Napisaću vam nešto o jednom gradiću na sjeveroistoku BiH. Ime mu je Gradačac. Zanimljiv je po svojoj povijesti i neobičnoj kuli koja sa jedne strane kad se gleda liči na zmaja, otuda i jeste ono „Zmaj od Bosne“. Onaj ko ju je nadogradio i ajmo reć uljepšao je hrabri Husein kapetan Gradaščević, koga od milja i zovu „Zmaj od Bosne“. To je bio vojskovođa koji se borio protiv ljutih Turaka, a hrabar je jer se u ono vrijeme suprostavio Otomanskom carstvu sa samo 40.000 vojnika. Njegova kapetanija obuhvatala je ovu kulu koju građani od milja zovu Gradina, sat-kulu (koja je sličnija tornju u Pisi jer je ukrivo), i jednu zgradu iz Austro-Ugarskog perioda koja je sad muzej. U kapetaniju se ulazilo sa tri strane, na tri ulaza zvana karaule. Na karaulima su bili stražari. Postoji legenda da se ispod Gradine nalaze dva bunara. Jedan je navodno bio prazan, a drugi pun vode. U slučaju da neprijatelj priđe tvrđavi , vojska koja je bila na tvrdjavi bi se snabdijevala vodom iz bunara ili hranom iz onog praznog bunara koji je služio kao frizider.
Ispod Gradine i samog kompleksa kapetanije se nalaze tuneli, pa je prije nekih 15ak godina otkriven jedan tunel koji je sređen i osvijetljen. U njemu se nalazi tzv.kristalna dvorana gdje se pretpostavlja da je Husein kapetan sastančio. Ima još jedna legenda, koja zvuči baš kao legenda, možda i smiješno, ali nema veze, pomenuću je. Nekako mi sve logičnije izgleda da se moglo prije bolje i više nego sada. Naša vlast ne može da nabavi vakcine za BiH i mislim da smo jedina zemlja koja jos nije pocela masovnu imunizaciju protiv covida-19, ali sve više i više vjerujem da je ova legenda koju ću vam napisati istina i da se prije moglo sve, a danas ništa. Ljudi pričaju da ispod Gradine postoji tunel prokopan jos u vrijeme Austro Ugarske, navodno sve do Beča. Inače i postoji jedna „veza“ sa Bečom, a to je da se mnogo toga što je imao Husein kapetan na sebi i sa sobom (poput sablje, košulje, plašta itd...) nalazi u muzeju u Beču. Kako, odkud, zašto-pojma nemam.
Na samom vrhu Gradine (čardak) je restoran koji je napravljen u autentičnom stilu kao u vrijeme Husein kapetana Gradaščevića. Jelo se poslužuje u sličnim posudama iz koje je jeo kapetan i ujedno se gleda u daljinu prema Posavini, baš isto onako kao što je gledao kapetan. Sve je urađeno tako da se stekne uvid kako je on živio. Kad je lijepo vrijeme možete sa dvogledom da vidite onu veliku katedralu u Đakovu. Kad sam bila mala išla sam sa mamom da bacim novčiće u bunar te katedrale da nam se ispune želje. Bacajući novčiće moja mama je meni rekla kad je bila trudna samnom da je to isto radila. Tad sam je pitala a šta je zamislila! Ona se okrenula ka meni i rekla :“Zamislila sam da rodim tebe!“. Kako sam i napisala u jednoj pismenoj vježbi u trećem razredu osnovne, ta katedrala je jako posebna, jer pomogla mojoj mami da se ja rodim.
Husein kapetan Gradaščević nije nikad imao svog direktnog potomka, ali njegova rodbina koja nosi isto prezime i dan danas živi. Zalagao se za cjelovitu BiH, za tri konstitutivna naroda i nije želio da je Turci zaposjednu. Smatrao je da to nije njihova zemlja i da ovdje nemaju šta da traže. Oni su ga otrovali kad je imao samo 32. godine, a njegov grob nalazi se u Istanbulu. Na guglu možete da nađete njegove mnogobrojne citate, a izdvojiću ovaj:
"Pitaše tako velikoga kapetana: Svijetli Husein-beže, zašto gradiš Katolicima tolike konake, tolike čardake po Bosni tvrdom vilajetu? A odgovori im beg premudri: efendi, oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti!" (Sadrazam Hadžirumeli, "Povijest carstva Osmanova", Istanbul 1904.)