O mojoj blagosti i ponekoj barabi...

Neki mi zamijeraju na prerijetkim izljevima subjektivnosti na ovome mjestu. Eto napokon jednog tekstuljka i za takve :


O mojoj blagosti i ponekoj barabi...


Nakon što me je prije desetak dana Ana Grbac u Vjesniku (tekst ‘Oprez pisci, dolaze blogeri’) prekrstila u Alajbega, istu grešku u novom broju časopisa Tema: radi i Boris Beck (koji je inače moj urednik u Nacionalu). Naravno, ne radi se niokakvoj ‘kominternsko-vatikanskoj’ zavjeri, već o jednoj od brojnih ljudskih nesavršenosti. Ova je znana kao površnost. No, povod ovome tekstu u kojemu ću napokon progovoriti koju o svome pisanju nije nepažnja i površnost to dvoje autora pri memoriranju moga prezimena već konstatacija Borisa Becka koji mi u Temi zamjera da sam ‘previše blag prema tim barabama’. Analizom te rečenice iskrsavaju dvije ključne riječi : BLAG i BARABE. Pa krenimo od prve.

Budući da Boris Beck nije prvi koji mi zamjera preveliku blagost u kritikama (neki su to već činili, istina, zakriljeni anonimnošću u komentarima na Lupigi), red bi bio da napokon progovorim koju o tome. Nakon intervjua na Knjigomatu, stigle su mi mnogobtrojne čestitke a većina se odnosila na moju ISKRENOST. Osobno mislim da se i iza navodne blagosti ustvari krije ista ta iskrenost.
U razgovoru za Knjigomat objašnjavam kako pokraj mene ne stoji nikakav urednik koji mi natura o kojim knjigama da pišem već pišem o djelima koji me potaknu na pisanje. Igrom slučaja ili genetskim nasljeđem, svejedno, na pisanje me ne potiče loša nego DOBRA LITERATURA. Odnosno, ona koja u sebi krije stvaralački zanos i eros, kojega čitanjem osjetim a koji i u meni podstakne poriv za pisanjem o dotičnoj knjizi.
Znam da ima kritičara koji u knjigama tragaju upravo za manama i onda cijeli svoj tekst baziraju na tome, prešućujući vrline. Takve bi Boris Beck vjerovatno nazvao oštrim kritičarima, dok su oni za mene tek neiskreni bleferi koji nastoje pošto-poto na sebe skrenuti pozornost. Ja među takve ne spadam jer pišući o knjigama nastojim biti ISKREN.
Ako recimo u romanu ‘Devet’ Zrinke Horvat prepoznam preveliku površnost pri oslikavanju likova ili nedovoljnu razrađenost odnosa među likovima, neću svoju kritiku bazirati isključivo na tim segmentima jer mislim da bi bilo NEISKRENO od mene da ne spomenem i zanimljivo miješanje žanrova u tom romanu ili čestu referencijalnost i citatnost. Ili ako recimo u romanu ‘Playstation baby’ Milka Valenta uočim klimavu konstrukciju, nedorađenost i nezgrapno spajanje proznih dijelova u romanesknu cjelinu , ne bih bio ISKREN i bio bih zlonamjeran ako bih prešutio lucidnost pojedinih autorovih zapažanja, čestu duhovitost, inteligenciju i vrlo efektan završetak priče. Izostavljanjem tih komponenti i inzistiranjem isključivo na manama knjige, moja kritika bi bila nepotpuna i ne bi odražavala kompletnu sliku koju o tom romanu imam. A ne bih se ugodno osjećao kada bih potpisao nepotpunu ili neiskrenu kritiku. Pa makar mi zbog toga zamjerali preveliku opširnost u tekstovima. Mislim da je upravo to Ana Grbac pravilno prepoznala te mislim da je baš na to mislila kada je u spomenutom tekstu u Vjesniku rekla da su moje kritike i kritike Darka Macana često ‘preciznije’ od ‘oficijelnih kritika’ u tiskanim medijima.
Ja jednostavno nastojim što sveobuhvatnije oslikati knjigu o kojoj pišem, pa ako uz isticanje mana ne prešutim i vrline rukopisa, slobodno to prepoznajte kao blagost, nemam ništa protiv. Ali protiv površnog čitanja svega, pa i mojih kritika, ne mogu a da ne dignem glas.

Ajmo sad na BARABE. (Pretpostavljam da pod tim pojmom Beck misli na domaće pisce).

Radaković, Popović, Jergović, Perišić, Nuhanović, Peričić, Rizvanović, Mlakić, Ugrešić, Rajki, Gromača, Kvesić, Bauer, Cuculić, Ličina, Večerina, Čarija, Lazić, Zubčić, Husić, Hrovat, Ferić, J.Pavičić, Beck, Tribuson, Baretić, Koščec, A.Zubak, Mujičić Artnam, Ivančić, Valent, Z.Horvat, Aničić, Vrkljan, Sejranović, K.Pintarić, Zubčić, Kulenović, Jarak… otprilike su svi domaći autori o čijim sam knjigama pisao (nek mi oproste oni koje sam greškom izostavio).
Budući da nisam niti književni povjesničar niti biograf (nego mi neki kompetentniji ljudi od mene tepaju da sam književni kritičar) ja ne znam niti me zanima koji od tih književnika vara ženu, tuče djecu, ne plaća alimentaciju ili mijenja donji veš svakih deset dana. Ja ne idem AD HOMINEM, pisci kao osobe me uopće ne zanimaju, ja pišem o knjigama , a tko je od tih pisaca kao osoba BARABA, ja ne bih znao. Za nekoliko pisaca-baraba znam (Radovan Karadžić, Mile Budak, Ivan Aralica, Franjo Tuđman…) ali na njih i na njihove knjige ne namjeravam trošiti vrijeme i o njihovim knjigama nisam pisao, niti neću.

Dragi Borise, mnogo je baraba među izdavačima koji autore zakidaju za honorare; mnogo jer baraba u upravama firmi koji radnike zakidaju za plaće; mnogo je baraba među knjižarima koji izdavačima ne isplaćuju za prodane primjerke; mnogo je baraba u Vladi, u Saboru i u Ministarstvima; baraba ima i u sudu koji je osudio Predraga Matvejevića, kao i u sudovima koji su donosili presude Feral Tribune-u i drugim novinama; mnogo je baraba u redakcijama i uredništvima koji se ne udostoje autoru niti odgovoriti jesu li primili tekst i hoće li ga objaviti; a među BARABE spada i IVO PUKANIĆ koji mi ni nakon 5 mjeseci za desetak tekstova objavljenih na portalu Nacionala nije još platio ni lipe!

A tko je i zašto baraba među piscima o čijim sam knjigama pisao, ne bih znao reći, niti me zanima. Ponavljam, zanimaju me knjige a ne ljudi koji ih pišu…

Pisci su, kao i svi umjetnici uostalom, hipersenzibilna stvorenja koja raspolažu nešto izoštrenijim osjetilima od ostalih smrtnika, pa im zato moramo oprostiti i izraženiju taštinu i veću osjetljivost u vezi rekacija javnosti spram njihove umjetnosti. No, to ih ipak ne čini barabama… No, svakako dopuštam da je Boris Beck po tom pitanju informiraniji od moje malenkosti.

Eto, sada znate još malo više o meneka, i o mome pisanju….


************

- 10:13 - Komentari (20) - Ispiši - #
aleluja, moljče! volim iskrene ljude...pukaniću daj pare, nemoj da nam je moljac gladan špek-fileka...;))) (alkajda 08.11.2005. 10:39)

Eh, čim počneš pričati o sebi odmah će te "oštri kritičari" napasti da si se razbahatio. A možda ti je Beck samo htjeo dobronamjerno ukazati da je jako puno kritičara dupelizaca u Hrvata, koji su dupelisci po dužnosti. Možda te on zamijenio s nekim od njih? Pohvala domaćih kritičara trenutno je nešto što se samo po sebi podrazumijeva, bez obzira na kvalitetu napisanog, što na kraju rezultira irelevantnošću kritičkog glasa. Kolika je vrijednost pozitivne kritike ako svako sranje dobije pozitivnu kritiku? Naravno, ti si dobar čovjek i u ovako lošoj hrvatskoj situaciji ne želiš previše obraćati pažnju na greške (tko piše bez grijeha, neka baci prvo slovo), nego ističeš pohvale. Možda je Beck htjeo reći da kritičari u Hrvatskoj ne kritiziraju u rukavicama, nego u fakin skafanderima. No eto, pačam se gdje mi nije mjesto, što je jedna od mana kojih nikako da se riješim. Hm, ispada da sam se prozvao dupeliscem? Inače, pohvale su inspirativne sve dok nekog ne ukoriče. Čim ga ukoriče, peri po najgorem što pronađeš. Ne iz zlobe, preseravanja, bahatosti i ostalih niskih pobuda, nego da mu pomogneš da postane bolji. Objektivnost je utopija, ali prepoznavanjem (ne isticanjem, nego prepoznavanjem) slabijih dijelova postaješ joj bliže. O dođavola, Kuelština! (leb 08.11.2005. 11:32)

ne čini mi se lako biti kritičar. pomirit sve te metre i parametre, tekstove i kontekste, objektivnost i subjektivnost. rješenje je valjda u tzv. konstruktivnoj kritici: ovo ti je dobro- toga se drži, a ovo ti je ajme i q-q, kani se toga, brate. najveći mi se problem čini "ljudski faktor", kad kritičar prelomi u sebi da loša kritika ne mora biti i zločesta kritika učinit će uslugu književnosti. s druge strane čini mi se da neki pišu loše kritike, jer drže da su one provokativnije, a samim time i čitateljima zanimljivije (tako nastaju loše loše kritike). iskrenost, koju spominje moljac je najbitnija + argumentiranost, podkrijepljenost. ne bih se htjela naći u koži nekog tko piše pozitivnu kritiku o nekom djelu, a zdrava mu pamet govori da je to smeće. tako se diskreditira kao kritičar, a i kao čovjek (pred samim sobom), a književnost potkopava, jer nudi lažnu sliku vrijednosti. takvi su najopasniji. riječju: kritika je odgovoran posao, a mnogi ga rade površno. ne mislim da moljac spada u te mnoge. (goli ručak 08.11.2005. 11:52)

lebe, Beckova izjava tek je bio povod da reknem pokoju o svome pisanju. nije problem u Becku, problem je u općeraširenoj površnosti. površno se čita, površno se piše (i knjige, ali i o knjigama), površno se i živi, uostalom. svjestan sam da će biti graktanja u stilu 'ko je ovaj, šta on oće' , a nadam se da neću morat posegnut i za uslugama odvjetnika :-)) zbog prozivanja Pukija . ako misliš da je netko baraba, reci to otvoreno, pobogu!!! a ne amputirat nekome da je 'blag prema barabama' i te barabe licemjerno ostaviš neprozvane. eto, toliko o blagosti, nezamijeranju i piljenju grane na kojoj sjedim... (Knjiški moljac 08.11.2005. 11:53)

@goli ručak - hvala na pohvalama ali površnost je rastezljiv pojam i ni ja nisam imun. ja se trudim knjigu što sveobuhvatnije prikazati, ali netko stručniji od mene ili jednostvano inteligentniji, u svakoj knjizi može pronaći nešto što je meni promaklo i optužiti i mene za površnost. ali svjesno zanemarivati vrline rukopisa i isticati samo mane, ili obratno, to se trudim izbjegavati. naravno, moja je prednost i u tome što pišem na netu i nisam ograničen obimom teksta, dok neki koji pišu za novine moraju paziti na dužinu pa i nešto što su zamijetili možda ne istaknu u tekstu jer jednostavno više nije bilo protora (ili im urednik sreže tekst). (Knjiški moljac 08.11.2005. 12:07)

a koliko sam osobno povrshan dovoljno govori chinjenica da Beck upotrebljava rijech pristojan koju ja yamijenih rijechju blag. no, ne mijenja na stvari, smisao ostaje isti... (Knjiski moljac 08.11.2005. 14:03)

dolje spomenute barabe koje navodi moljac! no, to bi bilo nešto kad bi se knjige procjenjivale putem ćudoredne policije, pa da vidimo ko je baraba i ko crnu vunu prede! valjda crne ovce? mislim, ne kužim to bi pisci trebali biti samo fine, eterične duše, bez sjene na karakteru, a književni kritičari bi pak trebali udrit po njima svim snagama? nek si ti nama blag=pristojan, a i da ti koja para kapne da ne bude alajbegbelaja! (napalm 08.11.2005. 14:31)

Iako se navodno cijeni, skrenost na djelu je nešto što se danas baš i ne fura ni u kojem segmentu života. Zato mi se sviđa da ti je to vodilja kod pisanja. Ako joj dodamo i znanje, teško da se iz toga može roditi nešto loše...Iako se o pojmu iskrenosti isto tako može razglabati. Ja sam ju ovdje shvatila kao potrebu da se stvari do kraja izreknu vodeći se vlastitom savješću...Želim ti puno uspjeha i snage da ustraješ na njoj (MonoperajAnka 08.11.2005. 16:25)

Mooooolim, tvoj urednik ne zna kako se zoveš?!?!?! Budući da Becka poznajem, znam da nije zlonamjeran..ne kužim u čemu je problem...kako netko za koga radiš ne zna kako se zoveš? Ili si jaaaako neupečatljiv ili ti je on tek povremeni urednik i to prerijetko....iako, svejedno mi činjenica da ti urednik ne zna ime djeluje nevjerojatnom.... A glede Pukanića-barabe: čuj, jesi li se ti, prije no što si počeo pisati, dogovorio za honorar? I s kim? S Pukanićem? Nekako ne vjerujem. S Beckom? Prije će bit. Nije onda Pukanić ništa kriv. A kad si vidio da ti ne plaćaju - jednostavno si trebao prestati pisati za njih i točka! O iskrenosti - svakakve se gadosti danas prodaju oblijepljene sjanom etiketom iskrenosti. Znam, jer ih i sama često prodajem. Recimo - uvrede, ja mislim da nema u tome ništa loše jer sam 'ah-samo-bila-iskrena'. Bullshit! Iskrenost nije uopće tako sjajna i nedodirljiva kvaliteta kakvom se nastoji prikazati. Razmisli još kojiput o tome. Iskrenost je često i slabost.... o kritikama - ali, odlika vrsnog kritičara jest da zna navesti i jedno i drugo. Ti se tu hvališ kako si 'eto, jednostavno iskren' jer otvoreno napišeš ono što te oduševi u nekoj knjizi...pa kao, na račun toga, zašmiriš na sitnije nedostatke....e, moljče knjiški, pa vrsnost kritičara i jest da mu kritike nisu jednodimenzionalne, da ne hvali nekritički ili pljuje ne obaziruć se na dobro..... (Lali Puna 08.11.2005. 16:45)

Lali Puna, gdje ja to kažem da 'zažmirim na sitnije nedostatke'? Što se tiče Becka, ja ga osobno ne poznam, niti mislim da je zlonamjeran, ali okarakterizirati kolege barabama, a ne navesti na koje se točno osobe misli - to mi se ne sviđa, i valjda smijem reći da mi se ne sviđa. kako Beck ne zna kako se zovem - ni to mi nije jasno. Moje puno ime i prezime piše na svakom od desetak tekstova koje sam mu poslao, a on ih na webu Nacionala objavio, a piše i pod svakom kritikom koju ovdje objavim, te piše na svakom mailu koje sam mu ikada poslao (sigurno više od 20), a piše i na interviewu kojega je objavio Knjigomat a on je tamo jedan od urednika. zašto mi ime ne zna, ti ga pitaj, pošto ga poznaješ. Što se tiče honorara - nikakav ugovor mi nije ponuđen, a Beck mi je otvoreno rekao da se nada da će biti plaćeno, ali ne vjeruje u to. Beck s time nema veze i navodno je urgirao više puta da mi se plati. nemam mu razloga ne vjerovati da je to istina. U ovom je slučaju plaćanje stvar principa - Pukanić nije niti VAL, niti LUPIGA, pa da ne isplaćuje honorare jer nema love. Pukanić ima love za razliku od navedena dva medija od kojih ni ne očekujem da mi se plati. Ako honorare mogu isplaćivati knjiž.časopisi (Književna Rijeka, Svjetlo, Nova Istra s akojima surađujem) koji ne raspolažu ni s 5% love kojom raspolaže Pukanić, onda ne da bih se trebao nadati da će mi Pukanić platiti, nego to trebam ZAHTJEVATI. Ponavljam, znam da se neću obogatiti tom lovom, stvar je principa i poštovanja spram truda uloženog u pisanje. Pukanić naravno nije jedini, ne plaća niti Zarez, niti Tema ali Pukaniću love ne fali i on jako dobro živi od tuđeg truda i pisanja a ljudi bi valjda trebali svršavati od sreće što im je ime osvanulo u njegovoj tiskovini. Možda on misli da bi mi njemu trebali plaćati zato što pišemo za njega. (Knjiški moljac 08.11.2005. 17:07)

znam becka kroz neke suradnje, nismo si prijatelji. čoovjek mi je bio super i kao čovjek i kao suradnik i još mi nije jasno kako ti ne zna ime! a za honorar ne smiješ kukati jer si ti na početku pristao na takav deal - da ti možda ne bude plaćeno. nema veze to s tim ima li puki love ili nema - ti (i svi ostali koje se tako dere, btw) se trebaš na početku postaviti da nećeš pisat bez honorara. ovako, ako si ti bio svjestan da ti možda neće platiti, a i dalje pisao - piši kući proalo, možeš se oprostiti s tim da će ti za to ikada platiti...ne pišem ti to da ti solim pamet nego jer sam se s urednicima, glavnim urednicima i honorarima i sama opekla..... (Lali Puna 08.11.2005. 21:04)

Mogu ti samo napisati bravo za ovaj tekst. (Ida 08.11.2005. 22:01)

i meni se beck kroz kontakte putem maila čini sasvim ok, i zaista me čudi njegova izjava o piscima kao barabama. geška kod prezimena nije uopće važna, ustvari bitna je samo utoliko što govori o njegovoj kompetenciji kao urednika. već rekoh, a sad ću ponoviti, kukanje oko honorara je stvar principa! jer mislim da je krajnje vrijeme da se digne glas protiv iskorištavanja mladih ljudi od strane medijskih tajkuna. na ovakav način nikad se nećemo izvući iz antiintelektualističke žabokrečine. jedino mi je krivo što sam tekst o portovoj knjizi za koji sam imao ekskluzivu od izdavača naklada MD plasirao u Nacional. Znao sam da ću biti prvi koji će izaći sa tom vijesti i znao sam da će brojni mediji prenijeti tu vijesti i citirati Nacional kao izvor (što se i desilo) ali mi je krivo što umjesto Nacionalu tu vijest nisam dao nekom drugom mediju (poput Lupige ili Kupusa npr.) kojega stvaraju entuzijasti, ne za lovu već iz gušta. tako bih bar tim medijima povećao čitanost umjesto što sam je povećao nacionalu (činjenica je da je ta vijest daleko najčitanija na stranici kulture Nacionalovog weba). Ponavljam, ne kukam ja za tom sićom od honorara, ja dižem glas u ime svih mladih novinara koji nisu plaćeni od strane mefijskih mogula poput Pukanića koji se bogati na temelju njihovog truda. Ponavljam, ljudi ne dajte se iskorištavati od strane lopova, radije pišite besplatno za medije koje stvaraju entuzijasti nego da pišete besplatno za lopove poput Pukanića. Ako Pukanićevi urednici ili urednici u izdavačkim kućama, misle da valja to što pišete i zbog kvalitete tih tekstova spremni su ih objaviti, onda neka plate. Što se tiče moga slučaja, Beck mi je u početku rekao da se strpim mjesec-dva, pa ćemo onda vidjeti za honorar. Ja sam se strpio 5 mjeseci i budući da se radi o Pukaniću koji nije bez love, onda imam pravo dići glas. Mislim da sam nakon više od 180 knjiž.kritika i još 300-tinjak drugih tekstova objavljenih po raznim medijima stekao bar pravo da se ponadam da će izdavač poput Nacionala koji nije bez love, moj trud i platiti. Moja je sreća i povlastica što živim od drugog posla a ne od pisanja, pa se ne moram bojati eventualnih konzekvenci zbog ukazivanja na nepoštenje. Siguran sam da su mi nakon ovoga vrata zatvorena i kod drugih medija koji poput Pukanića ne plaćaju suradnike jer i oni znaju da neću šutjeti, ali ponavljam, od pisanja, srećom ne živim i postoji dovoljna broj medija koji su pošteni, koje vode entuzijasti i od kojih ne bih ni pomislio tražiti lovu. Od ovakvih poput Pukanića mislim da imam pravo zahtjevati lovu. Pa se možda nešto promjeni i kad mladi ljudi ovo čuju možda Pukaniću i sličnima bude problem naći mlađariju koja će mu pisati. Ili možda počne plaćat suradnike. Znam sve je to UTOPIJA, ali šutnjom nikad se ništa u ovoj žabokrečini promijeniti neće... (Knjiški moljac 09.11.2005. 08:57)

Pa, kako možeš pozivati ljude da se ne daju iskorištavati od izdavača i urendika, a ti sam si taj kojeg oni iskorištavaju?!?! *Što se tiče moga slučaja, Beck mi je u početku rekao da se strpim mjesec-dva, pa ćemo onda vidjeti za honorar. - rekoh 'Piši kući propalo'. Nemaš se ti šta strpiti za honorar...nek se oni strpe za tekstove onda...zašto pišeš i dalje za njih???? Ili tebi imponira pisati za Nacional? Ti si na početku pristao na deal da ti oni neće plaćati tekstove kako ih pišeš. Ili nisi dovoljano siguran u sebe i svoje tekstove da bi inzistirao na 'ili pare ili nema teksta'. Kad mi netko kaže da nek se strpim za honorar ili da ćemo za honorar vidjeti lijepo se zahvalim s mišlju 'Nećete platiti? Whatever, ima tko hoće'....Zato i uspjevam živjeti od pisanja ;) (Lali Puna 09.11.2005. 14:39)

Lali Puna, pa ne misliš valjda da ću im i dalje slati tekstove? zar sve moram crtat', pa to je valjda samorazumljivo... lijepo sam objasnio, čekao sam izvjesno vrijeme i sad dižem glas. budala sam što sam čekao 5 mjeseci, a ne mjesec-dva što je u početku bilo rečeno, priznajem. ali opet ponavljam, ja ne živim od pisanja i zato sam i pristao čekati. da živim od pisanja naravno da bih unaprijed tražio ugovor. i ponavljam po zadnji put, RADI SE O PRINCIPU jer Pukanić ima love a ne plaća suradnike. I radi se o samopoštovanju... A zašto ne bih pozivao ljude da se ne daju iskorištavati od izdavača i urednika ? nek ne budu glupi ko što sam ja bio... pa blogovi su savršeni što se toga tiče - ako ne uspijevate naći medij koji bi vam platio, radije pišite besplatno na svom blogu, nego besplatno za nekog tko će zarađivati od vašeg pisanja a vas neće plaćati. na blogu imate široku publiku, imate uvid u to koliko vas ljudi čita i imate komentare, što sve jako puno znači. a kvaliteta će uvijek isplivati i biti će zamijećena, pa makar pisali samo na blogu. pa i ja sam godinama pisao samo na internetu bez honorara, najprije na Lajci, a onda na Lupigi, i malo pomalo najprije su me zamijetili urednici izdavačkih kuća koji su počeli moj trud nagrađivati recenzenstkim primjercima novih knjiga, a zatim su mi se počela otvarati vrata književnih časopisa čiji su urednici procijenili da kvalitetom tekstova zaslužujem objavljivati kod njih. no, nisam se izbahatio i nisam okrenuo leđa Lupigi (gdje , ponavljam, nema honorara) nego sam nastavio tamo objavljivati i paralelno objavljivati u časopisima. sljedeći korak je bio Nacional, da proširim listu medija s kojima sam surađivao ali i da kapne koja kunica (jer kako rekoh, ako misle da valja što pišem , onda neka plate, jer za razliku od Lupige, Nacional ima love!). ja sam otvoreno rekao Becku da čim se ubacim u neki drugi medij koji će redovito plaćati, nacionalu okrećem leđa. No, ipak sam se opametio i odlučio okrenuti im leđa i bez da sam našao drugi medij koji će plaćati redovito. kao što rekoh , IZ PRINCIPA, jer ako neće nitko drugi, onda neka budem ja taj koji će napokon dignuti glas protiv medijskih tajkuna koji iskorištavaju mlade ljude i žive od njihovog pisanja a bez da im plaćaju za njihov trud. (Knjiški moljac 09.11.2005. 15:12)

eto vidiš da se i ti znaš razjariti; žao mi je jedino da si u mene zario zube, ali pravo mi budi - tko se riječi laća, od riječi i pogiba; molim samo da se zapamti da sam ti prezime pogrešno napisao kada sam te pohvalio u temi, na čemu se ispričavam, dok sam te kao urednik uvijek točno potpisao (beck 10.11.2005. 18:33)

nisam u tebe zario zube, nego u pukanića koji ne plaća suradnike. već sam rekao da moje pogrešno napisano prezime u cijeloj ovoj priči nije važno (Knjiški moljac 10.11.2005. 18:45)

no, borise, svakako mi je drago da si se javio. još te samo molim da ovdje odgovoriš na sljedeće moje pitanje, pa da ovu stvar okončamo : budući da si ti meni javno u 'Temi:' zamijerio da sam previše 'pristojan prema tim barabama koji pišu knjige' bilo bi pošteno od tebe da sada javno obznaniš koje ti to svoje kolege-pisce smatraš barabama? (Knjiški moljac 11.11.2005. 08:46)

kraj naše suradnje podsjeća me na kraj 'don giovannija' - ja sam u paklu kao licemjerna i površna osoba (oba su pridjeva tvoja, zato nemoj reći da sve ovo ne ide na moju adresu), a ti si sam na pozornici i vičeš 'a tko će meni platiti'. hrvatska književnost je puna ljudi kojima je netko nešto dužan (novce, karijere, katedre, čitatelje, knjige, članstvo u akdemiji itd), a taj se dug jednostavno ne može namiriti. belostencu je remek-djelo čekalo stoljeće da se objavi, vitezović je ostao bez pola rječnika, a šulek se žalio da je slabije plaćen od slagara (danas bismo rekli grafičara). ništa se od tada nije promijenilo: živimo o dobu kapitala koji slijepo traži mogućnosti da se uveća, a književni tekstovi nisu za to plodni. ako ti uspješ uvjeriti nekog tajkuna da oslobodi oglasni prostor koji donosi 100.000 eura godišnje i da ga tebi da pišeš što i kako želiš, te ti uz to daje i plaću, ja ću ti se pokloniti do zemlje jer znam kakvo je to dostignuće i znam da za tako što nisam sposoban. neka svi znaju: za suradnju si se ponudio sam, a ja sam ti otpočetka jasno rekao da je web projekt nastao na rubu sistema koji za njega ne mari i da nije sigurno da će što biti od toga. ja u svakom slučaju nisam na tebi profitirao. što se baraba tiče, sve sam jasno napisao u svojim tekstovima - tko hoće, neka čita. uvijek jasno kažem što mislim, makar se poslije i pokajao, kao ovoga puta: jer ti si stavio ogledalo pred mene i vidio sam nekoga tko hoće više nego može, a oholost je smrtni grijeh i uvijek prethodi padu. no ne mari za mene: važno je da ti razviješ sve svoje predispozicije pravog mudonje, a to nećeš ako misliš o lijepim našim piscima kao o mimozama koje bi mogle dobiti moždani udar ako pročitaju neku tvoju jaču riječ. naravno da svi pisci pišu krvlju, ali nas čitatelje zanima samo od čega je ta tekućina - a ne privatni životi pisaca (s kojima se ne družim, a s kojima se družim, ne družim se zato što su pisci) (beck 11.11.2005. 12:09)

hvala na odgovoru. nažalost, on je onakav kakav sam i očekivao - nisi imenovao pisce koje smatraš barabama. a neke činjenice izvrćeš, odnosno prikazuješ jednu (svoju) stranu istine : ti si mi poslao mail u kojem me obaviještavaš da je obnovljen Nacionalov web na kojemu ćeš biti urednik kulture, i u tom je mailu još stajalo da je suradnja otvorena svim zainteresiranima. meni je to zvučalo kao poziv na suradnju i javio ti se, i ti si me kao suradnika prihvatio. Da, rekao si da nisi siguran da će biti išta od plaćanja, to sam već spomenuo u jednom od komentara, kao što si i rekao da se oko toga strpim mjesec-dva. Bio sam strpljiv 5 mjeseci. Mislim da nema smisla ponavljati već sve rečeno i da je vrijeme da priču zaključimo. Glup je onaj koji se protiv rogatih bode (odnosno ja), ali mi je žao svih mladih ljudi koji su osuđeni živjeti od pisanja za medijske tajkune koji ih plaćaju na kapaljku i sa velikim kašnjenjima, i koji nisu neovisni i ne smiju dići glas. U njihovo ime to ja činim, ali se bojim da se ništa u ovoj žabokrečini još jako dugo po tom pitanju promijeniti neće. Eto toliko, GAME OVER! (Knjiški moljac 11.11.2005. 13:28)