Bezuvjetna radost

Terorizam, epidemije, ratovi, ekonomska kriza itd. dominiraju u javnim medijma i drže nam pažnju na strahu i nesigurnosti. S druge strane čeznemo za suprotnim i skloni smo potiskivanju svega negativnog.
Tamo gdje nam je pažnja to jača. Zauzeli smo obrambeni stav i očekujemo negativnost i opasnost.
Naša civilizacija je sistematski programirana za ovaj apokaliptički trenutak kroz razne religijske pravce. Snimali su se mnogi filmovi koji su učvrstili te programe. Tzv. realnost je onakva kakvi su naši mentalni programi i uvjerenja. Kolektivno nesvjesno je uvjetovano za ovakvu priču i mi to prglašavamo realnošću.




Što više želimo duhovno oslobođenje, sreću, obilje, mir i sklad, tim više aktiviramo pojavu suprotnog polariteta.
U dualnosti dva polariteta trebaju biti u balansu. Naglašavajući pozitivni pol klatna, zazivamo negativni pol klatna. Zato duhovno buđenje izaziva toliko kaosa, kome sada svjedočimo.

Sve što je potisnuto ili blokirano ubrzano izlazi na površinu i tako se ucjeljuje sa svojim suprotnim polom.

Zato će često pozitivna osoba u svojoj okolini izazivati, negativne reakcije drugih. Njena ljubav izvlači potisnutu mržnju i ostale negativnosti kod drugih, ali tako i pomaže u iscjeljenju.
Zato oni koji se ne žele probuditi izbjegavaju, ismijavaju ili kritiziraju sva duhovna nastojanja ili samo prisustvo onih koji su na višoj frekvenciji ljubavi i mira. Svoje potisnute emocije projeciraju na njih i stvaraju privid kao da su te mirne i duhovne osobe uzrok njihovog lošeg osjećanja ili ih proglašavaju da su oni negativni ili čudaci ili van realnosti.
U drugima vidimo ono što smo mi sami.

Ljudi u ekspresiji niže vibracije nisu „krivi „ za takve negativne reakcije, jer su preplavljeni potisnutim sadržajima i identificiraju se s njima te nemaju dovoljno budne svjesnosti, da taj tren to nadiđu.
No oni svojim prisustvom testiraju i trenutne pozitivce, hoće li oni zadržati tu svoju višu vibraciju ili će početi rezonirati sa nižom vibracijom ljutnje, svađe, opravdavanja, povređenosti ili borbe. Onaj koji se žali da je za svoju pozitivnost i dobru namjeru dobio šamar, na istom je nivou, kao onaj koji daje šamar.

Transcedentno stanje bezuvjetne ljubavi je nadišlo samosažaljenje, samohvalu, borbu i prosuđivanje drugih. Ljudi u tom stanju su nedodirljivi i nepovredivi za sve napade nižih frekvencija. Oni su svjesni svega, no ne identificiraju se više sa ulogama žrtve.



Kaos, nered i demoni su samo jedan pol unutar dualnosti i oni ne mogu biti pobijeđeni unutar nje. Zato priče o svjetloradnicima, koji u konačnici, u dualnosti, pobjeđuju i iskorjenjuju zlo, tamu i negativno, ne drže vodu. Svaka pobjeda je kratkotrajna, jer klatno dualnosti prevagne na drugu stranu i dovodi do pobjede suprotnog tabora. I tako stalno u krug.

To je samo iluzorna igra i vjerovanje u takve priče nas zadržava u stanju dualne borbe.

Samo kroz transcediranje dualnosti, možemo nadići i tzv. pozitivno i negativno.
Tu nema straha od zla, niti težnje za dobrim.

Dojam povećanja prisutnosti kaosa, terorizma, rata i bolesti nastalo je zato što je slijepac počeo bolje vidjeti. Dok je imao tamne naočale nije vidio sve te potisnute sadržaje, koji su stalno bili prisutni. Kada ih je skinuo oni su postali vidljivi.
U isto vrijeme ima i sve više ljubavi, dobrote i slobode. Ta dva pola su naglašenija i njihova borba je u svom maksimumu. To grublje buđenje, nam olakšava da shvatmo kao je to samo igra. Što je očitije, više potiče našu želju za promjenom. Buđenje u svom realnom transcedentnom stanju je tako brže i lakše.

Rušenje staroga neophodno je za izgradnju novoga. Kaos i destrukcija u nižem redu omogućuje kreiranje višeg reda na tom istom mjestu. To inače ide u spirali i tako se penjemo na više evolucijske nivoe. Staro umire i novo se rađa.
Sada smo kolektivno došli do točke, kada je moguće čak preskočiti taj linearni duhovni razvoj u spirali i direktno transcedirati dualizam.To je moguće zato što to čini sve veći broj ljudi. Efekt 100-tog majmuna djeluje i ubrzava kolektivno buđenje. Svaka promjena u jedinki odražava se holagrafski na cjelinu.


Transcediranje dualnosti ne znači da više ne igramo dualne igre. Igramo ih i dalje, ali bez identifikacije s njima.
Ako nam je pažnja na unutarnjem miru i sigurnosti, onda se mijenja i karakter vanjskog iskustva.

SVE VIŠE IMAMO DIREKTNO ISKUSTVO KAKO SAMI KREIRAMO VANJSKO, KROZ SVJESNO MIJENJANJE UNUTARNJEG.
To znači da smo preuzeli odgovornost za svoju vanjsku kreaciju.

Hoćemo li onda i dalje kreirati nesigurnost, strah, ratove i oskudicu ?

Oznake: plaža