Prozni diptih 'Doppelgänger' Daše Drndić sastoji se od pripovijesti «Artur i Isabella» i «Pupi» i nastavlja se na autoričina prozna djela koja tematiziraju odnos povijesti i pojedinca «Canzone di guerra» (1998.) i «Tottenwände» (2000.).
Kako žive i kako umiru ljudi na ovim našim prostorima na kojima se izredalo nekoliko država? Spisateljica iz Rijeke na to je pokušala odgovoriti nastavljajući se na bogatu tradiciju ˝dvojničke˝ literature (Dostojevski, Stevenson, Pirandello, Bulgakov).

«Artur i Isabella» je groteskna priča o odnosu dvoje staraca koji se upoznaju u novogodišnjoj noći, kratka povijest njihova sveopćeg propadanja koje je u tekstu prikazano u naturalističkim prizorima ponajprije fizičke/fiziološke propasti.

Pripovijest «Pupi» je kompleksnija i dulja, gotovo kao kratki roman, u kojoj naslovni lik nakon obiteljskih i povijesnih peripetija završava na ulici i druži se samo s prodavačima novina i nosorozima, s kojima se poistovjećuje. I ova priča obiluje grotesknim i bizarnim detaljima, odvija se u atmosferi beznađa i očaja i okončava se tragično, te kao takva djeluje kao dvojnik, «doppelgänger» prve priče.

Daša Drndić je autorica koja kopa po tunelima i kojoj su kompromisi zadnji na pameti; njene proze pretpostavljaju isto takve, beskompromisne čitače. (Zdravko Zima)

Vladavina slučaja i osuđenost na osjetilnost značajke su svijeta ove nipošto banalne proze. Osobno cijenim ovako ambiciozno shvaćanje književnosti kakvo je u sadašnjem trenutku hrvatske proze gotovo usamljeno. (Gordana Crnković)

*******

Daša Drndić rođena je 1946. godine u Zagrebu. Objavila je sljedeće knjige proze: Put do subote (Prosveta, Beograd, 1982.), Kamen s neba (Prosveta, Beograd, 1984.), Marija Czestochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (Adamić-Arkzin, Rijeka-Zagreb, 1997.), Canzone di guerra. Nove davorije (Meandar, Zagreb, 1998.), Totenwande. Zidovi smrti (Meandar, Zagreb, 2000.), Doppelgänger (Reč, Beograd, 2002.) Leica format (Meandar, Zagreb, 2003.). Pisala je radio drame i bavila se dokumentarnom radiofonijom. Piše i književnu kritiku. Od 1953. do 1992. živjela je i radila u Beogradu. Godine 1992. odlazi u Rijeku gdje i danas živi. Radi na riječkom Pedagoškom fakultetu.