Bilo je, očito, samo pitanje vremena kada će fenomen tinejdžerskog supkulturnog otpora - koji je rođen i ostario na Zapadu - osvanuti opisan na sasvim drugom kraju svijeta – u Kini. Kao i bilo koji drugi kulturalni fenomen, i u ovaj u novoj sredini mora funkcionirati na bitno promijenjen način, iako autorica i glavna junakinja romana 'Lutkica iz Pekinga' Chun Sue na prvi pogled i nije toliko različita od svojih nezadovoljnih zapadnjačkih vršnjaka koliko bismo to možda očekivali - i u Pekingu frustrirani tinejdžeri farbaju kosu, osnivaju punk bendove, slušaju Sonic Youth i Pixies, vole Kafku i u silovitoj su potrazi za vlastitim ja. Sve ostalo u romanu Lutkica iz Pekinga je posebno, unikatno i silno zanimljivo, barem iz našeg, zapadnjačkog kuta.

Pustolovina Chun Sue počinje u trećem razredu gimnazije prepoznatljivim toposima seksa, rock and rolla, snivanja o slobodi, izmiješanih s neizbježnim osjećajima razočaranja i u ovom slučaju suicidalnim fantazijama. Chun Sue nudi još toga u svom romanesknom prvijencu Lutkica iz Pekinga, prvi put objavljenom 2000. godine – s jedne strane svjež portret deziluzionirane kineske rock supkulture, s druge iskrenu ispovijed o meandrima seksualnog odrastanja.

Lutkicu iz Pekinga, autobiografski generacijski roman o pekinškoj tinejdžerici, autorica je napisala prije nego što je uopće zagazila u punoljetnost, u dobi između 14 i 17 godina. Odmah po objavljivanju ovaj je roman izazvao kontroverze u Kini, a zatim, preveden na dvadesetak stranih jezika, požnjeo svjetsku slavu.