, imate obitelj. Kad stignete i pisati?
BAZDULJ-HUBIJAR: Mnogi me to pitaju. Pišem uglavnom noću, kad je sve drugo već obavljeno. I pišem samo kad moram, kad je nadahnuće toliko jako da mu se ne mogu othrvati. Ne razumijem pisce koji taj posao rade rutinerski.
VL: U BiH ste najčitanija autorica, prevode Vas na strane jezike, Vaše knjige su u lektiri. Imate li status književne zvijezde i u materijalnom i statusnom smislu?
BAZDULJ-HUBIJAR: Nisam ja književna zvijezda, ni u materijalnom ni u statusnom smislu, barem ako pitate tzv. književnu javnost, koja, istini za volju, u BiH i ne postoji, no postoji njezin fantom. Lako ću vam to ilustrirati: u BiH sam objavila dvadesetak knjiga, a u Hrvatskoj (prije ove nagrađene) jednu, a opet je više u Hrvatskoj pisano o toj jednoj, nego u Bosni o svim prethodnim zajedno. Nitko me u bh. medijama ne osporava, ali me nitko i ne podržava. Uglavnom me ignoriraju. A ako se, što je također vrlo rijetko, uopće natjeraju da o meni bilo što pozitivno napišu, to se nikada ne tiče kvalitete samih knjiga, nego se osvrću na izvanknjiževne činjenice. Pa kažu: produktivna, plodna, čitana Međutim, takvo što se ovdje može i očekivati. Iz povijesti književnosti mi je jasno da u Bosni nisam ni prva ni posljednja koju se na taj način pokušalo obeshrabriti.
VL: Kao liječnica imate kontakt s narodom. Čita li narod knjige?
BAZDULJ-HUBIJAR: Narod čita, hvala Bogu, i što je najvažnije, narod se ne osvrće na "književne kuhinje". Davno sam negdje pročitala da je u književnosti najvažnija i najmoćnija usmena preporuka, ona koja ide od usta do usta. Valjda zato i jesam, usprkos ignoranciji kritike o kojoj sam već govorila, uvjerljivo najčitaniji autor u BiH, i to prema svim anketama, i po knjižarama, i po bibliotekama.
VL: Ovih je dana Chomsky Srebrenicu stavio pod upitnik. Je li se Srebrenica uopće dogodila?
BAZDULJ-HUBIJAR: Ne pratim toliko medije, no čula sam za tu izjavu, kao što sam čula i za njezin pomalo stidljiv poludemanti. Ako sam dobro razumjela, Chomsky tvrdi da ne poriče ono što se u Srebrenici dogodilo, nego se zalaže za slobodu govora. Mislim ipak da nitko nikad neće moći osporiti da se u Srebrenici dogodio najgrozniji zločin u Europi nakon II. svjetskog rata: pravomoćne sudske presude, priznanja direktnih izvršilaca i bezbrojni dokumenti su itekako snažni dokazi. Da i ne spominjem svjedoke, porodice žrtava, masovne grobnice i ono neizrecivo tužno more mezara u Potočarima.
Razgovarao : Denis Derk
Izvor : Večernji list
komentiraj (13) * ispiši * #
Naklada MD na Interliberu
Autori potpisuju knjige - Interliber 2005.
Senko Karuza srijeda, 09. 11. 2005. od 16 do 19 sati potpisuje novu knjigu Vodič po otoku
Vesna Prljić-Ćalušič petak, 11. 11. 2005. od 16 do 19 sati potpisuje knjigu Svi anđeli su ovdje
Inače, Naklada MD dijeli štand 19 d u paviljon 6. sa nakladnicima Kruzak i ArTresor .
Svi se oni vesele susretu s Vama!!!
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO : Mia Couto - 'Mjesečarska zemlja' (V.B.Z., 2005.)
Sram ih bilo da ih bilo, već mi poduže vrijeme ne šalju recenzentske primjerke. No, ja sam naširoko poznat kao dobra dušica, pa ću i unatoč tome marljivo nastaviti s predstavljanjem njihovih novih izdanja :
Riječ izdavača
Ocijenjena kao jedna od ponajboljih afričkih knjiga prošloga stoljeća, Mjesečarska zemlja, prvi roman Antónija Emílija Leite Couta, i drugi preveden u nas (Pod stablom frangipanija, V.B.Z., Zagreb 2003.), potresna je priča o mozambičkom građanskom ratu.
Krijući se na mrtvoj cesti u olupini izgorjela autobusa, dječak i starac pronalaze bilježnice, čiji sadržaji sablasno korespondiraju s njihovim intimnim strahovima, tajnama i istinama. Couto će njihovim prodiranjem u zbilju dvojice bjegunaca pred ratom otvoriti fascinantan i prebogat svijet mitova, vjerovanja i tradicije naroda Crnoga kontinenta, u kojem mrtvi ne samo da nisu mrtvi nego posve ravnopravno žive sa živima.
Ono što je tek nadnaravno i izmaštano u duhovno-kulturološkoj paradigmi zapadnjaka, u dugoj tradiciji sjećanja i grozomornoj suvremenosti afričkoga čovjeka posve je istinito i jednakovrijedno. Razdjelnicu, naime, između svijeta mrtvih i svijeta živih gotovo je nemoguće uočiti. Duhovi mrtvih na stranicama ovoga romana i opomena su i kletva živima, živi im se utječu i strepe da ih ne rasrde. Drugi pak važan sloj Coutova pripovjedačka interesa kritika je postkolonijalnoga mentaliteta Afrike. Ipak, iznad svega, u središtu autorove pažnje je gotovo nasljedna patnja malog čovjeka koji se našao pred povijesnim nesrećama i njegova žudnja za prostorom mira i slobode.
Couto elegantnom rečenicom, poznavanjem usmene tradicije i mudrosnog genija afričkoga čovjeka, kreativnim križanjem afrikanizama i portugalskog standarda te osjećajem za paralelizam priča piše o patnji, prevodeći je na univerzalan jezik nesreće koja nas pogađa svojom unutarnjom zadatošću. I koja nas počesto obeshrabruje halucinantnim i snovitim zaposjedanjem zbilje. Svojim dvojnim identitetom, kao Afrikanac i kao dijete Europljana, on Mjesečarskom zemljom nepogrešivo i autentično posreduje značajnoj literarnoj razmjeni između tih dvaju, međusobno si nepoznatih, svjetova.
komentiraj (0) * ispiši * #
Hoćemo Forum!!!
utorak , 08.11.2005.
Pavićevo medijsko carstvo EPH odnedavno broji jednog novog člana. Ime mu je Slobodna Dalmacija. Ta je dnevna tiskovina donedavno u svom subotnjem izdanju imala podlistak za kulturu Forum. Otprilike istovremeno s preuzimanjem Slobodne od strane EPH, Forum je iz subotnjeg izdanja tog splitskog dnevnika netragom nestao.
Radi li se tek o privremenom ukinuću ili je vodstvo EPH odlučilo da se o kulturi, knjigama i sličnim tricama sasvim dovoljno piše četvrtkom u Jutarnjem, pa je pisanje o istim temama u Slobodnoj nepotrebno (jer koga te stvari uopće i zanimaju), ne bih znao reći.
A možda vi znate?
P.S. Ukidanje Foruma oprostiti im nećemo, ali davanje više prostora Ćići Senjanoviću ipak je za svaku pohvalu...
komentiraj (5) * ispiši * #
NURA BAZDULJ-HUBIJAR DOBILA KNJIŽEVNU NAGRADU V.B.Z.—a
Pobjednica natječaja izdavačke kuće V.B.Z. i dnevnih novina Večernji list za najbolji neobjavljeni roman 2005. godine je Nura Bazdulj-Hubijar za roman Kad je bio jul koji je na Natječaj prispio pod šifrom Orphan. Tu je odluku donio žiri književne nagrade u čijem su sastavu bili Zoran Ferić, Ivica Ivanišević, Ervin Jahić, Miljenko Jergović (predsjednik), Strahimir Primorac, Dušanka Profeta i Nenad Rizvanović.
Odluka je objavljena na tiskovnoj konferenciji održanoj na štandu V.B.Z.-a na sajmu Interliber, u utorak, 8.11.2005. u 14:00 sati. Nagrađena autorica bit će predstavljena medijima na svečanoj dodjeli Nagrade koja će se održati u četvrtak, 10. studenog u 20:00 sati u Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma, a istom će joj prilikom biti uručena i nagrada od 100.000 kuna.
Prošlogodišnji laureat Davor Špišić prvi je autor čiji je pobjednički roman Koljivo tiskan u velikoj nakladi i prodavan uz Večernji list koji je tako postao partner natječaja. Ovogodišnji pobjednički roman Kad je bio juli također će biti prodavan uz Večernji list.
Nagrađeni epistolarni roman o Srebrenici Kad je bio juli, priča je o dječaku Mirzi koji piše pisma mrtvome ocu o događajima iz 1995. u najnezaštićenijoj »zaštićenoj zoni« suvremenoga svijeta. Originalnim jezikom, svojevrsnim križancem istočnobosanskoga idioma i pripovjedačeva privatnog govora, ispisana je iznimna i dirljiva priča, lišena odioznosti i mitomanije. Bez ikakva referentnog okvira, kratki roman Kad je bio juli samosvojan je u izrazu, emancipiran od usporedbi, samostalan i inventivan glas Literature kao odgovor na demone vremena i svijeta koje svjedoči.
O autorici
Nura Bazdulj – Hubijar jedna je od najčitanijih i najplodnijih suvremenih bosansko-hercegovačkih autorica. U njezinom literarnom opusu dominiraju romani - Ljubav je sihirbaz babo (1994.), Naše međutim je rat (1995.), Rosa canina (1996.), Okrutnost raja (1997.), Baš mi je žao (1999.), Amanet (1999.), Kako sam ribu učio da pliva (2000.), Sablja i pero (2002.), Noć u Brelima (2003.) - a objavila je i dvije zbirke priča (Bizarne storije i Nevjestinski ponor, potonju u nas objavila 2004. zapresicka Fraktura) te dramu Braća.
Autorica je antologijskih tekstova iz dječje književnosti pa su njezini romani (Ruža, Šta te muči, Tamaguči, Tamaguči sa drogom muku muči), priče i pjesme za djecu (Priče o slovima) uvrštene u školske čitanke i u školsku lektiru na bosanskom jeziku. Njezina djela prevedena na njemački, engleski, nizozemski, norveški, mađarski i slovački jezik.
Rođena je 1951. u Mrđenovićima kod Foče. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao liječnica, specijalist medicinske mikrobiologije.
Za svoja je književna ostvarenja i djelovanje nagrađena brojnim nagradama. Godine 1998. priznanje za Ženu godine BiH, 1998. Sorroseva nagrada na anonimnom natječaju za roman godine(Baš mi je žao), 1999. nagrada za radio dramu "Sablja i pero"( RTV BiH) te 2002. godine priznanje Dječji pisac godine…
komentiraj (64) * ispiši * #
NOVO : Leonard Cohen - 'Omiljena igra' (Hrvatsko filološko društvo/Disput, 2005.)
Leonard Cohen - OMILJENA IGRA
S engleskoga preveo Goran Vujasinović
/228 str, 12,5 x 20 cm, meki uvez, 2005/
Knjižarska cijena:
100,00 kn
Narudžba preko sajta izdavača Disput:
80,00 kn + poštarina
Riječ izdavača
U 'Omiljenoj igri' Leonard Cohen kazuje priču o Lawrenceu Breavmanu, židovskom mladiću iz montrealske obitelji, i njegovoj potrazi za vlastitim pjesničkim glasom. I dok se Breavmanovi doživljaji uvelike poklapaju s onima iz Cohenova života – očeva smrt, majčina neuroza, boravci u ljetnom kampu, i premda je Breavmanov prijatelj Krantz sličan Cohenovu prijatelju Mortu Rosengartenu, poslije poznatom kanadskom kiparu, i premda je u roman uključena Breavmanova poezija u stvari Cohenova poezija iz njegove druge knjige Kutija sa začinima Zemlje, sasvim je pogrešno pretpostaviti kako je riječ o autobiografskome romanu. Breavman nije i ne može biti Cohen, ne samo zato što pripovjedač održava ironičnu distancu prema svome protagonistu, nego zato što "Lawrence Breavman nije ja. Ali smo učinili mnogo istih stvari."
Fragmentarna struktura romana koju čini niz lirskih pasaža, autobiografičnost, divlja romantičnost, ljubav i seksualnost, dnevnički ulomci u kojima Breavman pripovijeda o sebi u trećem licu – sve je to prepoznatljiv kompendij Cohenovih motiva. Naslovna, metaforička "omiljena igra" – koje će se Breavman sjetiti tek na zadnjoj stranici romana – nije ljubav, nego nešto sasvim drugo – ostaviti trag, rekli bismo, u snijegu, ili u svijetu, a njezin pronalazak – sličan otkrivanju simbolike ružina pupoljka za tajanstvenu biografiju Građanina Kanea – trenutak je odluke za Lawrencea Breavmana, njegova izbora da se "oženi" Muzom i B-gom (kako ga Cohen piše), ali i umjetnički alibi Cohenova vlastita životnog puta.
Leonard Cohen nije imao ni punih trideset godina kada je 1963. objavio svoj prvi roman Omiljena igra s kojim je, tada već slavan u Kanadi kao pjesnik, postao isto tako slavan prozaist. Istodobno, on je jedini pisac koji je postao svjetska pjevačka pop-zvijezda. I kad se na vrhuncu slave povukao u zen-budistički samostan, ostao je dosljedan sebi. Kao i onda, tako i danas, kad se opet "vratio u svijet" na svoju "Boogie Street", u zenovskoj pomirenosti sa sobom i svijetom slijedi samo "kurvinsku umjetnost Poezije".
komentiraj (3) * ispiši * #
Poetski festival Karlovac
Pozivaju se svi zaljubljenici u poeziju na POETSKI FESTIVAL - predstavljanje mladih karlovačkih pjesnika koji će se održati u srijedu 9. studenog 2005. u Knjižnici i čitaonici za mlade, Karlovac, Banjavciceva 8.
Na Poetskom festivalu sudjelovat će sljedeći mladi pjesnici: Martina Borošić (zbirka pjesama "Trag suza na papiru"), Goran Jakšić (zbirka pjesama "Crna promenada"), Diana Robaš (zbirka pjesama "Kako skočiti s nebodera, a ostati živ"), Žaneta Balčin Gerovac (zbirka pjesama "Recept za snove"), Mojca Rapo ("Razglednica mjeseca") i niz mladih autora koji su izdali pjesme u časopisu "Svjetlo" (Ivana Cegur, Gordana Malović i drugi).
Poeziju će interpretirati profesorica hrvatskog jezika Nataša Vojnović uz glazbenu pratnju.
Poetski festival se održava u sklopu manifestacije "Mjesec hrvatske knjige". Cjelokupna manifestacija ove je godine posvećena poeziji, te obilježavanju mnogih obljetnica pjesnika, među kojima je svakako jedna od najvećih – 100. rođendan Dragutina Tadijanovića. Manifestacija se održava pod motom Vratimo se poeziji.
Izvor : B.O.R.G.
komentiraj (11) * ispiši * #
O mojoj blagosti i ponekoj barabi...
Neki mi zamijeraju na prerijetkim izljevima subjektivnosti na ovome mjestu. Eto napokon jednog tekstuljka i za takve :
O mojoj blagosti i ponekoj barabi...
Nakon što me je prije desetak dana Ana Grbac u Vjesniku (tekst ‘Oprez pisci, dolaze blogeri’) prekrstila u Alajbega, istu grešku u novom broju časopisa Tema radi i Boris Beck (koji je inače moj urednik u Nacionalu). Naravno, ne radi se niokakvoj ‘kominternsko-vatikanskoj’ zavjeri, već o jednoj od brojnih ljudskih nesavršenosti. Ova je znana kao površnost. No, povod ovome tekstu u kojemu ću napokon progovoriti koju o svome pisanju nije nepažnja i površnost to dvoje autora pri memoriranju moga prezimena već konstatacija Borisa Becka koji mi u Temi zamjera da sam ‘previše blag prema tim barabama’. Analizom te rečenice iskrsavaju dvije ključne riječi : BLAG i BARABE. Pa krenimo od prve.
Budući da Boris Beck nije prvi koji mi zamjera preveliku blagost u kritikama (neki su to već činili, istina, zakriljeni anonimnošću u komentarima na Lupigi), red bi bio da napokon progovorim koju o tome. Nakon intervjua na Knjigomatu, stigle su mi mnogobtrojne čestitke a većina se odnosila na moju ISKRENOST. Osobno mislim da se i iza navodne blagosti ustvari krije ista ta iskrenost.
U razgovoru za Knjigomat objašnjavam kako pokraj mene ne stoji nikakav urednik koji mi natura o kojim knjigama da pišem već pišem o djelima koji me potaknu na pisanje. Igrom slučaja ili genetskim nasljeđem, svejedno, na pisanje me ne potiče loša nego DOBRA LITERATURA. Odnosno, ona koja u sebi krije stvaralački zanos i eros, kojega čitanjem osjetim a koji i u meni podstakne poriv za pisanjem o dotičnoj knjizi.
Znam da ima kritičara koji u knjigama tragaju upravo za manama i onda cijeli svoj tekst baziraju na tome, prešućujući vrline. Takve bi Boris Beck vjerovatno nazvao oštrim kritičarima, dok su oni za mene tek neiskreni bleferi koji nastoje pošto-poto na sebe skrenuti pozornost. Ja među takve ne spadam jer pišući o knjigama nastojim biti ISKREN.
Ako recimo u romanu ‘Devet’ Zrinke Horvat prepoznam preveliku površnost pri oslikavanju likova ili nedovoljnu razrađenost odnosa među likovima, neću svoju kritiku bazirati isključivo na tim segmentima jer mislim da bi bilo NEISKRENO od mene da ne spomenem i zanimljivo miješanje žanrova u tom romanu ili čestu referencijalnost i citatnost. Ili ako recimo u romanu ‘Playstation baby’ Milka Valenta uočim klimavu konstrukciju, nedorađenost i nezgrapno spajanje proznih dijelova u romanesknu cjelinu , ne bih bio ISKREN i bio bih zlonamjeran ako bih prešutio lucidnost pojedinih autorovih zapažanja, čestu duhovitost, inteligenciju i vrlo efektan završetak priče. Izostavljanjem tih komponenti i inzistiranjem isključivo na manama knjige, moja kritika bi bila nepotpuna i ne bi odražavala kompletnu sliku koju o tom romanu imam. A ne bih se ugodno osjećao kada bih potpisao nepotpunu ili neiskrenu kritiku. Pa makar mi zbog toga zamjerali preveliku opširnost u tekstovima. Mislim da je upravo to Ana Grbac pravilno prepoznala te mislim da je baš na to mislila kada je u spomenutom tekstu u Vjesniku rekla da su moje kritike i kritike Darka Macana često ‘preciznije’ od ‘oficijelnih kritika’ u tiskanim medijima.
Ja jednostavno nastojim što sveobuhvatnije oslikati knjigu o kojoj pišem, pa ako uz isticanje mana ne prešutim i vrline rukopisa, slobodno to prepoznajte kao blagost, nemam ništa protiv. Ali protiv površnog čitanja svega, pa i mojih kritika, ne mogu a da ne dignem glas.
Ajmo sad na BARABE. (Pretpostavljam da pod tim pojmom Beck misli na domaće pisce).
Radaković, Popović, Jergović, Perišić, Nuhanović, Peričić, Rizvanović, Mlakić, Ugrešić, Rajki, Gromača, Kvesić, Bauer, Cuculić, Ličina, Večerina, Čarija, Lazić, Zubčić, Husić, Hrovat, Ferić, J.Pavičić, Beck, Tribuson, Baretić, Koščec, A.Zubak, Mujičić Artnam, Ivančić, Valent, Z.Horvat, Aničić, Vrkljan, Sejranović, K.Pintarić, Zubčić, Kulenović, Jarak… otprilike su svi domaći autori o čijim sam knjigama pisao (nek mi oproste oni koje sam greškom izostavio).
Budući da nisam niti književni povjesničar niti biograf (nego mi neki kompetentniji ljudi od mene tepaju da sam književni kritičar) ja ne znam niti me zanima koji od tih književnika vara ženu, tuče djecu, ne plaća alimentaciju ili mijenja donji veš svakih deset dana. Ja ne idem AD HOMINEM, pisci kao osobe me uopće ne zanimaju, ja pišem o knjigama , a tko je od tih pisaca kao osoba BARABA, ja ne bih znao. Za nekoliko pisaca-baraba znam (Radovan Karadžić, Mile Budak, Ivan Aralica, Franjo Tuđman…) ali na njih i na njihove knjige ne namjeravam trošiti vrijeme i o njihovim knjigama nisam pisao, niti neću.
Dragi Borise, mnogo je baraba među izdavačima koji autore zakidaju za honorare; mnogo jer baraba u upravama firmi koji radnike zakidaju za plaće; mnogo je baraba među knjižarima koji izdavačima ne isplaćuju za prodane primjerke; mnogo je baraba u Vladi, u Saboru i u Ministarstvima; baraba ima i u sudu koji je osudio Predraga Matvejevića, kao i u sudovima koji su donosili presude Feral Tribune-u i drugim novinama; mnogo je baraba u redakcijama i uredništvima koji se ne udostoje autoru niti odgovoriti jesu li primili tekst i hoće li ga objaviti; a među BARABE spada i IVO PUKANIĆ koji mi ni nakon 5 mjeseci za desetak tekstova objavljenih na portalu Nacionala nije još platio ni lipe!
A tko je i zašto baraba među piscima o čijim sam knjigama pisao, ne bih znao reći, niti me zanima. Ponavljam, zanimaju me knjige a ne ljudi koji ih pišu…
Pisci su, kao i svi umjetnici uostalom, hipersenzibilna stvorenja koja raspolažu nešto izoštrenijim osjetilima od ostalih smrtnika, pa im zato moramo oprostiti i izraženiju taštinu i veću osjetljivost u vezi rekacija javnosti spram njihove umjetnosti. No, to ih ipak ne čini barabama… No, svakako dopuštam da je Boris Beck po tom pitanju informiraniji od moje malenkosti.
Eto, sada znate još malo više o meneka, i o mome pisanju….
komentiraj (20) * ispiši * #
HFD i Disput na Interliberu
Kao što znate, danas započinje Interliber, a tamo će biti i Hrvatsko filološko društvo i Disput :
Hrvatsko filološko društvo i Disput iz Zagreba imaju zadovoljstvo pozvati vas na predstavljanje noviteta iz biblioteke Na tragu klasika, u kojoj su objavljeni probrani naslovi iz suvremene svjetske književnosti. Ove godine želimo vam skrenuti pozornost na atraktivna izdanja poput 'Krstarenja rajem Sama Sheparda, 'Omiljene igre' Leonarda Cohena, 'Vijesti iz Nepala' Viktora Pelevina, 'Francuske oporuke' Andreja Makinea, ali i druga djela iz edicije. Pridružite nam se u
četvrtak, 10. studenog 2005. u 17 sati, u paviljonu 6
O knjigama će govoriti Sanja Nikčević, Tomislav Šakić, Nevenka Arbanas, Adrian Cvitanović, ali i drugi koji će nam se pridružiti u našoj potrazi za pravom knjigom.
Željno vas iščekujemo s nadom da ćete naći pravi trag.
A poslije i do štanda 10 C u paviljonu 5.
komentiraj (3) * ispiši * #
Dušan Gojkov na Knjigomatu
ponedjeljak , 07.11.2005.
Čekajući vrijeme kada vam više neću morati na to ukazivati, već ćete tamo ghrliti svakodnevno i bez poziva, ukazati vam želim na činjenicu da ste odnedavno na stranicama Knjigomata u prilici čitati i poeziju Dušana Gojkova.
Ajmo oborit Ivanin rekord!
komentiraj (16) * ispiši * #
BUNDOLO
Prema riječima Daniela Farkaša, administratora i jednog od autora, Bundolo je 'prostor za ljude koji žele da objave svoje tekstove bilo koje vrste, da se medjusobno savetuju i diskutuju.' Na sajtu postoji i mogućnost objavljivanja multimedijalnih radova, stripova i fotografija, ne postoji nikakva selekcija tekstova niti autora.
Kao što vidite, i naši istočni susjedi svojevrsnu inačicu B.O.R.G. -a za trku imaju, sajt je već obilato nafilan tekstovima, dio sadržaja su i priče u nastavcima koje omogućavaju autorima da interaktivno učestvuju u stvaranju, a postoji i forum na kojem je omogućeno pisanje i bez registracije.
Elem, svi ste dobrodošli!
komentiraj (0) * ispiši * #
USKORO : nova izdanja AGM-a
Biblioteka JAKO DOBRA KNJIGA
Adam Thirlwell: 'Politika'
'Politika' nije roman ni o politici, ni o seksu. 'Politika' je roman o seksualnom bontonu, kraljici majci, preuranjenoj ejakulaciji, moralnom životu Milana Kundere, ljubavi u troje, fetišima diktatora, oralnom seksu, Mandeljštamovoj nevjeri, sebičnosti, shoppingu i ružičastim, mucastim lisičinama. 'Politika' je komedija, ali komedija koju Thirlwell ne stvara nego pronalazi posvuda; u situacijama u kojima nikome nije do smijeha, a prije svega u onim trenucima kad ideale i romantične predodžbe progrizu sitne, ali brojne realistične pojedinosti.
*********
Biblioteka POSEBNA IZDANJA
Velimir Grgić, Marko Mihalinec: 'Povratak žutog titla'
Jedinstvena knjiga, edukacijsko-zabavnog koncepta sastavljena od testa općeg znanja koji provjerava spajanje nespojivog te školske logike s frenetičnim ludilom. Križaljke ove knjige provjeravaju poznavanje klasika eksploatacijske kinematografije sedamdesetih. Psiho-testovi će ustanoviti smijete li biti uzbuđeni spolnim kontaktom ženskog međunožja i odrezane glave ili bi ipak trebali potražiti stručnu pomoć? Usporedni testovi iscrpno analiziraju bitne stavke filmskoga svijeta, recimo, koji film ima najbolje sijamske blizanke? A tu su još i anagrami, rebusi, labirint i stolna igra na poklon: bacite kocku i pokorite Hollywood!
Samo za 'Povratak žutog titla' pišu: Stephen Chow, Tom Mes, Lloyd Kaufman, Jeff Lieberman, Mark Schilling i mnogi drugi.
*********
Biblioteka ROMAN
Bella Bathurst: 'Nešto posebno'
Razred engleskih školarki odlazi na višednevni izlet u prirodu. I dok se danju djevojke moraju baviti sportskim aktivnostima pod nadzorom dvije učiteljice, uvečer u obližnjem gradu otkrivaju zabranjena područja alkohola, droge i seksa. Istodobno se bore za vlastito mjesto u grupi, te jedna u drugoj i u sebi samima, s bolnom preciznošću otkrivaju ranjiva mjesta.
U opasnoj kombinaciji nesigurnosti, neznanja i zlobe - koja zna biti tako karakteristična za adolescenciju - događaji izmiču kontroli i srljaju prema tragediji...
Belli Bathurst je 'Nešto posebno' prvi roman, a napisala ga je jer je htjela pokazati da djevojke "nisu ništa bolje od dječaka". Slavu dosegnutu ovim romanom potvrdila je drugim djelima i nagradama.
********
Biblioteka ROMAN
Alexander McCall Smith: 'Žirafine suze'
Precious Ramotswe punašna je vlasnica jedine damske detektivske agencije u Botsvani, a zagonetne slučajeve rješava zdravim razumom i dubokim poznavanjem ljudske prirode, poput kakve afričke Miss Marple.
U ovom romanu pomaže klijentima riješiti probleme koje ih muče: pronalazi odbjeglu suprugu, razotkriva nepoštenu sluškinju i ulazi u trag Amerikancu koji je prije mnogo godina nestao u divljini. 'Žirafine suze' drugi su nastavak u hvaljenoj seriji nesvakidašnjih kriminalističkih romana Alexandera McCalla Smitha.
komentiraj (2) * ispiši * #
Uskoro hrvatski prijevod ovogodišnjeg dobitnika nagrade Gouncourt
Goncourt, najuglednija književna nagrada u Francuskoj, dodijeljena je u četvrtak piscu Françoisu Weyergansu za roman Tri dana kod moje majke.
Belgijanac François Weyergans pobijedio je sa šest glasova, prema četiri koliko je dobio Michel Houellebecq (Mogućnost otoka), kontroverzni francuski pisac, najprevođeniji u inozemstvu, koji je dugo smatran favoritom.
Nagrada Goncourt dodjeljuje se svake godine od 1903. najboljem proznom djelu objavljenom tijekom godine. Pobjedniku općenito osigurava stotine tisuća prodanih primjeraka.
Među dobitnicima nagrade, koju pisac može osvojiti samo jednom, slavna su imena poput Marguerite Duras, Simone de Beauvoir i Marcela Prousta.
Druga ugledna nagrada, Renaudot, ove je godine dodijeljena francuskoj spisateljici rođenoj u Alžiru Nini Bouraoui za roman Moje loše misli.
Goncourta za prošlu godinu dobio je Laurent Gaudé za roman Le Soleil des Scorta.
Inače, kako piše MVinfo Hrvatsko filološko društvo osim što priprema prijevod dobitnika Bookera (John Banville - 'More') otkupilo je prava i za knjigu "Trois jours chez ma mere" francuskog pisca, redatelja i scenariste Françoisa Weyergansa, ovogodišnjeg dobitnika najveće francuske književne nagrade "Goncourt".
Roman Françoisa Weyergansa (1941), porijeklom Belgijanca, istančano je visoko-književno djelo, svojevrsni dnevnik pisca o piscu koji piše roman, ali nikako da nađe pravo nadahnuće. Ironičan, duhovit i lucidan, premda nabijen očitim i skrivenim referencama za književne velikane (a što znači i da od publike traži stanovitu načitanost), to je roman koji se izruguje svemu i neka je neka vrsta ludičkog resumea našeg vremena - kaže Mia Pervan, prevoditeljica romana.
Urednica bibilioteke "Na tragu klasika" Jadranka Pintarić dodaje kako je: "roman stilskom izbrušenošću, pa čak i tematikom (roman sjećanja) vrlo sličan ovogodišnjem dobitniku Bookera, romanu "More" Johna Banvillea, kojeg ćemo također objaviti, čime se na neki naćin potvrđuje kako je u modi ponovno istinsko književno umjetničko stvaralaštvo u kojem je, recimo to tako, svaki umjetnikov potez perom po bijelom papiru važniji od tzv. zapleta. Tako se može reći kako su obje nagrade na neki naćin pokazale da obrazovana i kompetentna publika ne misli da je prevladavajući pulp-fiction u izdavačkoj produkciji ujedno i prava književnost".
komentiraj (12) * ispiši * #
Nezasitnici jedni, evo vam još dvije moje kritike...
subota , 05.11.2005.
Kako svoje brojne obožavatelje ne bih razočarao ponavljanjem, donosim vam sada čak dvije svoje kritike, za koje se nadam da na ovom mjestu dosad nisu bile objavljene:
KRITIKA : Alain de Botton - 'Ljubim i pričam' (Algoritam, 2004.)
Alain de Botton , sada je već očito, neizlječivo je inficiran biografijom, ali tom književnom žanru on pristupa, evo već po treći put, na vrlo nekonvencionalan, neočekivani način. U svojoj knjizi Kako vam Proust može promijeniti život (izd. SysPrint, 2001.), de Botton je ispisao biografiju tog proslavljenog pisca koncipirajući je u stilu općeobljubljenih psihoterapeutskih priručnika za (samo)pomoć, dok je u Utjehama filozofije (izd. SysPrint, 2002.) otišao i korak dalje pa, osim što nas je upoznao sa životopisima šestorice giganata filozofije, de Botton je njihova filozofska učenja pretvorio u savjete za borbu sa svakodnevnim životnim tegobama (poput besparice, neprihvaćenosti u društvu ili ljubavnih jadi). Roman Ljubim i pričam prethodio je spomenutim dvjema naslovima, a u njemu Alain de Botton biografiji pristupa iz pozicije romanopisca, beletrizirajući jednu fikcionalnu biografiju koju, usput, obilato garnira esejističkim razmatranjima toga književnog žanra.
Nakon što ga dotadašnja ljubav napušta zbog njegove narcisoidnosti, “opsjednutosti sam sobom i nemogućnosti empatije s bilo čime što prelazi granice njegove ušne resice” de Bottonov neimenovani protagonist romana Ljubim i pričam odlučuje da sam sebe mora kazniti, i to tako da će o slijedećoj ženi koju upozna napisati biografiju. Da bi to ostvario dotičnu osobu planira upoznati što je detaljnije moguće, a vjeruje da će je samim time i razumjeti “u mjeri u kojoj se osoba uopće može nadati da razumije drugoga”. Sudbina je odredila da “žrtva” na kojoj će dotični spomenutim načinom okajati grijehe svojih prijašnjih nepažnji u vezama, bude gđica Isabel Rogers, 25-godišnja Londončanka, sasvim obična i po ničem posebna cura (izvan mjere u kojoj je to ustvari i svatko od nas, kao individua).
Pišući fiktivnu, ali krajnje iscrpnu i detaljnu Isabelinu biografiju, Alain de Botton se postupno udaljava od romaneskne forme i piše esej o biografskoj književnoj vrsti, ne libeći se česte ironizacije, pa čak i dekonstrukcije ustaljenih obrazaca i formi književnih životopisa, a odabravši za subjekt biografije jednu običnu djevojku iz susjedstva, sličnu svakome od nas, on ironizira suvremenu općeraširenu opčinjenost životopisima "slavnih" i estradizaciju njihovih svakodnevica putem medija. De Botton je mišljenja kako biografija ne bi smjela obuhvaćati samo prošlost nego i onaj poseban način na koji prošlost postoji usporedo sa sadašnjošću i pomalja se iz nje. Iz tog razloga on Isabelinu biografiju ne izlaže linearno, već njezinu prošlost upoznaje "utirući put proustovskom trenutku", pa kroz razgovore sa svojom junakinjom biograf slijedi otponce mirisa, dodira, zvuka i vida oko kojih su se kristalizirali prizori iz Isabelinog života.
I ova biografija ima sve potrebne elemente pravog književnog životopisa - od razgrananog rodoslovnog stabla, preko potankosti iz Isabelinog djetinjstva i odrastanja, sve čak do grafološke analize njezinog rukopisa (!) - a de Botton, baš kao i prijespomenute svoje dvije knjige, i ovu napučuje raznim tabelama, grafičkim prikazima i fotografijama Isabele, njezinih roditelja, prijatelja, pa čak i kućnih ljubimaca. No, uza sve to, biograf se ovdje ipak ponajviše zadržava na psihološkom portretu svoga subjekta, a najdraži su mu trenuci kada se Isabela dotakne osjetljive građe koju još nisu izgladila česta prepričavanja, te sanjarski raspoložena zapadne u paradoksalni proces poimanja sebe same pitajući se što doista osjeća u svojoj nutrini.
Roman je ispisan u prvom (biografovom) licu ali, iako se u pozadini našeg zanimanja za druge uvijek krije pitanje: "Tko sam ja zapravo?", životopisac ipak cijelo vrijeme ostaje skriven, a naznake o njegovom životu su vrlo rijetke. Tomu je tako iz razloga što, kako i de Botton naglašava, ponajbolje biografije nisu imale autora, nego ih je u pravilu pisao "pisac-duh" koji redovito nije bio drugo doli ime. Međutim, mišljenja sam da je takav postupak u ovom slučaju pogrešan. Biograf i njegova “muza” u ovom su romanu ljubavni par, a budući da (s namjerom da ostane “duh”) biograf čitateljstvo lišava uvida u vlastito emocionalno stanje, stječe se dojam da je on s njom u vezi samo iz razloga pisanja biografije (odnosno, sjećamo se, otaljavanja “kazne”). Zato i ne treba čuditi što na kraju dobiva “nogu”, jer Isabeli naposljetku dozlogrde njegove neprestane analize i propitkivanja, koja su, iako vrlo zabavna i maštovita, ipak često krajnje neprirodna, gotovo pa isljednička, neprispodobiva normalnoj ljubavnoj vezi. A naš biograf sa žaljenjem zaključuje da što više o nekome saznaš to ga manje razumiješ...
Knjizi ne nedostaje šarma, de Bottonova promišljanja o biografskom žanru su ponovo vrlo lucidna, oštroumna i originalna, te se on još jednom iskazuje kao veliki erudita. Međutim, Ljubim i pričam je jaaaako dobar i vrlo interesantan esej o biografiji, ali kao romansirana biografija je nažalost, puno manje zanimljiv i umnogome nedorađen. (Od štiva te vrste, od srca vam preporučujem 'Orlanda' Virginije Woolf.)
(Napisao : Božidar Alajbegović, srpnja 2004.)
***************
KRITIKA : Dino Milinović - 'Kradljivac uspomena' (Znanje, 2002.)
Špijunski trileri nikada mi nisu odveć "ležali" te nakon prije nekih 12-13 godinica teškom mukom probavljenog Ludlumovog "ne-sjećam-se-naslova", izbjegavah posegnuti za knjigama toga žanra. Ni za Milinovićevom priznajem - ne bih, da me na to nije nagnalo njegovo uvrštenje na, ovdje tako često spominjanu, listu 12 najboljih domaćih proza, po izboru žirija Jutarnjeg lista, objavljenih 2002. godine.
Nakon čitanja moram priznati da bih osobno umjesto tog romana, među 12 najboljih uvrstio primjerice Jarkovu zbirku 'Termiti i druge priče' ili Sejranovićev 'Fasung', iako ipak niti 'Kradljivac uspomena' nije potpuni promašaj i svakako zaslužuje čitanje.
Agent UNS-a egzotična imena - Gawain Skok, od pretpostavljenih dobiva zadatak da istraži misteriozni nestanak hrvatskog 50-godišnjeg diplomata (i špijuna) u Parizu, kojega krasi ništa manje interesantno ime - Juraj Fran Krsto Križanić (!!!).
Gawain misteriju oko Križanićeva nestanka (a što uključuje i ubojstvo jedne mlade žene) raspliće kontaktirajući osobe s kojima je ovaj surađivao i bio blizak, ali u istrazi se potpomaže i dnevničkim pismima koja mu Križanić putem elektroničke pošte, neznano odakle, svakodnevno šalje.
Radnja je, nimalo slučajno, smještena u zadnje dane milenija, koji su ujedno (ne zaboravimo) bili i posljednji dani "zna se" vlasti, što priča kroz špijunske igrice i međusobna podmetanja mnogobrojnih hrvatskih tajnih službi nagovještava.
Autor se neprestano poigrava nabacivanjem slutnji da je roman obilato začinjen faction dionicama utemeljenim na njegovom osobnom iskustvu pri radu u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu, a Križanićev lik kreira prema kalupu vlastite biografije pri čemu ga osjetno mistificira i od njega stvara nekakvu domaću 007 inačicu, (klišeizirano) Bondu nimalo inferiornu u seksualnim osvajanjima, i uz to još obogaćenu doktoratom književnosti. Upravo taj podatak iz curriculum vitae Križanićeva lika autoru Milinoviću omogućava da od pisama koja Križanić šalje Gawainu stvori svojevrstan roman unutar romana i prilično ih nasafta literarnim citatima. Time dolazimo i do najosjetnije mane ovog romana koja se ogleda u pretjeranom intelektualiziranju koje, u početku, ovu žanrovsku štoriju literarno obogaćuje, ali kako priča odmiče to se sve više ispostavlja kontraproduktivnim. Naime, u slučaju Križanića unatoč brojnim pretjerivanjima i prenemaganjima poput mnogobrojnih biblijskih citata i raspredanja o smislu života, svemira itd. intelektualiziranje bi bilo prihvatljivo i ne bi predstavljalo problem, da se ono ne javlja i na stranicama koje prate lik Gawaina. Tako se ponajprije gubi distinkcija između ova dva lika, a da ne spominjem kako postaje i smiješno kada tajnice-kurvice po veleposlanstvima počnu citirati Nietzschea ili Yeatsa.
Sve te literarne reference i citatnost kojima Milinovićev rukopis obiluje, kao i nekoliko likova koji eksplicitno izlažu svoje spisateljske ambicije pretvaraju ovaj roman u posvetu Gutenbergovoj galaksiji, odnosno pisanoj riječi koja sve više gubi bitku i značaj u suvremenoj civilizaciji slike.
Inače, Gawain je vukovarski veteran te se ispostavlja da njegova potraga za Križanićem nije predodređena da ga dovede do cilja već da ga izbavi od mjesta s kojeg polazi (odnosno bitke za Vukovar koju i 8 godina poslije on gotovo svakodnevno ponovo proživljava).
Kako se priča odmotava otkrivamo i ljubavnu priču koja ispod špijunske proviruje, a postupno se razotkrivaju i neslućene veze između Gawaina i Križanića, koji ovome postaje Arijadna pomažući mu da iznađe izlaz iz labirinta svoje praznine i ratne traumatiziranosti.
Istovremeno to je i priča o gubitku ideala i tankoj liniji između "pro bono patria" i "pro bono sua", ali osim što kritički progovara o hrvatskim tajnim službama i njihovim opasnim igricama, Milinović ukazuje i na grijehe stranih, promatračkih i inih, misija na Balkanu.
Kradljivac uspomena je uvrštavanjem na spisak 12 najboljih prošlogodišnjih proza, po meni - bitno precijenjen, ali ipak predstavlja svojevrsni tematski novum u domaćoj beletristici, te ćemo Milinovićevu sljedeću prozu ipak s više radoznalosti očekivati od npr. buduće proze njegovog kolege - Velimira Sriće, koji se također prošle godine okušao u književnosti, ali sa mnogo slabijim rezultatom.
(napisao : Božidar Alajbegović, srpnja 2003.)
komentiraj (42) * ispiši * #
KRITIKA : Krešimir Pintarić - 'Ljubav je sve' (Profil, 2005.)
KRITIKA : Krešimir Pintarić - 'Ljubav je sve' (Profil, 2005.)
'Playstation baby', 'Djeca Patrasa', 'Virusi', 'Tri života Tonija Longina', 'Ljubav, struja, voda & telefon' ovogodišnji su romaneskni izdanci domaće proze koji se svi redom bave ili se bar tematski i motivski dotiču veze dvoje ljudi (bračne ili ljubavne) koja je u krizi ili čak pred raspadom. 'Ljubav je sve', nova knjiga Krešimira Pintarića, svakom je svojom stranicom posvećena nečemu dijametralno suprotnom – ljubavnoj vezi koja je u zenitu, koja odiše nepomućenom idilom, stabilnošću i harmonijom te je svjetlosnim godinama daleko od i najmanje naznake krize. U kontekstu recentne domaće proze svakako možemo reći da se radi o kuriozitetu. Međutim, sjetimo li se da veći dio Pintarićeva opusa otpada na poeziju (tri pjesničke naspram jedne prozne zbirke) stvari postaju jasnije.
Za razliku od proze, poezija je podatnija za dočaravanje ljubavne harmonije i mnogi su pjesnički opusi (pa jednim svojim dijelom i Pintarićev) prepuni tematizacije upravo ljubavnog sklada, emocionalnog zanosa i idile među ljudima koji se vole. Poezija kao da je (cyber-generacija bi rekla: 'po defaultu') predodređena za takvu vrstu autorskog iskaza, dok kod proze to ipak nije tako. Proza teško trpi beskonfliktnost, nepomućenost i sklad. Proza, a roman pogotovo, traži neizvjesnost, ona nasušno treba radnju koja vodi od točke A do točke B sa neizostavnom preprekom koja se na toj ruti pred protagonista postavlja, a koji kroz njezino savladavanje doživljava katarzu te se oblikuje ili čak i mijenja. No, Krešmir Pintarić je mudro prepoznao kako bi u eri posvemašnjeg cinizma, netrpeljivosti, ljudske nezajažljivosti i rasapa vrijednosti, a što su sve karakteristike vremena u kojima živimo, prozni prikaz jedne nepomućene ljubavne harmonije mogao unijeti dašak osvježenja, pa čak i začudnosti.
Ipak, premda 'Ljubav je sve' veliku pažnju pridobiva upravo svojom tematskom različitošću, poznavateljima Pintarićeva pjesničkog opusa ta knjiga ipak neće donijeti mnogo nova. Tomu je tako iz razloga što se u slučaju 'Ljubav je sve' radi o reciklaži, odnosno svojevrsnom transferiranju jednog dijela stihova iz njegove pjesničke zbirke 'Divovski koraci' u prozni izraz. Pintarić ustvari kao da veli: 'Ne želite čitati moju poeziju? Ne morate, nema problema - prepakirat ću je u prozu, CV ću si podebljat novom bibliografskom jedinicom, a i honorarčić će svakako dobro doći''. No, osim takve ironizacije čitateljskog zazora od poezije, moguć je i puno ciničniji zaključak kako se radi o njegovom konačnom priznavanju uzaludnosti i odustajanju od bavljenja poezijom. Nadajmo se ipak da nije tako jer je Pintarić kao pjesnik puno zanimljiviji od Pintarića prozaika.
Dakle, 'Ljubav je sve' iz muškog ugla tematizira harmoničan ljubavni život dvoje urbanih tridesetogodišnjaka. Svako je poglavlje tematski zaokruženo i bavi se pojedinim aspektom zajedničkog života jednoga para civiliziranih i liberalnih tridesetogodišnjaka koji svaki eventualni nesporazum izglade razgovorom, svoju vezu temelje na posvemašnjoj ravnopravnosti i uvažavanju međusobnih razlika, a uzajamna im je ljubav važnija i jača od svega. Pintarić se pri profilaciji likova svjesno ograničava isključivo na njihovu intimu, na njihovo emocionalno doživljavanje životnog realiteta kojega dijele i komentiranje događaja u kojima zajednički sudjeluju. Pri tome on koordinate kuhinja-dnevni boravak-spavaća soba gotovo i ne napušta, ne otkrivajući nam čak niti profesiju i imena svojih golupčića, dok ukotvljenost u 'danas i ovdje' spoznajemo tek putem TV emisija koje komentiraju ('Nedjeljom u dva') i suvremene glazbe koju vole. Elem, ljubav je ta koja određuje njihovu zbilju i osmišljava im egzistencije, dok stvarnosti (političke, ekonomske, društvene, socijalne ...) oni kao da gotovo i nisu svjesni, a takvim postupkom Pintarić cjelokupnom korpusu tzv. stvarnosne prozne matrice u Hrvata kao da pokazuje prst srednjak (ili barem figu).
Protiv saharinskog učinka povremene patetike i pretjeranog sentimentalizma Pintarić se uspješno bori izdašnim dozama duhovitosti i (auto)ironije , a izrazita uvjerljivost i neposrednost dijaloga (kojima se na korak približio Robertu Perišiću) predstavljaju najjaču stranu njegove proze. No, bilo da govori o odnosima s roditeljima, stavu spram braka i roditeljstva, međusobnim osjećajima, različitim preferencijama i ukusima, feminizmu ili pak seksu, njegovi monološki iskazi redovito poprimaju prevladavajuće esejističke značajke te je 'Ljubav je sve' prije zbirka eseja/kolumni na temu muško-ženskih odnosa, nego roman. A gotovo svim kolumnama sudbina je jednaka – jednokratna upotreba i brzo potonuće u zaborav.
Ni 'Ljubav je sve' drugome se, nažalost, ne treba nadati. No, vratimo li se Pintarićevoj poeziji sjetit ćemo se 'da ženu koju voliš nikada ne smiješ prestati zavoditi', i upravo ćemo u tim stihovima prepoznati upotrebnu vrijednost ove i svih ostalih Pintarićevih djela.
Pošteno! Reč da bi rekel ...
(Napisao : Božidar Alajbegović, listopada 2005.)
komentiraj (8) * ispiši * #
Međunarodni festival ’Književnost uživo’
petak , 04.11.2005.
vrijeme: 4.11.2005. - 9.11.2005.
mjesto: Zagreb
organizator: Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatski PEN Centar
Ovogodišnji Međunarodni festival ’Književnost uživo - Literature live’, koji će se održati od 4. do 9. studenoga u Zagrebu, predstavit će tridesetak svjetski poznatih autora s naglaskom na književnost magrebskih tema frankofonih autora.
Festival će predstaviti velika imena nacionalnih književnosti upotpunjena domaćim autorima, rekla je na konferenciji za novinare direktorica Festivala Sibila Petlevski.
Tijekom petodnevnoga programa tematizirat će se suvremeni trenutak svjetske književnosti, sagledavati recentna hrvatska književnost, propitivati književni trendovi i navike suvremenih čitatelja. Organizatori Festivala su Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatski PEN Centar.
Festival će pružiti priliku za upoznavanje francusko-marokanskog književnika Tahara Bena Jellouna, kojemu su iz tiska izišla dva romana, te s pjesnikom Abdellatifom Laabijem, kultnom ličnošću frankofonske književnosti vezane uz Maroko, koji je utjecao na parišku poetsku scenu.
Publici će se predstaviti i vodeći europski i svjetski pjesnik Tomaž Šalamun, a gost će biti i bard latvijske književnosti i kandidat za Nobelovu nagradu Knuts Skujenieks.
Na festivalu će biti i Dževad Karahasan, Slobodan Tišma, Riccardo Held, Marlena Braester, Aleš Debeljak, Julijana Matanović, Susanne Jorn, Branko Maleš, Delimir Rešicki, Jean Portante itd.
Predsjednik Hrvatskog društva pisaca Velimir Visković smatra da je specifičnost ovogodišnjega festivala predstavljanje autora i njihovih djela, a ne organiziranje manifestacije oko određene književne teme.
S obzirom na to da se ove godine predstavljaju i književnici vezani uz zemlje Magreba, možemo govoriti o predstavljanju pisaca nad čijim je nacionalnim korpusima bila provedena represija.
Urednik festivalskih materijala Miloš Đurđević rekao je kako je pripremljeno 820 stranica materijala te da će svaki pisac biti predstavljen zasebnom publikacijom s bibliografskim podatcima, izborom poezije ili ulomkom proze na izvornom jeziku i u prijevodu na hrvatski.
komentiraj (2) * ispiši * #
Promocija 'Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem'
Naklada MD sve nas poziva na predstavljanje nove knjige :
Sanja Lovrenčić
'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem'
4. studenog (petak) 2005. u 19 sati u Cantar mladih Ribnjak, Park Ribnjak 1
Sudjeluju
dr. prof. Ingrid Šafranek
Sanja Lovrenčić
Miroslav Mićanović
Ulomke iz knjige čita
Urša Raukar
Glazba
jazz duo Veljko Glodić i Saša Nestorović
komentiraj (21) * ispiši * #
NOVO : Igor Mandić - 'Hitna služba : Razjasnidba mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovoga tisućljeća 999.-005.' (SysPrint, 2005.)
Među 7 upravo objavljenih SysPrintovih noviteta nalazi se i nova knjiga eseja Igora Mandića :
Igor Mandić - 'Hitna služba : Razjasnidba mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovoga tisućljeća 999.-005'.
279 str., meki uvez s klapnama
cijena: 130,00 kn
Riječ izdavača
Nijedna od dvadeset i četiri dosad objavljene knjige Igora Mandića nije ostavila ravnodušnim ni stručnu, niti najširu javnost. Širok krug interesa, zabadanje u vruće teme, imenovanje pojava njihovim pravim imenom, pisanje bez ostatka jasnim, istančanim, duhovitim stilom – samo su neke od odlika jednog od najvećih živućih hrvatskih pisaca, koje krase i njegovu najnoviju knjigu "Hitna služba".
Riječ je o izboru kolumni koje je Mandić objavljivao u «Vjesniku» od 1999. do 2005., to jest o «razjasnidbi mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovog tisućljeća», kako glasi podnaslov knjige. Knjiga je podijeljena je na devet poglavlja. Naslovi pojedinih poglavlja nedvosmisleno upućuju na to koje društvene bolesti Mandić ovom prilikom razobličuje i dijagnosticira: Hitna služba za strukturu grijeha u «lijepoj našoj», Hitna služba za medije, Hitna služba za našu zatvorsku i logorsku književnost, te za «kaminski štimung», Hitna služba za provjetravanje hrvatske književne garsonijere, Hitna služba za prevrednovanje televizije, računala i Interneta, Hitna služba za bauke svih vrsta, za «Hominternu» i «Vaginternu» i za jednu «ševu», Hitna služba za ozbiljna pitanja, Hitna služba za lakša pitanja, te konačno Hitna služba za baratanje metaforama.
********
O autoru
Igor Mandić (1939) rođen je u Šibeniku. Objavio je dvadesetak naslova od kojih zbirke književnih kritika "Uz dlaku" (1970), "101 kratka kritika" (1977), "Romani krize (1996.), "Književno (st)ratište" (1998), eseje i polemike "Zbogom, dragi Krleža" (1988), "Što, zapravo, hoće te žene?" (1984), esejističke zbirke "Mysterium televisionis" (1972), "Principi krimića" (1985), "Ekstaze i mamurluci" (1989), "Za našu stvar" (1998), "Prijapov problem" (2000), feljtone "Bračna kuhinja"(1989), "Bijela vrana" (2002)…
komentiraj (8) * ispiši * #
Coelho dolazi u Zagreb!
četvrtak , 03.11.2005.
Izdavačka kuća V.B.Z., ekskluzivni izdavač djela Paula Coelha na hrvatskom jeziku, obavještava da je Paulo Coelho prihvatio poziv da posjeti Zagreb od 08. do 09. studenog 2005. godine, gdje će boraviti kao poseban gost sajma knjiga i učila Zagrebačkog velesajma – Interliber.
Službeni dio svog boravaka Paulo Coelho započet će obraćanjem medijima na tiskovnoj konferenciji koja će se održati u utorak, 09. studenog 2005. godine s početkom u 11:00 sati u hotelu Regent Esplanade (Mihanovićeva 1, Zagreb) u kojem će Paulo Coelho, istinska književna zvijezda i jedan od najpoznatijih pisaca današnjice, odsjesti po drugi put.
U utorak, 09. studenog 2005. godine s početkom u 19:00 sati u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma V.B.Z. i Zagrebački velesajam organiziraju ekskluzivno potpisivanje knjiga prigodom kojeg će Paulo Coelho potpisati knjige svog najnovijeg romana 'Zahir' u izdanju V.B.Z.-a.
S obzirom na veliki interes čitatelja koji je Paulo Coelho izazvao prilikom svog prvog posjeta Zagrebu 2000. godine, velikog zanimanja koje je izazvao posjetom sajmu knjiga u Frankfurtu 2003. godine te na raznim gostovanjima u svijetu, izdavačka kuća V.B.Z., u suradnji s književnom agencijom Paula Coelha, dogovorila je da će autor na sajmu Interliber potpisivati knjige za 200 čitatelja u trajanju od dva (2) sata. Numerirani kuponi za ekskluzivno potpisivanje knjiga bit će dijeljeni na lokalnim radio postajama, na internet portalu Iskon Internet, u V.B.Z. knjižarama u Zagrebu (Tomićeva 2 i Branimir centar, lokal 10) te na štandu V.B.Z.-a na sajmu Interliber u paviljonima 5 i 6 Zagrebačkog velesajma. Svaki čitatelj s kuponom može na potpisivanje donijeti najviše tri (3) knjige. V.B.Z. će također podijeliti 800 ulaznica uz koje će čitatelji moći prisustvovati druženju s autorom, ali zbog vremenske ograničenosti ovog događanja neće biti u mogućnosti dobiti potpis. Iste će ulaznice zainteresirani moći podići samo na štandu V.B.Z.-a u paviljonima 5 i 6 na sajmu Interliber.
komentiraj (48) * ispiši * #
NOVO : Tiziano Scarpa - 'Venecija je riba' (SysPrint, 2005.)
Tiziano Scarpa - 'Venecija je riba'
prijevod: Snježana Husić
SysPrint, 11/2005.
112 str., meki uvez s klapnama
cijena: 80,00 kn
Riječ izdavača
Nakon uspješnog romana "Oči na gradeli" suvremeni talijanski autor Tiziano Scarpa hrvatskoj se čitateljskoj publici predstavlja još jednim svojim djelom. Radi se o jednom od najživopisnijih vodiča po Veneciji, pod naslovom "Venecija je riba" ("Venezia e un pesce. Una guida", 1998). Venecija je vjerojatno najčešće opjevavan grad svjetske književnosti, koji je pružio nadahnuće stotinama pjesnika, pripovjedača i putopisaca. Pa ipak, Scarpa je uspio iznenaditi, napisavši začudno djelo, istodobno pomno dokumentirano i posve osobno.
Vodeći nas kalama i kanalima svoje Venecije, Scarpa se ne pridržava uobičajenih popisa mletačkih itinerera i znamenitosti te ni na trenutak ne upada u neke od brojnih stereotipa što su se oblikovali tijekom stoljeća književne fascinacije tim jedinstvenim gradom. Autor prenosi tjelesna i osjetilna iskustva koja se mogu doživjeti samo u Veneciji, u devet poglavlja, u kojima o gradu svjedoči devet dijelova tijela, ali i duše: stopala, noge, srce, ruke, lice, uši, usta, nos, oči. Čitatelj će tako iskusiti osjetilne i osjećajne peripetije koje se mogu proživjeti samo u Veneciji: jer, čak i više nego urbanistička anomalija, taj je grad na stranicama Scarpine knjige neponovljiv i sasvim poseban način življenja u svijetu, nanovo osmišljena egzistencija, suptilan hir bivanja - Venecija je riba i, kako piše Scarpa, "sva je istina da više ne možemo bez nje."
*******
O autoru
Tiziano Scarpa rođen je 1963. godine u Veneciji. Već se prvim romanom "Oči na gradeli", objavljenim 1996. godine, nametnuo kao jedan od najvažnijih protagonista mlade talijanske proze. Uslijedila je zbirka priča "Ljubav®" (1998.), u kojoj su ponovno naglašeni ludizam, stilistički pastiš, reference na popularnu kulturu, ziološko-anatomski aspekti te kritičko preispitivanje društvenih institucija i medijske hiperstvarnosti. Piše također kritičke eseje, scenarije za stripove, kazališne i radio-drame, a napisao je i jedan operni libreto ( "Bez dlake na jeziku", uglazbljen i premijerno izveden 2000. godine). Scarpa je nesumnjivo jedno od najzanimljivih imena koja su u Italiji obilježila literarne devedesete i do danas ostala najživljim dijelom apeninske književne scene.
Izvor : MVinfo
komentiraj (2) * ispiši * #
'Rozno okno' u Booksi
U četvrtak, 03. 11. 2005. s početkom u 20.00 sati u književnom klubu Booksa, Martićeva 14d, Zagreb, održati će se promocija zbirke ljubavno-erotske poezije "Rozno okno" autorice Sanje Kvastek.
Riječ je o prvijencu bivše pripadnice Big Brothera u kojem je ova autorica, riječima Damira Radića: "zabilježila velik put kojim je prošla: od ambiciozne početnice konvencionalnih ljubavnih stihova do nebrušenog pjesničkog dijamanta koji silovito, iskreno i autentično izriče nezadrživu seksualnu žudnju..."
Zbirku će predstaviti filmski i književni kritičar Damir Radić, pripovjedač, esejist, novinar i redatelj Dušan Gojkov, autorica Sanja Kvastek i izdavač Ivo Caput.
Ovom prigodom organizirana je i izložba slika iz zbirke "Rozno okno" autorice Sanje Kvastek koju možete pogledati od 02.11. do 14.11.05. u književnom klubu Booksa.
Primjetiste, naravno, da je jedan od predstavljača zbirke i Dušan Gojkov. Tko ne zna o kome se radi neka klika po ovome linku gdje osim biografije možete pročitati i jednu njegovu dosad neobjavljenu priču...
komentiraj (5) * ispiši * #
Metroseksualiziranje bloga
srijeda , 02.11.2005.Vrlo vjerovatno ponukan raspravom koja se ovdje zadnja dva dana vodi, ponešto o koječemu dolje spomenutom u svom stilu rekao je i Leb, u postu nazvanom Metroseksualiziranje bloga . Tko još nije, neka klika i čita... Ili ste možda mislili da će on ostati nijem na sve ovo :-)
komentiraj (26) * ispiši * #
Pobjednici natječaja AGM-a i Vijenca
Ako niste znali, završen je natječaj AGM-a i Vijenca za pjesničke i prozne radove mladih autora.
Dobitnici nagrada (objave zbirke pjesama odnosno knjige proze) :
Marko Pogačar (poezija) i Olja Savičević Ivančević (proza)
Knjige navedenih autora AGM će objaviti tijekom prvoga kvartala 2006.
Inače, natječaj se nastavlja, a pravo sudjelovanja imaju, kao i dosad, svi građani RH u dobi do 35 godina. Svi nenagrađeni sudionici imaju pravo ponovnog sudjelovanja.
komentiraj (19) * ispiši * #
Književna večer u SC-u
U četvrtak, 3. studenog u crnoj dvorani &TD-a (kafić &TD-a) održat će se prva u nizu književnih večeri u SC -u, s početkom u 19.30 sati.
Predstavit će se četvero mladih i perspektivnih pisaca.
Priče će čitati Andrija Škare, Krešimir Dujmić i Kruno Čudina, a poeziju Andreja Žapčić.
Voditeljica književnih večeri u SC - u je Mirna Bačun.
Među njima je jedan poznati bloger, ali baš vam neću reći o kome se radi :-)))
komentiraj (21) * ispiši * #
Književni natječaj SC-a
Studentski centar otvorio je stalni natječaj za spisatelje i spisateljice stare do 30 godina, da prijave svoje radove: eseje, priče, pjesme, kritike, kulturne događaje...Sudionicima se omogućuje sudjelovanje na interaktivnim večerima na kojima se autori susreću i diskutiraju s publikom.
Žanr nije zadan, no pjesnici smiju poslati najviše 15, a prozaisti najviše 5 radova koji ne smiju biti duži od 5 kartica. Na kraju ciklusa nastupa, odabrani radovi objavit će se u Zborniku SC-a i / ili na web stranici SC-a.
Radove, s bio-bibliografskom bilješkom i kontaktima, treba dostaviti e-mailom s naznakom 'za književne večeri' na : kultura@sczg.hr ili mirna.bacun@gmail.com
komentiraj (12) * ispiši * #
Promocija : 'Femina Ludens' Lade Čale Feldman
utorak , 01.11.2005.
Izdavačka kuća DISPUT sa zadovoljstvom Vas poziva da popratite predstavljanje knjige
Lade Čale Feldman FEMINA LUDENS
u četvrtak, 3. studenog 2005. u Hrvatskom kulturnom klubu
(u zgradi Muzeja za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, Zagreb)
s početkom u 11 sati.
Knjigu će predstaviti:
Andrea Zlatar
Reana Senjković
Dean Duda
i Lada Čale Feldman.
Knjiga Femina ludens zbirka je eseja, znanstvenih radova i osvrta Lade Čale Feldman koje objedinjuje ideja hibridnih spojeva, kako kada su u pitanju discipline – filologije, teatrologije i antropologije, tako i kada su u pitanju njihova analitička poprišta, od rituala preko kazališta do suvremenih medija, a napose uži tematski fokusi – figure "onkraj ljudskog", među kojima dominira naslovom apostrofirana slika metamorfične žene u igri – od osporavane djevojke promjenjive boje kože u korčulanskoj moreški, preko vanzemaljskom maskom izobličene Mire Furlan do ćudljivo preispisanih junakinja suvremene hrvatske (post)dramatike kao što su arhetipska Medeja ili Gloriana.
"Autorica u tematski i problemski izbor uvlači fenomene tzv. nove trivijalnosti koji, na rubu kazališta, medija, rituala, književnosti, osobnih života, kulturnih i znanstvenih mitova, provaljuju međe uobičajenih podjela na visoku, tradicijsku, popularnu i svakodnevnu kulturu…" /iz recenzije Ines Prica/
komentiraj (50) * ispiši * #