Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

srijeda, 30.06.2021.

Razmišljanja u sitne sate...

Stalno vidim na reklamama fejsbuka, o yogi, o meditacijama, o new age pravcima koji te čine sretnima. Na instagramima slike nasmijanih faca i sve vidiš nekako....na silu. Vještački osmjesi, namješteni pogledi, zavodljivo namješteni guzovi, noge, izbačene sise, sve u svrhu da se pokažu svoji atributi. Mišićavi muškarci skidaju majice, kako bi im se vidjela tetovaža i mišići. Da ne ispadne da su džaba vježbali. Umorila sam se i od tog zabadanja nosa u mahalski fejsbuk i instagram, umorila sam se od posla, umorila sam se od jednih te istih ljudi sa kojima chatam svaki dan čisto da mi tralababa lan da joj prođe dan, umorila sam se od tog što sam se umorila, umorila sam se i od briga koje mi zapravo donose samo probleme i nespavanje. Ne želim to. Kako da budem sretna? Šta volim? Šta ne volim? Izbaciću sve što ne volim. Od danas sam na odmoru. Ubaciću sve što volim. Ljudi te najčešće uznemire i čine te tužnim. Odredi vrijeme za njih, sebi daj ono što te čini sretnim. Idi trči, šetaj, plivaj, putuj, planinari, pa čak i sama ako treba. Želim da budem zaljubljena u život koji živim, jer tako ću biti okružena stvarima koje me usrećuju.

Danas sam kupila kartu za voz kroz životno putovanje. Besplatna je. Potpuno. Danas sam odlučila da budem sretna. Skupila sam sve svoje boli i tuge i spakovala u stare kutije, a zatim ih pustila niz rijeku. Neka ide, ovaj svemir ima dovoljno mjesta...

Moj voz će meni prirediti jedno divno i nezaboravno putovnje. Slutim. Nikad nije kasno...

Sjećam se jedne priče od slikara koji sada ima oko 80 godina kod kojeg sam bila prije par godin na kursu. Naučio me elementarnim tehnikma slikanja. Hvala mu. On je ispričao svoju priču kako je počeo sa slikanjem....Bila je jesen. Uzeo je četeres'prvu godinu života. Uzeo je mantil i šešir i oblačeći cipele na vratima kuće djeca su ga pitala: „Tata, gdje ćeš to?“, a on im je rekao „Idem djeco da naučim slikat“, na što su se oni gromoglasno nasmijali i rekli : „Ha ha ha ha! Tiiiiii???!!!!! Pa to ti je kasno! Dobro si zakasnio! Šta ti je!“. On nije na to ništa rekao, samo se osmjehnuo i izašao van. Danas nakon 40 godina slikanja, održao je bezbroj izložbi i ima vlastitu galeriju. Vrstan i poznat slikar kojem se mnogi dive. Čuda se dešavaju, ako vi odlučite da se dese. Ako vjerujete u njih, to nisu čuda, to su normalne stvari...

Tako da znate , kupila sam kartu za voz kroz životno putovanje. Moj voz je prazan. Mogu da ti ustupim par stanica da ideš samnom, ako želiš. Možeš da sjediš uz mene, možeš u drugom kupeu, whatever, dobrodošao. Možemo da ćutimo, možemo da pričamo, možemo da se smijemo, možeš i zauvijek da me zaboraviš kad izađeš, ali ostavi mi bar uspomene na tebe takve da se uvijek nasmijem kad te se sjetim.

Eto tako, samo da znate. Nikad nije kasno da promjenite nešto u životu....

Be Happy


30.06.2021. u 21:56 • 22 KomentaraPrint#^

utorak, 29.06.2021.

Vilsonovo šetalište

Mi nemamo Bulonjsku Šumu ni Haj Park ni Vrapčja Brda
i što se lirike tiče, s jeseni, kad počne da opada lišće,
u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrda
mi nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo Šetalište.
Vilsonovo – naši Čistije Prudi, naš Kej Volter. Odavde,
mada su mnoge ptice iz mog pokoljenja docnije i zasvinjile,
išli smo, mi Jovani, mi Ivani, mi Avde,
neko u ministre, neko u De Vinjije.
Uopšte, nikad toliko pjesma nije bila cijenjena u mojoj domovini.
Knjigu stihova je držao svako, kao što danas drži vola.
Dvoje na Vilsonovom, dvoje na mjesečini
znalo je više Šekspira nego danas cijela jedna škola.
Bilo je to davno. Još nije bilo ni televizije ni sinemaskopa!
Zato su na sve strane treštali jambi i horeji.
Lažem! Od Koreje, koja je tad krvarila, svaki čas i Evropa
mogla je da se zakoreji.
Moja draga, koja mi je u međuvremenu postala žena,
voljela je tada Jirži Volkera.
Mojoj dragoj, koja mi je u međuvremenu postala žena,
čitao sam tada Jirži Volkera.
Bili smo tad tako bogati, imali smo oči, ruke, usta.
To je iz Volkera. U suštini, bili smo siromaštvo sâmo.
I mada je o našoj sreći govorila i glavna knjiga zemlje – ustav
da nije bilo neba naša ljubav ne bi imala ni krova nad glavom.
Bili smo niko i ništa, imali smo samo to nebo
i taj život sem snova svega drugog lišen.
Da smo tada umrli za našim kovčegom
išlo bi samo lišće.
Sada djeca uzmu kola i prvoj mis svijeta koju sretnu kažu – Izvolite.
Sada svaki maturant takoreći u prilici je
da u garsonjeri, uz Baha ili uz Bitlse, sjede pored svoje Lolite.
Mi smo to činili na Vilsonovom, u prisustvu milicije.
I nije nam smetalo što Miljacka na tom mjestu postaje najobičnija bara
ni što milicija tako pomno nad moralom svojih sugrađana bdije.
Bilo je to davno. Umjesto memoarâ
pisali smo svoje prve elegije.
Inače, u svijetu uvijek po jedna Koreja gine,
u protivnom – od čega bi živjeli istoričari,
a ja, dok se sjećam Vilsonovog i mjesečine,
ja starim ja starim, ja starim.

Izet Kiko Sarajlić

29.06.2021. u 18:49 • 16 KomentaraPrint#^

subota, 26.06.2021.

Molitva indijanaca...

Molitva indijanaca

Dopusti da se moje ruke pune poštovanja
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si Ti
Tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću,
nego da bih nadvladao svog najvećeg
neprijatelja – samoga sebe!

Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari koje
ne mogu promijeniti.
Daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje
mogu promijeniti.
Daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.

Neka ne molim da budem zaštićen od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.
Neka ne molim za smirenje mog bola,
već za jako srce da ga svladam.
Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.
Neka ne preklinjem za spas od straha,
već za nadu da osvojim svoju slobodu.

Sioux

Ne znam da li ste gledali film o životu Jim Morrison, u kojem je očito prikazan kao malo ćaknut, ali meni lično zanimljiv lik. On je vjerovao da je u njega ušla duša indijanca i bio je dosta opsjednut šamanima i šamanizmu. Ništa loše ne mislim, jer sve je to interesantno da se razumijemo. Svi umjetnici su malo ćaknuti, a takav je bio i Morrison :)

The Doors

26.06.2021. u 00:13 • 12 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.06.2021.

Istina i Laž

Retrogradni Merkur kažu da otkriva prava lica kod ljudi. Danas mu je zadnji dan. Pale su maske od mnogih pa se jasno prikazalo u pravom svjetlu kakav je ko. Nema više laži. Za neke sam shvatila da su dvolični, za neke da su iskreni, za neke da su neodgovorni, za neke da su pedofili ( imati seksualne fantazije sa djevojčicama mladjim 25.g. od njih jašta je drugo nego pedoflija?), za neke da su dobre duše itd. Vjerujem da se i moje lice nekima pokazalo onakvo kakvo je. Voljela bih samo da nije toliko ekstremno loše, kao što su se meni drugi , ali neki drugi prikazali....žao mi što sam imala samo sliku u oku o njima-što rekao neki pisac...robe sa greškom...tako sam tužna...Bolje je ipak znati istinu, nego laž. Biram istinu. Ali ne biram da bih izgledala dobra osoba u očima drugih, već zato što je to zaista moj put, biram zbog sebe, zbog svoje duše, zbog svog srca, zbog mira koji mi je dat. Ne želim da ga izgubim, jer ništa na ovome svijetu nema cijenu da moj mir mjenjam za bilo koga ili bilo šta što mi može donijeti duševni nemir.

Dok ovo kuckam sjetih se jedne priče o Istini i Laži. Kaže legenda srele se pored jezera Istina i Laž i Laž rekne istini „Dobar dan!“, a Istina stane, razmisli i provjeri i vidi stvarno je dobar dan, a onda potvrdi i kaže „Dobar dan!“. Laž se nasmješi i kaže slijedeće „Voda u jezeru je isto dobra“. Istina provjeri i ponovo potvrdi„Vidi stvarno je dobra“. „A mogle smo se okupati“- predloži Laž Istini i ona pristane. Obje su sa sebe skinule svu odjeću i ušle u vodu. Kad je Istina malo dalje otplivala, Laž je brže bolje iskočila iz vode i obukla odjeću od Istine a onda pobjegla. Istina je izašla onako gola iz vode i nikako nije mogla obući odjeću od Laži, već je onako gola hodala okolo, a ljudi su je se zgražavali.

Lijepa priča. Ako se skrivaš u ime Boga i iza Boga da si Istina, trebaš imat na umu da je Bog jači i pametniji od tvojih mudrosti i skrivanja i da će tu Istinu o kojoj pričaš prikazati golu, baš kao u ovoj gore priči....




23.06.2021. u 19:24 • 13 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 14.06.2021.

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati....

Ono što možeš sa svim ljudima izgraditi jesu uspomene. Neprocjenjivo! A neko je već rekao, samo ne znam ko, da su lijepe uspomene sa dragim ljudima toliko vrijedne da ruže možemo imati i u decembru. Istina!

Kada odrastamo mi stječemo prijatelje. U odrastanju učimo mnogo toga, od lijepih stvari, sretnih, pozitivnih do onih bolnih i negativnih. Tuga i razočarenja ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ni godine. Razočarati se možemo uvijek. A najčašće i najviše u prijatelje. Roditelje, rodbinu i braću/sestre dobijemo prilikom rođenja, a prijatelje biramo. Zbog toga se najviše razočaramo u njih. Poneko u sebe i svoj izbor.

Meni je prijateljstvo sveto. Nikad ne bih okrenula ledja prijatelju, jer mi je dosadio, jer sam upoznala nekog novog, jer sam željna nečeg drugačijeg. Moji prijatelji nikad nisu iz kruga „Grand parade“. Ja to biram pažljivo. Kao tinejdzerka znate. I dalje gledam jel mi friend urban, kako se oblači ( hihihihih al stvarno), koju muziku sluša i na kraju da li je interesantan/a. Mada je ovo zadnje uvijek pod broj jedan, u biti tu sve spada u paketu za moj pojam urbanosti. Ja ne mogu da se družim sa bilo kime i da učim od bilo koga. Niti dajem svoje znanje (citaj energiju) bilo kome, ali stvarno mi bude žao kad upoznam nekog novog i taj neko mi iznenada okrene leđa. Znate, sve traži pažnju. Biljke traže pažnju da ih zalijevaš, kuća da je održavaš, a kamoli živ čovjek. Mogu mnogo toga da razumijem, ali eto ne mogu da razumijem zašto me neko prekriži tek tako? Zar baš toliko ne valjam? :)

Doduše ne spadam u izlizane šablone. Meni nije potreban interes da bi medjusobno funkcionisala sa prijteljima. Meni je potreban neko, zato sto je to on/ona, a ne zato što ima novaca, ili zato što mi može kupiti nešto što nemam. Zaista, meni novac ništa ne znači. Na pravo drugarstvo ti ne možeš stavit cijenu.

Inače sam vazda gubila sve što nije fiksirano za mene (hihihihihi), pa tako i neka prijateljstva. Žao mi je. Duša me boli. Nekih sam ostala željna. Ali ja nemam prava da nekome naredjujem šta da radi i šta više da želi i voli. Ja ne mogu nikoga da vučem za rukav ili da se laktam i dosadjujem sa porukama. Nisam taj tip. Nisam ni taj tip koji se druži sa prijateljima (ne prijateljicama) čisto da ih naziva tako a ustvari imaju nešto više od toga. Niti sam tip koji konstantno napaljuje muškarce ili odjećom ili dvosmisleno bezobraznim humorom. Nisam ja u tom filmu. Nije mi to zanimljivo. A i nisu mi te žene baš čiste u glavi. Većinom su to žene „Grand parada“ fazona. Prelistaš im instagram i vidiš kako uglavnom pokazuju guzove na slikama radi tog napaljivanja ili jednostavno imaju odjeću ala Dara Bubamara i još kad se slikaju sa frendicama, pa vidis s kim se druze. Pa dobro sad da ne detaljisem previse. Ispašće jos da sam ljubomorna na njih (hihihihihi). Ovo pišem jer pokusavam da dokucim razlog zasto neko ode od mene? Ode za nekim drugim ko je možebit iz kruga Dare Bubamare....ali to je možbit za moj pojam, možda oni ne gledaju takvim očima i ne misle isto, tj. ne koristimo istu definiciju prijateljstva. Ne znam. Nisam pametna, a nemam tu moć da uđem u ljudske umove pa da znam sta misle....

Ponavljam-meni je prijateljstvo sveto. I nema cijenu. Taman ovo bila najveća laž na svijetu-želim da vjerujem da je istina.

E dragi ljudi, ja bila na Prenju u subotu. Velika kapa se zove vrh. Moji drugari su se upisali u „Challenge + 2000“. Poveli me sa sobom , mene prikolicu (hihihihi).

Evo vam fotke da vidite da ne lazem...






14.06.2021. u 20:44 • 15 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.