utorak, 20.08.2019.

Zatucana stara cura

Majka Terezija je rekla „Ljudi su nerazumni, nelogični i orijentirani sami na sebe, voli ih usprkos tome“, a ja bi rekla „Ljudi su , u najmanju ruku čudni, ali ja ih usprkos tome volim!“.

Posljednjih dana , a i par mjeseci intezivno sam se družila i susretala s ljudima iz moje mladosti i najranijeg djetinjstva. Sve su to ljudi koji su iz raznoraznih razloga napustili Zadar i krenuli u neku za njih bolju i sigurniju budućnost. Eto, ja sam ostala tamo di sam se i rodila i to u istoj kući živim 40+ godina. Na momente mi se čini da sam čak malo zaostala u odnosu na te moje prijatelje. Oni su ka postali nekako moderniji i otvoreniji u razmišljanjima i ponašanjima. Jeli to uistinu tako pitam se ja sad?! Jesu li se ljudske vrijednosti poremetile ili sam ja stvarno „zatucana stara cura“.

Tako kreće Slučaj broj 1;

Javi se meni prijateljica koja već 20 godina živi u jednoj od vodećih Europskih metropola i „hitno“ se želi vidjeti sa mnom jer je i ove godine došla u svoj rodni grad, a dogodilo joj se nešto jako ružno i u komi je zbog toga. Naravno, da nisam mogla odbiti susret sa njom (pogotovo jer je u nevolji), a u pratnji joj je bio i njen petnaestogodišnji sin. Muža nigdje?! A ionako mi je njen muž „dosadan ka proliv“ i sve ove godine trpim ga radi moje prije koja je stvarno dobra ka kruv.
Nismo se ni našle, a ona je počela pričati;

-Došla sam ti ja u Grad, još prije 20 dana, ali od tuge i jada, nisam izlazila iz kuće i nikom se nisam javljala, ali ne može to tako.....bla...bla...bla.....pa sam izašla.
- Što ti je bilo?! Jel te boli , jesi bolesna, jel ko umra.....- milijun pitanja.
- Ma nije ništa takvog...nego rastavljam se!
- Aaaaaaaaa, nije lipo, ali glavno je da si ti meni živa i zdrava. Mali je dobro i što te briga za Njega- nisam tila reći ljigavca jer ipak joj je muž s kojim ima dite i ne sluša ona mene uopće nego nastavlja;
-Doveza' je mene i malog u Grad i otiša' na aerodrom po ljubavnicu i s njom se uputija na Hvar....7 dana....i onda zaplače;
- A mene nikad nije vodija na Hvar- e sad već ne mogu pratiti i pitam se što je veći problem; to što je nikad nije vodija na Hvar ili to što je ostavija nju i sina i krenija s kurbom na ljetovanje?!
- Znaš, ja mu nisam tila udovoljavati u......- e sad je mene sram i pisat to što je ona meni govorila, ali ..slušam ja... i nije to problem,nego problem je u tome što i mali sluša.... i nikom ništa. Ona je moderna mama, a ja sam ta lulava zatvorena Šuša .
Mene bilo sram zbog malog, a ona bez pardona „ožeži po mužu" i pogledavši na sat shvati da je prošla ponoć i digne se, povuče malog za sobom, i mirno kaže:
- Moram ići , muž nas čeka kraj mosta!!!!!

Jesam dobro čula?! Jesam dobro shvatila?!!!!
JESAM; i dalje živi s ljigavcem i kuva mu i pere i to je ka moderno.
-Ti to ne razumiš- kaže ona, a ja se poveselim što ne razumin ništa i što sam zatucana i glupa, samo; što si me onda gušila svojim zvizdarijama cilu večer. Ja se skroz sažalila nad njom, a onda sam joj samo rekla:
- Ma vas dvoje ste isti- i ona se samo nasmijala misleći da se ja šalim, a meni nije bilo do šale. Em mi je prošlo moje vrime za ići leći, em mi je napunila glavu s glupostima.

Za slučaj broj 2 trenutno nemam ni snage ni živaca..... možda jednom i ispričam...


- 09:32 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 14.08.2019.

I zato svoju zvizdu slidin.....

Tri tjedna godišnjeg +blagdani i eto ti misec dana linčarenja. Tako je tribalo biti, ali nije. Mene je godišnji odmor u potpunosti satra. Nisam imala ni dana odmora za sebe ako ne uzmem u obzir onaj jedan dan kad sam doslovno disala na škrge, glava mi je bila ka balun, a noge me nisu tile slušati pa sam ležala cili dan. Od umora nisam ni sekundu zaspala. Samo sam se održavala na životu.

Ovu godinu sam uzela GO u vrime kad mi je došla rodica iz Merike. Što je-je, darovala me sa svim i svačim; od markiranih torbica, odjeće, kozmetike, žvaka, raznih potrepština za kuću i evala joj na tome, jer se vidi da nije štedila. Kao npr neka druga rodbina što mi donese staru iznošenu majcu. Ma ruku na srce, ne triba meni niko ništa nositi. Imam ja i prikoviše toga i puno lipših stvari nego što to imaju naši u inozemstvu, ali isto je bilo lipo, između ostaloga, dobiti parfem oriđiđi iz Njujorka.
Ali nije zlato sve što sja, meni triba moj mir. Ne mogu ja cili dan nekoga zabavljati, a upravo sam to činila. A oni misle obrnuto; ka da su oni mene izvukli iz kuće. Je, je, malo morgen. Pa ne znaju oni ko je Šuša i da Šuši nije nikad loše. Ne mogu ja đipati toliko okolo koliko oni misle, ma mogu, ali mi je naporno biti s nekim ono cili dan. Fali meni moj kauč, dobar film, knjiga i čokolada. I kupala sam se svaki dan na „njihovoj plaži“. Častili su me i kuvali mi najlipšu spizu. A ko će me razumit, nek razumi, ko neće nek ne razumi, ali meni je sve to naporno. Tek sad kad sam se vratila u ovu Ludaru od firme ja trebam pravi godišnji, a i ovo ebeno tipkanje računa mi predstavlja gušt, nikakav napor.

Događaj koji mi je obilježio lito je bila večer kad sam nakon 8 miseci ušla u bratovu sobu. Tu bol, tugu i jad nikad neću moći zaboraviti. Tata je bio pokraj mene i samo sam čula kako i on grca bol ne želeći mi to pokazati. Ali knedle u grlu su ga odavale. Pustio me samu tu večer. Mislila sam da ću imati snage porediti neke njegove stvari. A ja sam samo satima buljila u postole kraj kreveta broj 46. Bože, kako li je bio uredan za razliku od mene šunjavice. Ne pamtim kako sam izašla iz te sobe niti znam di ću ja s tim stvarima. Kad –tad ću ih morati baciti. I to sam počela činiti ove dane. Kako apsurdno, cili jedan život stane u desetak vriča smeća. Dobro je reka Oliver; ća je život vengo fantažija...ilitiga pizdarija.



- 08:11 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2019.

B(l)ože, fala ti!

Dogodilo se i to. Opet se dogodilo.
Posumnjala sam u sebe.
Ma 'ko je toliko glup da svu istinu govori o sebi i zapisuje svoja razmišljanja i unutarnja previranja?!
Ma 'ko?! Ko?! Aj reci 'ko?!
JA!!!!! I neka sam, takva kakva sam. Malo šunjava i trknuta, ali iskrena i poštena.
To sam ja!!! Dakle, idemo dalje.
Jer ja sam se baš vezala za vas; Lasto, Dnevniče, Jeko, Teuta, Zvijezdo, Kupusiću moj najdraži, Frešiću, Smjeho..., Lipa otočka, AnaBoni, Pozitivka, Gogo, Andriano... ufff ima vas...Shadow........Važno je da si živa...Morski....Diablo....

- 07:46 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.