Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

srijeda, 21.04.2021.

Kolač od višanja

Ja sam lijepo napisala na šporetu „PAUZA“ , pa ko ne zna da čita neka i ne čita. To je trebalo da znači, nema kuhanja, nema jela, pauza velika, velikačka, najveća, poč'o mi se stomak hvatati, nema smisla da u cvijetu mladosti postanem troma, debela, da puhćem, da se pretvorim u babu, u ženetine... Ja sam bre planinar ipo, hoću da se verem, hoću da skačem, da idem na zip line, jaoooo šta mi se snova još nije ostvarilo, a ovaj život mota li mota. Pa nema smisla stvarno. I ova korona neće da stane, kao ni ova zima. Pa sad i ovaj moj stomak. Kažu mi gdje je, pa ne vide ga oni, vidim ga ja, meni smeta. I tako ja napišem pauza i na frižider. Otvorim frižider unutra grah. Zatvorim, jer je pauza. Dokle ta pauza? Otvorim ja frižider i pogledam u paprike. Gledam ja one paprike, gledaju one mene. Želim ja njih, žele one mene. Zatvorim. Pauza. Ponovo otvorim. Šta bi mogla sljedeće da gledam? Konzerva tunjevine sa meksičkim miksom, e nek sam ja Bosanka sa dna kace našla meksički miks! Zatvorim. Neću taj meksički miks. Ipak, piše pauza! Otvorim ja vratanca frižidera ponovo. Došla maca na vratanca. Nemam bas puno izbora. Otvorim mali spremnik zvani „zamrzivac“, kad tamo kesica sa višnjama. Kaže datum na njima još malo pa će im proći rok. Uzmem ja one višnje i napravim starinski kolač zvani, kako? Kako? Kako? Nije teško pogoditi, gle- kolač od višanja. I to onaj što se fino pospe vanilin šećerom kao glazura (ajme mene,a ja nemam šećer u prahu), kao ovi dosadni snjegovi po obroncima okolnih brda. Ovakav kolač od višnjanja pravila je i moja mama. Ona to napravi, ja i brat pojedemo. Brat pojede 80%, a ja 20 %. Ako nema kolača jeli bi eurokrem iz kantice. On je jeo crni, a ja bijeli. Mislila sam da bijeli neće kvarit zube. Uzmemo po kašiku i jedi. Kopaj. Jedi. Kakvi bontoni, kakvi bakrači!

Ja sam napravila vremeplov mašinu, rekla sam ja to davno. Napravim isto jelo koje sam jela kao mala i zamiriše isto i sve tako to bude isto. Samo nema Dinastije na TV i Džoan Kolins, a sve ostalo ima. I jede se, onako bontonski, s prstima, bez kašike, ćapće i sve tako, ovaj posni, lijepi, prelijepi kolač zvani „Kolač od višnje“.




21.04.2021. u 19:48 • 21 Komentara • Print • # • ^

subota, 10.04.2021.

Zmaj od Bosne

Napisaću vam nešto o jednom gradiću na sjeveroistoku BiH. Ime mu je Gradačac. Zanimljiv je po svojoj povijesti i neobičnoj kuli koja sa jedne strane kad se gleda liči na zmaja, otuda i jeste ono „Zmaj od Bosne“. Onaj ko ju je nadogradio i ajmo reć uljepšao je hrabri Husein kapetan Gradaščević, koga od milja i zovu „Zmaj od Bosne“. To je bio vojskovođa koji se borio protiv ljutih Turaka, a hrabar je jer se u ono vrijeme suprostavio Otomanskom carstvu sa samo 40.000 vojnika. Njegova kapetanija obuhvatala je ovu kulu koju građani od milja zovu Gradina, sat-kulu (koja je sličnija tornju u Pisi jer je ukrivo), i jednu zgradu iz Austro-Ugarskog perioda koja je sad muzej. U kapetaniju se ulazilo sa tri strane, na tri ulaza zvana karaule. Na karaulima su bili stražari. Postoji legenda da se ispod Gradine nalaze dva bunara. Jedan je navodno bio prazan, a drugi pun vode. U slučaju da neprijatelj priđe tvrđavi , vojska koja je bila na tvrdjavi bi se snabdijevala vodom iz bunara ili hranom iz onog praznog bunara koji je služio kao frizider.

Ispod Gradine i samog kompleksa kapetanije se nalaze tuneli, pa je prije nekih 15ak godina otkriven jedan tunel koji je sređen i osvijetljen. U njemu se nalazi tzv.kristalna dvorana gdje se pretpostavlja da je Husein kapetan sastančio. Ima još jedna legenda, koja zvuči baš kao legenda, možda i smiješno, ali nema veze, pomenuću je. Nekako mi sve logičnije izgleda da se moglo prije bolje i više nego sada. Naša vlast ne može da nabavi vakcine za BiH i mislim da smo jedina zemlja koja jos nije pocela masovnu imunizaciju protiv covida-19, ali sve više i više vjerujem da je ova legenda koju ću vam napisati istina i da se prije moglo sve, a danas ništa. Ljudi pričaju da ispod Gradine postoji tunel prokopan jos u vrijeme Austro Ugarske, navodno sve do Beča. Inače i postoji jedna „veza“ sa Bečom, a to je da se mnogo toga što je imao Husein kapetan na sebi i sa sobom (poput sablje, košulje, plašta itd...) nalazi u muzeju u Beču. Kako, odkud, zašto-pojma nemam.

Na samom vrhu Gradine (čardak) je restoran koji je napravljen u autentičnom stilu kao u vrijeme Husein kapetana Gradaščevića. Jelo se poslužuje u sličnim posudama iz koje je jeo kapetan i ujedno se gleda u daljinu prema Posavini, baš isto onako kao što je gledao kapetan. Sve je urađeno tako da se stekne uvid kako je on živio. Kad je lijepo vrijeme možete sa dvogledom da vidite onu veliku katedralu u Đakovu. Kad sam bila mala išla sam sa mamom da bacim novčiće u bunar te katedrale da nam se ispune želje. Bacajući novčiće moja mama je meni rekla kad je bila trudna samnom da je to isto radila. Tad sam je pitala a šta je zamislila! Ona se okrenula ka meni i rekla :“Zamislila sam da rodim tebe!“. Kako sam i napisala u jednoj pismenoj vježbi u trećem razredu osnovne, ta katedrala je jako posebna, jer pomogla mojoj mami da se ja rodim.

Husein kapetan Gradaščević nije nikad imao svog direktnog potomka, ali njegova rodbina koja nosi isto prezime i dan danas živi. Zalagao se za cjelovitu BiH, za tri konstitutivna naroda i nije želio da je Turci zaposjednu. Smatrao je da to nije njihova zemlja i da ovdje nemaju šta da traže. Oni su ga otrovali kad je imao samo 32. godine, a njegov grob nalazi se u Istanbulu. Na guglu možete da nađete njegove mnogobrojne citate, a izdvojiću ovaj:

"Pitaše tako velikoga kapetana: Svijetli Husein-beže, zašto gradiš Katolicima tolike konake, tolike čardake po Bosni tvrdom vilajetu? A odgovori im beg premudri: efendi, oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti!" (Sadrazam Hadžirumeli, "Povijest carstva Osmanova", Istanbul 1904.)


Kula Zmaja od Bosne zvana "Gradina".


Poštanska marka sa likom kapetana Gradaščevića i u pozadini Gradina.


Tuneli ispod Gradine. Prostorija ima više i neke su osvjetljene.


Karaula (ulaz-jedan od tri ulaza) u kompleks kapetanije.


Izgled jedne sobe u Gradini. Ovdje se može i prenoćiti a noć košta oko 20 eura.


Sat-kula koja nema sata, ali više liči na krivi toranj u Pisi. Nalazi se u kompleksu kapetanije.


10.04.2021. u 16:42 • 29 Komentara • Print • # • ^

subota, 03.04.2021.

Sretan Uskrs!

Ljudi, želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs!
To pod jedan.
Pod dva- želim svima da prestane ova korona...
i pod tri- želim da čika Mirko prestane da dosadjuje!!!

Ovo sam sama aranžirala. Ne znam da'l valja :)

03.04.2021. u 22:51 • 18 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.