Kur... Dro... Spon... Uzdržavana ženska? Plus: kako se nositi s nalazom carcinoma in situ?

Prošli ponedjeljak sam otišla s Frendom do Jokera u shopping.
Frend je divan deèko u ranim tridesetima. Single je i uz dobar posao u Velikoj Firmi ima i svoj biznis, dobro zaraðuje, simpatièan je, omiljen u društvu, a malo i farabutast, pa voli brze aute, malo popit, napravit gužvu, družit se s momcima na rubu zakona, i tako to... Ali je u totalu pozitivac.
I cure ga jako vole.
Volila ga je i ova njegova bivša i neprežaljena koja je trebala postat i supruga, ali je neki kreten jedno jutro malo prebrzo vozio na izlazu s autoceste, i tako je bivša i neprežaljena danas supruga kretena koji je svojim Land Roverom naguzio njen Mercedes A klase (koji je btw. kupio frend, for the record) i izazvao joj teže tjelesne ozlijede i materijalnu štetu, ali je imao dobru spiku i posjetio je u bolnici više puta, i tako to...
Nebitno.
Frend je veæ neko vrijeme kronièno single. Tj, osim nekih usputnih kratkih avantura, veæ skoro dvije godine.
A to jako loše utjeèe na njegov izgled.

Naime, Frend je jedan od onih beznadežnih sluèajeva muškaraca koji se ne znaju sami odjenuti. I koji obièno izgledaju ok tek kad dopadnu ženskih šaka, i kad im nekakava žena sa smislom za umjereno, pristojno, poslovno prihvatljivo te casual ukusno odabere par komada i ugura ih u kabinu, te odluèi što je ok a što nije... U protivnom uzalud mu sva njegova simpatiènost, dobrota, uspjeh i bla, kad je sklon looku najbeznadežnijeg moguæeg FER-ovca...
Ok, Frend se i tamo 90-ih oblaèio jednostavno grozno – imao je fazu uskih crnih sintetièkih majèica koje istièu teretansko tijelo, prije toga fazu khaki hlaèa i psihodeliènih poliesterskih košulja, pa gadnih majci s glupim natpisima... A poznajem ga još prije te lejm rejverske faze, kad je uspjevao èak i nepogriješive kombinacije kao što su crne Levisice, crne Martensice, crna majca na npr. Sonic Youth i karirana košulja uèiniti neukusnima i u neèemu esencijalno pogrešnima...

Odijevala sam ga u fazama prije bivše i neprežaljene, odijevala ga i u meðufazama raznih veza, pa èak i u nekim vezama s curama sklonima èudnoj odjeæi i muškarcima èobansko-poduzetnièkog immagea.

Odijevam ga veæ neko vrijeme.
A ovaj put nije imao potrebu doæi do Zagreba ili me naganjati nakon posla.
Uzeo je sebi par sati pauze, i lijepo me odveo do Jokera da spasim casual garderobu. Jer smo odijela i finije košulje obnovili u prosincu.

Neko vrijeme smo se natezali u Tommy Hilfigeru oko traperica (on je htio totalno obiène i krajnje bezvezne tamne, ja sam ga natjerala na svijetle “istrošene” i tamne s izblijedjelom prednjicom), pa u Sportini gdje je on slinio nad neukusnom ispranom zelenom pamuènom t-majcom kratkih rukava s našivenim sunèanim naoèalama i natpisom Armani Jeans (mislim, stvarno!), a izašao s par ukusnih bijelih i sivih D&G s diskretnim printom i jako dobrim hlaèama. Uspjela sam ga teškom mukom odvuæi od onih jezivih užasa za stopala u Paciottiju, mada me preklinjao da uðemo i vidimo ten eke tenisice kakve imaju kao svi njegovi frendovi koji su face. Našli smo i krasnu štofanu sivu collageicu na rasprodaji u Benettonu (divno, i business i casual), dvije trenerke i fantastiène visoke tenisice u Nikeu, savršene crno-sive visoke Reebok tenisice koje može nositi svaki dan kao cipele u Shoe Be Doeu, tri para Converse Chucktaylorica u bojama koje nisu crna, modra i bijela (nego blijedožuta, ispranozelena i bež), nekakve Timberland pulovere i karirane košulje, èak smo i u Tom Tayloru našli dva savršena pulovera za jako malo novaca.
I savršenu crnu kožnu jaknu u Bati.
U Bati imaju baš dobre kožne jakne. I ženske i muške. A svi znamo da kožnih jakni nikad dosta. Njegova crna se ofucala, a smeða i boja karamela koje smo kupili na proljeæe u Zagrebu ne idu baš na sve.
Pa je tako frend si kupio kožnu jaknu.
A kako sam imala nešto novaca koji su mi ostali od weba za koji sam njemu radila tekst, tako sam i ja odluèila si kupiti jaknu.
Mamile su me one iz nove kolekcije, pogotovo jedna lagana krem boje, ali taj vrag je koštao oko tisuæu i pol kuna, pa sam se sva tužna okrenula prema onima preostalima od zimske rasprodaje. I pronašla savršenu kratku modru od brušene kože, za jedva nekih 520-ak kuna. Totalno savršenu, kratku, ma milina od jakne. A ostalo mi je i za Dior Show Blackout maskaru i dvije knjige u Profila.
Ali i dalje sam htjela onu krem...

Nakon uspješnog shoppinga sjeli smo na kavicu vani, a na štekatu se zatekla i Zmija.
Zmija je inaèe nekadašnja uberfrendica od Frendove bivše i neprežaljene, i cura koju poznajem jer se, eto, druži s nekim curama koje ja poznajem, pa smo se tako više puta zatekle u istom društvu, i tako... eto... poznajemo se.
Mada nije baš da sam najsretnija na svijetu zbog to poznanstva...
Zmija je takoðer jedna od onih žena pred kojima strašno pazim što govorim i kako se ponašam, jer ima nevjerovatnu sposobnost pamæenja i slobodnog reinterpretiranja svih moguæe kompromitirajuæih informacija o osobama s kojima dolazi u kontakt. A takoðer, kao obtnièka jedinica i obtnièka supruga bez djece, gomilu slobodnog vremena koje provodi na mjestima gdje sprèkava tatine i muževe novce na gluposti. I usput skuplja materijal za olajavanje.

Na moj veliki užas, jedini slobodni stol je bio do onog za kojim su sjedile ona i par izgladnjelih kokošaka s ekstenzijama u kosi, naranèastim puderom na licu i urlajuæim podmlatkom u kolicima.
Na moj još veæi užas, Frend me ostavio za stolom s vreæicama, i izjavio da se mora vratiti unutra po nešto što je zaboravio.
Pa sam tako ostala nekih 15-ak minuta sama i nezaštiæena, na milost i nemilost Zmijinom skeneru...

Ok, prièala sam o glupostima, pokušavajuæi što je moguæe bezbolnije izbjeæi mine koje je cijelo vrijeme podmetala, one standardne o vezi, poslu i sliènome.
I dobro mi je išlo.
Dok se nije pojavio Frend.
S vreæicom iz Bate.
I pružio mi je s osmjehom od uha do uha. Sav ponosan, ko da me upravo zaprosio. Onako javno, pred Zmijom i 30-ak besposlièara ispred Jokera.
Samo što me Frend nije zaprosio.
Nego mi je kupio onu jaknu koja mi se užasno sviðala!
I sve to zaèinio s dvije soène puse i izjavom da ja zaslužujem sve na svijetu i da bi mi i kožu s leða skinuo jer sam uvijek tako divna prema njemu i podnosim njegove gluposti i èak sam se žrtvovala i obavila s njim tako strašnu, groznu i napornu stvar kao što je dvosatno shoppingiranje odjeæe, isprobavanje, mrcvarenje i navlaèenje tih groznih zloèestih odjevnih predmeta i cipela...

E, sad... U ovakvim situacijama mi nije nimalo neugodno. Dapaèe. Jer vjerujem da sam divna osoba koja potpuno zaslužuje da joj ljudi daruju lijepe stvari. Jer ja to zaslužujem. Jer volim svoje prijatelje uèiniti sretnima. A za uzvrat i oni mene vole uèiniti sretnom, i sretnima ih èini kad vide sjaj izazvan sreæom u mojim oèima. A taj sjaj redovno izazivaju lijepe nove stvari.
Sretna sam bila u svakom sluèaju...
Prvih 5 sekundi.
Dok nisam skužila da su Zmijine uši toliko naæuljene da samo što nisu poprimile oblik satelitskih tanjura, a oène jabuèice na rubu da iskoèe iz glave od brzinskog premjeravanja svih detalja na mog lica, Frendovog lica, našeg bodylanguagea...
Zmija je, naime, pripremala prièu.

Ali kako ju je pripremila!

Veæ isto popodne moja N mi je poslala poruku da sam baš ðubre jedno pokvareno i zloèesto, jer da se nisam pohvalila novi deèkom, koji je dapaèe naš zajednièki znanac...
Što je mene bacilo u totalni upitnik.
Pa mi je pojasnila da joj je sve o mom novom deèku isprièala naša zajednièka manikirka kod koje je upravo bila na gelu.
Bijesna do samih granica bijesa nazvala sam manikirku, inaèe frendicu s kojom povremeno izaðem, i zatražila objašnjenje. A objašnjenje je to da je Zmija bila na manikuri taman nakon Jokera a prije N-inog termina, i da joj je baš drago jer je Frend dobar s manikirkinim mužem, i krajnje je vrijeme da napokon naðe nekoga...
Jezivo.

Naravno da nije imalo nikakve koristi to što sam pokušala posušiti traè kod N i manikirke. Jer šteta je veæ bila uèinjena.
Veæ u utorak sam postal službena Frendova cura.
A u srijedu sam veæ promijenila status.
Naime. Od frendice pa preko cure postala sam zadnja gradska drolja i bezkompromisna sponzoruša.
Izgleda da je Frend nekim ljudima zanijekao postojanje romantiène veze meðu nama, a kako je Zmija sigurno još i nakitila prièu, najnovija verzija je ta da se ja i Frend povremeno ševimo, i da mi, kako sam sad nezaposlena, zauzvrat kupuje odjeæu. I to ne negdje gdje je fensišmensi ili u inozemstvu, nego u najobiènijem Jokeru.
I ne, ne radi se samo o obiènoj no name kožnoj jakni iz Bate. Nego o cijeloj gomili vreæica.
Jer ja sam sad jadna i nezaposlena, i grebem muškarce da mi kupuju cipele u Shoe Be Doeu na rasprodaji, i odjeæu u Benettonu...

Jednostavno ne znam što bih rekla na ovo. Da se ne radi o Zmiji za koju svi znaju da je Red Carpet u ljudskom obliku, ne bi me bilo briga...

Ali opet, ako se o meni ne prièa, to je ko da ni ne postojim.

U meðuvremenu, odluèila sam potpuno ignorirati sve muške oko sebe. Posvetit se šivanju.
Šivanje je jedna od najzabavnijih stvari na svijetu, a rezultira i lijepom odjeæom. U mom sluèaju sve dolazi u par osnovnih krojeva i s katastrofalno loše pogoðenim mjerama, jer ja sebe još uvijek percipiram tanjom nego što jesam, pa malo jaèe stisnem krojaèki metar preko raskošnijih djelova tijela... Ali nema veze. Praksa èini majstora.

A najviše od svega sam se posvetila sakupljanju novih ozlijeda i bolesti.
Naime, stukla sam i koljeno.
Pala ko klinka. Na beton. Na parkiralištu od Lidla.
I sad imam tu golemu zatežuæu krastu koja boli...
Ali još više od kraste me bole èarape. Lijepe debele neprozirne sive melirane, posljednje u Calzedoniji u mojoj velièini... Èak imaju i etiketu na dupetu, pa nema straha da ujutro navuèem èarape naopaèke i struk mi naprijed doðe pod cice a straga do pola dupeta.
Moja Seka je bila sva samilosna prema meni dok sam urlala i plakala ko beba ispred Lidla i brisala krv s koljena, sve dok joj nisam izmeðu dva naleta jecanja priznala da plaèem zbog hulahopki. Našto je ona u nevjerici i ljuta ostala preplavljena sramom pa me ostavila da sama s kesama doplazim do doma.
A imam i lijepu novu modricu na ruci od udarca u vrata od samoposluge. Ogromnu.

Usput oèekujem i nalaze s patologije.
I iskreno, bojim se rezultata.

Faza besmislenog i obijesnog adolescentskog promiskuiteta praæenog lošom informiranošæu, neznanjem, i nebrigom tipiènom za te godine kao i za naš divni obrazovni sustav koji se stvarno oduvijek jako trudi informirati djevojke i deèke o tome što im se sve ugodno može izdogaðati ako ne navlaèe lateks i završavaju u krevetu sa svakom budalom koja ima dobru frizuru i pravu prièu, kod mene je odavno urodila lošim plodovima. Vrlo lošim. U vidu svega i svaèega, pa tako i HPV-a visokog rizika koji je dugo bio nelijeèen, povlaèenja po specijalistima za ženske bolesti, neugodnih kolposkopija i konizacija, i, naravno, oprezom za koji je ipak malo prekasno.
Jer moj imunitet voli uvijek ponovo posrtati pred njim...
Nikad nisam imala Cin na PAPA-i manji od 2, i to ako imam sreæe.
I svakih 6 mjeseci odem na glupi PAPA sa strahom da neæe ispasti neka katastrofa.

Ovaj put je stvarno loše.
Nije kao u najgorem sluèaju do sada dysplasia gravis.
Na nalazu je ovaj put prekriženo ono prestrašno carcinoma in situ.
Odakle su se u samo 6 mjeseci pojavile te grozne, pogrešne, nepotrebne, suvišne, neprijateljske stanice?
Ok, nekad PAPA može pokazati relativno uredan Cin èak i ako nije sve u najboljem redu, jer nije nepogriješiv. Ali sigurno ne može pokazati greškom baš tako loše stanje?

I iskreno, bojim se.
Uz èetiri raka grliæa maternice u najbližoj obitelji, od èega su dva i kod Mame i Mamine sestre, a druga dva su završila tragièno, bilo bi glupo da se ne bojim.
Sav oprez posljednjih 10-ak godina nije bio dovoljan.
I trenutaèno me ništa ne može utješiti.
Jer kad me nazvala sestra od giniæa i rekla da se hitno javim, i kad mi je pod nos stavljen plavo printani A4 papir na kojem je prekrižena i kockica pred jezivim carcinoma in situ, pa... malo je reæi da mi se instant pomraèilo pred oèima.

Ali ako ništa drugo, bar imam lijepu novu kosu svijetle tople smeðe boje duhana. Koja mi jako lijepo stoji.
I ako završim na patologiji, bar æu biti lijepi leš...

22.02.2010. u 11:51 sati | 35 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.