Pakao zvan posao 1

Koja grozna tema za prvi post na novom blogu...
Ali, na žalost, na užas, tako je kako je i ja tu ne mogu ništa promijeniti.

Ako ne dam otkaz kroz slijedeæih mjesec dana sigurno æu ga dobit od šefova. I zato oèajnièki tražim novi posao.

Možda šef nije mislio baš tako. Možda je to bila još jedna od njegovih taktika i tehnika zastrašivanja/motiviranja/bahaæenja pred djelatnicima, ali u svakom sluèaju nije djelovala nimalo motivirajuæe. Umjesto da navalim na posao i trudim se postiæi nekakve opipljive rezultate, ja sam navalila na MojPosao, frendove i poznanike, sve moguæe i nemoguæe veze i kontakte, samo da se što prije dokopam nekakvog posla...
Što je najgore, sada sam veæ u situaciji da tražim BILO ŠTO! ne bih imala ništa protiv ni da radim kao prodavaèica, samo da se maknem iz ove demotivirajuæe i deprimirajuæe radne sredine...

Produžit æe mi ugovor na MJESEC DANA!

I naravno da svu svoju energiju trošim na uzrujavanje umjesto na posao!

Da bar mogu sebi priuštiti da dam otkaz... Ajme! To bi bilo divno!
Ali ne mogu.
Imam golemi minus, kredit, a nemam starce koji bi uzdržavali sve moje dražesne potrošaèke navike...

I poèelo je. Toliko sam jadna da ne mogu zaspati bez Normabela, ujutro se jedva budim, izgubila sam apetit, povraæa mi se i imam proljev...
Što zapravo i nije toliko loše, jer ionako imam nekih desetak kila viška koje sam nabila u zadnjih godinu dana, i ne znam kako ih riješiti...

Ali èak ni to me ne raduje! Èak ni moguænost lakog, usputnog i gotovo neprimjetnog mršavljenja bez puno odricanja i bez noænih agonija dok apstiniram od pizze i èokolade ne vidim kao svjetlu toèku u moru jada, užasa i oèaja u koje sam upala.
To je veæ pokazatelj ozbiljne krize.

I pokazatelj kako sam GLUPA bila prije 3 mjeseca kad sam dala otkaz u velikoj firmi, na skroz dobroj poziciji u izvozu koja je podrazumijevala dosta putovanja i sastanaka na visokim poslovnim razinama, dosta kontakata, dosta glumatanja... i, naravno, najzanimljiviji posao na svijetu ali za ne vjerovat malu plaæu... da bi došla u ovaj kretenizam od firme koja se predstavljala divnom i krasnom...
Èak ni ne radim posao za koji sam zapravo i došla tu.

Kolegice me nisu prihvatile jer dolazim iz velike firme. Baèena sam na smiješni posao prodaje i gnjavljenja ljudi proizvodom kojeg niko neæe.

Jadna sam!

Ali sama sam sebi kriva....

10.09.2008. u 09:08 sati | 3 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.