Koja grozna tema za prvi post na novom blogu...
Ali, na žalost, na užas, tako je kako je i ja tu ne mogu ništa promijeniti.
Ako ne dam otkaz kroz slijedećih mjesec dana sigurno ću ga dobit od šefova. I zato očajnički tražim novi posao.
Možda šef nije mislio baš tako. Možda je to bila još jedna od njegovih taktika i tehnika zastrašivanja/motiviranja/bahaćenja pred djelatnicima, ali u svakom slučaju nije djelovala nimalo motivirajuće. Umjesto da navalim na posao i trudim se postići nekakve opipljive rezultate, ja sam navalila na MojPosao, frendove i poznanike, sve moguće i nemoguće veze i kontakte, samo da se što prije dokopam nekakvog posla...
Što je najgore, sada sam već u situaciji da tražim BILO ŠTO! ne bih imala ništa protiv ni da radim kao prodavačica, samo da se maknem iz ove demotivirajuće i deprimirajuće radne sredine...
Produžit će mi ugovor na MJESEC DANA!
I naravno da svu svoju energiju trošim na uzrujavanje umjesto na posao!
Da bar mogu sebi priuštiti da dam otkaz... Ajme! To bi bilo divno!
Ali ne mogu.
Imam golemi minus, kredit, a nemam starce koji bi uzdržavali sve moje dražesne potrošačke navike...
I počelo je. Toliko sam jadna da ne mogu zaspati bez Normabela, ujutro se jedva budim, izgubila sam apetit, povraća mi se i imam proljev...
Što zapravo i nije toliko loše, jer ionako imam nekih desetak kila viška koje sam nabila u zadnjih godinu dana, i ne znam kako ih riješiti...
Ali čak ni to me ne raduje! Čak ni mogućnost lakog, usputnog i gotovo neprimjetnog mršavljenja bez puno odricanja i bez noćnih agonija dok apstiniram od pizze i čokolade ne vidim kao svjetlu točku u moru jada, užasa i očaja u koje sam upala.
To je već pokazatelj ozbiljne krize.
I pokazatelj kako sam GLUPA bila prije 3 mjeseca kad sam dala otkaz u velikoj firmi, na skroz dobroj poziciji u izvozu koja je podrazumijevala dosta putovanja i sastanaka na visokim poslovnim razinama, dosta kontakata, dosta glumatanja... i, naravno, najzanimljiviji posao na svijetu ali za ne vjerovat malu plaću... da bi došla u ovaj kretenizam od firme koja se predstavljala divnom i krasnom...
Čak ni ne radim posao za koji sam zapravo i došla tu.
Kolegice me nisu prihvatile jer dolazim iz velike firme. Bačena sam na smiješni posao prodaje i gnjavljenja ljudi proizvodom kojeg niko neće.
Jadna sam!
Ali sama sam sebi kriva....
Post je objavljen 10.09.2008. u 09:08 sati.