Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

srijeda, 30.06.2021.

Razmišljanja u sitne sate...

Stalno vidim na reklamama fejsbuka, o yogi, o meditacijama, o new age pravcima koji te čine sretnima. Na instagramima slike nasmijanih faca i sve vidiš nekako....na silu. Vještački osmjesi, namješteni pogledi, zavodljivo namješteni guzovi, noge, izbačene sise, sve u svrhu da se pokažu svoji atributi. Mišićavi muškarci skidaju majice, kako bi im se vidjela tetovaža i mišići. Da ne ispadne da su džaba vježbali. Umorila sam se i od tog zabadanja nosa u mahalski fejsbuk i instagram, umorila sam se od posla, umorila sam se od jednih te istih ljudi sa kojima chatam svaki dan čisto da mi tralababa lan da joj prođe dan, umorila sam se od tog što sam se umorila, umorila sam se i od briga koje mi zapravo donose samo probleme i nespavanje. Ne želim to. Kako da budem sretna? Šta volim? Šta ne volim? Izbaciću sve što ne volim. Od danas sam na odmoru. Ubaciću sve što volim. Ljudi te najčešće uznemire i čine te tužnim. Odredi vrijeme za njih, sebi daj ono što te čini sretnim. Idi trči, šetaj, plivaj, putuj, planinari, pa čak i sama ako treba. Želim da budem zaljubljena u život koji živim, jer tako ću biti okružena stvarima koje me usrećuju.

Danas sam kupila kartu za voz kroz životno putovanje. Besplatna je. Potpuno. Danas sam odlučila da budem sretna. Skupila sam sve svoje boli i tuge i spakovala u stare kutije, a zatim ih pustila niz rijeku. Neka ide, ovaj svemir ima dovoljno mjesta...

Moj voz će meni prirediti jedno divno i nezaboravno putovnje. Slutim. Nikad nije kasno...

Sjećam se jedne priče od slikara koji sada ima oko 80 godina kod kojeg sam bila prije par godin na kursu. Naučio me elementarnim tehnikma slikanja. Hvala mu. On je ispričao svoju priču kako je počeo sa slikanjem....Bila je jesen. Uzeo je četeres'prvu godinu života. Uzeo je mantil i šešir i oblačeći cipele na vratima kuće djeca su ga pitala: „Tata, gdje ćeš to?“, a on im je rekao „Idem djeco da naučim slikat“, na što su se oni gromoglasno nasmijali i rekli : „Ha ha ha ha! Tiiiiii???!!!!! Pa to ti je kasno! Dobro si zakasnio! Šta ti je!“. On nije na to ništa rekao, samo se osmjehnuo i izašao van. Danas nakon 40 godina slikanja, održao je bezbroj izložbi i ima vlastitu galeriju. Vrstan i poznat slikar kojem se mnogi dive. Čuda se dešavaju, ako vi odlučite da se dese. Ako vjerujete u njih, to nisu čuda, to su normalne stvari...

Tako da znate , kupila sam kartu za voz kroz životno putovanje. Moj voz je prazan. Mogu da ti ustupim par stanica da ideš samnom, ako želiš. Možeš da sjediš uz mene, možeš u drugom kupeu, whatever, dobrodošao. Možemo da ćutimo, možemo da pričamo, možemo da se smijemo, možeš i zauvijek da me zaboraviš kad izađeš, ali ostavi mi bar uspomene na tebe takve da se uvijek nasmijem kad te se sjetim.

Eto tako, samo da znate. Nikad nije kasno da promjenite nešto u životu....

Be Happy


30.06.2021. u 21:56 • 24 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.