Proljeće je. Baba Marta se ne šali. Poslala nam je snijeg i zimu i nikako da prođe. Ne vidim ni laste da su došle.One uvijek nekako dođu neprimjećeno. A ja, ja se pripremila za proljeće. Uzela sam sjemenke bosiljka, ružmarina i kopra. Posadiću i košpice limuna i ljutih papričica. Nikad ništa nisam sadila, ali odlučila sam da stvaram novi život. Jedino što u stanu imam živo su ove cica-mace (pogledaj fotku). Ni one nisu više žive, ali takva je to vrsta, ne možeš primjetiti kad su svježe ubrane, a kad su stare. Što bi se reklo, imaju lijepu genetiku, neće da ostare.
Jedno od najljepših volonterskih iskustava doživjela sam na Cresu. Tačnije u mjestu Beli, mali gradić na brdu. Volontirala sam u „Caput Insulae“-centru za zaštitu bjeloglavih supova. Nekako ljepše zvuči kad ovako kažem nego kad kažem „lešinari“. U centar su dolazili volonteri iz svih krajeva svijeta, a radilo se sve i svašta: hranile životinje, kuhalo, brinulo se o biljkam u botaničkoj bašti, dočekivali turisti...i mnogo toga. Sve je bilo protkano keltskom mitologijom. Mi volonteri imali smo poštanske sandučiće u kojima smo svakog jutra nalazili razglednicu sa duhovnom porukom starih Kelta. Nakon sto bi odradili svojih 5 sati odlazili bi na plažu ili šetali Cresom.
Cres je doista poseban. Po cijelom otoku puštene su ovčice koje su postale skroz divlje i koje služe kao prirodne kosačice, tako da u koji god kutak otoka dodjete trava je uredno podšišana kao najoštrijom kosilicom. Od gradića Beli možete da planinarite na ukupno 7 staza zvanih po vjetru koje se spušta sa planina- Tramontana. Svaka tramontana ima svoj naziv: ljubičasta staza, crvena staza, žuta staza, crna staza....I svaka je označena odgovarajućom bojom i prateći te boje dolaziš do kraja staze, a na kraju je lavirint, koji takođe ima značaj po keltskoj mitologiji. U taj lavirint se uđe i prilikom ulaska meditiraš, zamisliš naprimjer pitanje, a onda kad dodješ do kraja odgovor će ti sam doći. Svi lavirinti su različiti, neki su kockasti, a neki okrugli. Na cijelom putu do lavirinta postoji vjerovanje da možete sresti vile, vilenjake, patuljke, masmaliće....Masmalić je poseban patuljak koji živi na Cresu. Neobično se oglašava. Jednu noć , čak mislim i da sam ga čula. Šta god ono bilo, onaj zvuk, ostao mi je u sjećanju.
Ima još jedna zanimljiva priča jednog Poljaka koji je radio u tom centru. Pričao je kako je jedan dan išao ljubičastom stazom i odjednom zastao jer je na stazi spazio vilu. Imla je dugu crnu kosu i bijelu haljinu. Plesala je. On se ukočio. Vila nije prestajala da pleše i odjednom je shvatio o čemu se radi. Grupa „Let 3“ snimala je spot.
Znate ono kad Eustahije Brzić u uvodnoj špici crtanog filma kaže „Zmijoljupci zdravo, zdravo, ja sam najbrža zmija na svijetu“.....(inače živi u Teksasu), pa ode na Antarktik i donese grudvu snijega....E, tako i ja. Odem na planinu i donesem grudvu snijega na ovo lijepo Sunce, pa se istopim skupa sa grudvom: od ljepote, od dragosti, od umora, od svega....
Moram vam reći da nemam novih putopisa, a da sam „išla u šetnju“, jesam. Išla sam na one čarobne vodopade, što se opisat ne mogu, a išla sam i na Ozren kod Sarajeva (Crepoljsko). Na mom blogu već ima napisano nešto o ovim planinama.
Kako kažu slike govore više neko 1000 riječi.
Uživajte kao što sam i ja ! :)
< | ožujak, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Zen
Narnia-geografska karta
Pinokio
Šta večeras rade zvijezde:
Hubble teleskop
Moj stari blog