Kojekakve

ponedjeljak, 12.07.2021.

Kaniška Iva - II dio

Tako mi je drago što je jedna od blogerica, "Izgubljena", negdje o'tamo pa ću i sâm od nje možda doznati odgovore na neka moja pitanja postavljena ispod fotki.
Ondje, naime, nisam sreo ni žive duše... a ribiči, pak, koji su malo podalje na vijugavoj rječici Ilovi pecali, već "po definiciji" nisu razgovorljivi...


Ne spadam u znalce na temu ribnjačarstva pa mi se malo čudnim učinila skoro potpuna pokrivenost tog jednog, vidljivog ribnjaka lopočima odnosno nekom plutajućom vegetacijom.
Daleko od toga da scena nije vrlo meka, poetska... ali... "živi" li to ribnjačarstvo uopće tamo?


Tamo u daljini prelijetale su neke meni neidentificirane ptice... možda su se gostili (ne baš omiljeni...) kormorani, no jedna od njih, (siva?) čaplja, strpljivo se usidrila na rubu vegetacije i čekala svoj zalogaj.


Tamo, u obližnjoj grupi zgrada, ima svega: poslovnih prostorija / ureda ribnjačarstva, skladišta / spremišta za čamce i mehanizaciju te bliskih stanova za zaposlenike... kako je to svojevremeno bio običaj... a na jednoj od fasada se dičio šaran, kao "spiritus movens" privrede koja se ondje bila osnovala.


Čak i djelić zelene površine, uređene poput nekog parka ili izletišta, kao da je "njegovo visočanstvo šarana" s polurazjapljenim ustima stavljao u prvi plan.


Indikativno je da se ondje nekoć odigravala puno živahnija društvena aktivnost, nego li se sada može naslutiti. I poprilično pompozna, a zamalo izgledom napuštena zgrada "Doma kulture" koji mi po bočnom stubištu daje naslutiti da je imao i kinodvoranu, govori o nekim zaboravljenim, drugačije motiviranim vremenima.


Ni obližnji niz klupa u odličnoj hladovini nije u boljem stanju. Ondje, "bojim se", ljudska guzica nije sjedila već desetljećima.


A tek kad se prođe mimo zapuštene i napuštene solidne zgrade nalik na nekadašnji motel, kuglanu, restoran (?)... potpuno razbijenih prozora i vrata te krova koji prijeti prokišnjavanjem... nisam se mogao oteti "davnom saznanju" da "mi" znamo koješta napraviti, ali održavati "jok"!


Kako god, srećom "nam" se rode... nekako pogotovo po Moslavini... uredno vraćaju svakog proljeća "iz Afrike". I množe se... A "domaći" im pri tome zdušno izlaze ususret gradnjom stalaka za gnijezda po stupovima... i, općenito, stavom prihvaćanja. Hvala im.


Nas su, pak, u trećem uzastopnom prolasku kroz centar sela smiješkom ispratile "domaće bake", dežurne tog popodneva u hladovini nečega što prepoznajem kao nekadašnju "garažu za otkup mlijeka" kravâ lokalnih domaćinstava...
I to je, huh, nešto što, navodno, više "u nas" ne funkcionira. Ili?!

Kaniška Iva; Moslavina - srpnja 2021.

© • 12.07.2021. u 18:44 • Komentari (4) #



nedjelja, 11.07.2021.

Kaniška Iva - I

Preko ceste koja vodi između Banove Jaruge I Garešnice svojevremeno se, ako se dobro sjećam, protezala trasa uskotračne željezničke pruge tik do mjestimično vidljivih ribnjaka Kaniške Ive.
Nikad nisam bio svrnuo... do nekidan.


Danas na spomenutoj cesti nema traga željeznici, ali na pristupnoj cesti prema ribnjacima (koje smo odlučili napokon posjetiti) našao se, ipak, komadić napuštene pruge.
Sjećanje me, čini se, nije varalo.


Da ne bude zabune, lokalitet se nedvosmisleno naziva "Ribnjak"... iako se još pletu dva naziva: "Poljana" i, uostalom, Kaniška Iva kao najveće obližnje mjesto.


Posvuda se "po terenu" nailaze i daljnji tragovi nekoć očito aktivne lokalne uskotračne ribogojilišne željeznice, sjecištâ pruga i skretnice.


Čak štoviše, iza ograde preko koje nisam pristupao na nasipu je čamila kompozicija vagona i derutna mini-lokomotiva. Vrlo je teško bilo procijeniti je li još uopće u upotrebi.


Čak i tzv. mosna vaga, za vaganje vagona (odnosno ribe u njima) bila je svjedokom nekad aktivnog mini-željezničkog sustava.
Koriste li ju sada, bez aktivnog kolosijeka, za vaganje kamiona s ribom? Ne znam.


U svakom slučaju, na ulazu u "Kombinat" postavljena je, kao spomen(ik), i neka prethodna, očito omiljena lokomotiva... koja nekako podsjeća na "udarničke dane".


A i klasično upozorenje na još aktivnoj "kapiji" tog nekog postrojenja (naslutih - ribogojilišta i tvornice stočne hrane!) potječe iz nekih prošlih vremena.


U obilasku smo također bili upozoreni da previše ne vrludamo autom po "nasipu" kako se ne bismo našli nosom u jezerima.


A ona su, jezera, malo poetskiji dio cijele priče... no o tome u sljedećem nastavku.

Kaniška Iva; Moslavina - srpnja 2021.

© • 11.07.2021. u 20:29 • Komentari (4) #



srijeda, 07.07.2021.

Još o šumama... i trupcima!

Ako vam je promakao moj prethodni post o (nekim) šumama Hrvatske, možda ste ipak zapazili jumbo plakat na ulicama Zagreba prema kojem se, u žargonu drvne industrije, upozorava:
"Velike količine trupaca dostupne samo podobnima i odabranima" nakon kojeg, po društvenim mrežama slijedi i ozbiljnija izjava o "postojanju kartelskog udruženja čiji su sudionici Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske šume, a čije protuzakonito djelovanje je u razdoblju od 2017. do 2020. godine nanijelo štetu veću od 3 mllijarde kuna izgubljenog prihoda za Državni proračun!"

Gdje ima dima ima i vatre!

Jadna Naša!

Zagreb - srpnja 2021.

© • 07.07.2021. u 19:31 • Komentari (5) #



Kako upropastiti ljepotu Naše

Na što li je sve spremna ljudska ruka!?
Scene otprilike istog mjesta snimljene su s razmakom od pet godina!


X/2016.


VII/2021.

----


X/2016.


VII/2021.

----


X/2016.


VII/2021.

----


VII/2021.

Kamene kugle; Moslavina - listopada 2016. / srpnja 2021.

© • 07.07.2021. u 19:29 • Komentari (11) #



ponedjeljak, 21.06.2021.

Moslavački "Tetris"


Uz A3 - lipnja 2021.

© • 21.06.2021. u 09:42 • Komentari (7) #



srijeda, 02.06.2021.

Svega ima u Vodama Jasâ

Bilo bi razvidnije i shvatljivije da sam napisao "u Varaždinskim Toplicama"..., ali me bar-dvotisućljetna-tradicija korištenja termalnih (i mineralnih) voda na tom lokalitetu ponukala da latinski naziv Rimljana za to ilirsko mjestašce u Zagorju, Aquae Iasae, prevedem kao "Vode (plemena) Jasa".


Kako i dolikuje "antici", tu i tamo u javnom se prostoru, ovdje konkretno u dvorištu Zavičajnog muzeja, nailazi na artefakte koji pristaju lokalitetu takve povijesti... i reputacije.


Povijest je, zamalo tik do starina, donosila i novovjeke sadržaje od kojih neki, avaj, nisu doživjeli niti jedno stoljeće svojeg trajanja.


Kompleks "Rimskog izvorišta" (nekadašnjih Terma) zona je (naoko mlitavog) arheološkog istraživanja i restauriranja, pri čemu su se nadležni, za svaki slučaj, bar formalno osigurali od odgovornosti za nesreće pri vršljanju znatiželjnika po nalazištu, eventualnom kupanju (!?) u antičkom "bazenu" te zadobivanju potencijalnih opeklina od 60-ak °C vruće vode koja ondje stalno izvire.


Dotle u ciljano-turističkom kompleksu "naslonjenom" na središnjicu rehabilitacijskog Lječilišta, ispražnjeni bazeni ne slute na neko skoro reaktiviranje poslije podulje zimske pauze... Ne valjda samo zbog COVID-a?


Bila je ondje, pri sâmom izvoru, nekoć i velebna "Josipova kupelj", hotel i lječilište... čak s vlastitom električnom centralom... da bi je tokom Drugog svjetskog rata zadesila grda sudbina kad su partizani uz pomoć benzina i vatrogasne štrcaljke iz tog objekta istjerali tadašnje okupatore... i zauvijek srozali tu velebnost.
Od nje, kao jedini trag, ostade samo "balustrada usred ničega"... u sklopu današnjeg gradskog parka.


Ondje, na mjestu potarašene "Kupelji", našao je poziciju i spomenik osloboditeljima sa skulpturom iskaljivanja nedvojbenog bijesa prema poraženim snagama pod šljemovima...
A u parkiću tek kojih stotinjak metara podalje, na središnjem trobridnom monolitu ispisana je oda hrvatskom jeziku koja seže i do prijelomnih (jezičnih) događaja iz sredine 19. stoljeća.


Grad(ić) je toliko "koncentriran" oko masivnog lječilišnog, rehabilitacijskog kompleksa da mu ulice "zjape" prazne i doimaju se zaspale u nekom drugom vremenu.
Neka usputna vrata očito su, prema tipu već zahrđalih "rajsnedla" zabodenih u njeno tkivo, svojevremeno služila kao oglasni pano... da bi ih "Plavi..." i ini oglasnici i novovjeka "Njuškala" zauvijek umirovili.
I nešto što nikako ne bi trebalo preskočiti u kontekstu s naslovom - u vodama koje ondje izviru ima i sumporovodika koji se isparavanjem iz otvorenog izvora širi po mjestu te može zavarati putnika namjernika da pomisli da im, ajme, kanalizacija "ne funkcionira"...
No, kad se osvijesti dokazana ljekovitost vode s njihovog izvora, nekako nestaje neugodna, odbojna reakcija na zatečeni... višemilenijski "smrad".

Varaždinske Toplice, lipnja 2021.

© • 02.06.2021. u 19:16 • Komentari (6) #



subota, 15.05.2021.

Zagorski cušpajz

Ne robujući kojekakvim Magistralama ili Autocestama, čovjek putujući po Zagorju stvarno može naići na predivne, intrigantne detalje i, što je najvažnije, stati, parkirati, preći cestu, zagaziti u polje ako treba... omirisati Ga i doživjeti. Zagorje.


Lokalitet Vinagora isprva me privukao pukim nazivom, poslije negdje vidjeh i zračnu fotografiju snimljenu iz pravog "kuta". Uau, navrh brda crkva - tvrđava. Zamalo.

I u stvarnosti je, baš onako..., impozantna.


"Prema van" se "drugačija slika kaže" - uz nju su se, kao proštenj(ar)sku crkvu, očito dograđivali i prateći objekti tvoreći malu društvenu "enklavu" s, naslućujem, neprekidnim muvingom organiziranih pridošlica.

A u kadar mi je, nenajavljen, uletio i lokalni ljubimac, maskota tog "kompleksa"...


... koji se "bez kompleksa" istovario nasred livade...


... ne čekajući da se olakša u svojoj pokrajnjoj štali.


Unutrašnje dvorište opasano zidom i arkadama, tzv. "cinktorom", za vrijeme proštenja vjerojatno vrvi od ispovjednika i ispovijedanih.


Sada smo tamo zatekli samo "glasovnu probu" zbora nadahnutih mladih pjevačica i "epidemiološki propisno raspoređene" stolice u očekivanju nekog, kasnije tempiranog auditorija.


Uz mjestimičnu popratnu ikonografiju pažnju mi je privukao plakat (pod)naslovljen kao: "(Neo)poganski simboli" sa slikom i opisom dotičnih te upozorenjem (između ostalog): "(...) Za osudu je nošenje amajlija (...), a s potpisom vjerojatnog izvora: "Katekizam KC (2117)".

P.S. "Deda" na plakatu ispod toga nije bio upleten u ta (neo)poganska posla.


I tako... krenulo se doma.

Idući desinićkim krajem, cestom koja vijuga između ubavih brežuljaka, prođe se pored dva geografska "objekta" sličnih toponima, nevelike rječice...


... i malo većeg, štoviše "Velikog" sela.


A snimku sjaja sunca koji se kao aureola omotao oko usputne kapelice na brdu, bio bi "grijeh" propustiti. Makar se, kako rekoh, trebalo i "zagaziti u djetelinu".


A na koncu, u brzinskom, brišućem letu kroz vanjske terase Tuheljskih toplica, uspio sam, prije olujne tuče koja se iz pozadinskih crnih oblaka stuštila tri minute kasnije, kao vrednije pažnje zabilježiti samo nadahnut grafit, potpisan grupom artista od kojih jedino znam za Lunara.

Hrvatsko Zagorje, svibnja 2021.

© • 15.05.2021. u 21:00 • Komentari (7) #



petak, 14.05.2021.

Čitam, dakle postojim

Ma zezam se.
U nekom nepoznatom gradu volim se zagledati u natpise i lokalne "vizualne komunikacije"... Između univerzalnih, neki izričaji znaju imati i blag, prepoznatljiv lokalni-"štih".
Još sam u Pregradi.


Iako ovom izletničkom putokazu uobičajenog "piktograma" zapravo ništa ne fali, malo me nasmijala prikazana simbolika - društvance planinara kao da se inati smjeru prikazanim strelicom i veli: "A mi ćemo drugim smjerom!"...


Budući da se planina zamalo sljubljena s Pregradom, kako vidjesmo, naziva Kunagorom, nije bilo teško naslutiti i naziv lokalnog lovačkog društva.

I u kontekstu toga bilo je pomalo zabrinjavajuće tokom konkretnog izleta, dakle na sâm "Prvi maj", čuti kako svako toliko odjekuju pucnji/detonacije iz obližnjih šuma i šumaraka. "Pa baš danas, pa baš ovdje...?" - čovjek se mogao pitati... Ali kako se neke navike ne daju iskorijeniti, možda su (neprovjereno!) ipak samo neka društvanca poslije roštilja i malo obilnije kapljice zapucala "bačvama i karbitom"?


Na drugom kraju su, bez osobite galame, momčadi šarolikih, neraspoznatljivih dresova odigravale svoju tekmu. A na rubu terena moglo se iščitati da je, vidi vraga, poput "Hajduka" ili "Dinama" kojima navijači skandiraju da su "iznad svih!", i Pregrada, odnosno valjda "NK Pregrada", također "iznad svih"!


Pregrada se, barem prema kratkom viđenju, pokazala iznimno čistim i urednim mjestom... ili ima discipline ili im komunalci fest "rade svoj posel"!

Ovdje me, zapravo, privukao izričaj "dvojiti" (dvoumiti) koji se odlično rimuje s toliko priželjkivanim odvajanjem (otpada)..., a ne sretoh ga u sličnim kampanjama tog tipa.


Kako god, poslije svega odosmo dalje s parkinga u Ulici DrLJ Gaja.

E, da, ima logike - titula "Doktora" je u Zagorju uvijek bila na cijeni...!

Hrvatsko Zagorje, svibnja 2021.

© • 14.05.2021. u 20:26 • Komentari (3) #



utorak, 11.05.2021.

Gore na Goru

Pričahu mi da u kineskom govoru jedan te isti glasovni niz znači različito ovisno o intonaciji... pa me baš zanima kako bi Kinezi "odigrali" sljedeću hrvatsku zavrzlamu (koju, bojim se ni neki Hrvati baš ne kuže): "Gore gore gore gore!". Udrobiti u istu rečenicu prilog, prilog/pridjev (u komparativu), imenicu te glagol koji se svi potpuno isto pišu... perverzan je "potez".
Kako god, valja nam krenuti gore na Goru. Kunagoru.


Prođoh nekoliko puta u životu kroz gradić Pregradu, ali s naglaskom na "pro" (-putovanju), bez vremena i mira zastati i prepustiti se.
Ovaj smo put Pregradu svjesno naciljali. I njenu Kunagoru koja se diči tik do nje. I njen planinarski dom koji dominira nad mjestom.


Stara je zagorska poslovica: "Kartu čitaj, al' sel'aka pitaj!". Pa pitasmo.

Uputiše nas do pregradskog kuriozuma - šumskih stuba u duljini od 300-tinjak metara. Gdjegdje s odmorištima i klupama, noću vjerojatno osvijetljene, solidno i ekološki izvedene od hrastovih pragova (?).

Tek sam sada na netu pronašao da ih nazivaju Lenartovim stubama.


To mi je razjasnilo nekoliko pitanja koja su mi se ondje nametnula:
a) Tko se to očigledno potrudio strmu vododerinu pretvoriti u ugodnu šetnicu s visinskom razlikom od čak 60-ak metara, ravno npr. našem "Iličkom neboderu"?
b) Kako se ustvari naziva crkvica koju sam prikazao u prethodnom postu - Florijan ili Lenart?

Ove su stube, dakle, namijenjene hodočasnicima Sv. Lenartu, a ne planinarima.


Dalje prema Domu povremeno su nas pratili i upućivali izblijedjeli, ali nedvosmisleni putokazi.


Usput se razotkrivalo klasično šaroliko "uporabno stanje" nekih starih seoskih domaćinstava, ...


... a našla su se tamo i vrata "osigurana" špagom, ...


... ili pak šarmantan "ganjk" (vanjski hodnik / balkon) s urednim suživotom zidnih slika svetaca i satelitske tehnologije.


U lijepoj šumi ponad sela dočekaše nas uobičajeni apeli lokalnih "zelenih", ali i konkretna, vrlo stabilna obavijest: "Ovdje ima gljiva!"... kad im je "vrijeme", naravno. Dobro je znati.


Prilaz planinarskom domu okupiralo je i vizualno zaklonilo novovjeka verzija starijeg svetišta, (meni) nekako predimenzioniranog s obzirom na prirodan okoliš te ponegdje upitno plastificiranog, ...


... ali je zato pogled s prostrane terase Doma na gradić Pregradu potpuno neometen... i prepušten ukusu promatrača.
Oduševila me spoznaja da se odande lijepo vidi masiv Medvednice (sasvim u pozadini), onako "s druge strane", drugačije nego što smo ju naviknuti gledati mi Zagrepčani, no što daje nadu da se i sa Sljemena, za bistrih danâ, i Kunagora može nekako vizualno locirati.
Hrvatsko Zagorje, svibnja 2021.

© • 11.05.2021. u 19:19 • Komentari (6) #



nedjelja, 09.05.2021.

"Ovo nije bakar"

Na vrhovima zagorskih brežuljaka lijepo je, onako iz daljine, vidjeti razasute male crkvice koje, neke, noću bivaju čak i osvjetljene


Nisam fanatik sustava vodoopskrbe, ali samo kao uvod, pokazujem i aktualnu vodospremu gradića Pregrade, najviše zbog "toponima" njoj najbližeg brdašca na kojem se vodosprema nalazi: "Lenard".


Utoliko veće pitanje bilo je kome je u stvarnosti posvećena crkvica na tom brežuljku jer su njena vrata nosila drvene reljefe dvaju svetaca, spomenutog Lenar(d/t)a, prikazanog kako je nekoga oslobodio negvi (okova) (?) te Florijana koji i ovdje marljivo gasi vatre po kućama.
U miroljubivoj koegzistenciji.


Zbog povećeg prostora oko crkvice pretpostavljam da se tamo odigrava bar jedno veliko godišnje "proštenje" sa svom pripadajućom ikonografijom i infrastrukturom, štandovima s medenjacima, gvircom i sl.
A da bi se i van crkve čula izrečena riječ Božja, netko je posvuda naokolo vrlo vješto "popikao" sustav zvučnika.
Bravo majstori!


A da se i riječ puka dalje čuje, netko se dosjetio na obližnji bor tik uz crkvicu napiknuti svoju polametarsku propagandnu poruku.
Pa kaj? Smo si domaći!


Za one ostale dane u godini, kad crkvica miruje a tatovi (lopovi) možebitno operiraju po bregima i vikendicama, nije bilo na odmet oluk odvodnje s krova crkvice i dodatno opisati - ne da se na tata navuče gnjev Božji koliko da ga se odvrati od krađe minimizirajući vrijednost i unovčivost istoga.
Hrvatsko Zagorje, svibnja 2021.

© • 09.05.2021. u 13:25 • Komentari (5) #



<< Arhiva >>





gp.zagrebancije@gmail.com