Za velepoštovanu gđu. Jali Puna

NAKLADA MEANDAR OBJAVILA NOVA TRI ROMANA:

'IZGNANICI' Bore Ćosića, 'KLIZALIŠTE' Sanje Lovrenčić i 'SMETLAR' Damira Miloša.

Bora Ćosić (Zagreb, 1932), odrastao i školovao se u Beogradu, od 1992 živi u Rovinju i Berlinu. Od nadrealističkih početaka 1956 objavio pedesetak knjiga – najpoznatija Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, medju zadnjima su Carinska deklaracija, Nulta zemlja te zbirke pjesama Irenina soba i Mrtvi koja je tiskana samo na njemačkom jeziku. Godine 2002. na Leipziškom sajmu knjiga dobio Nagradu za europsko razumjevanje. U nakladi Meandar još objavio: Pogled maloumnog (2001) eseji, Irenina soba (2002) poezija.

Za vrijeme balkanskih ratova je autor tako utjecajnih knjiga kao što je Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji i na kraju svih iluzija oslobodjene knjige Nulta zemlja postao, uz Imre Kertesza, jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.
Sibylle Cramer, FRANKFURTER RUNDSCHAU

**********

Sanja Lovrenčić (1961) objavila je knjige pjesama Insula ducamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Upute šetaču u vrtu sa zborovima i U slobodnoj četvrti (2002). Autorica je knjiga priča za djecu Esperel – grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strasna Fufoždera i jedan Fufić (2001, nagrada Grigor Vitez), zbirki kratkih proza Wien Fantastic (1998), Portret kuće (2002) i Dvostruki dnevnik žene sa zmajem te romana Kolhida (2000), Savršen otok (2002) i Klizalište (2005). Medju utemeljiteljima je umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj je 2004. objavila knjige za djecu Bajka o Sigsmundi i Krpimiru i Godina bez zeca. Bavi se prevodjenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog.

Sklonost prema fantastici, snovitost, nadrealna kafkijanska atmosfera, suspense i nevjerojatna lakoća kojom rečenice Sanje Lovrenčić liježu na papir, prisilit če suptilnijega citatelja da knjigu pročita za jedno poslijepodne i da je zaklopi sretan, trazeći još priča.
Rade Jarak


**********

Damir Miloš (Opatija, 1954) do sada je objavio sljedeće prozne knjige: Pogled grad (1985), Snježni kralj (1986), Se (1987), Smrt u Opatiji (1988), Bijeli klaun (1988 I. izd, 2004 V. izd), Nepoznata priča (1989), Autobiografija (1989), Kapetanov dnevnik (1991), Zoe (1992), Nabukodonozor (1995), Otok snova (1996), Kravata (1999), Klitostora (2000) i Smetlar (2005).
Kao profesionalni jedrilicar napisao je i nekoliko knjiga o jedrenju, napisao je nekoliko drama i teorijskih tekstova.

U okviru svojega literarnoga koncepta koji se nikada nije dodvoravao najnižim pragovima jednoga požutjeloga, senzacionalističkoga književnoga ukusa, Miloš je napisao bar desetak sjajnih proznih knjiga od kojih valja spomenuti romane poput "Nabukodonozora" (svakako, jedan od ponajboljih romana devedesetih), briljantni i poetični "Otok snova", provokativnu "Klitostoru"... Ne treba nikako zaboraviti niti remek-djelo književnosti za djecu, roman "Bijeli klaun" u kojemu je Damir Miloš tako superiorno dokazao kako komotno može biti i "lektirski" pisac a da, zapravo, tek na pukoj povrsini književnoga teksta igra na kartu ponešto "jednostavnije" naracije.
Delimir Rešicki