Uskoro hrvatski prijevod ovogodišnjeg dobitnika nagrade Gouncourt

Goncourt, najuglednija književna nagrada u Francuskoj, dodijeljena je u četvrtak piscu Françoisu Weyergansu za roman Tri dana kod moje majke.

Belgijanac François Weyergans pobijedio je sa šest glasova, prema četiri koliko je dobio Michel Houellebecq (Mogućnost otoka), kontroverzni francuski pisac, najprevođeniji u inozemstvu, koji je dugo smatran favoritom.

Nagrada Goncourt dodjeljuje se svake godine od 1903. najboljem proznom djelu objavljenom tijekom godine. Pobjedniku općenito osigurava stotine tisuća prodanih primjeraka.

Među dobitnicima nagrade, koju pisac može osvojiti samo jednom, slavna su imena poput Marguerite Duras, Simone de Beauvoir i Marcela Prousta.

Druga ugledna nagrada, Renaudot, ove je godine dodijeljena francuskoj spisateljici rođenoj u Alžiru Nini Bouraoui za roman Moje loše misli.

Goncourta za prošlu godinu dobio je Laurent Gaudé za roman Le Soleil des Scorta.

Inače, kako piše MVinfo Hrvatsko filološko društvo osim što priprema prijevod dobitnika Bookera (John Banville - 'More') otkupilo je prava i za knjigu "Trois jours chez ma mere" francuskog pisca, redatelja i scenariste Françoisa Weyergansa, ovogodišnjeg dobitnika najveće francuske književne nagrade "Goncourt".

Roman Françoisa Weyergansa (1941), porijeklom Belgijanca, istančano je visoko-književno djelo, svojevrsni dnevnik pisca o piscu koji piše roman, ali nikako da nađe pravo nadahnuće. Ironičan, duhovit i lucidan, premda nabijen očitim i skrivenim referencama za književne velikane (a što znači i da od publike traži stanovitu načitanost), to je roman koji se izruguje svemu i neka je neka vrsta ludičkog resumea našeg vremena - kaže Mia Pervan, prevoditeljica romana.

Urednica bibilioteke "Na tragu klasika" Jadranka Pintarić dodaje kako je: "roman stilskom izbrušenošću, pa čak i tematikom (roman sjećanja) vrlo sličan ovogodišnjem dobitniku Bookera, romanu "More" Johna Banvillea, kojeg ćemo također objaviti, čime se na neki naćin potvrđuje kako je u modi ponovno istinsko književno umjetničko stvaralaštvo u kojem je, recimo to tako, svaki umjetnikov potez perom po bijelom papiru važniji od tzv. zapleta. Tako se može reći kako su obje nagrade na neki naćin pokazale da obrazovana i kompetentna publika ne misli da je prevladavajući pulp-fiction u izdavačkoj produkciji ujedno i prava književnost".