Za saku dobru reč...

utorak , 15.11.2005.



Iako mi se , kao što znate, zamijera moja pristojnost, ja protiv svoje pristojne prirode ne mogu. A nakon svega nepristojno bi bilo da se ne obratim i svima vama koji ste pratili ovu mučnu priču.

Najprije se svakako želim ispričati zbog poneke vulgarne riječi koja mi je u afektu tokom ove mučne priče znala pobjeći. Sorry...

Također moram uputiti jedno veliko HVALA svima vama koji ste odvojili svoje vrijeme da biste napisali komentar, bilo podrške bilo neslaganja.

Veliku ZAHVALU svakako moram uputiti i svakoj od ukupno 27 osoba koje su mi putem maila izrazile podršku i uputile riječi ohrabrenja (neki i u više navrata). Nadam se da ću barem nekoga od vas jednom i osobno upoznati. HVALA još jednom...

I na kraju, ne mogu a da se posebno ne zahvalim gospođi V., 49-ogodišnjoj profesorici kemije iz Zagreba, koja između ostaloga u mailu kaže : "... Moralnu satisfakciju ste dobili. Neka vam laska spoznaja za kakvim postupcima ti ljudi posežu kako bi vas pridobili da pišete za njih. Nažalost, honorar ne očekujte. To bi bila njihovo priznanje poraza. Takvi veliki igrači tako što sebi ne mogu dozvoliti...".

Mislim da su ovo savršene riječi za zaključiti cijelu ovu priču.

Puno HVALA svima još jednom. Mnogo mi značite... (I izvin'te zbog patetike!)



<< Arhiva >>