Ime Dušana Gojkova, kako vidim u nekim komentarima, mnogima je od vas drago. Tako će vas sigurno razveseliti i ova vijest koju vam prenosim sa Lupige :
Što je zajedničko Velom Joži i Vladu Tepešu?
ritn by: Elfrida
Osim što su obojica na 'V' zajednička im je i zemljopisna pripadnost poluotoku, poluostrvu, poluostrovu, nekako omražena imena Balkan. Dakle, obojica junaka zapravo su glavom i bradom Balkan boys, svidjelo se to nekom ili ne. Ali, možda baš tu leži njihova karizmatičnost i besmrtnost. Ne znam koliko se ovom mišlju ili idejom povodio beogradski svjetski putnik Gojkov kada je imao na umu 'Poluostrvo' o kome vam pričam u nastavku...
Eto ima nekoliko dana da na web prostoru egzistira Poluostrvo, on-line časopis za balkansku književnost, urednik kojega je Dušan Gojkov, pisac, radiofonski redatelj, novinar i radijski komentator.
Koliko god nekome antipatično zvučalo ime Balkana, istina je da je ovaj prostor osim mase krvavih i negativnih događaja kroz povijest i daljnju i bližu (a koliko je sam Balkan za to kriv ostat će otvoreno pitanje), dao i nebrojena velika imena sa svih područja umjetnosti, poglavito književnosti. Kako je kultura upravo ta spona koja je vezana uz duhovno sazrijevanje i uz širenje snošljivosti i međusobnog razumijevanja, gotovo zadužena da bude miritelj strasti i negativnih emocija, te putokaz ka suživotu na tom našem prostoru kome svi pripadamo, a svi ga se odričemo; ovaj je on-line časopis zamišljen kao mjesto susreta književnika svih profila i dobi s područja Balkanskog poluotoka, poluostrva ... i kako ga sve ne zovu ...
Mjesto je to i informativnog karaktera za svakoga koga zanima tko je trenutno u književnim vodama, tko je tko i tko što radi i piše. Mjesto na kome bi se osim čitalačke publike i književnika te književnika i književnika mogli susretati i književnici i izdavači. U svakom slučaju na "Poluostrvu" će svatko koga književnost zanima, uskoro moći pronaći veliki broj zanimljivih informacija, te još veći broj zanimljivih tekstova različitih autora sa svih strana brdovitog Balkana.
Projekt je tek u svom začetku, no s obzirom na ambicioznost ideje pokretača, mogao bi uskoro imati veliki broj korisnika i posjetitelja. Mislim da takvo što svakako i zaslužuje. Čitanje ni sada, nije zabranjeno, vaš poluotok već čeka ...
Ako se ne varam, bilo je to 1984. Nakon predstave u Trycicle teatru u Londonu, sedeli smo u restoranu 'La Cloche' i razgovarali o literaturi. Neću pominjati njihova imena, bar ne za sad.
Uglavnom, svi smo se složili da naša, balkanska književnost ima jedan specifičan bouquet (kao izuzetno dobra vina, recimo), iste tokove, iste načine... Naravno da smo tada mislili na sve južnoslovenske književnosti, kao i na grčku, albansku, romsku književnost, uz dodatak rumunske, mađarske, turske, i čak literature juga Italije. Radi se o jednom veoma karakterističnom mentalitetu koji evidentno povezuje pisce sa tih prostora.
Tad sam predložio da zajedničkim snagama osnujemo časopis Poluostrvo koji će pratiti tokove naše savremene književnosti. Na žalost, to se nije dogodilo. Usledile su gadne i grozne godine. Nakon svog ovog vremena, ja sam jedini od petorice koji je ostao živ. Za sad.
Neke su uništili naši besmisleni međusobni ratovi, neke bolesti, a tvrde mi da je jedan književnik koji je te večeri bio sa nama čak umro od gladi za vreme bombardovanja Sarajeva.
Nadam se da na ovaj način, zahvaljujući književniku Zoranu Iliću, koji je webmaster Poluostrva, ispunjavam dug prema svojim prijateljima i prema našoj literaturi.
Poluostrvo će se baviti savremenom literaturom Balkana, ma šta mi pod tim pojmom podrazumevali. Posle nultog broja, koji bi trebalo da se pojavi u decembru / prosincu, u kojem ćemo predstaviti desetak naših autora, novi brojevi pojavljivaće se jednom mesečno. Za oktobarski Sajam knjiga u Beogradu, planiramo da štampamo i zbornik tekstova objavljenih u internet verziji časopisa.
Ako bude novca, jasno.
Za sad se bavimo okupljanjem saradnika (javite se, slobodno, ako ste zainteresovani), dizajnom naših stranica, pronalaženjem para (ako imate viška, pošaljite nam)...