petak, 31.05.2019.

Moja prva Kineskinja

Vrime je od marende. Di ću? Kud Ću? Što ću? Sve mi je dosadilo. U gradu je prevelika gužva, sve puno turista; U Trgovački mi se ne da, em sam jučer bila u velikoj spizi em su sve ceste razrovane i imam osjećaj da se još dugo vrimena neće sanirati. I baš smo spremni za sezonu. Osobito nakon što nam je onaj luđak stuka macom Pozdrav suncu. I učinija je to usrid bila dana, a svi se kao čude što ga nitko od slučajnih prolaznika nije spriječija. Aj ti spriječi idiota kad ima macu u ruci!!!!! Sad nek doživotno isplaćuje solarne ploče. Ma idiota je uvik bilo i bit će samo zanima me na čemu li je samo taj bija kad se odlučija na takvo razbojništvo. Ili mu se možda nešto zamirija Grad u čijem su vlasništvu ploče?! Uglavnom, naša najveća turistička atrakcija je uništena, a s njom mislim i sezona. Aj bar su nam još ostale Morske orgulje, ali ne bi se čudila da i njih sravnaju sa zemljom, tj morem. Nego vratimo se marendi i mojoj odluci da idem u park Vadimira Nazora. Opet park! Postala sam ka manijak i to na crvenom motoriću. I tako se vozikam ja kroz brojne staze Perivoja i zaustavim se na jednoj klupici na koju su kroz gusto granje visokih stabala i borova prodirale sunčeve zrake. Malo sam petljala po mobu kad kraj mene sjedne Kineskinja. Prava pravcata kosooka Kineskinja i nasmije mi se. Refleksno odgovorim osmjehom i ja i ko iz topa provalim; You are not from Croatia? A što sam bistra, što se ne vidi da nije naša. A inače nisam nametljiva i nemam običaj pričati sa nepoznatima, ali eto.....

-No. No. I'm from Canada- i tako mi počele pričati i svašta ja saznala. I to da joj je muž iz Zadra, oni žive u Kanadi, a njeni su iz Kine i svaku godinu posjete Zadar. I rekla mi je da jako dobro govorim Engleski. Moš mislit?! A kad sam je pitala zna li koju rič na hrvatskom , lipo mi je rekla da zna govoriti naški. Pa što ja pravim ridikula od sebe i natucam tu ingleže i svaku rečenicu počinjem sa ; ju nou! Ju Nou! Anderstand? Yeeeee.... I nastavim ja na hrvatskom, ali me kineskinja ništa nije skužila. Pa se vratih na engleski i ponosno joj priopčim da je ona prva kineskinja koju znam.

-Ali kako kad je grad pun Kineza???-upita ona na engleskom.
-Je, je, ali ti si prva s kojoj pričam- objasnim ja i ona se nasmije te nastavi svoj put s mužem koji me lipo pozdravija i baš onako ka pravi drski Zadranin koga mrzi pričati sam sebi u bradu promrlja: Pričale ste na engleskom – i ne čekajući odgovor njih dvoje držeći se za rukice upute se ka gradu, a ja sit on motorin i kam bek tu maj ofis.



- 11:36 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.