Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

subota, 30.01.2021.

Prirodni respirator!



Đepeto je osmislio Pinokija koji je bio vrlo simpatičan što laže. Kad god bi nešto slagao porastao bi mu nos.

Naši političari kad lažu, ne samo da im rastu nosevi, raste im i jezik i uši i glava im dobije kockasti oblik! Umorna sam od laži. Umorna sam od korone. Umorna sam od obećanja da će doći vakcina. Umorna sam od ljudske gluposti. Umorna sam od lažnih prijatelja. Ono što znam sigurno jeste to da me priroda nikad neće razočarati i ma koliko bila umorna od pješačenja po njoj nikad me neće umoriti kao što psihički umore neki ljudi. Upravo sam došla iz šume iz mog prirodnog respiratora starog 4,5 milijarde godina.



Želim da vam kažem svoju misao dana : od danas se družim samo sa onima koji me čine sretnom i više ne želim da slušam vijesti o koroni...

“Tajna je u tome, draga Alisa, da se okružiš ljudima koji ti srce ispunjavaju srećom. Tada ćeš, samo tada, biti u Zemlji čuda.”
- Luis Kerol, Alisa u zemlji čuda.





30.01.2021. u 16:22 • 25 Komentara • Print • # • ^

subota, 23.01.2021.

Dubrovnik



Dubrovnik ne postoji samo u Hrvatskoj , postoji i u Bosni. Srednjovjekovni grad Dubrovnik izgrađen je na brdu Humu. Do grada najlakši pristup je iz sela Kopošići gdje se nalazi i nekropola kneza Batića koji je bio bosanski plemić, vlastelin, možda i feudalac i tu je imao svoje posjede. . Pošto vama selo Kopošić ništa ne govori kao orjentir, mogu vam reći da se to selo od grada Ilijaša nalazi na 10 km. Grad Ilijaš se od grada Sarajeva nalazi na 28 km. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici od 1531. godine, kao Dobronik.

Cijelo područje srednjovjekovnog grada proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.





Ono što moju Bosnu krasi osim ovakvih srednjovjekovnih gradova su i zanimljivi stećci, sa zanimljivim natpisima. Imate negdje na internetu citate tj. natpise sa stećaka (napisanih na bosančici) a ja vam prenosim jedan:

"Človjek mojže vidjeti ono što nije vidio,
tčuti ono tšto nije tčuo,
okusiti ono tsto nije otkusio,
biti tami gdje nije bio,
al' uvik i svagdi,
samo sebe može najti,
ili ne najti.

Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša,
pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.”





Eto vam samo par škrtih riječi, jer, da vam pravo kažem, umorila sam se...



23.01.2021. u 22:37 • 29 Komentara • Print • # • ^

subota, 16.01.2021.

Klopačke stijene



Klopačke stijene, se nalaze nedaleko od grada Zenice i dio su brda Čolan. Prema legendama (navodno) na strmim kamenim kuloarima ovih stijena imaju halke koje su služile za vezivanje brodova, nekad kad je bilo more. Da je more postojalo, nalazišta su potvrdila, jer su na ovom lokalitetu pronašli fosile morskih školjki, ali halki nema. Više puta su ih tražili i alpinisti ali i planinari.
Također postoji mikrolokalitet na jugozapadnoj strani koji se naziva "Jelenska stopa". Radi se o udubljenju na jednoj stijeni. Postoji priča da je udubljenje napravio jelen kada je tako silno doskočio nakon što je bježeći od vuka preskočio s jedne stijene na drugu.
Obje priče su samo mitovi. To je jasno svakome. No, nema veze i grčki mitovi su samo mitovi, što mi ne bi imali bosanske?
Još sam nešto danas shvatila. Ova maska za lice koliko god joj se ljudi protivili dodje dobro negdje gore gdje puše hladan vjetar. A i neobično je to što je u svijetu politike, biznisa, ma na raznim poljima došlo do negativnih otkrića, turbulentnih dešavanja, kao da su se planete posložile taman tako da se razotkriju neki ljudi. Hoću da kažem :trebalo je da dođe dotle da stavimo prave maske da bi pale one lažne sa mnogih lica. Hah, zanimljivo!

„To je sve što želim o tome reći“ – Forrest Gump









16.01.2021. u 17:17 • 28 Komentara • Print • # • ^

subota, 09.01.2021.

Despića kuća

Kuća je pripadala imućnoj, pravoslavnoj, porodici Despić koja je kuću poklonila Sarajevu , zajedno sa još jednim objektom u kojem je danas smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti. Kuća se nalazi u Ul. Despićeva br.2. Značaj kuće je u činjenici da su se u njoj odigravale prve pozorišne predstave tako da se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta.

Na testamentu Makse Despica od 16 stavki , na osam piše ovo:

- Imam u mome dolafu sve što treba za pogreb, a to je košulja, gaće i čarape u čemu sam se kupao u Jordanu i jedna boca svete vode iz Jordana, da mi umiju obraze i ruke.
- Kod kuće uveče niko da ne dolazi, da sjedi i puši i pije kafu, đumbuse otvara, smije se i vrišti kao da je svadba i veselje- to ne čine ni divljaci u Africi, što se radi u nas u Sarajevu mrtvac kad leži. U pametnog naroda, ko dođe na sažaljenje ni kafa se ne pije.
- Posmrtnice da se ne prave nikako, da se javlja svoj Evropi umro je Makso Despić, to je budalasta moda.
- Crninu za mnom kao žalost niko da ne nosi.
- Šest fijakera treba da se rodbina vrati s groblja.
- Na kola cvijeće i vijenci ne smiju se metat i kitit.
- Ima običaj da mrtvaca obriče, berber ga obrije, namaže ga pudrom, nabijeli, obraze narumeni i gubice namaže karminom, obuku mu frak i cipele od laka, crne pantole- kao da se spremio na bal- Bože sačuvaj! To se kod Makse dogodit neće!
- Makso je se “Nakuco čaša, napjevo pjesama, napio se raja sa mednih usana, slasti nema kojoj sam ja prašto, pa ako mi gori duša, barem ima zašto”. Makso je proveo ovaj lažljivi svijet u svakom veselju i izobilju 60 godina (sad mu je 84), putujući obišo pola svijeta, nauživo se svake slasti i ljepote…

Poslije moje smrti ostavljam sirotinji , bez razlike vjere- onoj sirotinji da se podijeli, koja ne prosi po sokaku, nego onima koji na godine sjede po kući nemoćni , stari i bolesni iz kuće ne izlaze….

E vala Makso svaka ti čast !












09.01.2021. u 22:21 • 25 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 03.01.2021.

Vranduk



Kad god padaju kiše, rijeka Bosna nadođe i liči na rijeku Gang u kojoj Indijci obavljaju sveti obred kupanja, kako bi očistili sve svoje grijehe. To je divno zamisliti, mislim to da te rijeka može prosvjetliti/očistiti , ali avaj, bilo bi mi nekako uvjerljivije, da se svakodnevno u rijeku Gang ne slijeva milion litara vode iz kanalizacije.

Svi težimo sapiranju grijeha, oslobađanju od istih, a to je nekako u čovjekovoj prirodi i normalno jelte. Ne bi bilo normalno da ih radimo svjesno + još da smatramo da je to sasvim normalna stvar. Negdje sam čitala da je „otac“ atomske bombe kad ju je napravio stojao ispred nje, a njegov pomoćnik mu je rekao stojeći iza njegovih leđa, „Eto nauka je napravila grijeh“, a ovaj se okrenuo ka njemu i rekao „A šta je to grijeh?“.

I tako prelazeći danas preko bilinopoljskog mosta u Zenici zamišljah hiljade Zeničana kako „šetaju“ rijekom Bosnom, kao Indijci rijekom Gang, onako goli, s osmjesima, dok im prljava rijeka čisti njihove aure čineći je sjajnijom, i onako već se odokativno vidi , po osmjesima, da postaju bolji ljudi. Ha ha, bila bi scena kao iz „Doma za vješanje“, uz muziku „Sao roma babo, babo, sao roma ...“. I sebe sam uklopila u scenu. Samo ja nisam gola, ja sam u kupaćem. Stid me.

Danas sam išla na stari grad Vranduk,srednjovjekovnu tvrđavu, koja se nalazi nedaleko od Zenice.
Pretpostavlja se da je podignut krajem 14. vijeka na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Veće trgovačko–obrtničko naselje izvan bedema je nastalo u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. vijeka sagradili crkvu sv. Marije.

Osmanlije su zauzele Vranduk 1463.g.

Unutar zidova starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze, i sl. Svi nalazi su pohranjeni u muzeju grada Zenice.





























03.01.2021. u 19:37 • 16 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.