ponedjeljak, 08.07.2019.

Nevera

Pipam ja sebe jutros i gledam jesam li sva čitava i tek kad sam shvatila da mi je sve na broju, krenem dalje. Vozikajući se do posla, imala sam što za vidjeti. Brojna razrušena stabla ležala su na cesti kao i razrušeni i zabačeni crijepovi, cigle, suncobrani, raznorazno smeče, stolovi. Ebate što je ovo bilo sinoć?!! Točno na deset minuta vrag se spustija na zemlju. Vjetar je nevjerojatnom snagom puhao da je sve nosio pred sobom. Taman sam legla u 22 i 30 i nisam ni uspjela uzeti krunicu u ruke da izmolim svoju najdražu molitvu kad ono BUM TRAs BENG BONG. Bože kuća mi se ruši- pomislila sam i trkom pozatvarala sve prozore. I onda odjednom mir. Sve se smirilo kao da ništa nije bilo. Prošla me volja za spavanjem . Uzela sam mobitel u ruke i pratila lokalne portale koji su svi od reda objavili neku od svojih snimaka nevere i štete koju je napravila. Tako sam saznala da je najveća šteta napravljena na novosagrađenom kampu na Boriku. Ebi ga, nemaju sriče! Nisu ni tjedan dana od otvorenja radili kako triba. Šteta! Isto mi ih je ža'. Ali ne sumnjam ja da lova čini čuda i da će oni sve to obnoviti u rekordnom roku. Uglavnom, i stari ljudi pričaju da ovakvo čudo još nisu vidjeli.
Ali ja se stvarno pitam jel to bio isječak iz pakla?!... Samo malo da vidimo kako to izgleda. Ili je samo majka priroda na kratko pokazala svoju moč i razornu snagu. Što bilo da bilo, ali jedno sam sigurna; da će danas svi ljudi biti bolji i nitko nikome neće nanositi zlo. Zemljom će vladati blagostanje.
Ahaaaaaaaaaa! A ja ću biti Kraljica Elizabeta!





- 08:16 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.