utorak, 30.04.2019.

Zvir od makine

Zamalo me nije kolpalo kad san ga vidila. Crveni. Baš onako kako san tila. Reka bi moj ćaća da je crvena kurvanjska boja. Možda i je, ali on nije kurvanjski. On je krvavo stečen i zarađen sa mojih deset prstiju tipkajući šugave naloge i račune. Dakle stigao mi je ravno pred kuću ne glavom i bradom nego s kolima i timunom, moj nov motorić marke I(n)vacare.
Teško san disala kad san ga vidila jer iako sam ga naručila prije još tri tjedna, nisan virovala da će mi doći. Iako je ovo ozbiljna firma koja mi ga dostavlja, ali opće je poznato da san pegula u svemu pa tako i u pošteno plaćenim i odrađenim poslovima.
Ali, evo doša je!
I gledan ja njega, a on me poziva „Aj probaj me, aj! „
Zamolila sam dečka koji mi ga je dostavija; „Aj molim te, ti ga prvo probaj da ja ne odletim u ......“.
I Tin (dečko iz ortopedske kuće) side na njega i GAAAASSSSS! Naprid, nazad, u krug, uz uzbrdicu , niz nizbrdicu.......trubi, žmigavce pali,..... Ebate što je dobar!
A ja mu samo buljim u kola. Ka traktor je....koje felge ima.
I nisam mu još našla manu, sve dok nisam sila..... A onda šok i vjeverica!
„Di su?“-pitam
„Ko“-pita Tin.
„Pa... pa....“- nikako se nisam mogla sititi kako se zovu, ali rukom sam pokazivala na timun. I u isti glas viknemo i Tin i ja ;“Retrovitori!!!!!
-„Nema!- slegne ramenima Tin.
-Kako nema?!-čudim se ja.
- Oni se posebno naručuju- nastavlja Tin- ne idu s motorinom.
- Kako to?! (reka bi Vojko v.) pa svaka bicikla ima retrovizore!!!!!- pametujem ja – i samo mu nonšalantno rečem „Naruči mi!“.
Ma nije meni retrovizor važan da gledam nazad ima li auta ili ne, meni je retrovizor da popravim šminku, a i uvik nešto idem pa sam musava i šporka... I tako smo i to rišili!
A drugi tjedan će mi doći neki drugi barba koji će Zvir od makine spojiti na kompjuter i isključiti mi ono pištanje kad motorin ide u rikverc. Mogu zamisliti ujutro u šest kad iden na posa kako bi mi susidi skidali sve po spisku kad ono uvati pištati.
Ma ebeš suside, nego mene živcira! I to ćemo rišiti.
Ovaj novi puno je viši od mog starog motorina i mislila sam da će mi to biti problem jer teta Ravnoteža i ja smo se odavno posvađale i ona mi na svaki povišen centimetar priti vrtoglavicama i inim glupostima. Ebeš i ravnotežu!
A moram spomenuti i ćaćino oduševljenje kad je skužija LCD ekran ;“vidi , ima i kompjuter!.
A taj „kompjuter“ pokazuje ne samo uru nego i temperaturu zraka uz naravno pređene kilometre.
Sad ću se vozati po gradu i pitati ljude ;“ Znaš kolika je temperatura?!!!“ pa nek mi neko reće da nisam faca.
Iskreno sam pitala Tina oće li me ova makina služiti bar godinu bez kvara.
„Ma oće, nego što će!!!- uvjerava' me, ali ne znam jeli Tin samo dobar trgovac ili je to stvarno tako.
-Znaš što?!!!! Pokvari li se..... naći ću te ja....mali je ovo grad!!!-okuražila se ja.
Naravno Tin se samo nasmija. I tako sam se ja dva dana samo vozikala po kvartu pa sam čak imala i prvi udes!!!!
- Bum!... Tras!!!- svom snagom zalipila sam u dvorišne stupiće. A što ću kad mi je zazvonija mobitel i išla sam viditi ko je i BUM!!!! Ali baš baš BuM da je ćaća izletija iz kuće i gleda kako sam ja, a ja od muke panično vičem „ Jesam li ga ogrebala, jesam li ga razbila?!“.
Nema veze i da jesam. Moj je!, Ali nisam. Čudo za onakav udar.
Sad kujem plan za ovaj vikend. Spremam se na put i to malo izvan grada. Meta mi je poznati trgovački centar. Doktor Gugl kaže da od moje kuće do TC-a ima pet kilometara. Poznavajući moju (dez)orijentaciju dakle bar 8 km tamo, 5 km po centru i 7 ipo nazad i to bi ova makina trebala izdržati. Tako piše u prospektu da može s jednim punjenjem proći 55 kilometara, a koliko znam 20 je manje od 55 ;-). Sumnjam da će toliko izdržati, ali ovo će mi biti test.
Čak ću na "put" poniti i ruksakić sa hranom i pićem jel nikad ne znaš?!!!!
Sve će biti dobro ako sutra dan ne osvane naslovnica u Zadarskom listu; „ Mlađa gospođa uzrokovala lančani sudar....dosad neviđen slučaj“, a nije isključena ni mogućnost da nazovem ćaću i pitam;
„ Evo me pred tablom na kojoj piše A1, di ću sad?!!!- i pritom ne mislim na teleoperatera, a TC nije ni u blizini autoceste.
Uglavnom, držite mi fige da uspijem!!!!


- 09:48 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.