NOVO iz Durieuxa : Stanko Andrić - 'Simurg' + Boris Dežulović - 'Pjesme iz Lore'

'Simurg' Stanka Andrića šarolika je slika Slavonije, u kojoj su svoje mjesto našle i bake, krave (`neusporedive krave, zdepasti anđeli čuvari našeg djetinjstva!´), te biblioteka župnika.
`Brzo sam i pohlepno učio gramatiku godišnjih doba, to uzbudljivo gradivo koje s pravom zauzima središnje mjesto u programima pučkoškolskih razreda, tu fundamentalnu četverostruku razdiobu raznolikosti svijeta´ – zabilješka koja je znakovita za pripovijedanje koje kao da dolazi iz posve drugog vremena i svijeta. (Cornelius Hell, Die Furche, Beč)

Pisci s kojima je Andrić povezan, koji su mu neka vrsta duhovne braće, jesu Bruno Schulz i Danilo Kiš. Da bi se spustio na dubinu dovoljnu za velike ulove, djelomično je posegnuo za njihovim mrežama i dopunio ih svojima. (Dario Grgić, Glas Slavonije)

U ovoj ediciji Stanko Andrić je objavio knjigu Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, 2000 te reader s prozama Povijest Slavonije u sedam požara. Enciklopedija ništavila. Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, 2001.

**********

'Pjesme iz Lore' Borisa Dežulovića je zavičajna lirika po svojoj školskoj definiciji. Naš zavičaj, naime, jest Lora, koliko god se u udžbenicima i turističkim brošurama trudili prikazati ga kao arkadiju s Plitvičkim jezerima i koćaricama u zalazak sunca. Točno tu negdje, izvan turističkih, ali i naših svakodnevnih ruta, na početku autobusne linije koja upravo pjesnički vozi od Lore do Lovrinca, nalazio se mali, mračni logor na kraju grada za koji mi, eto, uporno nismo znali, i za kojega uporno ne želimo znati ni danas, zbunjeni i šokirani pred njegovom zloslutnom kapijom…

Meni je cilj bio izazvati kod čitatelja duševne boli. To da čitanje izaziva ozbiljne zdravstvene tegobe, uostalom, znamo i otprije. Ja sam poetiku Jure, Bobana, Jasenovca i Gradiške Stare izmjestio iz opskurne, mračne supkulture emigrantskih domova kulture, prigradskih krčmi i internet foruma u prostor takozvane građanske kulture, među korice lijepo dizajnirane knjige, na police čistih, pristojnih knjižara, u ozračje opuštenih ljetnih književnih večeri. Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima. Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori već pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru učinio mogućom kaže između ostaloga o svojoj knjizi sam autor Boris Dežulović

U ovoj ediciji Boris Dežulović je objavio i roman Christkind koji je osvojio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2004. godini.