Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

subota, 08.05.2021.

Još jedna tvrđava...

Nema me, kao u pjesmi Kemala Monteno, ali evo našla sam vremena da se javim. Na poslu mi je popriličan haos u smislu piskaranja i administracije, a privatno ovako isto. Nešto se nisam osjećala ok i odem tako do ljekara, kad tamo visok pritisak. Napiše on meni neke tablete a meni još gore. Srce ok, krvna slika ok, ali holesterol visok 7,7-masnoća u krvi prešla sve granice. I tako mjesec dana ja ti pijem one tablete i opet odem neki dan do ljekara i on mi propiše nove tablete, malko jače, jer pritisak nije htio da sidje, dopadalo mu se da bude iznad prosjeka. Inače sve mi je iznad prosjeka što ne bi bio i pritisak, ...i noge mi smrde iznad prosjeka kd se vratim sa planine....i slatko jedem iznad prosjeka.....ali sad ide STOP. Al' stvarno! Iskušenja su čudo. Sve što im se više odupireš ona postaju jača. Da mi je naći osobu na planeti Zemlji koja je toliko jaka da ni jednom iskušenju u životu nije odolila. Za mene je najveće iskušenje kolač i čokolada. Uskratiš li me, uskratio si moju sreću. Ali avaj, ljekar me je utješio riječima da sa prehranom neću puno postići, jer nisam debela, poenta je u genetici i ovo mi je nasljedno od starog.

Da ne tušim više. Tušila sam ovim neke svoje bliske prijatelje pa se ućutali. Isti ti su znali mene tušit svojim porodičnim problemima godinama, a kad im iznesem svoj zdrav.problem onda se povlače, jer „nemaju živce“ da pričaju o tome. To ih nervira, a mene njihovo višegodišnje plakanje na ramenu nije nerviralo i svi njihovi crnjaci dugogodišnji, žalopojke i tuge i plakanje i ovo i ono. Ne! Ja sam tu da rzumijem sve. Kad tražim da mene takvi razumiju dobijem nogu. Hihihihi srećom pa ih je malo i bez problema mogu da prihvatim što su takvi, samo neću ni ja više da slušam njihove žalopojke. Ne zato što im vraćam istom mjerom, već zato što ni ja neću da budem nečiji kontejner.

Eh, narode moj blogerski evo vam jedna lijepa tvrdjava koja se nalazi 6 km od grada Srebrenika. Izgleda kao uklesana u stijene. I ponosna i lijepa istovremeno. Nekad joj se nije moglo prići ali sad „serbez“-što bi rekli Bosanci , a u prijevodu „bez brige iliti vrlo lako“. Tvrdjava se pominje još od Stjepana II Kotromanjića iz 1333. godine. Interesantno mi je da je ovu tvrdjavu osvajao i Matija Korvin (a već sam vam pisala o njegovom gradu Višegradu nedaleko od Budimpešte gdje sam bila prije godinupo). Na internetu ima dosta napisanog o ovoj tvrdjavi. Nema čija nije bila.

Eto toliko od mene. Jest da sam više pisala žalopojku, nego putopis, ali nema veze. Navikli ste na moje šaranje.











08.05.2021. u 10:21 • 44 KomentaraPrint#^

srijeda, 21.04.2021.

Kolač od višanja

Ja sam lijepo napisala na šporetu „PAUZA“ , pa ko ne zna da čita neka i ne čita. To je trebalo da znači, nema kuhanja, nema jela, pauza velika, velikačka, najveća, poč'o mi se stomak hvatati, nema smisla da u cvijetu mladosti postanem troma, debela, da puhćem, da se pretvorim u babu, u ženetine... Ja sam bre planinar ipo, hoću da se verem, hoću da skačem, da idem na zip line, jaoooo šta mi se snova još nije ostvarilo, a ovaj život mota li mota. Pa nema smisla stvarno. I ova korona neće da stane, kao ni ova zima. Pa sad i ovaj moj stomak. Kažu mi gdje je, pa ne vide ga oni, vidim ga ja, meni smeta. I tako ja napišem pauza i na frižider. Otvorim frižider unutra grah. Zatvorim, jer je pauza. Dokle ta pauza? Otvorim ja frižider i pogledam u paprike. Gledam ja one paprike, gledaju one mene. Želim ja njih, žele one mene. Zatvorim. Pauza. Ponovo otvorim. Šta bi mogla sljedeće da gledam? Konzerva tunjevine sa meksičkim miksom, e nek sam ja Bosanka sa dna kace našla meksički miks! Zatvorim. Neću taj meksički miks. Ipak, piše pauza! Otvorim ja vratanca frižidera ponovo. Došla maca na vratanca. Nemam bas puno izbora. Otvorim mali spremnik zvani „zamrzivac“, kad tamo kesica sa višnjama. Kaže datum na njima još malo pa će im proći rok. Uzmem ja one višnje i napravim starinski kolač zvani, kako? Kako? Kako? Nije teško pogoditi, gle- kolač od višanja. I to onaj što se fino pospe vanilin šećerom kao glazura (ajme mene,a ja nemam šećer u prahu), kao ovi dosadni snjegovi po obroncima okolnih brda. Ovakav kolač od višnjanja pravila je i moja mama. Ona to napravi, ja i brat pojedemo. Brat pojede 80%, a ja 20 %. Ako nema kolača jeli bi eurokrem iz kantice. On je jeo crni, a ja bijeli. Mislila sam da bijeli neće kvarit zube. Uzmemo po kašiku i jedi. Kopaj. Jedi. Kakvi bontoni, kakvi bakrači!

Ja sam napravila vremeplov mašinu, rekla sam ja to davno. Napravim isto jelo koje sam jela kao mala i zamiriše isto i sve tako to bude isto. Samo nema Dinastije na TV i Džoan Kolins, a sve ostalo ima. I jede se, onako bontonski, s prstima, bez kašike, ćapće i sve tako, ovaj posni, lijepi, prelijepi kolač zvani „Kolač od višnje“.




21.04.2021. u 19:48 • 21 KomentaraPrint#^

subota, 10.04.2021.

Zmaj od Bosne

Napisaću vam nešto o jednom gradiću na sjeveroistoku BiH. Ime mu je Gradačac. Zanimljiv je po svojoj povijesti i neobičnoj kuli koja sa jedne strane kad se gleda liči na zmaja, otuda i jeste ono „Zmaj od Bosne“. Onaj ko ju je nadogradio i ajmo reć uljepšao je hrabri Husein kapetan Gradaščević, koga od milja i zovu „Zmaj od Bosne“. To je bio vojskovođa koji se borio protiv ljutih Turaka, a hrabar je jer se u ono vrijeme suprostavio Otomanskom carstvu sa samo 40.000 vojnika. Njegova kapetanija obuhvatala je ovu kulu koju građani od milja zovu Gradina, sat-kulu (koja je sličnija tornju u Pisi jer je ukrivo), i jednu zgradu iz Austro-Ugarskog perioda koja je sad muzej. U kapetaniju se ulazilo sa tri strane, na tri ulaza zvana karaule. Na karaulima su bili stražari. Postoji legenda da se ispod Gradine nalaze dva bunara. Jedan je navodno bio prazan, a drugi pun vode. U slučaju da neprijatelj priđe tvrđavi , vojska koja je bila na tvrdjavi bi se snabdijevala vodom iz bunara ili hranom iz onog praznog bunara koji je služio kao frizider.

Ispod Gradine i samog kompleksa kapetanije se nalaze tuneli, pa je prije nekih 15ak godina otkriven jedan tunel koji je sređen i osvijetljen. U njemu se nalazi tzv.kristalna dvorana gdje se pretpostavlja da je Husein kapetan sastančio. Ima još jedna legenda, koja zvuči baš kao legenda, možda i smiješno, ali nema veze, pomenuću je. Nekako mi sve logičnije izgleda da se moglo prije bolje i više nego sada. Naša vlast ne može da nabavi vakcine za BiH i mislim da smo jedina zemlja koja jos nije pocela masovnu imunizaciju protiv covida-19, ali sve više i više vjerujem da je ova legenda koju ću vam napisati istina i da se prije moglo sve, a danas ništa. Ljudi pričaju da ispod Gradine postoji tunel prokopan jos u vrijeme Austro Ugarske, navodno sve do Beča. Inače i postoji jedna „veza“ sa Bečom, a to je da se mnogo toga što je imao Husein kapetan na sebi i sa sobom (poput sablje, košulje, plašta itd...) nalazi u muzeju u Beču. Kako, odkud, zašto-pojma nemam.

Na samom vrhu Gradine (čardak) je restoran koji je napravljen u autentičnom stilu kao u vrijeme Husein kapetana Gradaščevića. Jelo se poslužuje u sličnim posudama iz koje je jeo kapetan i ujedno se gleda u daljinu prema Posavini, baš isto onako kao što je gledao kapetan. Sve je urađeno tako da se stekne uvid kako je on živio. Kad je lijepo vrijeme možete sa dvogledom da vidite onu veliku katedralu u Đakovu. Kad sam bila mala išla sam sa mamom da bacim novčiće u bunar te katedrale da nam se ispune želje. Bacajući novčiće moja mama je meni rekla kad je bila trudna samnom da je to isto radila. Tad sam je pitala a šta je zamislila! Ona se okrenula ka meni i rekla :“Zamislila sam da rodim tebe!“. Kako sam i napisala u jednoj pismenoj vježbi u trećem razredu osnovne, ta katedrala je jako posebna, jer pomogla mojoj mami da se ja rodim.

Husein kapetan Gradaščević nije nikad imao svog direktnog potomka, ali njegova rodbina koja nosi isto prezime i dan danas živi. Zalagao se za cjelovitu BiH, za tri konstitutivna naroda i nije želio da je Turci zaposjednu. Smatrao je da to nije njihova zemlja i da ovdje nemaju šta da traže. Oni su ga otrovali kad je imao samo 32. godine, a njegov grob nalazi se u Istanbulu. Na guglu možete da nađete njegove mnogobrojne citate, a izdvojiću ovaj:

"Pitaše tako velikoga kapetana: Svijetli Husein-beže, zašto gradiš Katolicima tolike konake, tolike čardake po Bosni tvrdom vilajetu? A odgovori im beg premudri: efendi, oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti!" (Sadrazam Hadžirumeli, "Povijest carstva Osmanova", Istanbul 1904.)


Kula Zmaja od Bosne zvana "Gradina".


Poštanska marka sa likom kapetana Gradaščevića i u pozadini Gradina.


Tuneli ispod Gradine. Prostorija ima više i neke su osvjetljene.


Karaula (ulaz-jedan od tri ulaza) u kompleks kapetanije.


Izgled jedne sobe u Gradini. Ovdje se može i prenoćiti a noć košta oko 20 eura.


Sat-kula koja nema sata, ali više liči na krivi toranj u Pisi. Nalazi se u kompleksu kapetanije.


10.04.2021. u 16:42 • 29 KomentaraPrint#^

subota, 03.04.2021.

Sretan Uskrs!

Ljudi, želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs!
To pod jedan.
Pod dva- želim svima da prestane ova korona...
i pod tri- želim da čika Mirko prestane da dosadjuje!!!

Ovo sam sama aranžirala. Ne znam da'l valja :)

03.04.2021. u 22:51 • 18 KomentaraPrint#^

nedjelja, 28.03.2021.

Dž kao Džepska planina

Počet ću sa onom izrekom „Ljudi se mogu sresti, ali planine nikad“. Na planinu moraš otić maksuz ili u prijevodu „moraš se napatiti“, moraš ti otić njoj, jer ona neće tebi. Ona je tamo gdje je uvijek i bila. Ova planina zanimljivog imena dobila je naziv po selu koje se zove Džepi. Iz tog sela i polazi staza na sami vrh. Da budem tačnija: nalazi se na Općini Konjic, a pripada obroncima Bjelašnice.
Pogled sa vrha je čaroban. Džepska planina gleda u Prenj. Prenj su bosanski Himalaji.
Ja nikad nisam do prije 2 dana čula da ova planina postoji, a išla sam da je vidim, da je osvojim, da je fotkam sa svojim telefonom, a onda da fotke stavim u džep, tako da je Džepska planina stvarno stala u moj džep.








28.03.2021. u 18:28 • 34 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.03.2021.

O botaničkim baštama...biljkama...i tako...

Proljeće je. Baba Marta se ne šali. Poslala nam je snijeg i zimu i nikako da prođe. Ne vidim ni laste da su došle.One uvijek nekako dođu neprimjećeno. A ja, ja se pripremila za proljeće. Uzela sam sjemenke bosiljka, ružmarina i kopra. Posadiću i košpice limuna i ljutih papričica. Nikad ništa nisam sadila, ali odlučila sam da stvaram novi život. Jedino što u stanu imam živo su ove cica-mace (pogledaj fotku). Ni one nisu više žive, ali takva je to vrsta, ne možeš primjetiti kad su svježe ubrane, a kad su stare. Što bi se reklo, imaju lijepu genetiku, neće da ostare.



Što god sam imala od živog cvijeća, osušilo se. Čak i čuvarkuća koja kod nekog preživi na zidu kuće bez zaljevanja. Čak i kaktus koji živi u pustinjama. Zato sam nabavila vještačko cvijeće. Ne moram ga zaljevati, samo prebrišem prašinu. Znam, nije to to.

Volim prirodu. Jedna od najljepših i najvećih botaničkih bašta koje sam ikad vidjela nalazi se na Mauricijusu (fotka dole)-Pamplemousses. Tu sam vidjela za mene najveća čuda od biljaka, sve ljepote Afrike na jednom mjestu.


Posljedni put da sam posjetila neku lijepu baštu bilo je to na otoku Lopudu u Hrvatskoj (također fotka dole). Lijepa bašta, potpuno besplatna za obilazak. I nije tako mala. Toplo preporučujem.



Voljela bih da mi u komentarima napišete sve što znate o uzgoju biljaka. Najviše me zanimaju biljke koje ne trebaju puno njege, jer me često nema kući, pa one jadne uvenu. Ne želim da mi uvenu biljke, hoću da budu mlade, ka ja u cvijetu mladosti :)

21.03.2021. u 13:21 • 67 KomentaraPrint#^

srijeda, 10.03.2021.

Cres (Iz dnevnika)

Jedno od najljepših volonterskih iskustava doživjela sam na Cresu. Tačnije u mjestu Beli, mali gradić na brdu. Volontirala sam u „Caput Insulae“-centru za zaštitu bjeloglavih supova. Nekako ljepše zvuči kad ovako kažem nego kad kažem „lešinari“. U centar su dolazili volonteri iz svih krajeva svijeta, a radilo se sve i svašta: hranile životinje, kuhalo, brinulo se o biljkam u botaničkoj bašti, dočekivali turisti...i mnogo toga. Sve je bilo protkano keltskom mitologijom. Mi volonteri imali smo poštanske sandučiće u kojima smo svakog jutra nalazili razglednicu sa duhovnom porukom starih Kelta. Nakon sto bi odradili svojih 5 sati odlazili bi na plažu ili šetali Cresom.

Cres je doista poseban. Po cijelom otoku puštene su ovčice koje su postale skroz divlje i koje služe kao prirodne kosačice, tako da u koji god kutak otoka dodjete trava je uredno podšišana kao najoštrijom kosilicom. Od gradića Beli možete da planinarite na ukupno 7 staza zvanih po vjetru koje se spušta sa planina- Tramontana. Svaka tramontana ima svoj naziv: ljubičasta staza, crvena staza, žuta staza, crna staza....I svaka je označena odgovarajućom bojom i prateći te boje dolaziš do kraja staze, a na kraju je lavirint, koji takođe ima značaj po keltskoj mitologiji. U taj lavirint se uđe i prilikom ulaska meditiraš, zamisliš naprimjer pitanje, a onda kad dodješ do kraja odgovor će ti sam doći. Svi lavirinti su različiti, neki su kockasti, a neki okrugli. Na cijelom putu do lavirinta postoji vjerovanje da možete sresti vile, vilenjake, patuljke, masmaliće....Masmalić je poseban patuljak koji živi na Cresu. Neobično se oglašava. Jednu noć , čak mislim i da sam ga čula. Šta god ono bilo, onaj zvuk, ostao mi je u sjećanju.

Ima još jedna zanimljiva priča jednog Poljaka koji je radio u tom centru. Pričao je kako je jedan dan išao ljubičastom stazom i odjednom zastao jer je na stazi spazio vilu. Imla je dugu crnu kosu i bijelu haljinu. Plesala je. On se ukočio. Vila nije prestajala da pleše i odjednom je shvatio o čemu se radi. Grupa „Let 3“ snimala je spot.







10.03.2021. u 19:07 • 34 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 01.03.2021.

Kako se zove voda koja pada?

Znate ono kad Eustahije Brzić u uvodnoj špici crtanog filma kaže „Zmijoljupci zdravo, zdravo, ja sam najbrža zmija na svijetu“.....(inače živi u Teksasu), pa ode na Antarktik i donese grudvu snijega....E, tako i ja. Odem na planinu i donesem grudvu snijega na ovo lijepo Sunce, pa se istopim skupa sa grudvom: od ljepote, od dragosti, od umora, od svega....

Moram vam reći da nemam novih putopisa, a da sam „išla u šetnju“, jesam. Išla sam na one čarobne vodopade, što se opisat ne mogu, a išla sam i na Ozren kod Sarajeva (Crepoljsko). Na mom blogu već ima napisano nešto o ovim planinama.

Kako kažu slike govore više neko 1000 riječi.

Uživajte kao što sam i ja ! :)












01.03.2021. u 15:30 • 33 KomentaraPrint#^

subota, 20.02.2021.

Janjićki vrh



Janjićki vrh (812 m) se nalazi u sastavu općine Zenica. Ime potječe od imena Zeničkog sela Janjići. Dominira zeničkom kotlinom sa južne strane. Ime vrha mi je neobično. U zapisima piše da potječe od sela Janjići, ali, avaj, u Osmanskom carstvu postojali su vojnici pješaci koji su bili naoružani lukom i strijelom a zvali su ih janjićari (to se na turskom piše yeni – sari). Oni su bili udarna snaga vojske, a nalazili su se na čvrstom centru ratišta.

Ono što mi je posebno interesantno jeste što se pod samim vrhom nalazi rimski put koji nije ni obilježen, niti je značajan ikome, kao da se radi o najobičnijem putu. Doduše ovo su samo predpostavke da je rimski, ali da liči,da liči. Mnoge rimske puteve sam imala priliku vidjeti od onih na Pompejama, do onih u samom Rimu. Rimljani su nam ostavili to u amanet, da bi mi koračali njima i izgovarali ono “Svi putevi vode u Rim”. Mene je danas jedan takav odveo, kako i napisah, na Janjićki.



Idući prema gore imali smo prilike da vidimo šta su protekle noći uradile divlje svinje na tom lokalitetu. Nevjerovatno koliku parcelu su izrovile. Kao da su imale party.



Sa vrha pruža se fantastičan pogled na lanac visokogorskih planina od kojih najviše dominira planina Vlašić.









To bi bilo sve narode, što rekao Duško Dugouško, odoh pod deku da pijem topli čaj.




20.02.2021. u 19:44 • 27 KomentaraPrint#^

četvrtak, 11.02.2021.

Kralj bosanskih džungli- medvjed!



Hum je planina koja se nalazi nadomak Kaknja i bogata je različitim vrstama šuma, biljaka, čak na nekim mjestima ima i stijena, te ova planina zbog različitih morfoloških struktura spada u dinarska gorja. Samo da podvučem: ni malo lagan uspon “kroz pustinju i prašumu”, a sama “šetnja” trajala je oko 25 kilometara.





Na samom vrhu Huma na 1280 m n/v, nekad je vijorila zastava, ali izgleda da tu konstantno puše jak vjetar, kao i u proteklu nedjelju, pa je zastava odlepršala u nepoznatom pravcu. Ljudi vole da obilježavaju teritorije, a prirodi je svejedno obilježje, ona je takva kakva jest: svoja, lijepa, mirisna, pa kako god je nazvali.





E sad slijedi glavni sadržaj cijele priče, pa molim da dobro otvorite oči…

Planinari nikako ne vole ove sa motorima što uništavaju mir i ljepotu prirode. Kad sam ih vidjela na samom vrhu, mislim da su im moje poluotvorene oči jasno davale do znanja da nisu dobro došli gore, ali ko mene pita? Nije moje.

Motora se ne plašim. Ne mogu mi ništa. Ali zato se motora plaši kralj bosanskih džungli- medvjed. Kralj se zbog silne buke, popeo na vrh drveta i mom oku se učinilo da vidi kaput ili bundu, doduše možda malo dlakaviju nego inače, ali moj drugar sa okom sokolovim reče “Vidi medvjed!” I bi medvjed!!! Negdje sam čitala da biste se napunili zdravom, pozitivnom energijom - zagrlite brezu i ostanite uz nju 15-ak minuta. Preporučuje se to u dendroterapiji odnosno liječenju drvećem. Tako nam je medo lijepo demonstrirao kako se to radi. I pozirao je da ga fotkamo. Zapravo to je uradio moj drug, ja sam tiho paničila,jer sam mislila da ima još jedan....Bilo je kao u "Alan Fordu" kad Bob kaže Alanu- "Bježimo njih su dvojica, a mi smo sami!".

Hvala ti medo! Srela sam te na najljepši mogući način. Nisi bio na tlu. Nisi me prepao. Nisi bio ljut na mene. Taman si bio onakav da te poželim ponovo srest, ali neka fala ha ha ha.

Obzirom da nemam nikakvog oružja uz sebe, čak ni štapove ne nosim, moj drugar je smislio novi način odbrane od medvjeda “za nedaj Bože”. Na youtube nađeš pucačinu i pustiš to u sred šume. Ja sam kasnije tražila neku tipa BUUUUM, TRAAAS, DUUUUM, jer je njegova bila isuviše smješna. Djelovala je poput dječijih igrački TA-TA- ta- ta-ta-ta. Neće medo od tog da bježi, nego će se smijat.

Danas sam išla u dućan lovačke opreme. Tražila sam suzavac- sprej protiv medvjeda, a pošto se koristi i protiv ljudi rekli su mi da moram imat dozvolu. Nisam htjela da se peglam, tako da nisam kupila, pa ću se radije poslužiti pucačinom na youtube!


11.02.2021. u 17:17 • 41 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.