mehaginakci

nedjelja, 29.08.2021.

Moje Lastovo

Prije godinu dana, kad sam počela pisati na ovom blogu, mnogo sam postova napisala o Lastovu. Skoro pa svaki dan. Ovog ljeta provela sam opet mnogo mnogo dana na ovom čarobnom mjestu I nisam htjela ništa pisati, već samo uzivati. Čisti hedonizam! Daleko od civilizacije, daleko od interneta, uzela sam vrijeme samo za sebe.

Otok Lastovo je poznato po tome što ima drugo najtamnije noćno nebo u Evropi, tako da se ovdje može jasno vidjeti Mliječni put bez ikakvih pomagala, a slabijim teleskopom mogu se promatrati i druge galaksije. Stoga je ovdje prava čarolija spavati pod vedrim nebom. Bez bojazni, jer nema otrovnih životinja…

Svakog dana sam obilazila vrhove i uvale. Svi su lijepo markirani pl.oznakama, a sam put izgleda kao put hobita iz Gospodara prstenova. Najposebniji put za mene je bio sa najposebnijom crkvicom sv.Luka iz 11 vijeka. Ne znam zašto ali sam osjetila to mjesto sa jakom duhovnom energijom. Ono sto je zanimljivo kad ides kozijom stazom uopšte ti se ne cini da ces naici na nesto , kad ono puf, kao nagrada od Boga, nešto lijepo, neočekivano, a duhovno...

Evo vam izlazak i zalazak Sunca na Lastovu. Izlazak je na vrhu Sozanj nadomak Zaklopatice, a zalazak u Ublima.

29.08.2021. u 18:56 • 19 Komentara • Print • # • ^

petak, 27.08.2021.

Istanbul

Istanbul je kao brak, ima svega. Ako zaobiđeš siromašne četvrti ,onda ne vidiš taj grad u potpunosti. Svi govore to je spoj magije i orjenta i to je 100% tačno, ali ono što niko ne pominje je da u ovom trenutku od 17 miliona ljudi koje žive tu, imate bar 5 miliona onih koji nisu Turci. Ovaj grad nudi sve ono što možete pronaći u bilo kojem Evropskom gradu, iako je samo 3% u Evropi.

Najfascinantniji dio Istanbula za mene je dio oko Galata tornja.Identičan je gradovima juga Italije, posebno Napulja. Iako nije poznato kada je tačno Galata Tower bio izgrađen, navodno je oduzeo život tokom vladavine bizantskog cara Justinijana oko 507. godine. Tada je kula bila poznata kao Toranj Krista, od strane genovaca, dok su je bizantijci nazivali Veliki toranj.

Gledajući historiju ja se nalazim u zemlji ratnika-spaliti, razdvojiti, ubiti, porušiti...i to je ono ukratko što cijelu Tursku opisuje. Razmišljajući o Ajnštajnovoj teoriji da je „ predrasude teže razbiti nego atom“ i pored svih ratova, pored svih nepravdi, najviše pamtim nepravdu svog „brata“. A ni po jedno religiji ne bi trebalo...oprostiti je u biti nešto što te izdiže iznad svega, iznad svih, zato je to i najteže, pa Francuzi i danas pamte stogodišnji rat sa Engleskom i mrze se...Turke ćemo mrzit i dalje jer su klali 500 godina...i tako, stvorićemo iste bedeme oko sebe kao i oni, nevideći dalje od toga, jer ne želimo i sve što je njihovo ne zanima nas,...ostaću u svom mikro-svijetu vjerujući kao žaba u bunaru da je to sav svijet koji postoji....A zapravo ljudi se mijenjaju, svijet se mijenja, život teče, ne stagnira ništa sem naše mržnje prema drugima zbog predrasuda...

Što bi rekli naši stari djedovi i nane, koliko je ko grešan i zločest nije na nama da to govorimo. Mi samo treba da se borimo za svoju plemenitost, ne zavidjeti nikome ni na čemu, ne biti zlopamtilo,i sačuvati poštenje naročito prema drugima. Cio život će te tvoje znanje u rukama i glavi držati, a sve se drugo može izgubiti. Obraz kad izgubiš, tad je gotovo. Svaku noć zahvali se Allahu na darovima koje ti je dao i traži od njega oprost za nenamjerne riječi i misli. I na kraju krajeva ne zaboravi,svi smo nastali od jedne žene i jednog čovjeka.