Nijedna od dvadeset i četiri dosad objavljene knjige Igora Mandića nije ostavila ravnodušnim ni stručnu, niti najširu javnost. Širok krug interesa, zabadanje u vruće teme, imenovanje pojava njihovim pravim imenom, pisanje bez ostatka jasnim, istančanim, duhovitim stilom – samo su neke od odlika jednog od najvećih živućih hrvatskih pisaca, koje krase i njegovu najnoviju knjigu "Hitna služba".

Riječ je o izboru kolumni koje je Mandić objavljivao u «Vjesniku» od 1999. do 2005., to jest o «razjasnidbi mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovog tisućljeća», kako glasi podnaslov knjige. Knjiga je podijeljena je na devet poglavlja. Naslovi pojedinih poglavlja nedvosmisleno upućuju na to koje društvene bolesti Mandić ovom prilikom razobličuje i dijagnosticira: Hitna služba za strukturu grijeha u «lijepoj našoj», Hitna služba za medije, Hitna služba za našu zatvorsku i logorsku književnost, te za «kaminski štimung», Hitna služba za provjetravanje hrvatske književne garsonijere, Hitna služba za prevrednovanje televizije, računala i Interneta, Hitna služba za bauke svih vrsta, za «Hominternu» i «Vaginternu» i za jednu «ševu», Hitna služba za ozbiljna pitanja, Hitna služba za lakša pitanja, te konačno Hitna služba za baratanje metaforama.

********

O autoru
Igor Mandić (1939) rođen je u Šibeniku. Objavio je dvadesetak naslova od kojih zbirke književnih kritika "Uz dlaku" (1970), "101 kratka kritika" (1977), "Romani krize (1996.), "Književno (st)ratište" (1998), eseje i polemike "Zbogom, dragi Krleža" (1988), "Što, zapravo, hoće te žene?" (1984), esejističke zbirke "Mysterium televisionis" (1972), "Principi krimića" (1985), "Ekstaze i mamurluci" (1989), "Za našu stvar" (1998), "Prijapov problem" (2000), feljtone "Bračna kuhinja"(1989), "Bijela vrana" (2002)…