NOVO : Elfrida Matuč-Mahulja - 'Ugriz proljeća' (izd. Štampa Strahoninec, Čakovec, 2005.)

petak , 11.11.2005.



Kao što mnogi među vama znaju, komentare na ovom blogu potpisane sa Ida, piše Elfrida Matuč-Mahulja, pjesnikinja s otoka Krka kojoj ovih dana izlazi nova, trečća po redu zbirka pjesama. Knjiga je nazvana 'Ugriz proljeća' i kako od Ide saznah, nastala je kao plod suradnje s međimurskim projektom www.pelud.net te je kompletno ostvarena zalaganjem članova peludi tako da je naša Ida vjerojatno prva Bodulka koja je zbirku pjesama ostvarila u Međimurju.
Zbirku je ilustrirala prof. Alma Dujmović, akademska slikarica čiji rad je cijenjen i daleko van granica Hrvatske, a predgovor je napisao osječki prof. Zlatko Venus – Osječanin, iz kojega vam donosim nekoliko izvadaka:

...Ova zbirka namijenjena je svima koji mogu gledati put neba (dakle jedino se "svinje" isključuju budući da one zbog osobito položenih očiju ne mogu gledati – vidjeti nebo, čak ni kad leže na leđima). No ostavimo pitoreskno, već obratimo pozornost na autoričin osjećaj za mjeru i širenje istine. Kako naglašava Njegova svetost i nesumnjivi autor humanizma današnjice, 14. Dalaj lama, "širenje istine o životu predstavlja vid svih vjera". Tako je i dublji smisao poruke ove knjige pomalo religijski, a sigurno i duboko humanistički...

Autorica usprkos svojoj zrelosti, ostaje gotovo djetinje radoznala kad ispituje vrijednosti i aspekte življenja i međuljudskih iskrenih osjećaja, to je za svaku pohvalu. Ova zbirka pjesmotvorke uzdiže ljudsku toplinu i bliskost u nama i izlaže čak opasnosti da u tom uzletu ne postanemo objestni i arogantni, te nas tako prisiljava da se iznova preispitujemo i tako postanemo bolji i sadržajniji, osjećajniji i obazriviji. Ona nas nesebično uči i o "drugoj strani medalje" – da i najbolja torta brzo dosadi ako je stalno jedemo! Izlaz je nađen u diskretnoj, lirskoj melodiji koja tako bistro i ležerno zvuči iz usta (i srca) žene srednje dobi...

Zlatko Venus, prof., s.r.


Knjiga izlazi iz tiska za par dana. Za to se pobrinula tiskara "Štampa" Strahoninec (Čakovac) koja je ujedno i nakladnik. Promocija će ako je bude i kad je bude vjerojatno biti u Čakovcu. No, o tom potom. Naravno, na vrijeme ćete biti obaviješteni i pozvani.

I za kraj iz 'Ugriza proljeća' donosim nekoliko Idinih pjesničkih uradaka:




UGRIZ PROLJEĆA


S ugrizom novog proljeća, uvijek se misli rastrče
padinama moga unutarnjeg bića
I kao da je svako proljeće korak dalje ili novi
odmak od besmisli u koje sam vjerovala
Svakim novim proljećem u meni se digne bura
koju glasno odšutim zatamnjena pogleda
A onda u šutnji sve to nekako u vihoru prođe i sve
ponovo postane kolotečina.

I uvijek nanovo ugasim svjetlo novih spoznaja i
prizovem polumrak svoga maštanja
Otvorim prozore i vrata u predvorje duše pa
zakoračim smjelo na svoje livade snova
Bosonoga potrčim mekim brežuljcima posutim
crvenilom i mirisom makova
I izgubim se u ljepoti ne mareći za
vrijeme ni za prve znakove vlastita starenja.

Na poljanama svojim slobodnom se osjećam i sa
cvijećem plešem kao kći vjetrova
I nekako me uvijek ondje pronađeš, diviš mi se
neko vrijeme, k sebi me dozoveš
Krenem koracima lakim praćena lepršanjem svojih
haljina; pružim ti ruke, ti me povedeš
Pa šetamo obalama rijeke naših zajedničkih
sanjarenja, rijeke što je naše livade povezala.

Ljubimo se i predajemo jedno drugom u tom
bezvremenskom prostoru svoga postojanja
Volimo se i nepregledne su ravnice i pučine
našeg međusobnog darivanja
Načine tražimo kojima dati ćemo jedno drugom i
više nego je ljudskom umu dostupno
Livade snova naše su utočište koje ljubomorno od
pogleda znatiželjnih čuvamo.

Prolazit će proljeća, i svako će nas nanovo gristi i
ujedati nam duše meke
I mijenjat će se likovi naši u slikarskim tehnikama
odrastanja dvoje ljudi
No svakim će proljećem livade rijekom odvojene
biti sve bliže, sve manje daleke
I kad rijeka potok postane, pa bilo to i pred naše
smiraje, mi uzet ćemo što nam život nudi.

********

IZ NAVIKE


Ispričavam se što ponekad
uletim bez kucanja
i nađem se nepozvana usred tvoga vremena
meni nenamijenjenog

Postoji li ono drugo uopće!?

A meni se eto
još uvijek jednostavno omakne
iz puke navike
i bez ikakve zle namjere

Da te silno poželim







<< Arhiva >>