Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci
četvrtak, 30.07.2020.
Iz dnevnika: Grand Baie
Na čas se zamislim kao da se nalazim u svom sobičku, gledajući veliki poster Honolula, držeći daljinski i šaltajući kanale, čekajući jeftinu struju da upalim bojler i uz kafu sačekam da se voda zagrije, kako bih se mogla istuširati, a onda me odjednom trgne zvono u busu: «Biiiiiiiiiiiiiip». Kao da me nokautira Muhamed Ali, dođem sebi i shvatim gdje sam: u busu među hindusima obučenim u one smiješne religiozne haljine, ja na prvom sjedištu lijevo, a vozač desno. (Kao u Velikoj Britaniji).
Kondukteri sa kasama obješenim o vratom dođu ćutke do tebe i obrvama te pitaju «Đes pošo?». Ti mu kažeš «Port Luis», ili «Grand Baie» ili «Grand bla-bla…» a on ukuca neku cifru u kasu, ona izračuna i izbaci račun koji on otkine i pruži ti. I ti se igraš sa tom kartom, savijaš je, skupljaš u znojavim rukama čekajući svoju stanicu i gledaš kroz razbijen prozor umeljan hiljadama otisaka, kristalno čist Indijski okean izvanzemaljske boje…Znaš onu scenu kad je dobra vila Pepeljugi stvorila balsku haljinu, kočije, konje i kočijasa, pa je ona sva sretna zaplesala rekavši: «It's like a dream!». O, da, i ova scena je «It's like a dream»! …A onda zapišti «Biiiiiiiiiiiip» …neka nova stanica u Vokojebini na kojoj izlaze oni hindusi smješno obučeni i bus krene dalje.
To zvono meni ništa nije predstavljalo, jer ja nisam znala na koju stanicu trebam izaći i kad to da najavim prije. Zapravo, jedini orijentir mi je bio crnac-sladoledžija u šarenoj kamp kućici sa okićenom jelkom gdje je još od Božića pjevala pjesma: «Jingle bells, jingle bells , jingle all the way…»
«Biiiiiiiiiip», čulo se svakih 2 minute….»Biiiiiiiip». Kao djetetu postalo mi je zabavno pa mi je ubrzo došlo samo da «Biiiiiiiipćem» ali gadilo mi se. Zašto? Zato što je zvono nekad u davnoj prošlosti bilo bijelo, a pošto sam ja Evropljanka ja takve stvari stiskam palomom. Pa ja, Evropljani su se vazda bojali šuge. Par ekselens! Nikad se ne zna!
O, kako mi je u ovakvim situacijama falio Tomo! Du-bo-ko-jeeeeee, da-le-ko jeeee, ja osetiiih, svu gorčinuuuu, dotakosamsnozivotasad veeeerujem u sudbinu…u Bosni ne možeš naići na bus a da u njemu ne svira narodnjak!
Jednom je uš'o revizor. Iznenada kao i uvijek, i uvijek se zapitaš «Odkud BAŠ sad?!?», taman dolazio jednom u deset godina. Njih odma prepoznaš. U startu. Imaju zajebanu facu i mrk pogled ispod naočara kao dno galona, akreditaciju A4 formata, a u ruci hemijsku i crven blok, nešto kao crven karton u fudbalu. Kad je prošetao između sjedišta, na njegov znak bus se zaustavio i ……istjero je «njih» četvero…u džunglu…
Ja ne bih imala ništa protiv da me neko istjera u džunglu…
No, izašla sam na idućoj stanici, gdje su rekli ima tu lemura, pa da ih vidim.
U toj afričkoj dzungli idući da vidim nekakakv vodopad , sličan Skakavcu u šumi Perućici u Bosni, probijajući se kroz palme i nepalme dzungle,lijane i nemam pojma kako se ono sve zove, u susret mi je išlo dijete sa nekih 5 godina. Na bijeloj majici pisalo mu je velikim slovima MAKARSKA.
ponedjeljak, 27.07.2020.
Prokoško jezero na 1636 m n/v
Prema hinduističkoj i budističkoj religiji postoji planina Meru , koja je visoka čak 120 000 km. Na toj planini kažu da je najukusnija voda, najljepše cvijeće i boje vanzemaljske. Moja planina Meru se zove Vranica, a ona ima ovo predivno Prokoško jezero na 1636 m n/v. Stvarna je, ali ima vanzemaljske boje.
Najviši vrh Vranice je Nadkrstac s 2.112 metara nadmorske visine, a slijede ga Krstac s 2.069 i Rosinj s 2.059 metara. Klima na Vranici je jako oštra, a na cijeloj planini su umjereno niske temperature , zimi do minus 20, dok su ljeta toplija zbog uticaja submediteranske klime.
Vranica je jako bogata vodama, tako da ako slučajno naletite na izvore na ovoj planini slobodno pijte, sve je za piće.
Prokoško jezero na žalost nije trenutno otvoreno za kupanje. Inače je karakteristično po tome što ima endemičnu čovječiju ribicu. Ovdje na ovoj lokaciji možete doći i iznajmiti kolibu za 50 KM (25 eura) i može vas u kolibu stati 5-6 osoba. Također i gastro turizam je na zavidnom nivou pa možete ovdje pojest i graha i raznih pita, ali i popit šta god vam je volja.
Do Prokoškog jezera možete doći iz pravca grada Fojnice, prateći putokaze.
četvrtak, 23.07.2020.
Stade sve, samo život prođe
Za vrijeme bivše Jugoslavije Lastovo je bilo pod posebnim statusom od strane JNA. Tu nisu dolazili turisti ,jer je bila „zabranjena zona“ za njih, pa je na neki način i očuvano od zagađenja. Vojska je bila raspoređena na više strateških mjesta po ostrvu, tako da sa mora mogu da se vide bunkeri i topovi okrenuti prema Italiji. I samu unutrašnjost otoka sam istraživala i gledala nekadašnje kasarne, tunele, bunkere, zatim podmorničku bazu (tunel-nešto mnogo atraktivno) gdje su vezivali podmornice i ratne brodove. Otok je sam po sebi i dalje robinzinski, nema nikakvih dešavanja u smislu noćnih provoda i to, a dok je JNA bila tu jedino je radio hotel Sirena u centru Ublija i slasticarnica nekog Albanca.
Negdje sam procitala pricu nekog ko nije bio u JNA, ali je nesto na Lastovu radio…jedne noci kad je pecao sa prijateljem Slovencem, vidio je podmornicu kako je prošla sasvim necujno, kao da je i nema. Pitanje je je’l to bila podmornica ha ha.
Po nekim dijelovima otoka jos uvijek postoje žice od nekadašnje vojske i natpisi da je “zabranjeno slikati”. Vecina objekata je stradala od vremena, ali svakako je fascinatno vidjeti na tako malom prostoru šta je sve posjedovala JNA, a da ne pricam o cijeloj Jugi. Na osnovu samo ovog sto sam vidjela na Lastovu da se zakljuciti da je JNA bila stvarno po jacini cetvrta vojna sila (jel u svijetu ili Evropi?). Koliko znam iz prica starijih za svu tu logistiku novac se odvajao od plata naroda Jugoslavije. I ne cudi me da smo imali toliko toga.
Sa Lastova evo vratila sam se u realnost, ali rado bih opet tamo. Svugdje sam bila, ali Lastovo je Lastovo…
A sad piše gušter Alfonso:
Posvadia sam se s Mehaginom. Svasta mi je reka. Reka mi je da sam osta sa bivsom curom proputova bi cili svit i ima bi para ko u prici, a sa ovom sam mogu sušat Bob Marleya i Jim Morrisona, pit i drogirat se i ni riči engleskog jezika ne znat. I cili svit će mi laskat „kako je slatka mala“, a mala ne zna ni ća je život, ni ća je zrelost, nit je ikad išta u životu dalje dokučia od muzike i droge. A ja san dva put razred ponavlja, i nisan nešta posebno pametan za drustvo, al da mi nije ovih ekstremnim sportova, ja ne znan ća bi, niko se ne bi druzia samnom, jer nemam nista pametno za dat drustvu. Ni riči ne znam kazat, nisam ni načitan, ni zanimljiv, ni para, ni iskrenih drugara. Meni je Mehgina reka da se zato ja drogiram, jer sam down u životu, vazda sam doli a ona kao jos uvik viruje u jubav i zato se nije ni propia ni drogira, jer ima nade jos za nju.
Ubiće me, ako sazna ća sam van sve reka.
Oni, ća sam tia reć. I ja sam s njom iša u ove kasarne po zvizdanu. Nije ti ona normalna. A ja još manje.
I za kraj pionirska zakletva koju sam i sama izgovorila kao pionir:
Danas, kada postajem pionir,
dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
i biti dobar drug;
da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju,
da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
...
srijeda, 22.07.2020.
Brodom oko otoka
Isa san juče brodom oko otoka. Sve san vidia i ca triba i ca ne triba.
Ja san jedan jako sritan guster. To sam svatia. Lipo san to svatia. Nije mala stvar imat Mehaginu za frendicu. Necu da bude da ja samo lose pricam o njojzi. Ota ti se razumi u svasti nesto, ona kad prica judi je s poluotvorenim ustima slusaju. To van znaci da je pametna.
Nego tia san van rec dok ovo pisem jutro je i pijem kafu i svi piju. Ima jedan Čeh koji svako jutro melje kafu. Ima oni mlin i melje. Njegova je sigurno najukusnija.
Ocu da van ispricam pricu o dr.K. Ti doktor je bia sa Lastova a zivia je u rodnom gradu Mehagine ceri. On je bio psihijatar za dicu. Kad god su dica bila nemirna roditelji su ih prepadali " Odvescemo te dr.K.". I onda bi se dica smirila. Ali ima i prica kad je dr.K.dosa da zivi u ti rodni grad Mehagine i odveli ga na jezero , a on ti je odusevljeno reka: Ajmeee isto moje Lastovo.:)
Nego tia san van rec i ovo. Ima u kampu jedan njemacki par, ona kineskinja on nijemac. Svako jutro vidin ga nadrkanog. Jedino se jednom nasmia i to onda kad je od neke zene kupova domacu pitu.
Eto svasta san van reka. A mi smo jučer sve sta ima oko Lastova obišli i to vridi vidit. Jeli smo ribu na brodu, pa smo pili razne likere, ajme ja san se odlučia propit, jesu likeri ukusni! Pa neka zena slavia rođendan pa smo tortu jeli s prskalicom. Ajme koji doček na brodu, ja san odma odlučia da i ja od sad slavim rođendane na brodu. Kopno ne dolazi u obzir.
Pristali smo u Česvinice,pa smo se tudi kupali....
Oko otoka Lastova se nalazi 46 otočića i hridi. Sam otok Lastovo je najveći otok u Lastovskom arhipelagu, koje se grana prema sjeveroistoku prema otočićima Lastovnjacima i Vrhovnjacima. Zapadni otoci su Prežba, Mrčara, Maslovnjak Veli, Maslovnjak Mali, Makarac, Vlašnik, Bratin, Pod Mrčaru, Rutvenjak Veli, Rutvenjak Mali, Crnac, Kopište, Pod Kopište, Bijelac; sjeveroistočni i istočni otoci: Tajan Velji, otočje Lastovnjaci ili Donji školji (Arženjak Veli, Arženjak Mali, Soplun, Česvinica, Štomarina, Golubinjak Veli, Golubinjak Mali, Kručica, Petrovac, Za Barje, otočje Lukovnjaci) i otočje Vrhovnjaci (Sestrica Vela, Sestrica Mala, Smokvica, Mukjenta ili Pod Smokvicu, Vlašnik Gornji, Vlašnik Srednji i Glavat). Uz sjevernu obalu leži otok Zaklopatica, a uz južnu nema otoka.
Nisan ti ja to sve zapamtia ća je govorio vodič na brodu, već dao Bog wikipediu pa svasta nam reče.
nedjelja, 19.07.2020.
Heliodrom
Sinoc san isa na heliodrom. Ajme meni, Mehagina ti je gledala ozgora zalazak Sunca, navika Bosanka penjat se na brda. Nisan ja vise tako mlad da morem penjat brda.
Boli me rep, valja njime mlatarat, noge me bole, a nisan ti vise ni za sta, sam me mores bacit. Mehagina mi davno rekla da znan samo kukat, a ona se pravi da je u cvitu mladosti.
Ope san je pratia. A sve san se mislia mozbit s nekim gor ugovoria sastanak, al nije. Dzabe san je pratia. Nije mi bi jasno ca ide vec drugi put gor.
Sicam se kad mi je pricala da je Mali Princ volia zalaske sunca i da je jednu vice gleda 42 zalaska. Zasto judi vole nesto sto umire kad je lipse sunce kad se rađa. Zato ja volin Hemingveja. Oti pisac je pametan. Nisan cita nista od njiga al mi naslov dovoljan...Sunce se ponovo rađa...rodia se ti meni Hemingveju u iducem zivotu pa samnom pia travaricu i iso u zene.
Tia san van rec jednu pricu o Nevenki. U mom kampu nekad ti je bia jedan blavor. Jedne godine dosa jedan par ovdi na more, zena i muz. Jedno jutro ustala zena i otisa se kupat a ostavia sator otvoren i udje blavor kod muza. Kako je blavor isa njezno uz nogu, muz sanjiv nako rekne " Ne sad Nevenka, nemoj sad, ne mogu sad"...i tako smo imali Nevenku blavora.
petak, 17.07.2020.
Svjetionik, Krucica, Hom
Svjetionik Struga sagrađen je 1839.g. na ulazu Skrivena luka.Drugi je najstariji svjetionik na Hr.obali. Nalazi se na nadmorskoj visini od 70 metara na samom rubu strme litice. Ima prica da je ovaj svjetionik posjetio Bil Gejts. Niko na otoku nije znao ko je on pa su bili ravnodusni na njega, sto ga je odusevilo.
Skrivena luka ima stari kamp koji je do skora bio i jedini na otoku.
Nakon Skrivene luke isli smo u Zaklopaticu gdje u biti nema nista zanimljivo. Ali je zato Krucica pravo otkrice. E tu zivi onaj cika pirat.Ima kucicu i piratsku zastavu. More je predivno, ali i sama pl.staza do mora. Ide se kroz sumu putem kao iz Gospodara prstenova, kroz sumu. Podsjetilo me na staze Tramontane na Cresu gdje sam ocekivala da cu srest masmaliće.
Iznajmila sam auto i obisla par lokacija koje ranije nisam vidjela.
Penjala sam se ( a i vozila) i na Hom najvisu tacku Lastova i odatle posmatrala zvijezde i kometu. Kazu kad padne zvijezda zazeli zelju. Zazelila sam dvije ... pa vidjecemo.
Ne znam di je Alfonso. Trazila sam ga. Nema ga. Ponekad mi nedostaje.
četvrtak, 16.07.2020.
Selo veselo- Lastovo
Sinoc je oko mog satora oblijeto mis. Zbog svih tih nemani iz prirode poput zmija, blavora, pacova, miseva, puhova, mungosa, zmajeva... nabavila sam stap kojim lupam oko sebe. Kad su me pitali sta to radim, rekla sam im da je to stari samanski obicaj i tek tad su imali upitnike nad glavama. Sta me imaju pitat ista, kako ja ne pravim pitanje nikom. Pa ja.
Doduse, covjek je najveca neman u prirodi.
Juce sam isla u grad ( mjestani kazu selo) Lastovo. Zanimljiv je. U obliku amfiteatra. Nije na obali mora. Uglavnom arhitektura iz XV stoljeca, a posebno se istice dvor nekog kneza. Crkve su takodjer karakteristicne i mislim da ih ima 46, a taj broj opisuje cijelo Lastovo, jer oko otoka ima isto toliko otocića. Fumari su dimnjaci, koji otok cine neobicnim.
U nekoj konobi jela sam corbicu i palacinke. Svirao je Balasevic "...Pa kad svirci nagare, zadnji gros cu propiti, samo ne dam moje magare s belegom na levoj kopiti. Niko mene ne zna slusati, ko moj verni drugar usati, samnom ici i sanjariti, a ne kvariti..."
utorak, 14.07.2020.
Jurjeva luka
Alfonso pise:Jedan je pisac reka da interesantne stvari covika umore, a ono sto je stvarno dosadno nikad ne umori. Mene je ova Mehagina umoria. Juce je isla do tunela gdje su nekad bili brodovi JNA, pa se sritna vratia. Ko zna koga je ona tam srela.Nisan je pratia. Pravia san se da me ne zanima đe će.
Mehagina pise: Juce sam napravila veliku kilometrazu. Isla sam u Pasadur, prosla hotel i otisla prema Jurjevoj luki koja je nekad bila pod JNA. Obisla sam kasarne, ozivila slike u glavi kako je to nekad bilo. Vidjela sam natpis ćirilicom" Garavo furunce", Beograd, jedan ogroman bunker, a onda sam oznacenom pl.stazom otisla do tunela gdje je Jug.mornarica drzala brodove i podmornice. E to treba vidjet, ali uzivo, jer potpuno je drugacije na fotkama. Dakle, kad pređes most od hotela Solitudo, ides lijevo i ulazis u zonu koja je nekad bila zabranjena turistima. Toplo preporucujem ovaj dio.
Sinoc mi je puh ukrao gel za dezinfekciju ruku. Tacno znam kad je to bilo. Popeo se na drvo i pokuso je otvorit, jer sam cula neku buku. Gel sam zatekla 5metara od satora. Pa vi recite da puhovi ne znaju za koronu.
Alfonso pise: Zaboravia sam kasti da Mehagina ima zagonetan osmih kad gleda u oni svoj telefon. Kad digne glavu odma se namrgodi. Mozdi se zajubia! E moja Mehagina, tio bi ti rec, al necu...ja jesan kriv za mnoge gluposti koe san napravia, al znan ja dobro ca je jubav. Kad ti je ko zadnji put reka da to zna, kad uvik cues oko sebe znan ja dobro ca je rat.
Oznake: Unesi oznakgg
nedjelja, 12.07.2020.
Pasadur
Pratia san Mehaginu ćer . Da vidin đe iđe i skim je oisla da se najde. Isa sam sve cik cak za njom. Ona obukla haljinu i stavila mendjuse, ajme jes lipa, nisan zna da je nako lipa. Isa u Pasadur. Mal me nije spazila tam kod hotela Solitudo. Stala tam s nekim barbom i smije se. Ajme meni nece valjda s njim da suruje. Mislia sam stad prid njih i rec joj: A on ti nije seljacina? Vidi ga kaki je. Ima mindjusu, labrnju i bradu ko jarac. Ona ti je danas isla gledat u restoran posto su pizze, za joj potrosit, kae sta cu jest ona pizza stane u oko. Onda je otisla u ducan kupit kruha i pastetu i tam svitu govorila da se odmaknu od nje metaripo. Aa eba te led, ona dosa iz Bosne svit ucit kulturi.
A da se vratin na Pasadur. To ti je Las Vegas Lastovski. Svit izgradia nove kuce al sve sto svitli je ovi hotel.
Sicam se price odavde. Neki covik dosa iz Samoborja , kupia kucu s topovima i opremia ka gusar. Glumia gusara s onim povezom. Meni se dopada kad judi ostvare svoj san pa makar kroz to izgledali drugima luđaci, ka sta je on naprimer.
Mehaginu san pratia sve do nekog kafica đe je pojela sladoled i vratia se tacno u ponoc u svoj brlog ka da je Pepeljuga. Mozda san joj tribo rec da me pojubi pa se mozdi pritvorim u kakog princa, al bice da oto nije u Pepeljugi vec neđe drugo. Đe god da je ne bi me ona pojubija zbog one distance, pa makar se pritvorio u Bil Gejtsa i kupio joj 100 pizza.
Oznake: Unesi oznakes
subota, 11.07.2020.
Alfonsov trac
Posvadia sam se sa Mehaginom ceri. Ca je ovde dosa men pametovat i filozofirat. Cura nije normalna. Kaze meni da nisan ja normalan jer sam to znam rec bez argumenata. A dje su njoj oti argumenti?! Eno je slusa Nove Fosile "Suti samo suti moj djecace plavi". Ona misli da je pametnija ako filozofira i metne u recenicu englesku ric. Ne znan sta bi vam reka. Teska pa et. Do sad sam sutia i trpia je a sad nek cilo selo zna kaka je ona.
Ja ti znan sta svit najvise voli. Voli traceve. Eto i ta Mehagina imala nekakog otiso s drugom pa sad ona cvili. A taj nikakav. Oci svrljave, zdepast, poglup, a ca ces valjda zene najvise vole sirovine i bezveznjake. Ajme meni, ako sazna Mehagina da san vam ovo reka odrobijace me. Zato nikom zivu ric negovorte ko da vam nisan ni reka! Evo vam moja fotka ovi san ja. Zgodan, posten, svestran, nekad sam pia i drogira se, sad samo cuim glas u glavi "Jos samo ovi put Alfonso...".
petak, 10.07.2020.
Alfonso pise
Da se razumimo. Nije mi cura Mehagina kci nit san ima sta snjom. Ona je drugi svit a ja drugi. Mi nemeremo bit par sve i da ocemo. Ja san imo drugu curu u koju san se zaljubia i ovu sa Lastova ostavia. E ta je isto iz Bosne. I ona je guster ka ja.
A moran van rec nesto i za Mehaginu kcer. Svi joj idu na zivce, sve joj drugi seljaci. Ajme gospe ti a nek je nju mati rodia u po Pariza na vrh Ajfelovog tornja. Dosa covik iz Minhena ona kae za njega seljacina u havajkama. Ajme lude zene. Nemos joj ugodit. Ako je seljacina iz Minhena, der pusti ga seb je seljacina. Uostalom ne sudi po odjelu.
Eno je kupa se u moru, skace izvodi. Pa ce bit crvena ko rak. Seljanka ko da nikad nije vidla mora. Da joj nije mene ne bi ni Lastovo.
Seta san se jutros Ublijem. Evo mojih fotki iz Ublija. Najstarije otkriveno sakralno nalaziste : Bazilika sv.Petra.
Da sam oglas u novine. Trazin curu. Al ova mora znat pitu pravit i klimat glavom na sve sto recem.
četvrtak, 09.07.2020.
Ode Mujo u mornare
Alfonso je dosao napokon na svoje Lastovo. Ne zna gdje mu je rep a gdje glava od srece. Lud je.
Lastovo je otok koji ima najcisci zrak pa se sa njega najbolje vidi Mlijecni put,tj.nocno nebo ovog otoka je drugo najtamnije nebo u Evropi pa nocu imate cast da vidite milijardu zvijezda. Sjetih se Kanta i onoga - Zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama.
Nalazim se u galaksiji Mlijecni put. Prvu noc mi je dosao pacov. Cula sam da mi rovi po kesi koju sam zakacila na drvo. Kad sam osvijetlila baterijom iz satora podigo se na dvije noge a oci su mu svjetlucale u mraku. Dobro je da nije ko u Goli i prestraseni ono kad osvjetle iz mraka gleda ih puma sa svijetlecim ocima.
Drugi dan ja kiselim noge u moru prozuja zmija pored mene. Ludilo brate. Al sreca pa nema ovdje niceg otrovnijeg od mene hihihi. Legenda kaze da su Grke ugrozavali Iliri. Kraljica Teuta se prepala da ce njihovo bozantsvo kult zmije bit ugrozeno pa je zmije skrila na Lastovo. Dok su tu bile sve svoje magicne moci prenijele su ovom otoku i da su usljed tog ostale bez truna otrova. Zato na Lastovu nema otrovnica.
Lastovo je inace park prirode, sav je divlji i kad padne drvo...tako i ostane. Ne smije to niko dirat. Ostrvo nije za sminkere, jer ovdje legnes kad kokosi legnu, a tako i ustajes s njima. Ovde moze doc samo onaj ko istinski voli prirodu. Ja volim. I priroda voli mene. Tako se mi volimo, bas toliko da sam Lastovo nazvala svojim otokom.
srijeda, 08.07.2020.
Alfonso
Moje ime je Alfonso. Ja sam guster. Obicni guster. Rodio sam se na Lastovu najcarobnijem otoku na svitu. Imo sam curu ovdi na Lastovu ali sam je ostavio i pobiga u Bosnu za Mehaginom kceri. Ja sam jedan obican gad to da znate. Nemam dusu, nemam stav, jer sam ostavio na pravdi Boga jedno divno bice koje mi je dalo ljubav. Podiga sam nevidljivi kineski zid između nasa dva svita i zauvik prominia sudbu. Mehagina kci mi je rekla gorices u paklu zbog toga a ja to i sam zna. Dobro ja znan zene. Sve su iste sem te moje bivse. Sve zene su rospije da prostite, to ugovara seks vezu ko od sale, kao nece to da se uda, a posli ti prati svaki korak, svaku ric koju izustis, cak ti nabija na nos da joj sidi kosa od sikiracije, ljubomorise na svaki tvoj pogled e ka sam lud bia pa sam nakog andjela ostavia, umisto da bude moj ponos, ja san joj ukaljo cast, ja san od nje napravia nesto sto ne vridi, a sam san glup i paskovic, ja san taj koji ne vridim i nemam postovanja nit znam razliku od kvantiteta i kvaliteta. Nisan ja dzaba u skoli 2 razreda ponavlja. Mati me posli slala na fakultet da imam diplomu pa mi kupili. Dzaba mi kad san guster. Nikad nista vece necu bit. Lipo je bit dite. Odrasti do ditita ko Petar Pan ali triba imat granicu. Triba bit posten prema ljudima. Nemam ja vise u dupetu 15 pa da mogu tako.Budi dite kad treba, budi covik kad treba. Vidis oboje triba. Tako sam i ja tribo bit posten prema bivsoj curi a ne da je ostavim i sutnem ko najvecu kurtizanu. A nije taka. Kurtizanu dobijes na seks vezu ka ca sam ovu jednu dobia, taka ti pristane noge prat na pocetku a posli ti dusu uzme. Oni ca san posa rec? Evo me na Lastovo dovela Mehagina kci. Ja vise u Bosnu nejdem.
P.s. Ovo mi je zalazak sunca iz mog brloga.
nedjelja, 05.07.2020.
Smetovi na 1025 m n/v
Nalaze se nadomak Zenice, tačnije daleko 9 km cestovno i 7 km prečicom kroz šumu.
Početak nam je bio od Crkvičkog brda pa dalje prema selu Peševići, a onda smo došli do spomenika podignutog 1969.g. poginulim partizanima, odakle puca pogled ka Zenici. Sigurna sam da nema osobe koja nije čula od Zabranjenog pušenja pjesmu „Zenica Blues“ i Krečo Hakija kojem je presudila čakija. Ne razumiješ ti to druže sudija hi hi hi.
Dalje smo išli prema selu Ričice, a onda prema Verostinom putu pa Crkvičko brdo i eto nas u čaršiju.
Napravili smo jedan krug od 19,1 km. Sve je krug, život je krug, sve se vrti u krug, četiri godišnja doba idu u krug, ptice grade gnijezda u krug, vjetar vitla u krug, Zemlja je okrugla, jin-jang- ovo su mudrosti starih Indijanaca.
Baj d vej - krug svijetu daje snagu.
To bi bilo sve što imam o tome reći-Forest Gump.
Oznake: Putovanja
petak, 03.07.2020.
U tem Somboru (iz dnevnika)
Kad je doš’o poziv za mog brata da ide u vojsku, mati je uzela telefon i javila rodbini. Svima je isto pričala od A do Ž rekavši da će S. biti vojni policajac i da će ići u Sombor na vojni aerodrom Petrovac. Svako veče u našoj kući organizovalo se sijelo i svi su dolazili da obilježe odlazak sina jedinca u vojsku. Neki su donosili na poklon bombonjere (one što su kružile po komšiluku), neki čarape sa sapunom zamotane u novine, a bilo je i ljepših poklona poput muških košulja i pidžama. Kažu ljudi poklonu se ne gleda u zube. Ma laže ko kaže da se ne gleda. Gleda se.
Danima se S. pakovo, prepakivao, vadio, stavljo u kofer potrebne ili bolje reći nepotrebne stvari. Mati mu je govorila da ne nosi sa sobom košarkašku loptu, jer nema u vojsci igre, a zauzima mu puno prostora, no, on je bio tvrdoglav. Rek’o je da je čuo kako imaju nedelju slobodan dan pa će se tad igrat. Otac mu je rek’o da više neće moć birat šta će jest i da će htio ili ne, jesti sve što mu daju, a siromašan je ručak u vojsci. Dao mu je savjet da uvijek bude dobar s kuharom, ma kakav on namćor bio. I tako, poslije svih tih savjeta, mudrolija, blabla, S. smo ispratili sa stojadinom do Sombora. Ode sin da odsluži vojsku! Tri stvari su najvažnije u životu svakog čovjeka: odslužit vojsku, zaposlit se i oženit! Ostalo zapiši na vjetar! U putu nam je otac pričo da je naš amidža služio tri godine vojsku u Croj Gori, nekoj vukojebini s oproštenjem, ali nije se drukčije moglo doć do tamo neg na magarcu. Zato mu niko nije ni išo u posjetu, al ćemo zato mom bratu ić svaki vikend, jer je biva blizu. I tako…
Svaka subota bila je rezervirana za odlazak u Sombor. Mati bi svake sedmice pravila kolače-sa petit keksom, jer to S. voli, spremila bi domaći pekmez od šljiva-jer to S. voli, a onda bi spremila i nesto pečenja, jer to S. voli…a dodala bi još koječega… ono što S. voli…Dajdža je zvao svaku noć da pita jesmo se čuli sa S., jel zvao, jel se obiko, šta kaže…kaće na dopust? A čekaj malo tek je otišo…
Sombor je grad u Bačkoj. Tu je nekad bilo Panonsko more, zato je ravno, pa sve babe voze biciklo. Gospoda se voze u fijakeru, a mi smo ih gledali kroz prozor stojadina likujući im , jer smo brži. Sto puta sam čula priču da je u Somboru rođen poznati košarkaš -Radivoj Korać. Kasnije (nakon par godina) maksuz sam otišla na Nišićku visoravan prema Sarajevu da vidim spomenik što su mu podigli na mjestu pogibije. Svaki put kad smo vozili za Sombor u autu je pjevo Zvonko Bogdan. Na vrh glave mi se popeo “Fijaker stari” I “U tem Somboru”. Kad god bi Zvonko došao do jedne posebne romantične strofe (za koju je vjerujem moj stari jedino znao napamet), začuo bi se bariton mog oca da smo svi prevrtali očima: “Fijaker stari sad više ne luta i ne čuje se onog vranca bat, zaboravit' moram svoju dragu, sve divne noći i taj Sombor grad…”
Na polaganje bratove zakletve bili smo ja, mati, otac, dajdža i dajdžinca. Nikad neću zaboraviti taj dan.Lijepo vrijeme, a more vojnika na igralištu ponavljalo je riječi koje je govorio nekakav general/kapetan šta li je. “…Zaklinjem se da ću braniti čast naše domovine…“ odzvanjale su riječi,pa sam krajičkom oka pogledala u mater. Njoj su suze išle niz lice, a ja sam mislila da to tako treba,pa sam i ja počela plakat.Otac se dobro držo, iako je bio crven u licu. Poslije zakletve otišli smo u park, prostrli deku i jeli do besvjesti. Dajdža se napio i nije mogo hodat. Matere bilo stid. Vodili smo ga kroz grad držeći pod ruku, a kravata mu je visila ukoso i nikako nije išla uz situaciju. On je onako pjan samo ponavljo da je odjekivalo “Moj sestrić, moj sestrić…” da čitav Sombor zna da je vojnik (ponos/dika) njegov sestrić. Heh, briga Sombora za sestrićem..
Kad smo dobili prvo pismo od mog buraza bilo je puno gorčine i kuknjave. Prvo je prizno da mu fali materina kuhinja, a onda da su ga pokrali jer je gušter, mlad i neiskusan, ukrali mu zvijezdu sa kape, čarape i još puno puno stvari…Rek’o je i to da su slavili Novu godinu i da je neki sumnjiv časovnik otkuco ponoć. Biva ko namjestili im da odu ranije leć.
Svaka njegova kuknjava proizvodila je u ocu i materi burne emocije, te su oni svaki put kad bi isli u Sombor nosili umjesto jedne tepsije kolača-dvije tepsije. To je bilo svjesno iskorištavanje emocija.
Nakon 6 mjeseci služenja vojske u Somboru, S. je dobio prekomandu. Poslali su ga u Skoplje. Kad su za to čuli moji, mater je opet uzela telefon i javila svima. Šok. Nevjerica. Zar je to moguće? Dajdža je rek’o da treba tražit veze da se dijete vrati iz Skoplja da nam bude bliže. Onda je otac uzeo telefon i zvao svakog živog da pita za veze. Sjetio se svih, pa i onih za koje je mislio da su umrli. Niko ništa nije mogo pomoć, …rekli su to je tako u vojsci. Gdje te baci….
Skoplje je bilo dalje pa se više nije moglo vikendom ić i nosit tepsije kolača, naručivat vake/nake deserte, bla bla bla…Sad je trebalo izdržat 6 mjeseci bez svega toga. Otac i mati su išli samo jednom u Skoplje i to kad je brat bio skoro pa džomba.
Sjećam se priče o Skoplju, kad je bio zemljotres i sravnio sa zemljom taj grad, godine 1963. Kažu sve je srušio samo jedna zgrada ostala onakva kakva je i bila bez ikakvih oštećenja. Odmah su tražili arhitektu te zgrade, ko je, šta je, gdje je, kad…arhitekta u zatvoru! Što si u zatvoru- pitali ga, a odgovor je bio šokantan. Ona vlast ga osudila da je u tu građevinu uložio previše materijala, pa se sumnjalo da je pronevjerio novac i osude ga na nekoliko godina zatvora. E sad, ne znam jel, nijel istina.
Ovu priču posvećujem ocu,mami i bratu! Vrijeme se ne može vratiti, ali se možemo sjećati…
srijeda, 01.07.2020.
Iz mog dnevnika...( Višegrad u Mađarskoj)
Nema samo Bosna grad Višegrad, ima ga i Mađarska. Prije tačno 8 mjeseci prvi put sam vidjela ovaj grad, tj. ono najvažnije u tom gradu : ostatke od srednjovjekovne utvrde.
Od Budimpešte je sjeverno blizu Slovačke granice, a njime je stolovao hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. Moji prijatelji iz Budimpešte doveli su me u ovo mjesto gdje slučajni turista nikako ne može zalutat. Hvala im.
Ostaci ovog grada, donekle me podsjećaju na Pompeje, ali naravno nisu kao Pompeji.
Matija Korvin je bio jako značajan i pravedan vladar. Volio je umjetnost i kulturu, što se može vidjeti i na ostacima grada. Imao je tri žene, ali ni jedna mu nije dala potomka. Jedini potomak je bio sin Ivan, ali nezakoniti sin, bolje reć- vanbračni, al ono priznat. Kralj je imao nadimak Corvus, što bi u prijevodu sa latinskog značilo “gavran” a taj gavran je upravo i bio sastavni dio njegovog grba. Kad se borio protiv Osmanlija zauzeo je u Bosni - Jajce, Tešanj i Srebrenik (Srebrenik ima fantastičnu kulu-ukucati u gugl-sva je u stijeni), ali borio se i protiv čeških kraljeva kao i protiv rimsko-njemačkog cara Fridrika III. Zahvaljujući Matiji, Budim je sređen u renesansnom stilu.
Ostao je u sjećanju običnog naroda uz izreku: “ Pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakve pravce ni”.
Evo par fotki enterijera i eksterijera utvrde Matije Korvina:
Oznake: Putovanja
| < | srpanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (6)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (16)
Lipanj 2020 (12)
Zen
Narnia-geografska karta
Pinokio
Šta večeras rade zvijezde:
Hubble teleskop
Moj stari blog