(za. A)
Da sam uštedio petnaest eura brže bih stigao kuda sam se zaputio ali ne bih prošao kroz tvoj grad. I ne bih poželio javiti se i vidjeti te najljepša od mojih iluzija. Sa horizonta tvoga zaljeva pogled mi bombarduje teška flota otočja i rasprsli plavi prah suhoga neba diže u vazduh konture trsata i škurinja i katarine koji iznenada sklope moje kapke u san sred nemirnoga dana. I ne otvorih oči na tren a Marina je već poda mnom talasala trepavice crne ribarske mreže naoko zaboravljene po valovnom žalu. Uhvatih joj pogled taman od vode pun riba i algi i pomalo pijeska što naivno dolebdi sa dna. Oh, Marino zelenih noktiju i prelijepih grudiju htio sam utonuti u tvoju dubinu zagrljajima plivati po tvom struku a u ustima osjetiti svježi i gorki okus dodira naših usana. I udisati slani miris tvoga daha dok prstima od vodenog raslinja sabiraš u kitu naše lagane dodire. Ali zapraćaka se stublje bregova sa hrbata Istre raskovano čavlima i tunelima asfaltom i bankinama. Pada medju nas. Ja moram otvoriti oči. Pršte školjke i školje u krhotine tonu pod cestu i točkove medju nama. Marina nestaje iza mene nezagrljena. Jedrilje i mornari ju zaokupiše udaljene struje rašivaju joj mreže. Zamućeno dno zasivljava njene bistre oči da ne talože više srebrne krugove pokreta riba ni pješčane dine niti slane alge duboko duboko duboko u meni . (26. avgust 2013; ova verzija pjesme je na ijekavici, uz manje preinake) |