Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

ponedjeljak, 14.06.2021.

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati....

Ono što možeš sa svim ljudima izgraditi jesu uspomene. Neprocjenjivo! A neko je već rekao, samo ne znam ko, da su lijepe uspomene sa dragim ljudima toliko vrijedne da ruže možemo imati i u decembru. Istina!

Kada odrastamo mi stječemo prijatelje. U odrastanju učimo mnogo toga, od lijepih stvari, sretnih, pozitivnih do onih bolnih i negativnih. Tuga i razočarenja ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ni godine. Razočarati se možemo uvijek. A najčašće i najviše u prijatelje. Roditelje, rodbinu i braću/sestre dobijemo prilikom rođenja, a prijatelje biramo. Zbog toga se najviše razočaramo u njih. Poneko u sebe i svoj izbor.

Meni je prijateljstvo sveto. Nikad ne bih okrenula ledja prijatelju, jer mi je dosadio, jer sam upoznala nekog novog, jer sam željna nečeg drugačijeg. Moji prijatelji nikad nisu iz kruga „Grand parade“. Ja to biram pažljivo. Kao tinejdzerka znate. I dalje gledam jel mi friend urban, kako se oblači ( hihihihih al stvarno), koju muziku sluša i na kraju da li je interesantan/a. Mada je ovo zadnje uvijek pod broj jedan, u biti tu sve spada u paketu za moj pojam urbanosti. Ja ne mogu da se družim sa bilo kime i da učim od bilo koga. Niti dajem svoje znanje (citaj energiju) bilo kome, ali stvarno mi bude žao kad upoznam nekog novog i taj neko mi iznenada okrene leđa. Znate, sve traži pažnju. Biljke traže pažnju da ih zalijevaš, kuća da je održavaš, a kamoli živ čovjek. Mogu mnogo toga da razumijem, ali eto ne mogu da razumijem zašto me neko prekriži tek tako? Zar baš toliko ne valjam? :)

Doduše ne spadam u izlizane šablone. Meni nije potreban interes da bi medjusobno funkcionisala sa prijteljima. Meni je potreban neko, zato sto je to on/ona, a ne zato što ima novaca, ili zato što mi može kupiti nešto što nemam. Zaista, meni novac ništa ne znači. Na pravo drugarstvo ti ne možeš stavit cijenu.

Inače sam vazda gubila sve što nije fiksirano za mene (hihihihihi), pa tako i neka prijateljstva. Žao mi je. Duša me boli. Nekih sam ostala željna. Ali ja nemam prava da nekome naredjujem šta da radi i šta više da želi i voli. Ja ne mogu nikoga da vučem za rukav ili da se laktam i dosadjujem sa porukama. Nisam taj tip. Nisam ni taj tip koji se druži sa prijateljima (ne prijateljicama) čisto da ih naziva tako a ustvari imaju nešto više od toga. Niti sam tip koji konstantno napaljuje muškarce ili odjećom ili dvosmisleno bezobraznim humorom. Nisam ja u tom filmu. Nije mi to zanimljivo. A i nisu mi te žene baš čiste u glavi. Većinom su to žene „Grand parada“ fazona. Prelistaš im instagram i vidiš kako uglavnom pokazuju guzove na slikama radi tog napaljivanja ili jednostavno imaju odjeću ala Dara Bubamara i još kad se slikaju sa frendicama, pa vidis s kim se druze. Pa dobro sad da ne detaljisem previse. Ispašće jos da sam ljubomorna na njih (hihihihihi). Ovo pišem jer pokusavam da dokucim razlog zasto neko ode od mene? Ode za nekim drugim ko je možebit iz kruga Dare Bubamare....ali to je možbit za moj pojam, možda oni ne gledaju takvim očima i ne misle isto, tj. ne koristimo istu definiciju prijateljstva. Ne znam. Nisam pametna, a nemam tu moć da uđem u ljudske umove pa da znam sta misle....

Ponavljam-meni je prijateljstvo sveto. I nema cijenu. Taman ovo bila najveća laž na svijetu-želim da vjerujem da je istina.

E dragi ljudi, ja bila na Prenju u subotu. Velika kapa se zove vrh. Moji drugari su se upisali u „Challenge + 2000“. Poveli me sa sobom , mene prikolicu (hihihihi).

Evo vam fotke da vidite da ne lazem...






14.06.2021. u 20:44 • 15 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.